Tagovi

Drumovi će poželjet Turaka, a Turaka nigdje biti neće!

Nekako baš nemam vremena zadnjih dana pratiti sve što se ovdje događa (iako mi je postalo nezaobilazno) ovdje, na postu Naša pomirba, naša utopija sam primijetio nepotrebno iskrenje, koje bih želio ublažiti mojim viđenjima teme, obogaćene osobnim spoznajama. Mislio sam ga poslati kao komentar na temu, ali sam mišljenja da bi sve to trebao biti predmet šireg sagledavanja, pa sam ga zato osmislio i uputio kao poseban samostalni napis.

Pomirba je postojala u ono najgore vrijeme i održala nas je na površini, to znam iz osobnog iskustva. Bez pomirbe ne bismo danas imali Hrvatsku. Ali je činjenica da nam generalno postoji veliki nedostatak odgovornosti za to što imamo, što smo krvavo osvojili, i s čime danas suvereno gopodarimo (tj. za Hrvatsku i sve njene građane). Ne samo to, nego se radi raznih partikularnih i prizemnnih interesa često zloupotrebljava, što nam ugrožava osvajanje modernih unutarnjih standarda života, razvoj i budućnost općenito.

Kad danas čovjek dođe npr. u Sloveniju ili Makedoniju (to govorim iz osobnog iskustva) i stupi u kontakt s mladim ljudima primijetit će da oni više ne govore i slabo razumiju "srbohrvašćinu" (kako su to Slovenci nekada zvali - ili "srpsko-Hrvatski" - ili "hrvatsko-srpski - kako želite!). Naime, od razdvajanja prije, eto već 17 godina, stasale su nove generacije koje nisu obvezne živjeti zajednički život, ni učiti zajednički jezik, niti zajedničku povijest itd. I ne osjećaju da su išta izgubili, da im išta nedostaje - jer žive vlastiti život. Ako Slovenac hoće razmišljati o Hrvatskoj i Hrvatima onda razmišlja o nama kao susjedima što je nezaobilazna činjenica. Ogromna većina Slovenaca ni ne proživljavaju, ili se čak ni ne obaziru na ekstremističke ispade Zmaga Jelinčića i sličnih: Život u susjedstvu je ljepši i ugodniji ako se ponašaš kao dobar i korektan susjed. Mada neki političari ili politikanti pozivaju na bojkot, ogroman broj Slovenaca će doći i ove godine u Hrvatsku, susretati svoje prijatelje, uživati u hrvatskom ugođaju. Dakle, život ide dalje svojim posebnim putem, neki drugi su sada prioriteti u pitanju, pa je razgovor o Jugoslaviji samo neka daleka, jako udaljena – samo povijesna tema! I ništa više.

Hrvatska je izišla iz Jugoslavije, prolaze desetci godina, stasavaju nove generacije. Mnoga djeca više ne žive te bivše jugoslavenske zablude, više ne uče ćirilicu (što smatram da je civilizacijski bilo neopravdano jer je svako znanje potrebno). Ne uče se više ideologijske bajke, zablude; omladina više ne mari za nešto, što je bilo pa prošlo. Nove generacije ne osjećaju da su išta izgubili, da im išta nedostaje - jer danas žive vlastiti život. Treba otvarati nove vidike, spoznavati nove spoznaje. Život ide dalje, i više nitko nikada neće vratiti Jugoslaviju, ni kao ideju, ni kao neki zajednički doživljaj, niti kao formalnu činjenicu. Danas su naši prioriteti i vidici širi, danas mi trebamo Europu kao naš širi dom, u kojem će se zasigurno naći i svi naši susjedi, ali pod drugim uvjetima, drugim standardima, drugim vrijednostima nego što je to bilo u Jugoslaviji.

Čak ni u Srbiji, (gdje sam nedavno bio i osobno vidio), ne postoji ni želja ni žal za Jugoslavijom! Možda postoji samo žal za mirom i boljim životom, koji je nekada tamo bio mnogo bolji od onog što ga današnja Srbija pruža svojim građanima. Nasuprot tome, kod njih postoji jedan jak osjećaj "klaustrofobije", jer su ostali zatvoreni unutar male Srbije, pa se sav njihov današnji interes usmjeruje prema konačnom skidanju stigme nepoželjnih, teže prema otvorenim granicama, da bi mogli doći bilo gdje - ali kao gosti, poslovni partneri isl. Jugoslavije više ne stanuje ni u Srbiji; referendum o Jugoslaviji ni tamo ne bi više prošao.

Zajednički život je sve ranije generacije obilježio mnogim, nepoštenim stvarima, nesrećama i kompleksima, mada u tim zajedničkim godinama bilo i pozitivnih stvari, procentualno manje ali ipak. Moramo biti svjesni da sve to treba prebaciti u povijest, a nove generacije osloboditi tereta, kojeg oni ne razumiju, niti znaju, a niti žele znati. Ono što treba posebno istaknuti ovdje i zauvijek, i zapisati korektno u knjige, te prenijeti sljedećim generacijama, da je ono što smo živjeli prošlih sedamdesetak godina ipak većinom bila zabluda puna civilizacijskih zastoja, nesreća, nepotrebnih stvari, ali to treba pravilno odmjeriti – i ostaviti iza sebe. Radi sebe, radi svih nas, a posebice radi budućih generacija, koje sebi moraju osmisliti jedan moderni život, uz što manje šokova i opterećenja, jer nova nevolja zvana "globalizacija" je preveliki problem, da bismo se vukli unatrag, u nešto što se nikada više neće ponoviti.

