Tagovi

Država (ne)znanja i PR kampanja

Studiji koji su prije "Bolonje" trajali četiri godine sada traju pet, a kako tome doskočiti na razini sustava još uvijek se ne zna. Svaki odsjek nosi se s tim problemom kako zna i umije, nekad lomljenjem predmeta na dva djela, nekad spuštanjem predmeta s viših godina na niže, nekad ograničenim izborom kolegija koji se nude studentima na upis. Zašto se ne uvedu dodatni predmeti, možda se pitate? Zato jer dodatni predmeti zahtijevaju financijska sredstva koja fakulteti nemaju. Bolonja zahtijeva nove troškove, a ti troškovi padaju na leđa svima - samo ne državi. No, o takvim „teškim temama“ Primorčeva i HDZ-ova kampanja „države znanja“ pet mjeseci prije izbora ne voli govoriti. Nema mjesta za konkretne probleme kada se hvalimo svojom imaginarnom „zemljom znanja.“

***

„Hrvatska kao zemlja znanja“, „država znanja“, „država e-znanja“ - Primorčeve parole posljednjih godinu frcaju u medijima kao gljive poslije kiše. Država ne-znanja, dodali bi zlobnici. Ali mi nećemo biti zlobni. Mi ćemo samo provjeriti stvarno stanje stvari.

Više od deset godina nakon završetka rata, Hrvatsku još uvijek karakterizira visoka stopa odlaska u inozemstvo. Prema istraživanju koje je 2005.g. proveo institut Ivo Pilar na populaciji od 550 studenata zagrebačkog sveučilišta, samo je četvrtina njih izrazila želju za ostankom u Hrvatskoj. Za jednu „zemlju znanja“, takve su činjenice zabrinjavajuće.

Kako bi se počelo, dakle, raditi na Hrvatskoj kao „zemlji znanja“, krenulo se prije dvije godine sa provedbom Bolonjske reforme hrvatskog visokoobrazovnog sustava. Bolonjska reforma je provedena, tadašnja i sadašnja vlada na čelu s Primorcem kao ministrom obrazovanja je cvala – Hrvatska je, činilo se, provođenjem tog procesa došla korak bliže Europi. Dvije godine nakon toga stvari se i dalje čine idealnima budući da je prema Primorcu, „Hrvatska po provedbi Bolonje među prvih šest zemalja u Europi“. Osim toga, „Bolonja je povećala prolaznost na ispitima“ i, ne zaboravimo, „provedba Bolonje bolja je nego što smo očekivali“. Sve to dolazi nam iz ustiju gospodina Primorca.

Međutim, jedino što se nama čini boljim nego što smo očekivali jest vladina PR kampanja. Jer naime, Bolonja u praksi izgleda sasvim drukčije od one u Primorčevim izjavama.

PRIMORAC U ZEMLJI ČUDESA

Kad se na hodnicima hrvatskih fakulteta spomene Bolonja, jedino što se čuje jesu podsmijeh i gunđanje. Naime, dvije godine nakon početka provođenja Bolonje, visokoobrazovni sustav je i dalje u kaosu. Fakultetima i dalje nedostaje sredstava, nedostaje im prostorija za Bolonjom povećani obujam nastave, nedostaje im profesora i dodatnih predavača. Dvije godine nakon uvođenja Bolonje, sustav još uvijek pati od kronične neorganiziranosti. Studiji koji su prije trajali četiri godine sada traju pet, a kako tome doskočiti na razini sustava još uvijek se ne zna. Svaki odsjek nosi se s tim problemom kako zna i umije, nekad lomljenjem predmeta na dva djela, nekad spuštanjem predmeta s viših godina na niže, nekad ograničenim izborom kolegija koji se nude studentima na upis. Zašto se ne uvedu dodatni predmeti, možda se pitate? Zato jer dodatni predmeti zahtijevaju financijska sredstva koja fakulteti nemaju, zahtijevaju nove predavače za koje su potrebna dodatna financijska sredstva. Bolonja zahtijeva nove troškove, a ti troškovi padaju na leđa svima - samo ne državi. No, o takvim „teškim temama“ Primorčeva i HDZ-ova kampanja „države znanja“ pet mjeseci prije izbora ne voli govoriti. Nema mjesta za konkretne probleme kada se hvalimo svojom imaginarnom „zemljom znanja.“

