Tagovi

Drumovi će poželjet Turaka, a Turaka nigdje biti neće!

Nekako baš nemam vremena zadnjih dana pratiti sve što se ovdje događa (iako mi je postalo nezaobilazno) ovdje, na postu Naša pomirba, naša utopija sam primijetio nepotrebno iskrenje, koje bih želio ublažiti mojim viđenjima teme, obogaćene osobnim spoznajama. Mislio sam ga poslati kao komentar na temu, ali sam mišljenja da bi sve to trebao biti predmet šireg sagledavanja, pa sam ga zato osmislio i uputio kao poseban samostalni napis.

Pomirba je postojala u ono najgore vrijeme i održala nas je na površini, to znam iz osobnog iskustva. Bez pomirbe ne bismo danas imali Hrvatsku. Ali je činjenica da nam generalno postoji veliki nedostatak odgovornosti za to što imamo, što smo krvavo osvojili, i s čime danas suvereno gopodarimo (tj. za Hrvatsku i sve njene građane). Ne samo to, nego se radi raznih partikularnih i prizemnnih interesa često zloupotrebljava, što nam ugrožava osvajanje modernih unutarnjih standarda života, razvoj i budućnost općenito.

Kad danas čovjek dođe npr. u Sloveniju ili Makedoniju (to govorim iz osobnog iskustva) i stupi u kontakt s mladim ljudima primijetit će da oni više ne govore i slabo razumiju "srbohrvašćinu" (kako su to Slovenci nekada zvali - ili "srpsko-Hrvatski" - ili "hrvatsko-srpski - kako želite!). Naime, od razdvajanja prije, eto već 17 godina, stasale su nove generacije koje nisu obvezne živjeti zajednički život, ni učiti zajednički jezik, niti zajedničku povijest itd. I ne osjećaju da su išta izgubili, da im išta nedostaje - jer žive vlastiti život. Ako Slovenac hoće razmišljati o Hrvatskoj i Hrvatima onda razmišlja o nama kao susjedima što je nezaobilazna činjenica. Ogromna većina Slovenaca ni ne proživljavaju, ili se čak ni ne obaziru na ekstremističke ispade Zmaga Jelinčića i sličnih: Život u susjedstvu je ljepši i ugodniji ako se ponašaš kao dobar i korektan susjed. Mada neki političari ili politikanti pozivaju na bojkot, ogroman broj Slovenaca će doći i ove godine u Hrvatsku, susretati svoje prijatelje, uživati u hrvatskom ugođaju. Dakle, život ide dalje svojim posebnim putem, neki drugi su sada prioriteti u pitanju, pa je razgovor o Jugoslaviji samo neka daleka, jako udaljena – samo povijesna tema! I ništa više.

Hrvatska je izišla iz Jugoslavije, prolaze desetci godina, stasavaju nove generacije. Mnoga djeca više ne žive te bivše jugoslavenske zablude, više ne uče ćirilicu (što smatram da je civilizacijski bilo neopravdano jer je svako znanje potrebno). Ne uče se više ideologijske bajke, zablude; omladina više ne mari za nešto, što je bilo pa prošlo. Nove generacije ne osjećaju da su išta izgubili, da im išta nedostaje - jer danas žive vlastiti život. Treba otvarati nove vidike, spoznavati nove spoznaje. Život ide dalje, i više nitko nikada neće vratiti Jugoslaviju, ni kao ideju, ni kao neki zajednički doživljaj, niti kao formalnu činjenicu. Danas su naši prioriteti i vidici širi, danas mi trebamo Europu kao naš širi dom, u kojem će se zasigurno naći i svi naši susjedi, ali pod drugim uvjetima, drugim standardima, drugim vrijednostima nego što je to bilo u Jugoslaviji.

Čak ni u Srbiji, (gdje sam nedavno bio i osobno vidio), ne postoji ni želja ni žal za Jugoslavijom! Možda postoji samo žal za mirom i boljim životom, koji je nekada tamo bio mnogo bolji od onog što ga današnja Srbija pruža svojim građanima. Nasuprot tome, kod njih postoji jedan jak osjećaj "klaustrofobije", jer su ostali zatvoreni unutar male Srbije, pa se sav njihov današnji interes usmjeruje prema konačnom skidanju stigme nepoželjnih, teže prema otvorenim granicama, da bi mogli doći bilo gdje - ali kao gosti, poslovni partneri isl. Jugoslavije više ne stanuje ni u Srbiji; referendum o Jugoslaviji ni tamo ne bi više prošao.