Kao zaključak ću citirati jedan lijep govor Ive Sanadera
koji je parafrazirao onu poznatu izreku „da smo Hrvatsku posudili od naše djece i da je u tome naša odgovornost na putu lijepe naše u budućnost“. Da ne bi ispalo da nekritički hvalim našeg premijera, kojem mnogo toga zamjeram, ja bih samo dodao: „Nije dovoljno samo nešto lijepo reći nego i učiniti!“ Zadatak svih nas, kao prioritet iznad svih prioriteta, stvoriti pravedno društvo, demokratski prohodno, i gospodarski razvijeno, i na tom pravcu trebamo pokazivati upornost i dosljednost te se obračunavati sa svim devijacijama u pravnom i socijalnom poretku nove Hrvatske države. Koja je naš dom, i mi smo u njoj jedini gospodari. Ali, od tog cilja smo još daleko.

Trebamo biti svjesni činjenice da smo ostali sami sa sobom, da nema više onih drugih koji su krivci. Sve što sada činimo, činimo sami sebi, a ako to ne činimo kako treba opterećujemo generacije koje dolaze. Vraćanjem u prošlost koja je iza nas, pretvara nas u "kradljivce" budućnosti vlastite djece. Ovako kad o svemu ovome razmišljam, mislim da tek sada shvaćam poznate stihove "Drumovi će poželjet Turaka, a Turaka nigdje biti neće!".

Naime, često je prigodno tražiti krivce negdje drugdje, ali su sada oni samo tu među nama, jer smo postali gospodari vlastite sudbine, pa je pitanje načina kako to koristimo pitanje svih pitanja. I oštrica naše društvene akcije mora biti nemilosrdno usmjerena protiv nositelja anomalija, nemorala, nepravde korupcije, društvene nebrige, a oni su tu među nama! Svako nepotrebno skretanje im samo omogućava da i dalje ostani skriveni, i dalje čine štete, od kojih su mnoge već sada nepopravljive.

Želio bih da se ovo shvati dobronamjerno, kao moj prilog toleranciji i usmjeravnju društvene akcije prema rješavnju najbitnijih problema.

Komentari

Ključ rješenja svih tih

Ključ rješenja svih tih problema je jedan jedini, koji je negdje izgubljen i teško ga je pronaći. Ime mu je "milosrđe".
Milosrđe je temelj za toleranciju, ljubav, dobrotu, optimizam, slogu, zajedništvo, humanost. Milosrđe je izgubljeni ključ.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Plenković nastavlja izgubljenu Arbitražu s MOL-om, da bi krivnju za 5 milijardi kuna gubitka svalio s MOST-a i B.Petrova na HDZ od ppetra komentara 17
  2. NAŠA MISIJA od petarbosni4 komentara 0
  3. ŠEFovi reformiraju Republiku Hrvatsku od aluzija komentara 2
  4. Hrvatski nacionalni interes i kako ga steći od Feniks komentara 32
  5. Vrh HDZ-a onemogućava HDZ-u preuzimanje vlasti od ppetra komentara 3
  6. Može li Trump doživjeti i preživjeti inauguraciju od sjenka komentara 15
  7. Kao i hrvatsku državu, INU je prodala detuđmanizacija od MKn komentara 15
  8. Putevi i stranputice: Dvije godine mandata Kolinde Grabar Kitarović od sm komentara 6
  9. Fašizacija hrvatskog društva nesmetano napreduje od Feniks komentara 12
  10. Svemir je integralni organizam; uključuje i Kolindu od bube komentara 6
  11. Leakovina - Autodanuncijada - Nije li ljevica preživjela dovoljan broj 'Markovina'? od doza komentara 4
  12. iskustvo proizvodi vrijednost preživljavanja od aluzija komentara 0
  13. Božo Petrov i MOST napravili su 250 puta veću štetu RH, nego Hanžeković svojim ovrhama i spinovima od ppetra komentara 22
  14. Stop formatiranju diskova od robot komentara 13
  15. čovjek (SLUGA) MORA biti pokoran i poslušan čovjeku (ŠEF) od aluzija komentara 0
  16. dama s hermelinom i još 86 000 umjetnina od indian komentara 7
  17. Šteta od preko 5 milijardi kn građanima RH, traži ostavku Bože Petrova i hitnu akciju DORH-a od ppetra komentara 14
  18. Je li 2016. za Hrvatsku prijelomna godina? od vkrsnik komentara 11
  19. Politika Donalda Trumpa: ako su znanstvene činjenice suprutne mojoj politici, treba ukinuti znanost od Zoran Oštrić komentara 23
  20. O bankrotu ljevice u doba globalizacije od Zoran Oštrić komentara 4
  21. Međunarodni kazneni sud od Zlatno doba kap... komentara 1
  22. Veleizdaja Ustavnog suda RH od sjenka komentara 11
  23. Igra Plenkovića i Petrova, MOST-a i HDZ-a, odigrana na Badnjak, vulgarna je kao gluma Frljićevih glumica s državnom zastavom od ppetra komentara 5
  24. Izgubljena arbitraža: Upravljačka prava u INA-i nije predao Sanader, nego hrvatska vlada od sm komentara 49
  25. satnica obiteljskog preživljavanja od aluzija komentara 0

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • bet
  • indian
  • Laganini
  • ppetra
  • Quinquaginta

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 39

Novi korisnici

  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199
  • Puležan