Neovisni, ali ne i neutralni

kriza! riječ je koja se uvukla među sve nas. otvoriš novine, kriza, uključiš radio, kriza, pogledaš li neku infopolitičku emisiju na TVu (ovdje ne ubrajam RTL jer kod njih nema infopolitičkih emisija pa nema ni krize.), iskoči kriza, zujiš Internetom, i svako toliko te dočeka riječ: KRIZA! ako uspiješ izbjeći Obamine siteove i ne zujiš samo po xxx lokacijama. da si normalan i da imaš love koju možeš trošiti, od tolike bi krize poludio i svu lovu spremio u čarape, madrac ili, ako je imaš baš jako puno, pretvorio u zlato, i čekao da prođe ta nesretna kriza.

osim zlogukih proroka koji najavljuju stezanje remena, zamrzavanje plaća, pardon, odgodu rasta plaća na određeno vrijeme, otpuštanja, smanjenje narudžbi, mizeran gospodarski rast (gdje li su sad nestali oni koji su tvrdili da BDP raste sam od sebe i da su 4 ili 5 % rasta normalna stvar za RH?!), poskupljenje novca, smanjenje prilika za kreditno zaduživanje, ima i onih koji nude rješenja, odnosno izlaze iz krize. u osnovi, možemo ih podijeliti na dvije temeljne skupine: jedni se zalažu za smanjenje potrošnje, prije svega države koja u raspolaganju našim novcem treba biti racionalnija i manje se njime razbacivati, a posebno ga ne bi trebala bacati na promašena kapitalna ulaganja koja nisu prijeko potrebna, dok drugi tvrde da treba trošiti još više kako se zamašnjak ekonomije bazirane na potrošnji ne bi zaustavio, tako da, između ostaloga, 2009., definitivno, nije godina za nultu stopu deficita.

možda sam negdje nešto fulao, nisam ekonomist, ali mi se čini da su to dva temeljna pravca koja vode iz krize. barem prema mišljenjima ekonomskih stručnjaka. a kako prvi i najodgovorniji čovjek za stanje u HR, naš drIvo Sanader, nije ekonomist, nego dramaturg ili što već, odlučio je oformiti Ekonomsko vijeće koje bi trebalo savjetovati njega i njegovu Vladu kako se izvući iz krize u koju nas je, gle čuda, uvukao bezidejni čovjek bez vizije, naš, drIvo. znam, znam, neki će sada graknuti i reći kako je globalna kriza, kako smo mi još i dobro prošli što u usporedbi s drugima, i kako se ne može bolje ili ne znam što sve ne. ali je činjenica da već duže od 5 godina naš drIvo drži svijeću, odnosno pazi na našu HR.

i što je, naš drIvo sanader, tijekom tih 5 godina poduzeo da ojača HR gospodarstvo, da se smanji udio turizma, jedne od najplašljivijih grana privrede, u BDPu, da se rastereti gospodarstvo, što od fiskalnih, a što od parafiskalnih nameta, da se smanji potrošnja države, da se smanji kupovanje glasova našim novcem (sjetimo se rodiljnih naknada, dječjeg doplatka, besplatnih udžbenika za sve, raznoraznih davanja braniteljima koji, navodno, tako oni tvrde, nisu išli braniti RH zbog privilegija, nego zbog uzavrele krvi koja im nije dala da sjede s mirom, a sad se ponašaju gore od SUBNORovaca do 1990., šakom i kapom ukrcavanja naše love u potpuno nekonkurentnu brodogradnju, poljoprivredu te sulude infrastrukturne projekte. mogao bih nastaviti nabrajati i ne znam gdje bi bio kraj.), da se reformira nesposobna državna uprava i pretvori u servis građanima, da se provede stvarna reforma zdravstva koja bi zahvatila okoštale zdravstvene strukture, a ne naše džepove i svodila se na to da oni koji nešto rade i stvaraju, još više plaćaju za zdravstvo.

ovdje ne treba zaboraviti niti predizbornu retoriku našega drIve koji je neke ekonomske stručnjake nazivao socrealističkim, to se prije svega odnosi na Ljubu Jurčića, zbog njegovog zagovaranja potrebe planiranja u državnoj, gospodarskoj politici. osim toga, naš je drIvo i njegov HDZ lagao birače oko poreza na dobit jer je riječ o gotovoj stvari, ako ne danas, a onda do 2011. godine kada će RH vjerojatno upasti u klub znan kao Europska unija. a da ne govorim o predizbornom socijalističkom kapitalizmu s dionicama T-HTa koje je prodao debelo ispod cijene, preciznije bacio je u zrak milijardu i pol kuna, odnosno Pelješki most.

zanimljivo je da „veliki“ ekonomski stručnjaci, članovi „Vijeća mudraca“ našeg drIve pristaju prodati svoje znanje i sposobnosti kako bi bili pijuni u igri političkog preživljavanja gospodina iz Dugobaba. tako je, eto, Željko Lovrinčević prije neki dan u programu Hrvatskoga radija osuo drvlje i kamenje na Vladu njihovog Ivice Račana o tome kako nije provela reformu državne uprave te na još neke poteze, ali je zaboravio spomenuti što je, uopće, 5 godina radila Vlada našeg drIve Sanadera. još je zanimljivije da na to uvaženog ekonomistu nisu podsjetili na radiju, a naj je zanimljivije da je Lovrinčević, već neko vrijeme, glavni ekonomski savjetnik našeg drIve.

no, osim Lovrinčevića, politički se riječima, nakon prvog sastanka, javnosti obratila Lovrinčevićeva šefica, ravnateljica zagrebačkog Ekonomskog instituta Sandra Švaljek. ona je, pak, samo svojim riječima prerekla mantru našeg da je zamrzavanje plaća u državnom i javnom sektoru jedino rješenje državnog proračuna za slijedeću godinu te jedini izlaz iz krize. zaboravila je spomenuti da bi se predmetnim zamrzavanjem plaća uštedilo milijardu i 200 milijuna kuna. to su ogromni novci, ali u usporedi sa 120 milijardi kuna koliko iznosi prijedlog državnog proračuna za 2009. je kikiriki. uštedu od 1 posto proračuna bih i ja uspio napraviti, a da nitko ne primijeti.

ako je Ekonomsko ili Vijeće mudraca rješenje za izlaz iz krize, loše nam se piše. meni se čini da su oni samo držači ljestava našem drIvi sanaderu kako bi, ako dođe do bolnih rezova, imao pokriće (sjetite se najave o tome da tema više nije rast plaća, nego očuvanje radnih mjesta) „struke“. ta priča o „struci“ je još jedna suluda mantra jer u politici odluke MORAJU donositi političari. „struka“ može biti konzultirana prije donošenja odluke, ali to ne mora biti uvjet donošenja odluke. najvažniji posao „struke“ je da nađe način kako političku odluku provesti u djelo. a „struka“, preciznije držači ljestava, „pomoći“ će našem drIvi sanaderu da s nekim podjeli odgovornost.

a odgovornost je samo i jedino na našem drIvi Sanaderu. onoga trenutka kada je slavodobitno od Predsjednika Stipe M. preuzeo plavu mapu sa zlatotiskom u kojoj je stajao papir koji mu daje mandat za sastav Vlade RH, naš je drIvo preuzeo odgovornost za dobre, ali i loše na putu HR u budućnost. njegov je šeretski osmjeh pokazivao samozadovoljstvo i svojstvenu mu samodopadnost. (kakovu bi vjerojatno pokazao svaki čovjek čija kuća, zbog nedostatka prizemlja, prkosi svim poznatim zakonima fizike, ali ne i hrvatskom pravosuđu.) nekako mi se čini da naš drIvo, da može vratiti vrijeme unazad, ne bi tako širokog osmjeha prihvatio mandat. čak je moguće da bi ga, gentlemanski, prepustio i iz ugode opozicijske klupe, u kojoj nema odgovornosti, ali ima utjecaja, lupao po vlasti.