S većinom pravih problema Bolonjske reforme tako se i dalje, umjesto Primorca, nose studenti i profesori. Visokoobrazovni sistem u mnogočemu se Bolonjom promijenio samo deklarativno. Studenti su dobili veći obujam nastave i zahtjeva koji se pred njih postavljaju – onih da polože semestar umjesto godinu, da pišu i zadaće uz polaganje ispita, da skupe određeni broj ECTS bodova kako bi uopće mogli upisati sljedeću godinu. Što su studenti, osim obaveza, Bolonjom dobili? Ništa. Eventualno veću mobilnost radi lakšeg upisivanja fakulteta u inozemstvu pomoću ECTS-a. Osim toga, dobili su zastarjeli sustav nastave koji je samo deklarativno prozvan „Bolonjskim obrazovanjem.“

Što su Bolonjom dobili profesori? Glavobolju zarađenu lomljenjem predmeta na dva dijela, spuštanjem predmeta s viših godina na niže, povećanjem obujma nastave s kojim se moraju nositi – a sve to za potpuno istu, ne baš impresivnu, akademsku plaću.

TKO JE TU LUD?

Nadalje, kad se Primorac i ekipa hvale da je Bolonja u Hrvatskoj povećala prolaznost studenata, čovjek se pita otkud im točno ti podaci i kakvim su to statističkim izračunima rađeni, budući da je ESIB-ova Crna knjiga Bolonje (link) još tamo negdje 2005. zaključila upravo suprotno – kako je Bolonja prosječnom studentu baš otežala polaganje ispita. Prosječnom studentu za prolaz prve godine hrvatske Bolonje, stoji tamo, nije dovoljan vremenski period od godinu dana već mu nedostaje još šest mjeseci. Taj se „problem“ u praksi riješava padom studenata – koji se onda skupljaju u većem broju na nižim godinama. Što to znači za onoga tko financira studij, svima je jasno.

No i bez te godine pada studij je u Bolonjskom procesu produžen za godinu dana. Financijske olakšice studentima ostale su iste, drugim riječima, minimalne. Roditelji su i dalje uglavnom ti koji u „državi znanja“ plaćaju troškove studiranja – smještaj, troškove prijevoza, životne troškove studenta. Prosječna je hrvatska plaća već do ovog trenutka debelo prenapregnuta, a sada je s Bolonjskim procesom dobila i dodatnu godinu studiranja s kojom mora izlaziti na kraj. U zamjenu za povećanu cijenu studija roditelji su dobili isti paket obrazovanja kao i u prošlosti, samo što je ovaj puta na njega nalijepljena etiketa „Bolonja“. Da, dobili su i ECTS bodove i mogućnost da time njihovo dijete jednog dana lakše upiše postdiplomski studij u inozemstvu. S kojim financijskim sredstvima? Nitko ne zna.

U ovoj „zemlji znanja“ neka roditelji fino dignu neki kredit za obrazovanje svog djeteta. Jer ako i uspiju financijski preživjeti njegovo fakultetsko obrazovanje, vjerojatno neće preživjeti njegovu potragu za poslom. Jer posla, naime, nema. Da bi bilo posla, morali biste uz „štancanje“ novih visokoobrazovanih kadrova usput „štancati“ i nova radna mjesta koja će te kadrove zbrinuti. A za to biste morali imati konkretnu strategiju otvaranja novih radnih mjesta, kakvu ova vlada nema. Pa je tako sve više onih koji s diplomom rade poslove za koje su prekvalificirani, jer, budimo realni, od nečega se mora živjeti i u „zemlji znanja“.

Nakon svega, pitamo se tko je tu lud. Kako smo uopće došli do toga da ovu zemlju zovemo „zemljom znanja“? Odgovor koji se sam nameće jest: više nego dobrom PR kampanjom HDZ-ove vlade.

