Davno je bila 1990. godina,godina prijeloma u svakom pogledu, ponekad mi se čini predaleko obzirom na sve što se desilo u međuvremenu. Ne volim prijelomne godine zbog njihovog revolucionarnog prizvuka koji naravno nije i ne može biti pravi niti stvaran, on glumi revoluciju, podilazeći populistički i gromko širi maglu općeg da bi sakrio osobni probitak i interes. Svaka revolucija pa čak i one zamišljene u najboljoj i najčistijoj namjeri zalutaju i prometnu se u svoju suprotnost, a kako ne bi onda i ove koje su u začetku dvolične.
Tako je bilo te '90-te u Jugoslaviji,činilo se to vrijeme buđenja (valjda zbog različitih budnica), osvješćivanja i novonađenog nacionalnog ponosa, patetičnog i kičastog ali ipak zavodljivog.
Zakotrljala su se događanja raznih naroda doslovno od Triglava do Vardara i svako to događanje prizivalo je duh nekih davno prošlih i prevaziđenih ljudi, tema i ideja. Nažalost taj duh je pao na plodno tlo, vrlo plodno, tlo koje je sve te ideje upilo onako brzo kako pustinja upija rijetku kišu.
Epilog je znan more krvi, patnje, razaranja, raznešenih udova i sudbina.
Klicalo se tih dana svemu i svakomu, važno je bilo da je "naš" i da je kontra "njih", mahalo se zastavama i , naravno, pjevalo, pucnjava će usljediti ipak malo kasnije.
Gledao sam tada ljude kako zažareni i egzaltirani dišu novi zrak punim plućima i buržuaskom gorljivošću pljuju sve što je do tada bilo, sramežljivo obarajući pogled kada bi se poveo razgovor o "bivšem" sistemu, nije stvar u krivici nego u želji da se bude što "ispravniji", mnogi su tada zažalili što nisu bar 6 mjeseci odrobijali radi kakve pjesmice, ili što onog susjeda preko puta nisu pozvali na kavu umjesto što su ga izbjegavali kao gubavog jer je on ipak nešto pjevao i robijao.
Slijedom čudnih okolnosti i ja sam sudjelovao u tim previranjima iako nisam po tada novouvedenim pravilima bio baš "najispravniji", ali nužda je bila velika a ja sam, eto, imao nužna znanja za takve situacije kao što su revolucije, makar bile i fingirane.
Ono što je mene razlikovalo od većine tada je bila moja pragmatičnost, nisam se lako zanosio velikim idejama i nastojanjima i zato sam lakše prepoznavao tuđi interes u tim događajima.
Kakvih je tu osoba bilo to je predmet neke druge rasprave, ali množina idealista, histeričnih aktivista, ljudi koji nastoje biti prvi bilo gdje, hohštaplera svih fela, sitnih i krupnih prevaranata, opsjenara svake vrste ukratko Kula babilonska, davala je pečat tim danima.
Tadašnja vladajuća nomenklatura prilično obezglavljena događajima koji su nadilazili njihovu moć poimanja i u fazi transformacije iz Saveza komunista u SDP, nije mogla parirati glasnoj i agresivnoj bujici koja se valjala.
Priznati je da su na čelu sa pokojnim Račanom vrlo mudro i nekonfliktno otišli sa vlasti, gotovo gospodski unatoč bjesomučnoj propagandi koja je prelazila granicu dobrog ukusa uvidjevši da se tu više ništa učiniti ne da.
HDZ pod vodstvom Franje Tuđmana premoćno osvaja vlast, uostalom svi tadašnji izbori i referendumi bili su gotovo pa plebiscit. Odmah nakon izbora počinje proces koji više sa idealima i proklamiranim težnjama nema ništa zajedničko, taj proces traje do danas u ovom ili onom obliku.
Jednom riječju se to može opisati kao čistka, naime od 6. mjeseca 1990. do 9. mjeseca 1990. smjenjeno je 500 tzv. "socijalističkih" direktora, o načelnicima i službenicima u državnoj upravi da se ne govori,policija, pravosuđe, pročišćeni su do temelja u toj mjeri da je funkcioniranje tada još republike unutar Jugoslavije dovedeno u pitanje.
Svi glasovi razuma,a bilo ih je, grubo su ušutkani i to uglavnom od pridošlih revolucionara iz dijaspore u pravilu slabo ili nikako obrazovanih ali zato vrlo agresivnih i indoktriniranih.
Taj princip podobnosti i "ispravnosti" traje i danas, pogledajmo samo prošlu i sadašnju Sanaderovu vladu, u kojoj sjede ljudi tako duboko ogrezli u kriminal i to ne neki sofisticirani već na razini uličnog razbojstva a da pri tom Premijeru ne pada na pamet da ih smjeni iako ih mora do u beskraj "korigirati", i to samo zato jer su ti ljudi njemu odani i njemu podobni.
Među onih 500 direktora bilo je sigurno beznačajnih aparatčika koji se nisu proslavili nekim vrhunskim poslovnim potezima, no bilo je tu i sposobnih ljudi koje se tada etiketiralo kao "tehnomenadžere", neka je odnos 50:50, zar onih 250 sposobnih direktora ne bi pomoglo tada mladoj demokraciji da se lakše etablira, ili su smetali nadolazećoj plimi domoljubnih pljačkaša koji u svojoj bezobzirnosti nemaju prispodobe u povjesti.
Neki dan sam na nekoj od ovih opskurnih i zaglupljujućih televizija vidio prilog o tome gdje su zastupnici koji to više nisu, jaki zastupnici i koga to briga osim njih samih.
Gdje su ti ljudi koji su u praskozorje demokracije bačeni na ulicu i popljuvani,sjeća li ih se itko?
Ovo je i odgovor poštovanom Držiću, kadroviranje je drugo ime za vladanje, nažalost, '90-te se govorilo "prave ljude na prava mjesta", "sposobni a ne podobni", gdje smo prosudite sami. Čuditi se nemamo čemu jer nekvaliteta generira nekvalitetu, van pameti je da će nesposoban i neinventivan ministar odabrati sposobnog i poštenog pomoćnika, i tako u nedogled do portira. Sic.
Hvala svima na riječima podrške za prvi post i bodove, naravno.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Neke nijansice u nevažnoj
Neke nijansice u nevažnoj davno prevladanoj i odbačenoj materiji, nezanimljivo ali tek tako:
- kao što je u glavnoj TV emisije pred izbore 1990.g. na pitanje "najveća enigma javnosti je šta vi HDz zapravo hoćete" odgovorio najmjerodavniji arhitekt Joža Manolić "vi ste mlaadi pa ne znate, mi nećemo ništa više osim da nam se krajem 1971.g. nezakonito oduzeto pravo političkog zastupanja naroda dobijeno izborima i progon potom djelomično nadoknadi ovim pravom da se sudjelovanjima na izborima eventualno vratimo odakle smo nepravedno prognani". Tako da nakon 1990.g. nisu stigli marsovci, i dana danas je cca 95 % onih od prije 1990.g. a tada cca 99 %;
- kao nevažna nijansica se nikad ne spominje kako to da je došlo do toga da najednom dođe do takve erupcije, ima li to neke veze s onim što je bilo prije ili je sve samo zato što je narod "sui genereris" tako loš, pa nakon tako solidnog razdoblja socijalizma "s ljudskim licem", naprednih tehnomenadžera koji stalno napreduju i vuku na razinu razvijenog svijeta (rezultati najrenomiranijih znanstvenih istraživanja o tome, onih od strane Vesne Pusić) te svega skupa najednom takvva katastrofa, ne samo iracionalni nacionalizam nego i razno;
- možda je bar kao apstrakcija nešto značio prevelik napredak, veliko i sustavno čišćenje nakon 1971.g., svega a ne samo nacionalizma, npr. i malo obarzovanih ex partizana a skoro potpuno takvih dalmatinskih koji su podnijeli razmjerno najveće žrtve, te s tim u vezi veliki napredak potom pa i ex četnika iz Knina, te je sve prekomjernim napretkom a posebno svijesti sludilo ljude;
- obzirom da su i nakon 1990.g. predvodile de faacto iste snage, ne samo general&Joža&Stipe i drugi nego i moderne tehnomenadžerske snage iz istog miljea, možda je baš zato što je to rivajvl istog nepretka i uspjeha, možda je to ubijenje prevelikim uspjehom nešto ipak značajnije, jer ako jest vječnost prekomjerenog ne može izdržati nitko;
- narod nikad nije plebiscitarno glasao ni za koga nakon HSS Stjepana Mačeka, HDZ nije nikad dobio više od 40 % glasova birača u RH, pa ni blizu toliko, a oni koje je smjenio nikad nisu dobili ni glasa, samo su kooptirani u HDZ, pa možda ta estetika (slika) izbora nešto znači, uključujući zašto se samo pljuvanjem ponekad netko osvrne na pravi plebiscit (dr Maček) a ostalo što ni blizu nije uzdiže;
