Prisjećam se, povodom smrti D. Jerkovića, legendarnog Martina Bukovyja, znalci kažu najboljeg "Dinamovog" trenera svih vremena, koji je, kad mu je na jednoj trening utakmici usfalio golman, otišao na susjednu ledinu, gdje su dečkići haklali i obratio se suhom ali povisokom Dražanu Jerkoviću sa: "Dojdi, mali, buš branil!"
E pa meni se čini da je i naš kancelar, na jednako skautski način izabirao ministre za svoju vladu. Najveći dio njih pojma nema o djelokrugu rada njihovog ministarstva, ali svi su oni toliko opće prakse da onda i ne čudi izjava B. Vukelića, koji nosi titulu "počasnog radnika splitskog škvera", da bi on mogao mirne duše preuzeti bilo koje ministarstvo. A ja se pitam koji kreten čovjek mora biti, da bi uopće nešto takvo i pomislio, a kamo li izjavio? B. Rončević, opet, nesposoban na čelu MORH-a, najednom je trebao biti sposbniji na čelu daleko zahtjevnijeg MUP-a., a B. Kalmeta, kojega prate brojne nimalo bezazlene afere, je valjda trebao postati stručniji i pošteniji!? O D. Bajsu nema smisla trošiti riječi itd.
Ipak najtužnija priča je Ana Lovrin, onako bezvezna, blijeda i neprepoznatljiva na čelu resora koji je trebao na svojim leđima iznijeti najtežu bitku, onu protiv kriminala i korupcije koji su premrežili hrvatsko društvo.
Ta zadaća hrvatskog pravosuđa izgleda još teža u svijetlu ocjene, ustvari žestokih šamarčina, koje nam svako toliko iz EU opale, jer nam je pravosuđe i dalje bilo u neredu, jer na planu borbe protiv korupcije nismo maknuli dalje od početka, a da nam i sam vladin program na tom planu ne jamči da bi ta borba ubuduće mogla biti uspješnija. Pa dok ne postignemo nekakve opipljive rezultate na tom polju, a najveći teret leži upravo na pravosuđu, jasno je da s onakvom ministricom pravosuđa nismo mogli ništa.
Ana Lovrin je trebala među sucima pronaći svojeg Antonia di Pietra, odnosno suca koji će imati tri čiste pa uhititi svojeg Maria Chiesu, odnosno prvaka neke od političkih stranaka ogrezlog u kriminal mito i korupciju.
Ono što je poznato pod pojmom "Mani pulite" dovelo je u Italiji dao brojnih uhićenja, jednako članova političke elite, industrijskih bosova i mafijaša, što je dovelo i do nestanka nekih političkih stranaka, sudskih megaprocesa, samoubojstava nekih šefova u industriji i zatvaranja vodećih mafijaša.
I sad, već radi svojeg uvjerenja, kako stanje kriminala i korupcije u RH i nije tako ozbiljno, a situacija u sudstvu i nije tako loša, uz ovu farsu koju je Sanader odigrao s Glavašem, a što vodi u daljnje urušavanje pravosuđa, Ana Lovrin nije mogla ništa učiniti.
No, kako narod kaže da ni svako zlo nije za zlo, nego da može dovesti i do nečeg dobrog, možda ova upozorenja-prijetnje iz EU i šokantna ubojstva konačno rastjeraju magle i natjeraju kancelara da uskladi riječi i djela, jer mu se više na riječ ne vjeruje.
Morao se se malo više potruditi i ne postavljati ministre na spomenuti skautski način, već za ključne resore pak izabirati znalce, plačući i škrgućući zubima radi toga što se morao riješiti onih najposlušnijih. Nije istina da je on tek nedavno prvi puta čuo za Ivana Šimonovića, Tomislava Karamarka ili Vladimira Fabera, kojemu je, usput budi rečeno, Berislav Rončević namijenio mirovinu.
Jer on nije Martin Bukovy, s početka priče, kojemu je uspjelo od Dražana Jerkovića stvoriti vrsnog centarfora, zato jer je Martin bio znalac, a Dražan talenat.
Samo naš kancelar nije znalac, a ni Ana Lovrin nije se pokazala kao talenat.
Neovisni, ali ne i neutralni