Zajednički život je sve ranije generacije obilježio mnogim, nepoštenim stvarima, nesrećama i kompleksima, mada u tim zajedničkim godinama bilo i pozitivnih stvari, procentualno manje ali ipak. Moramo biti svjesni da sve to treba prebaciti u povijest, a nove generacije osloboditi tereta, kojeg oni ne razumiju, niti znaju, a niti žele znati. Ono što treba posebno istaknuti ovdje i zauvijek, i zapisati korektno u knjige, te prenijeti sljedećim generacijama, da je ono što smo živjeli prošlih sedamdesetak godina ipak većinom bila zabluda puna civilizacijskih zastoja, nesreća, nepotrebnih stvari, ali to treba pravilno odmjeriti – i ostaviti iza sebe. Radi sebe, radi svih nas, a posebice radi budućih generacija, koje sebi moraju osmisliti jedan moderni život, uz što manje šokova i opterećenja, jer nova nevolja zvana "globalizacija" je preveliki problem, da bismo se vukli unatrag, u nešto što se nikada više neće ponoviti.

Kao zaključak ću citirati jedan lijep govor Ive Sanadera
koji je parafrazirao onu poznatu izreku „da smo Hrvatsku posudili od naše djece i da je u tome naša odgovornost na putu lijepe naše u budućnost“. Da ne bi ispalo da nekritički hvalim našeg premijera, kojem mnogo toga zamjeram, ja bih samo dodao: „Nije dovoljno samo nešto lijepo reći nego i učiniti!“ Zadatak svih nas, kao prioritet iznad svih prioriteta, stvoriti pravedno društvo, demokratski prohodno, i gospodarski razvijeno, i na tom pravcu trebamo pokazivati upornost i dosljednost te se obračunavati sa svim devijacijama u pravnom i socijalnom poretku nove Hrvatske države. Koja je naš dom, i mi smo u njoj jedini gospodari. Ali, od tog cilja smo još daleko.

Trebamo biti svjesni činjenice da smo ostali sami sa sobom, da nema više onih drugih koji su krivci. Sve što sada činimo, činimo sami sebi, a ako to ne činimo kako treba opterećujemo generacije koje dolaze. Vraćanjem u prošlost koja je iza nas, pretvara nas u "kradljivce" budućnosti vlastite djece. Ovako kad o svemu ovome razmišljam, mislim da tek sada shvaćam poznate stihove "Drumovi će poželjet Turaka, a Turaka nigdje biti neće!".

Naime, često je prigodno tražiti krivce negdje drugdje, ali su sada oni samo tu među nama, jer smo postali gospodari vlastite sudbine, pa je pitanje načina kako to koristimo pitanje svih pitanja. I oštrica naše društvene akcije mora biti nemilosrdno usmjerena protiv nositelja anomalija, nemorala, nepravde korupcije, društvene nebrige, a oni su tu među nama! Svako nepotrebno skretanje im samo omogućava da i dalje ostani skriveni, i dalje čine štete, od kojih su mnoge već sada nepopravljive.

Želio bih da se ovo shvati dobronamjerno, kao moj prilog toleranciji i usmjeravnju društvene akcije prema rješavnju najbitnijih problema.

Komentari

Ključ rješenja svih tih

Ključ rješenja svih tih problema je jedan jedini, koji je negdje izgubljen i teško ga je pronaći. Ime mu je "milosrđe".
Milosrđe je temelj za toleranciju, ljubav, dobrotu, optimizam, slogu, zajedništvo, humanost. Milosrđe je izgubljeni ključ.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 7
  2. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 29
  3. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  4. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 6
  5. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 24
  6. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  7. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  8. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0
  9. Porez na nekretnine u RH je agresija mainstream političara-na daljinski iz EU, na hrvatske građane i RH od ppetra komentara 13
  10. Sloboda je tu! A gdje smo mi? od boltek komentara 9
  11. enciklopedija ažuriranja (nacrt) od aluzija komentara 0
  12. Ustaško-revijalna komponenta proslave „Oluje“ izmještena iz Knina u Slunj od Feniks komentara 7
  13. Hrvatska je narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina od Zoran Oštrić komentara 14
  14. Godina 1941. za nas još nije završila, dok je za svijet godina 2050. već započela od Zoran Oštrić komentara 8
  15. ŠEFovi i paraŠEFovi od aluzija komentara 0
  16. Stanje Hrvatske Politika od AlexD komentara 0
  17. Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila od Zoran Oštrić komentara 26
  18. ŠEF NE MORA... a zašto zločesto nešto uradi od aluzija komentara 0
  19. gramatika ŠEFizma (vladavine ŠEFova) od aluzija komentara 1
  20. Krstičević i MORH, programom proslave"Oluje"napadaju Predsjednicu i hrvatske branitelje od ppetra komentara 2
  21. sutra zar neću biti živ od aluzija komentara 1
  22. VLASNIŠTVO od petarbosni4 komentara 1
  23. Preko ministra obrane Krstičevića, Plenković ruši „Inicijativu triju mora“ i K.G.Kitarović, jer smetaju njemačkim interesima od ppetra komentara 13
  24. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  25. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 23

Novi korisnici

  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK