pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U jednom od svojih postova, „mrak“ je naznačio otvaranje još jednog, ovaj put političkog skandala Sanaderove vlade. U moru korupcijskih, jedan politički je pravo „osvježenje“. Iskreno, nadao sam se da će izazvati više pažnje domaće javnosti. Naime, tek što je Sanader stigao dati jednu od svojih uobičajeno bahatih izjava za domaću javnost, kao naručena je stigla najnovija afera s HFP koja je ovu političku gurnulo u stranu. U međuvremenu se dogodila i traje najnovija sapunica sa Zagorcem. Nekad mi je žao medija kojima je doista teško pratiti sve što im servira aktualna vlast u Hrvatskoj.

Da prvorazredna politička afera o dogovaranju incidenata u Piranskom zaljevu neće biti zaboravljena, brinu se slovenski mediji. Paralelno s medijskom, u Sloveniji traje i službena istraga nadležnih državnih tijela. Slovenci su izgleda odlučili stvar istjerati na čistac.

Da se podsjetimo, bivši šef SOVE, slovenske obavještajno-sigurnosne službe, Iztok Podbregar je izjavio da su Janša i Sanader dogovarali (inscenirali) incidente u Piranskom zaljevu. Janša je optužbu odmah odbacio i zaprijetio da će tužiti Podbregara, ukoliko mu se ovaj ne ispriča. Rok za ispriku je prošao bez da je do nje došlo i iščekuje se Janšin idući potez. Pri ovome treba imati u vidu da je Janša u vrijeme navodnog dogovaranja (prisluškivanja) bio oporbeni čelnik s jakim nacionalnim nabojem i da mu je incidentno stanje na granici odgovaralo zbog predstojećih parlamentarnih izbora. Prisluškivanje oporbenog čelnika je ujedno bio povod za otvaranje službene istrage njihove parlamentarne Komisije za nadzor obavještajno-sigurnosnih službi. Iako istraga traje, Podbregar će biti saslušan tek nakon Velike Gospe. Do tada će biti poznato i hoće li Janša ustati tužbom kako su najavili njegovi odvjetnici.

Dok je istraga za Slovence od prvorazrednog značaja, s naše strane trenutno malo koga zanima. A trebalo bi. Zašto?
Koliko god afera bila neugodna za Janšu, on je u vrijeme navodnog dogovaranja ipak bio samo oporbeni čelnik koji je želio doći na vlast. Možebitno dogovaranje graničnih incidenata bi se moglo tumačiti kao kreativan iskorak u vođenju njegove predizborne kampanje, mada će njegov politički imidž sigurno pretrpjeti znatnu štetu.

Kod Sanadera se ne radi samo o imidžu. Ukoliko slovenska istraga pokaže da je dogovaranja bilo, Sanader bi se trebao naći u neugodnijoj situaciji nego Janša. Iako se još ne zna koliko je navodno dogovaranje trajalo, barem u jednom njegovom periodu je Sanader već bio hrvatski premijer. Ako se Janšini motivi mogu tražiti u želji da dođe na vlast, koji bi mogli bili Sanaderovi? Ta on je u vrijeme slovenskih izbora već bio na vlasti i dogovaranje incidenata mu nije moglo donijeti veću političku korist. Osim možda one da se pokaže kao uspješan pregovarač i rješavač međunarodnih incidenata. Imajući u vidu da on od početka svog mandata gradi upravo imidž onoga koji probleme rješava, dakle svojevrsnog spasitelja, to bi moglo imati smisla.
Motiv bi se mogao naći i ukoliko slovenska istraga pokaže da je dogovaranje počelo i prije kraja 2003.godine, odnosno prije nego je Sanader pobijedio na našim parlamentarnim izborima. U tom bi slučaju njegov motiv bio identičan Janšinom.

Bilo kako bilo, ako je čelniku oporbe možda dopušteno koristiti sva sredstva da dođe na vlast, premijeru jedne države sigurno nije da na njoj ostane. Zato se ne bi smjeli zadovoljiti Sanaderovom izjavom da se radi o „prvorazrednoj političkoj gluposti“ onih koji tvrde da je dogovaranja bilo.
Prije će biti da trebamo s pažnjom pratiti tijek slovenske istrage jer bi njeni rezultati mogli utjecati na predizbornu kampanju naših političkih stranaka, a u konačnici i na ishod parlamentarnih izbora.