ŠTANCANJE DEKLARATIVNIH PROJEKATA

Pet mjeseci prije izbora možemo vidjeti njihove veličanstvene rezultate. Riječiti PDF dokumenti na službenim stranicama prepuni kićenih izraza a malo konkretnih rezultata. Broj priloga o svakodnevnim akcijama po pitanju obrazovanja koji pet mjeseci prije izbora rapidno raste. Ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa šepuri se veliki znak „Srednja škola za sve“ kako bi se javnosti pokazalo da se napravio program poticaja upisa u srednje škole. Dakle, i opet ništa konkretno, samo još jedna PR kampanja. Ali takve HDZ-ovcima očito najbolje idu. Kad treba zasukati rukave i nešto napraviti –što smo mi to u ove četiri godine konkretnog dobili?

Uvođenje Bolonje bez prethodne pripreme, bez potrebne reorganizacije sustava i potrebnog perioda prilagodbe? Početak izgradnje kampusa na Borongaju zakazan, čudnog li čuda, za dva mjeseca prije datuma novih izbora? Reformu hrvatskog pravopisa, što veze s prioritetima u hrvatskom obrazovnom sustavu – nema? Objedinjavanje već postojećih fakulteta u nova sveučilišta, poput onoga u Puli? Jesmo li što god konkretnog zaboravili? Jesmo, projekt e-znanja i uvođenje pametnih elektronskih iksica koje će studentima omogućiti bolje snalaženje u fakultetskom sustavu. Projekt vrijedan hvale, zaista. No, pitanje koje se nameće jest tko je taj koji će im omogućiti da do tog fakultetskog sustava uopće i dođu?

HDZ-ova vlada očito nije, i neće. Ona je (bila) previše zauzeta „štancanjem“ deklarativnih projekata i dijelova PR kampanje koja bi nam, pet mjeseci prije izbora, trebala pokazati kako živimo u „zemlji znanja“. Umjesto da radi na onim projektima, poput sustava kreditiranja studenata u Varaždinskoj županiji, koji bi nas u takvu zemlju stvarno i doveli.

--
Drugi film je politički web magazin koji, u duhu etablirane prakse anglosaksonskih medija, u hrvatski medijski prostor uvodi načelo transparentnosti, otvoreno favorizirajući određenu političku opciju.

Komentari

Sjeća li se tko popisa 500

Sjeća li se tko popisa 500 najboljih sveučilišta na svijetu?Jel koje naše bilo tamo?Naravno da ne.Dok god nema strategije obrazovanja, nema ni budućnosti.Bez obzira na Bolognu.Pogledajte samo ove godine(kao i svake) gdje ima najviše gužve.I tako redom dan za danom... Toliko pravnika a niti jedan vic o njima.U Americi vicevi o pravnicima su prilično popularni.Koliko pravnika,toliko i sudaca.Eto vam odgovor zašto imamo najveći broj sudaca u Europi na broj stanovnika.Koliko pravnika, a toliki broj neriješenih sudskih procesa.Koliko pravnika a generale brane uvijek par istih odvjetnika koji su stalno u sukobu interesa.A na kraju ih uvijek brane neki Amerikanci.Organizirajmo peticiju da se pravni fakulteti ukinu na par godina.Jedno deset

Tko je glasao

eh baš si pogodio bolnu

eh baš si pogodio bolnu točku. dok još imam pažnju, stavit ću link (http://www.petitionspot.com/petitions/zajesenski) i molim vas da date svoj potpis. radi se o najnovijem master planu zagrebačkog sveučilišta po kojem se ukidaju jesenski rokovi. da istaknem još poneke detalje, do prije par godina rokova je bilo godišnje 15+dekanski i dao si uvjet kad su ti ostala 2 ispita. sada nema više dekanskog, rokova je 11 i smije ti ostati samo 1 ispit. pravila igre sve su stroža i sve ih je teže zadovoljiti. sveučilište sada želi omogućiti duže praznike i posve ukinuti jesenski rok. fizički je nemoguće na mom faksu u toliko rokova položiti sve ispite jer podrazumijeva izlazak na svaki rok i pšolaganje svakog ispita iz prve. it's been known to happen, ali nije realno za očekivati. ne može to tako funkcionirati na svakom fakultetu. stariji kolege to pripisuju bologni. bologna nam je svima donijela kolokvije iz jednog kolegija, sakupljanje bodova umjesto ispita i više obveza. to je sve. ne zna se da li su zbog bologne više ogorčeni studenti ili profesori, a istovremeno moramo slušati samohvale primorca i neke visoke ocjene hrvatske bologne. da, možda na papiru, ali nigdje izvan njega!

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci