pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ova nepotpuna fotoreportaža o Masovnom pokretu 1971.god. nastala je sasvim slučajno. Slike sam našao u mojoj pismohrani a poslao mi ih je, danas nažalost već pokojni, fotograf i snimatelj Ranko Karabelj. Još negdje 1988. dakle kao politički emigrant želio sam napisati knjižicu o Masovnom pokretu pa mi je Ranko poslao po književniku Dubravku Horvatiću ove slike.

Ranka Karabelja i mene život je nekoliko puta doveo zajedno. Prvo smo bili u istoj školi i istom godištu u Osmogodišnjoj školi u Krajiškoj ulici. ubrzo smo ustanovili da i stanujemo vrlo blizu jedan drugoga. Ponovo smo se našli u Hrvatskom tjedniku. On kao fotograf a ja kao novinar.

Po treći puta smo surađivali kad sam se vratio 1990.god. u Zagreb i radio u ZF a Ranko je bio tada snimatelj HTV-a. Bio je inače, duša od čovjeka. Ono što se kaže, dobar ko kruh.

„Prizemljeno sunce“ Ivana Kožarića prvotno je u doba Maspoka postavljeno pred zgradu HNK i Sveučilišta. Kao da je nagoviještalo promjene koje smo željeli i za koje smo se borili. Jer ako možemo prizemljiti sunce, onda možemo i sve drugo.

Mladi umjetnici, većinom studenti, osnovali su neovisnu umjetničku grupu „Biafra“. Partija ih je pokušala obuzdati, jer sloboda umjetnosti nije bila predviđena, sudskim nalozima i policijskim metodama. Ovdje u znak protesta visi plakat „Kultura ne spada u sudsku nadležnost – Biafra“.

Matica hrvatska je naručila biste Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog koje je izradila umjetnica Marija Ujević. Biste su svečano postavljene u zagrebačkoj katedrali 30.travnja 1971.god. a otkrio ih je predsjednik Matice hrvatske dr.Ljudevit Jonke. Održao je pri tome značajan govor koji je odjeknuo nadaleko. Istog dana nadbiskup Franjo Kuharić održao je misu zadušnicu za Zrinskog i Frankopana. Moja supruga i ja dogovorili smo se sa Šimom Đodanom da idemo zajedno na tu misu. Šimi se nisu sviđale biste. „Izgledaju kao vatrogasci“, gunđao je stalno.

Te 1971.god. iznenada su pronađeni dijelovi spomenika banu Josipu Jelačiću za koje se mislio da su uništeni. No spremio ih je hrabar ravnatelj jednog muzeja i to pod tone ugljena. Na slici naš poznati i borbeni književnik Zvonimir Kulundžić razgledava oštećenja na spomeniku. Pojavili su se bili i glasovi o ponovnom postavljanju spomenika, ali je unitaristički dio KP dočekao tu ideju na nož.

Jedan od tipičnih studentskih masovnih skupova kakvih je onda širom Hrvatske bilo mnogo. Velike dvorane u koje je moglo stati tisuću ljudi, bile su nakrcane s nekoliko tisuća. Meni je, da mogu ući, jedino pomogla novinarska iskaznica Hrvatskog tjednika.

Ondašnji Trg Republike a danas Jelačićev trg i na njemu velika ploča s oglasom o izgradnji autoputa „Kralja Tomislava“ tj. Zagreb-Split. Sama pomisao na izgradnju tog autoputa jugo-unitariste je dovodila do bjesnila. Inače su oni bili za unitarnu, jedinstvenu Jugoslaviju. „Bratski“ Zagreb i Beograd trebali su biti maltene jedan uz drugoga. Samo Split ne preblizu Zagrebu, a ni Rijeka. I Sisak i Karlovac bi jugounitaristi pomakli dalje od Zagreba samo da su mogli. A njih danas više nema a autoputova ima.

Mladi Ivan Zvonimir Čičak snimljen za vrijeme studentskog štrajka 1971.god. Bio je tada prvi student-prorektor Hrvatskog sveučilišta, poznat po govorništvu, katoličkom svjetonazoru i hrvatskom političkom usmjerenju.

Bruno Bušić snimljen u uredništvu Hrvatskog tjednika u vrijeme studentskog štrajka. Bruno je od prvog dana svog povratka iz Pariza bio u društvu studenata pa su studenti kao takvi bili „njegova tema“ Mi novinari smo u to doba imali puno posla jer je trebalo pratiti mnoštvo događanja. Naš šef i odgovorni urednik Jozo Ivičević je na prvu vijest o štrajku rekao:“Mi moramo podržati studente. Pa ako padnu oni padamo i mi“. Tako se i dogodilo. Bruno je završio u zatvoru odmah početkom prosinca 1971.god. zajedno sa studentskim vođama.

Mladi znanstvenik i urednik Hrvatskog tjednika dr.Hrvoje Šošić na studentskom skupu u studenom 1971.god. U svom govoru zatražio je da SR Hrvatska bude primljena u Ujedinjene narode. Taj njegov zahtjev odjeknuo je kao bomba i bio je jedan od najradikalnijih zahtjeva izrečenih te revolucionarne 1971.god. Kažu da je Tito kad je to čuo, pobjesnio.

Predsjednik Saveza studenata SR Hrvatske Ante Parađik snimljen u na Pravnom fakultetu. Na reveru mu se jasno vidi značka Matice hrvatske. Ante je bio dobar, pošten i plemenit mladić. Svoju dužnost je shvaćao vrlo ozbiljno i zbog toga smo ga svi simpatizirali i cijenili ga. Nažalost, ubijen je 1991.god. na jednoj kontrolnoj točki pri povratku u Zagreb.

Dražen Budiša, predsjednik Saveza studenata Zagreba i stvarni vođa studentskog pokreta. Uvijek smiren, razborit znao je i planuti, ali sam imao uvijek dojam da je to kontrolirano paljenje. Vrlo cijenjen u nacionalnim krugovima a pogotovo u Matici hrvatskoj i Hrvatskom tjedniku.

Ne znam da li su te slike objavljene negdje druge. Autora sam spomenuo. A ako želite bolje pogledati koju sliku kliknite mišem na nju.