Neovisni, ali ne i neutralni

Ne tako davno, pred 400-tinjak dana Crobex se strmoglavio za nekih desetak postotaka, na „samo“ 4500 bodova. Vrli premijer je to prokomentirao riječima da je kapital vrlo osjetljiv i da financijsko tržište reagira na svaku najavu, kao što je najava uvođenja poreza na kapitalnu dobit. »Ova vlada neće uvoditi porez na kapitalnu dobit«, poručio je Sanader, dodavši da je Vladin primarni interes ojačati financijsko tržište. Primjedbe i prijedloge oporbe o oporezivanju zarade na dionicama odbacio je kao politički pogrešne rekavši kako će to možda doći na red za pet ili šest godina kada hrvatsko financijsko tržište bude stajalo uz bok razvijenijima.

Rekao je to Sanader u kampanji kada popljuješ sve što predlaže suprotni tabor, zašto bi prijedlog o oporezivanju kapitalne dobiti bolje prošao? Dobio je tu Sanader nešto bodova jer je odbio nametnuti porez novim „nanokapitalistima“ koji su odlučili kupiti paket dionica T-HT-a. Da je tada uveden porez na kapitalnu dobit, mali dioničari ga i ne bi previše osjetili (a pogotovo sada, kada smo se svi kao dioničari smanjili – još bi „dobili“ povrat poreza) bez obzira koji bi iznos bio određen kao prag od kojeg se oporezuje zarada."

Zasigurno se sjećate posljednjeg igrokaza s kamatama u Hrvata: Zagrebačka banka objavljuje podizanje kamate na kredite i to na 7-8% godišnje za stambene kredite različitih kategorija a da o onim tradicionalno skupljim kreditima ne govorim? Ne znam koja je banka prva krenula dizati kamate ali činjenica je da kamate kontinuirano rastu protekle 2 godine. Rast je do prije dva mjeseca bio postupan i ne odviše primjetan: manje-više sve kamatne stope su u tom periodu korigirane barem 2 puta za par desetina postotka. Međutim, otkako je Ivo izjavio da je banani omča oko vrata, kamate su krenule galopirati. Sve su banke marljive u plasiranju novih opravdanja: kreditni rejting, poskupljenje novca, niska likvidnost, prezaduženost, rizik, nemogućnost, kretanja, konjuktura, da ne nabrajam dalje čime su se sve nabacivali.

Zagrebačka banka je na koncu ipak odgodila to zadnje povećanje kamata na kredite te najavila kako će »pomno pratiti daljnji razvoj na međunarodnim i hrvatskom financijskom tržištu te će prema razvoju situacije usklađivati kamatne stope«. I ostale banke su dale izjave u istom tonu: PBZ: »Pozorno pratimo situaciju na tržištu te ćemo u skladu s tržišnim kretanjima usklađivati i kamatne stope u sljedećoj godini«; Hypo Alpe-Adria-Bank: „sukladno svojoj poslovnoj politici i razvoju situacije na domaćem i inozemnom financijskom tržištu usklađivat ćemo svoje kamatne stope na kredite i depozite u sljedećoj godini«. Erste: „Banka će i dalje voditi računa o tržišnim okolnostima te svoje poslovanje usklađivati prema uvjetima tržišta«.

Guverner je tada izjavio: „Samo mogu reći da neki od argumenata s kojima su oni obrazlagali odluku o povećanju kamata, u smislu niske likvidnosti i visokih kamatnih stopa na tržištu novca više ne stoje. To je bio slučaj iz specifičnih razloga u studenome, ali to više nije tako. Treba imati na umu da je u to vrijeme tečaj eura bio ispod 7,20 a sada je oko 7,30 što samo po sebi ima slične financijske efekte kao i povećanje kamatnih stopa. Moj je dojam da je njihovo odustajanje u biti dobar poslovni potez za njih!“

Kažu bankari da je novac sve skuplji i teže je do njega doći (da su se vremena promijenila lako možete vidjeti i po promjeni reklama na TV: do jučer su nas bombardirali elastičnim, turbo najboljim, povoljnim i inim mogu-sve-što-hoću kreditima, a sada nas bombardiraju štednjom i progresivnim kamatama, bonusima i dodacima na kamate...). Naše su se banke (s majkama i inače međunarodnim financijskim tržištem u komi), morale orijentirati na prikupljanje sredstava iz domaćih depozita…

Kada je naš Ivo počeo paničariti priča je izgledala grdo, ipak na svjetskom financijskom tržištu poduzeti su brojni koraci kako bi se čim prije pokrenulo gospodarstvo: kamate padaju - čitam jučer - Bank of England 1,5%!? U međuvremenu je i Roha smanjio obveznu pričuvu bankama i vratio im natrag vezani novac. Likvidnost banaka je očito dobra tako da je (očekivana) vijest na staru godinu bila da HNB neće održati obrnutu repo aukciju, jer je procijenjeno da nema zainteresiranih i nitko se zbog toga nije pobunio. No i dalje traje pritisak bankara na podizanje svih kamatnih stopa i to ne samo na nove kredite nego na sve. Mogu razumjeti podizanje kamatnih stopa neurednim platišama, takvi krediti se svrstavaju u rizične plasmane, za njih se mora izdvojiti posebna rezerva itd…

Bankari inzistiraju na tome da oni ne daju usluge nego prodaju bankarske proizvode. Tako vas vaš bankar povremeno pita koliko bankarskih proizvoda koristite ne bi li vam uvaljao još koji: razne palete, asistente i slične stvari kako bi vam naplatili proviziju a dobit ćete i volumni popust. Dok god bankari prodaju proizvode a ne usluge, onda bez pretjerane analize definicije novca možemo novac smatrati robom (koja ima svoju cijenu: kamatu). Podižu se kamatne stope svim postojećim korisnicima kredita s ugovorenom promjenjivom stopom bez obzira da li su uredni u otplati duga. Da li je dobra usporedba da je to kao da ste kupili, primjerice, automobil prošle godine i uredno ga vozite, servisirate itd. ali vam jednog dana dođe račun od proizvođača vašeg metalnog ljubimca na kojem piše da morate doplatiti još primjerice 10.000 kuna jer je u međuvremenu taj model automobila toliko poskupio novim kupcima!?

Strane banke-vlasnice su (izravno ili posredno) pretrpjele manje ili veće gubitke u raznim igrama na sreću tipa subprime kredita, hedge fondova i sličnim ex-nihilo mozgalicama tipa „svaka igra - svaka dobiva“. Vjerojatno nisu u bilancama iskazale gubitke, ali nisu ni ostvarile obećane rezultate. Stoga je upravo idealno rješenje maksimalno iskoristiti medijsku priču o krizi i podići kamate: veće kamate znače i veću zaradu. Domaći su krediti u pravilu dobro osigurani (40% ih je stambenih, a i većina ostalih je „pokrivena“ i/ili hipotekom i/ili jamcima). Naplativost kredita je visoka (pače vrlo visoka u usporedbi s drugim zemljama : rizičnima se smatra tek 1,6 % stambenih i 3,1% auto kredita).

Kako izgleda zarada domaćih banaka u stranim vlasništvu?

Banke u Hrvatskoj su u 2007. godini ostvarile dobit prije oporezivanja od 5,14 milijardi kuna (ukupna dobit cjelokupnog hrvatskog gospodarstva bila je oko 36 milijardi), što je porast bruto dobiti banaka za više od 901 milijun kuna ili za 21,3% (u odnosu na rast od svega 5,3% ostvaren u 2006.). Po bruto dobiti prednjače Zagrebačka banka sa gotovo 1,4 milijarde kuna i PBZ sa 1,1 milijardom kuna (na talijanske banke otpada gotovo pola dobiti u bankarstvu), potom Erste & Steiermaerkische banka sa 753,7 milijuna kuna, Raiffeisenbank Austrija sa 483,6 milijuna, Societe Generale - Splitska banka 367,5 milijuna te Hypo-Alpe-Adria-Bank sa 186,5 milijuna kuna. Tih prvih šest banaka, sve u stranom vlasništvu, sudjeluju u ukupnoj dobiti prije oporezivanja sa više od 84 posto.

Banke u Hrvatskoj su u prvih devet mjeseci 2008. godine ostvarile dobit prije oporezivanja od oko 4,87 milijarde kuna, što je milijardu kuna, ili 26,7 posto veća bruto dobit nego u istom razdoblju 2007! Najveću bruto dobit iskazala je Zagrebačka banka, u iznosu od 1,52 milijarde kuna, slijedi PBZ s 1,04 milijarde kuna (na talijanske banke otpada više od pola dobiti u bankarstvu), pa Erste & Steiermaerkische bank sa 766,4 milijuna kuna, Raiffeisenbank Austria sa 511,8 milijuna kuna te Societe Generale-Splitska banka s oko 297,7 milijuna kuna, pa Hypo Alpe-Adria-Bank sa 209,7 milijuna i OTP banka sa 139,3 milijuna kuna. Prvih sedam banaka, svih od reda u stranom vlasništvu, sudjeluje u ukupnoj bruto dobiti sa 92,3 posto.

Nakon što su uprave stranih banaka razočarale svoje vlasnike prije spomenutim igrama na sreću, trebat će prikazati čim bolju konsolidiranu bilancu i isplatiti vlasnicima dividendu. Sakupljat će se novci tamo gdje ih ima. Ako domaći bankari u stranom vlasništvu uspiju još dodatno podići kamate pod izlikama koje smo spominjali (a naći će oni i nove) i ovako dobri rezultati postat će još bolji - banke će ostvarivati ekstra profite (a imaju i novog „podebljeg“ klijenta) kojeg će izvlačiti majke kako bi isplatile dividende vlasnicima (ili pokrile rupe).

To izvlačenje ekstra profita je besplatno: jer poreza na kapitalnu dobit nema. Pitanje je zašto ga nema: zato što ga je predložio Jurčić, zato jer premijer ne želi oporezovati par desetaka tisuća prosječnih Hrvata koji su okušali svoju sreću na burzi kupivši cijelih 63 dionice, ili zato što je naš premijer nekome obećao da takvog poreza neće biti - podsjetimo - još jedno „pet ili šest godina dok hrvatsko financijsko tržište ne bude stalo uz bok razvijenijima“?