Dugo razrađivana revolucija krenula je nepredviđeno. Rat koji bratići carevi nisu željeli se razvukao, disciplina popustila. Ratnici sa nekog lijevog brodića Aurora, spriječeni u ulasku u carsku luku, iznenada zapucali po središtu imperije. To je zbunilo i onako zbunjene službe. Skupo i složeno financirani Lenjin to nije predvidio, pa je Staljin zadužen za mukotrpnu nabavku novca iz toga izvukao pouku. Rješenje koje nije razrađeno se očekivalo od Trockog, nakon puno razmatranja bilo kakvo. On je na brzinu improvizirao i provedba je uspjela, Aurora je dočekana u luci neočekivanom streljanom mornara. Ukazalo se novo vodstvo, ostalo je priča. Izvučena je pouka. Stvari se više ne prepuštaju slučaju i improvizaciji (Trocki). Ogromne službe se drže pod presijom uspjeha, sprječavanja neuspjeha i tako preriskantnih situacija. Da bi se sve to osiguralo i čovječnost održala, moralo se prijeći na novu praksu vodstva i rezultata. I s tim bude kriza, iz kojih se dograđuje (upgrade) praksa i sumnjivi pokreti pomno drže na oku. Rezultati zahtjevaju. Teren za uspjehe treba pripremiti, rezultate postići a potom i najuspješniji često padaju od uspjeha.
Ljudski faktor je nepouzdaniji od automata, lojalnosti otkazuju na iskušenjima (apostol Petar, stijena). Radi rezultata kojih mora biti, stvar je podvrgnuta vodstvu koje zna i može, koje oko rezultata nikad ne popušta. Približno je kao u nogometu. Za rezultate u dvobojima s crnogorskim, azerbejdžanskim i albanskim klubovima nužno je vodstvo koje zna i može, sve drugo je manje više, službe i puk se podrazumijeva mobilizirati, bilo kakve razloge za improvizacije ukloniti (Ćiro u zatvoru, Ivić 2:1 protiv Italije).
Ponekad kao valovi, naiđu sumnje i dvojbe u rezultate, čak i pitanje vodstva, što kao domino pokrene suvišni nered u kojem se zamagljuje bitno. Ali ipak, za osnove nikad nema straha, defetizam neće proći. Sumnje i dvojbe su samo vrag koji potvrđuje spasenje kroz vodstvo i rezultate. Ako nešto nije sada, biti će u idućoj etapi. Puno toga jeste i čvrsto se drži. Ako nešto slučajno i omaši, neki Vladek Bakarić ustane iz groba i izvuče stvar (truli autor). Mate Granić mirogojski i Ivek Pukanić kreću s pravim obrazovanjem novinara, da bi objavu mogli prenijeti puku. Miomir Žužul kreće sličnim u Dubrovniku. Na Sveučilištu Lepoglava nadgradnja i dalje marljivo teče. Tonček Vrdoljak i Lordan Zafranović snimaju filmove o velikom vođi, pogodite kojem. Vodstvo nikad nije u pitanju, da li strojograđevinari i diplomati ili podložak pravo.
Od kolebanja su još češći nesporazumi i nespretnosti. Ljudi svim silama i voljama podupiru stvar, ali od prevelike volje različito vide tko i kako. Ti nemogući gordijski čvorovi u zbilji se ponavljaju, mogu ugroziti stvar pa se ponekad netko mora i s tim suočiti. Ako se hoće doći na Unu, netko dođe na Unu. Ako se hoće obraniti stvar netko obrani stvar, npr. kad visoki dužnosnici razrađuju paniku od slabosti stvari i počnu zaključivati da to treba hapsiti, netko mora reći "izvolite, samo koga". Ako je panika takva da viču, onda netko mora iznenada početi vikati na njih još jače, samo jednom i odmah mirno. Ako je najbolje ništa, onda sustavno ništa, pa nek netko kaže defetizam. Ako se hoće draž neodređene igre, netko mora omogućiti slobodnu igru. Nesporazumi i nespretnosti su tu radi rezultata a ne rezultati radi njih.
Poneke zanima i vlastiti uspjeh. Svim silama se namještati u gol šansu, za veliki uspjeh guranje u veliku šansu, najkraćim putem u središte stvari. Nedostatak znanja, kapitala, rada i sličnog nije zapreka, pretežno je i prednost, pa i svi ovi su uspjeli baš tako, samo bi mjenjali igru. Socijalizam, kapitalizam i liberalizam na pripremama, po sparini - nije čudo, kod nas se profitira još uvijek bolje nego drugdje, rezultati se traže. Slijede premetaljke sa puno klopki i počecima plaćanja uobičajenog ceha. G-news prelazi u milosrđe, gale skuplja divizije. Naši frajeri osvajaju Balkan kojeg više nema, pax americana kao mirodija trivijalno puzi dalje, pogone Coca cole i OKI na Žitnjaku nismo uočili kao davne isturene točke.
Budan je istok i zapad, budan je sjever jug. Hrvatska puška na hrvatskom ramenu, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu, hrvatski šaht napreduje i dalje. Austrijska svinjetina, nizozemsko povrće i engleski lordovi na usluzi. Evropski kardeljizam stiže, autohtoni razvija jedra. Hrvatska kroči u nove rezultate. Drug Tito jaše na čelu kolone.
Komentari
Vrlo analitican esej. Ne bi
Vrlo analitican esej. Ne bi ga se posramio ni onaj komicar Gjenero ;).
Jedino sam siguran po pitanju medija da smo vec lideri u Europi.Netko neupucen ili nesmotren bi na brzinu zakljucio da su izvjestavnja o istoj temi kontraverzna, da ne kazem dijamatralno suprotna. Medjutim to je samo vise nivoa i pristupa da se na meniju serviranja obroka za popunjavanje mozdanih celija pucanstva, stvari prilazi na razlicitesa nacine. Sve zapravo sa istim uzvisenim ciljem. Da se ljudima omoguci da svatko od njih izabere svoju istinu. Sto je demokratski vrhunac.
Stoga, je besmisleno isrpljivanje aferama u jednim novinama kad je vec na naslovnici nekog tjednika ta afera zapravo nas veliki trijumf. Samo pojednostavljeno serviran i za one koje samo boli glava kad razmisljaju.Toga ih treba svakako postediti.
Neki dan dr Stipe
Neki dan dr Stipe Orešković, glavni strateg EPH nakon što je sredio zdravstvo, idejna kretanja i razno drugo, kaže da se nezaustavljivo šire jer su na vrijeme postavili strategiju za deset godina unaprijed, i više nego apsolvirali suradnju s WAZ-om.
Prije točno 30 godina ista ekipa je uspjevala driblati oko toga šta se dešava na potezu Studentski centar do Zvečke i Frankopanske, nekih par stotina metara, i te driblinge razvući do danas. Kad bi ih tko u nekom društvu razjurio jer je to neprilično, a bilo je takvih prigoda, to im je izgleda samo bio ulog za dalje. Neke druge ekipe su se tada uporno podučavale na nekoliko primjeraka londonske "žute štampe, koji su se mogli nabaviti u kiosku na trgu, pratila su se zbivanja oko princa od Bruneja i njegovih jahti i slično, takve se redovno izbacivalo iz društva, pa su ti sada krugovi gospodarstvenika i ujedno političara, približavaju se londonskoj burzi i valjda žutoj štampi.
Daj malo objasni kako to nekad neozbiljni dečki u vezi s medijima sada u pohodu na Evropu, nas su valjda osvojili, nezaustavljivo i kad Slaven Letica i Denis Kuljiš nisu u formi.
Ah pa nije Jutarnji -
Ah pa nije Jutarnji - Polet!
Nema sanacije iz partijske kasice prasice.Znaci trzisna ekonomija. Ali su zato razne transakcije moguce.Nekog vraga vrijedi i trzisni udio i utjecaj na citateljstvo. Stoga su decki koji vole citati knjige, preslagivati moc na karti Europe uz cvrkut ptica i klokot dotakanja Martela u svoje case u leopoldovom parku u onoj zgradici u Bruxellesu, zanimljivih gemetrijskih rijesenja odlucili razmijeniti ekskluzivu koga bi voljeli za novog sugovornika sa juga Europe.Secerana je primio krajnji rezultat i obvezu da ideju provede u djelo. Tog kandidata su preporucili izvjesnom Bodi, ovaj prebacio gadjivo tu duznost ovim ex. poletarcima i eto nam mladog demokrate na svim naslovnicama.U "neizvjesnoj" utrci za tron. Protukandidate se malkice ogadilo ili ignoriralo to je to. Nije ni konkurencija drugih medija, podbacila, da ne ispadnu luzeri.
Pucanstvu je taj detalj presucen da utakmica ne izgubi draz.
Ipak se daju uočiti neki
Ipak se daju uočiti neki tračci škripe. Kao da su neke snage otpora nekad negdje nešto "krivo" namazale. U Bugarskoj je to išlo puno tečnije, isti WAZ je potpuno kontrolirao stvar bez ostatka. Ili nisu pefektno komponirali ili je materija iskusnija i žilavija.
Je, vrlo analiticno.
Je, vrlo analiticno. Laprdanje o svacemu i nicemu. Analiticno do boli. Kaj je, je...
Ja sam ti dao 2 zvjezdice,
Ja sam ti dao 2 zvjezdice, više nego dovoljan ali ne tako dobro za sukreatora programa (negdje pišeš). Možeš ti to puno bolje "popljuvati".
Daj malo na kakvom si programu radio (stranka nije bitna), toga nikad dosta.
Ej, ko lud sam za
Ej, ko lud sam za zvjezdicama. Kaj bum odma
ljepši sa zvjezdicama?
Ma ja sam bio samo vanjski suradnik tog odbora u HNSu.
Zvao se: Odbor za razvojna i ekonomska pitanja.
Vladimir Lasić je bio jedan od članova.
Radošević i Veselica isto vanjski suradnici.
Program koji je odbor donio, tražio je da
se potpuno (radikalno) promijeni politički smjer.
Kao rezultat toga, Čačić je trebao odmah izaći iz Vlade.
Moš mislit...
Doveo je neku ekonomisticu, neku babuskaru
iz onog svojeg Aurum osiguranja koja je sve
to gurnula pod tepih.
Ima tu još raznoraznih detalja, no neda mi se to razvlačiti...
U tom HNSu mi je sve postalo jasno kad su nasilnom smjenom
instalirali Žagara za predsjednika mladeži.
Poslije je Ferenčaka (koji ga je i gurnuo)
skoro došao glave.
Ma, jedna velika bljuvotina, kaj da ti pričam...
Prijatelj je bio koordinator tog odbora i jedno
vrijeme zamjenik tajnika Ferenčaka...
Pa su mi poznati svi detalji...
Veoma je izniman zaključak
Veoma je izniman zaključak da ministar iziđe iz Vlade u beskrajnoj invaziji na državu i vlast. To zvuči kao da Todorići počnu vraćati dio po dio ili Štrok hotel po hotel. Niste valjda zaključili i da stranka povuče zeta počasne predsjednice sa čelne pozicije u INA-e?
Da su poslušali, podmirili razne dugove i promjenili rezultate sociologijskih istraživanja, vjerojatno bi uspjeli projekti Čačić za premijera a HNS zna i može. Da li se slažeš?
Nisam ja ništa zaključio.
Nisam ja ništa zaključio. To se dalo iščitati iz programa.
Mogu ti samo reći da je Lasić imao velikih problema
u stranci, a da je Radošević od početka htio
da ga nigdje ne spominjemo službeno kao suradnika.
A koliko je tek bilo problema kad se saznalo da
je i Veselica kontaktiran u vezi sa nekim temama.
Kao da je bitno jel neko lijevi, desni, crni ili prištavi,
ako ima nešto pametno za reći.
I u pravu si, većina u tom odboru su bili politički
naivci. Jer da, kružilo je uvjerenje da bi tim
materijalom Čačić trebao mahati Račanu pred nosom,
pa makar po cijenu izlaska iz Vlade. Ali onda bi Čačić bi premijer. Ili bi imali vojnu diktaturu.
Whatever. Nismo ni danas daleko od toga.
Tehnologija zbunjivanja i
Tehnologija zbunjivanja i spašavanja iz doba SFRJ, općenarodnog karaktera, je uspješna i još se naveliko koristi, uz to što uvijek ima više i besplatnih stručnjaka koji je opslužuju.
Ad HNS za Čačića je logično da je koristi, teži velikom širenju poslova a neuspješan je i nesposoban i kad ne plača komunalnu potrošnju, doprinose i ne ispunjava obveze. Ali kako se je predsjednica Vesna Pusić iz akademskih struktura uspjela izgraditi ne samo u ideologa nego i u praktičara takve tehnologije?
Dao sam ti maksimalnu
Dao sam ti maksimalnu ocjenu. Pravedno drustvo mora imati razumijevanja za sve ljude.
Ma nisi valjda? A ja mislio
Ma nisi valjda?
A ja mislio uloviti najgori prosjek kao rookie...
Nešto kao Hamilton u F1, samo obrnuto...
Hehe, ako smo G-news i ja
Hehe, ako smo G-news i ja neki faktori, onda je svijet vec odavno u banani :-P
Ne poznam internetsku
Ne poznam internetsku situaciju ali imam dojam da vam prijeti put u legende.
S faktorima je već teže. Vjerojatno niste faktori ali ni tu nije uputno istrčavati. Jer tko ti je faktor. G-news tvrdi da su samo ovi bankari, ti tvrdiš da su ove ili one snage a i sam znaš da to nije pouzdano. Faktorska situacija se izgleda komplicira a u komplikacijama ponekad faktori promjene postaju npr. muhe.
CAR !!!
CAR !!!
Iako sam tekst pročitao
Iako sam tekst pročitao prije par sati, čak sam ga dočitavao nekoliko put (jer sam ga morao isprintati) - još se smijem.
Tekst je vrlo duhovit i optimističan, iako je kolegu Vuljanića malo deprimirao - naime ima li većeg optimizma nego shvatiti, da se sve spojilo u jednom kontiuumu, unutar kojeg osvajamo određene perspektive, naravno prevladvajući mentalne i druge zamke koje nam tu i tamo podvaljuje nedoraslo "vodstvo", koje sebi žele pridodatgi božanske osobine, iako nisu ni na razinama seljačkih radnih zadruga.
Stvari idu zasigurno dalje.
Ali me najviše "arajdava" (razveseljava) "bijesdrugi" koji je ovaj nedužni "ap" - ov stil (koji me inače podsjeća na već zaboravljenu kaligrafiju, tj. krasopis - veliki broj današnjih školaraca pa i akademskih građana ne zna pisati nego štampanim slovima), shvatio uvredom.
Bože, nikako da proniknem da li je "bijesdrugi" se možda dezorjentirao, te tako izgubio naizgled kompliciranu nit "ap"-ovih poruka. Pa kad ih već nije shvatio, onda je tu nerazuzmljivost pročitao bezobraštinom.
Ili ipak je "bijesdrugi" proniknuo u tajanstvenost "ap"-ovih poruka, koje ustvari jesu svetogrdne, ako ih se iščitava iz perspektive onih, koji bi sebe rado proglasili "odabranima", a koji nikada neće shvatiti ni tako jednostavnu stvar, da su npr. Kardeljevi SOZD-ovi ili TOZD-ovi (iliti po hrvatski SOUR-i ili OOUR-i) bili tek drugi nazivi za profitne jedinice i holdinge.
Bravo "ap"!
A moj smijeh shvati kao odraz tvog dobronamjernog optimizma, jer je smijeh (po Bergsonu)zdravlje narodno.
sve spojilo u jednom
sve spojilo u jednom kontiuumu, unutar kojeg osvajamo određene perspektive, naravno prevladavajući mentalne i druge zamke koje nam tu i tamo podvaljuje nedoraslo "vodstvo", koje sebi žele pridodati božanske osobine, iako nisu ni na razinama seljačkih radnih zadruga.
Nekako jača dojam da smo negdje zagubili osjećaj za nezavidnu poziciju "vodstva", koje odavno stenje pod pritiskom zahtjeva rezultata i osobnosti do tih božanskih osobina. Ne bi bilo čudno a ni loše da ubrzo kakva seljačka radna zadruga očita lekciju velikim idejama kod malih naroda. Pa i kod nas i u susjednoj Sloveniji je to bilo uspješno. U Svetom Filipu i Jakovu je pokojni razbarušeni neobrazovani Mile Majica vođenjem zadruge cca 40 godina nabijao tempo i taktiku koje nikakva vodstva nisu mogla pratiti niti im se oduprijeti i dogurao do uspješnog spajanja s obrazovanjem i turizmom, čega su se sada svi sjetili. Možda je opet došlo doba da razni pojedinci kao Mile Majica diktiraju igru. Ili će krenuti preko nogometa, kad amateri iz gušta počnu redovno tamburati Dinamo i Hajduk do mozga će doprijeti da se klima mijenja.
"Bijesdrugi" vjerojatno kao i svi mi slijedi vodstvo na putu rezultata i tu se svima nama pojavljuje i previše toga za ljutnju. Radi se o tome da toga hoće biti sve više i više. Iscrpljenje beskrajnim analizama vodstva zamagljuje bitnu činjenicu da smo na repu posljedica improvizacija iz proljeća 1941.g. i raznih drugih, čime davimo vodstva da improviziraju sve više i više. I tu onda svi vrištimo i tako bi kao unedogled. Jedan umirovljeni profesor ravnatelj gimnazije u malom gradiću kaže da ga non-stop dave stranke da se za njih aktivira, ostao je zadnje neosvojeno uporište a svi ostali su vodstva. Stvar ne popušta nego pregrijava i vrijeme je da šerif hladi atmosferu.
Nekako jača dojam da smo
Nekako jača dojam da smo negdje zagubili osjećaj za nezavidnu poziciju "vodstva", koje odavno stenje pod pritiskom zahtjeva rezultata i osobnosti do tih božanskih osobina.
He, he,
Kad sam bio dijete, i kad bih došao doma krvavih koljena majka bi me tješila: "Sam si pao, sam si se udario!". I začudo - prestalo bi me boljeti. Poanta: vodstva se uvijek sami guraju tamo gdje se zateknu, pa njih i nije žaliti, nego one koji ne hoteći padaju s njima.
Razumijem dileme malomišćanskog profesora - i sam sam bio u njegovoj situaciji, ali da sebe spasim od sirenskog zova, umjesto Odisejevog voska bio sam odabrao srednju, finu, intelektualnu soluciju zvanu SDSH (Vujić, Berković Tuđman junior). Nažalost, tu moju dragu gumenu patkicu je uskoro pojeo morski pas, a ja sam sam sebe izuzeo, i otada uživam svoju slobodu od autoriteta raznih provenijencija. Nije da se ne angažiram, ali uglavnom na strani opozicije - kao što opoziciji nikada ne treba odmagati tako ni poziciji nikada ne treba pomagati.
A "bijesdrugi" - hm, hm! Sebe je više obilježio odabirom "nick-name"-a, nego što ga je zadatkom opteretilo njegovo vodstvo. Teret mora da mu je zaista nepodnošljiv. LionQween je bila na mnogo višoj razini, jer je barem iz nje izbijalo njeno slobodno uvjerenje (ali je ubi duga jezičina).
Uvijek mi je nekako bilo zagonetno, zašto neki pomanjkanje argumenata ili razumskog ponašanja tako olako nadomještaju osobnim uvredama? Je li to ipak samo nedostatak onog elemanmtarnog kućnog odgoja. Da se vratim na početak i zaokružim temu: To je kao kad ti npr. majka, umjesto da te tješi samorizicima, koji su u životu nužni i neizbježni, pomaže traži krivce u prijateljima s kojima si se igrao - i to im onda ostane navika, stil življenja.
He, he, he, he, Poslek mene
He, he, he, he,
Poslek mene ti baš ne interesira tvoj honorarni poslek, pa ni ocjene koje daješ. Biti kreativan i biti destruktivan, to je za tebe nedosižna dilema.
Tužno je jedino što do tebe će teško doprijeti koliko je žalosno što nemaš svoje mišljenje a sebi pridaješ preveliki značaj - što i jest odlika onih siromašnih duhom.
Ili ga nemaš zasada još?! Napiši nešto smisleno pa da vidimo!
Frederik, ad tvojih bivših
Frederik, ad tvojih bivših partnera (da li Berković truli Zvonimir) se nešto čudno dešava s hrvatskim doktorima - prešli su na slalom strategiju izbjegavanja i mimoilaženja do daske.
Dr Anton Vujić je zajedno s doktorima Vjeranom Zuppom, Ivom Bancom i drugim doktorima osamdestih podupirao višedisciplinarni časopis "Gordogan", kojeg su pokrenuli i vodili Branko Matan i Božo Kovačević. Što je još važnije, bili su sa živom bazom i napajali se iz baze. Sada kao da su trajno prešli u ilegalu pod vodstvom nekih usklađenih koordinacija domaćih i stranih. reagiraju gore nego saveznici 1.9.1939.g., ne jave se niti kad je red poslati telegram podrške, npr. kad počne udružena streljana na njihove bivše drugove i suborce prof. Stanka Lasića i Matana.
Ne ciljam na politiku, više na stručno. Dr Vujić je jedini doktor na temu civilno društvo (cca), dr Banac je vodeći stručnjak na temu povijesti koja prethodi demokraciji itd. Kad tako ključni stručnjaci potpuno prijeđu na stranu vodstva, pa kad se u vodstvu počnu baviti građevinarstvom a ne strukom, a drugi su to napravili već davno, to se ne može nikako stručno nadoknaditi, rastu improvizacije na improvizacije i kao puk nemamo druge nego kao ovce slijediti vodstva, građevinarstvo trpi a vodstva pod pritiskom dezorganizacije moraju ojačati službe.
To je već dobro poznata
To je već dobro poznata priča o "izdaji intelektualaca". Problem te teze (a to nisam ja izmislio), je da se intelektualce shvaća kao neke ubermensche, dok su oni samo ljudi od krvi i mesa s viškom narcisoidnosti ili volje za moć koji ih tjeraju da se počnu baviti, kao što Ti kažeš, građevinarstvom umjesto onim što najbolje znaju.
Ima u nas i pokoji svijetli primjer koji budi nadu da s intelektualcima ipak možemo računati. Na primjer, dr. Dubravko Škiljan koji je krajem '80-tih za sebe javno rekao da je "vojnik partije" i izazvao opće zgražanje na obje scene (političkoj i stručnoj), odolio je situaciji, štoviše bavljenjem znanošću (lingvistikom) cementirao je svoju poziciju intelektualca par excellence u povijesti.
Grgo
Dan nakon ovog komentara u
Dan nakon ovog komentara u kojem ga spominjem, moj najbolji i najdraži profesor je preminuo. Slava mu!
Grgo
Grgo, kod nas je opcenito
Grgo, kod nas je opcenito inflacija intelektualaca, a istovremeno nestasica visokoobrazovanih ;). Jos veci paradoks usporediv sa cinuenicom da imamo najvise ekonomista i pravnika i najjadniji smo u ekonomiji i pravosudju. Ali ako se baci oko na vrh elite, onda podatak od 140 nasih Akademika spram mizernih i bijednhk 40 francuskih najbolje pokazuje da su za nas i Ionesco i Monthy Python mala djeca zajedno spram obicne statisticke cinjenice.
Opet moram nekaj napisat da
Opet moram nekaj napisat da mogu dat ocjenu.
Ima i drugih nije samo
Ima i drugih nije samo Škiljan (npr. Milivoj Solar izdržao i nakon što je kratko bio ministar prosvjet i kulture pred raspad osamdesetih, pa i spomenuti Stano Lasić).
Obična pohlepa i izguravanje konkurencije pod svaku cijenu također malkice ima udjela, ne samo "izdaja", središte čega su slučajnosti i nesporazumi, na koje se obično ne obraća pažnja.
Do prije nekih 30-tak godina su se ljudi hrvali s praksom točkica i boljih šansi, i oni bez točkica su se nekako snalazili, iscrpljujuće ali ipak da. Kad su Nixon i Kissinger morali uložiti lovu da se izvuku iz gabula a Tito odlučio od toga dati malo zabave za narod koji ga je vjerno slijedio, došlo je do nekih slučajnosti i nesporazuma koji nastavljaju svoj put, vežu se nove slične zavrzlame, do bodovanja internetskim tražilicama gdje uvjerljivo vode Slaven Letica i Žarko Puhovski.
Ugrađen je i problem Frica Krleže (i puno sličnog). Iako spretan ko mačka i discipliniran do zla boga (nešto vonja), umočio se u tzv. sukob na ljevici pred II svjetski rat, nakon čega je morao igrati višestruke igre, uz ostalo uspostaviti "global control". Npr. proganjao je 30 godina sve likovne veze sa svijetom i stvorio dva tabora, krležijance i antikrležijance, gdje i krležijance u smislu"global control" spadaju sve elite od sedamdesetih nadalje. Tu su mali nesporazumi, valjda ljudi misle da je tako normalno pa se forsaju do daske i panika im je od bilo čega disonantnog, to doživljavaju kao ktrajnju opasnost. Drugi nesporazum je još značajniji, kao neupitnu uzimaju pretpostavku da je "stoka sitnog zuba" uvijek i svagda tu na na raspolaganju kao nešto što treba i mora, s kojim se komunicira objavama i presudama. U tom smislu je nasporniji Stanko Lasić, upao je u neke slabosti i počeo čačkati oko toga. A slabost se ne oprašta nikome, to ugrožava sve pa u krajnosti i čovječnost čovjeka.
Mislim da je jedini pravi
Mislim da je jedini pravi sukob ljevice onaj sa vlastitim zdravim razumom. Ali uzrok bi trebalo potraziti u dalekoj povijesti. Otprilike u doba kad je Karl Marx nastancao 14 komada djecurlije, a od aktivnosti za prehranjivnje vlastite djece, bavio se izgleda jedino - pustanjem brade. Sto je svakako fascinantno. Barem za bogatog i dokonog Engelsa.Otprilike kao danas vidjeti mamuta u Jarunskom jezeru.Marx je ovo cudjenje Freidrichovo iskorisio da ga uvede u ortacki projekt pod nazivom: Ideje moje, a benzin tvoj!
Svaki ortacki ugovor ima javni provizorni dio, i onaj tajni, koji je zapravo smisao ortacenja.Javni je u ovom slucaju bio komunisticki manifest, a tajni bi se ukratko mogao svesti na recenicu: prehranimo djecurliju libidoznog Karla.
I tako su se njih dvojica uz pomoc Engelesovog novca i Marxovih ideja upustili u pisanje nove povijesti covjecanstva. Nove, jer su staru naprosto izbrisali iz opticaja. A to je bas bila najveca greska!
Da su samo malo zavirili u prasnjave knjige, papiruse i sl, otkrili bi da su ideje uvijek padale na pamet pojedincima. rijetko, a zapravo i jos tocnije - nikad kolektivu. ako je vec u startu ovaj projekt malog, ali dvoclanog kolektiva bio osudjen na propast. Kao i svi kolektivi do sad i ubuduce.Mozda je Marx i slutio neslavan kraj, ali sa 14 djece se neke stvari i presute u nagonu za prezivljavanje. Ostalo je tema za dizertacije i mlacenje prazne slame.
Uostalom gomilu nikad i nije brinula lopata ili cekicanje.Najvise su se uvijek bojali prasnjavih papira koji su bili puni cudnih znakica tzv. slova.
Humanisticki poriv ljevicara da ih postede dusevnih boli koje im stvara listanje i desifriranje knjiga, primjetan je i danas kad slova, ideje i ostalo kulja prema nezasticenima i iz medija. TV-a, radija, interneta. A tada se javi zaspali ljevicar u prekrojenoj uniformi novopecenog demokrata i prodere se:
Zaustavite Reuters!
Jasno, sve za dobro citateljstva i gledateljstva.
Neki dan na tv film o
Neki dan na tv film o američkom predsjedniku kvekeru Nixonu, koji se hrve sa zvjeri SAD kojoj je na čelu. Nakon što se nešto izvlači Mao Ze Dong mu kaže - nemoj se izvlačiti, mi smo carevi, moramo i ubijati ...
Ubije me ovaj pesimizam. Pa
Ubije me ovaj pesimizam. Pa nije moguće da se zaista ništa ne mijenja, da ovce uvijek jednako mirno idu na klanje. Neću to prihvatiti, unatoč svim jasnim dokazima iz ovog sjajnog teksta. Nije tako. Jer ne smije biti tako.
Iako ovdje sigurno ima
Iako ovdje sigurno ima slabosti izražavanja i pesimizma, ovo su neke refleksna pipanja i varijacije na temu optimizma iskustva. Više se ne možemo žaliti na uvjete za igru, imamo iskustva za nevremena i vremena i znamo da je osim vodstva i rezultata nešto i na nama. To su pouzdane točke a drugo je pitanje šta i kako se o tome izraziti.
Jedna dulja zbrka sazrijeva a nova puzi, i stara i nova vođene ciljanim rezultatima. Iskustva smo da i uz briljantna politička, ekonomska i ostala društvena vodstva, pa i napredak sam, ima toga još čime se je dobro pozabaviti. Npr. ne možemo izbjeći da je ulazak u evropsko ozračje i vrijeme nešto slično onome što smo iskusili sedamdesetih, dok je jahao Tito, pa i dalje, da se to staro i novo vrijeme pomalo stapaju, da i Dudek nije bio naivan kako je to bio prvi dojam.
Bez teorije, za neke situacije koje je trebalo usuglasiti sa nekima iz EU, USAID i slično, ključni dio su obavile neke naše iskustvene fore. Stvar se dugo davi tako da oni pokušavaju postići rezultat prodaja pameti po svim točkama a mi bezuspješno pokušavamo obraniti neke naprosto bolje pa i nužne točke od napada tog njihovog kardeljizma i uopće doći do bilo kakvog usuglašavanja. I onda neočekivano upale neke improvizacije karaktera da li vi znate to to i to . To je kod nas redovni način ako hoćeš nešto održati, ali pali samo ponekad dozirano, a i s njima ima šanse.
Mladi borci imaju svoje fore a stari su skloni fjaki i švercu, ali iskustvo kaže - igra nikad nije završena, nema odmora dok traje obnova, puno toga nije kako je prikazano, kvaka je u nekim točkama itd.
Nemam kaj dodat, no moral
Nemam kaj dodat, no moral sam nekaj napisat jer inače nemrem djelit ocjene. Demokracija.