- nakon 1990.g. nisu provedene samo masovne čistke, nego su još značajnije operacije provođene i provode se obrnuto, kršeći rezultate izbore se non stop uklanjaju oni koji su izabrani ako nisu bili vlast 1971.g.-1990.g. a instaliraju i sva moć, vlast i imovina se daju onima koji su bili vlast 1971.g.-1990.g., redom sve Zagreb 1990.g., zatim ZABA, INA, Pliva, duhan, sigurnosne službe, odvjetništvo i viši sudovi čime se manipulira cijelim pravosuđem, IGH d.d. i cijelo građevinrastvo nebnkovni financijski sektor 100 % ... Snage koje su nakon 1971.g. počistile jako puno toga i razvile se s tim u vezi vladaju i privatizirale su sve stranke, cca 90 % privatizirane imovine, 99,7 % novca, uključujući tzv. hercegovački dio i slične koji je sav (100 %) iz struktura koje su prije 1990.g. držale sve;
- takve nijanse ne staju, provode se i dalje, osim Sanadera koji je samo nešto poslovao prije svakim danom u svakom pogledu teče hajka na bilo koga tko nije iz mreže prije 1990.g., sada čak na Milanovića koji je iz miljea etabliranog prije 1990.g. ali nije sam i najbolje adaptiran pa ga se već gura na klizanje;
- jedna od nijansica koje pokazuju da to teče su istaknuti političari Šuvar - Račan - Budiša. Šuvar je bio nedovoljno adaptiran prije 1990.g., pa je bio najzgodniji za šutiranje, Račan već malo bolje ali također nedovoljno pa je s krajnjim gađenjem toleriran ali ne da bi on bio neka razina a Budiša, tu su snage ujedinjene i svakom trenutku spremne djelovati (i dejstvovati) po naoko iracionalnom obrascu (otkud tako raznorodni ujedinjeni, a svi zapravo najmanje djeca cvijeća prije 1990.g. i cca 80 % nešto više);
- zapravo smo konačno ušli u razdoblje kada je oko tih "revolucinarnih" prijelaza i skokova sve rješeno i prevladano i kada je nijansica da je snage prije 1990.g. u sintezi sa nešto snaga poslije konačno nemaju pravog otpora možda dovoljno umirujuća, kada oko toga problema nema osim samog napretka u tom smislu i u smislu ukupnog napredovanja. Gotovo da je najznačajnija nijansa ništa. Ništaa i oko komaparacije sa Slovenijom, jer je zato ne samo kano nego i uvijek bilo nemoguće, jer je u Sloveniji nekako preživio i Edvard Kocbek, kršćanski socijalist koji je i pored Kardelja i Kidriča pisao sve najznačajnije partizanske tekstove i služio kao prvo ime, dok u Hrvatskoj na život nisu imali pravo ne samo Hebrang stariji nego i bitno kasnije prilično bezazleni odličnici pokreta i partije i slučajni svjedoci tehnomenadžerskih tajni (afera Gaži, tvorac Podravke i ministar policije, Đureković). Ad toga, svjedoci smo kako bi kontinuitet toga prije izgledao na primjeru kontinuiteta, u prijateljskim i poslovno sve omiljenijim Srbiji i Rusiji, gdje i za početak drukčijeg razmišljanja metak stiže čelnike (Ivan Stambolić, Đinđić) ili se najavljuje u središnjem dnevniku državne televizije, a u stoku sitnog zuba spadaju i navodne legende Džajić, Kasparov i odavno i non stop razni intelektualni ološ i razna skretanja sa pravog puta, koje se prepušta nižim ešalonima napretkaa za šutiranje i držanje pod kontrolom ... za koji kontinuitet razumijevanje i suradnja iz Hrvatske rastu.
marin držić zahvaljujem
marin držić
zahvaljujem mr. cognitor
sve za lijepu našu
ono o kadroviranju bila je tek poruga sadašnjoj koalicijskoj vlasti koja je mjesec dana kakti radila programe, razgovarala o programima, programirala programe, kao vrstu političke erotike, a onda je u zadnjim trenucima nastupila žestoka politička sladostrast kadroviranja, a iz toga hard cora znoja svega i svačega - mili bože čuda velikoga, složio se vrlo loš puzzle
sa nesagledivim političkim posljedicama - poplavom
ljudi koji sposobni nisu, ali su na tzv. vlasti
&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&
& i zato "kadroviranje" nije nimalo bezazleno
i zato premijer treba obrazložiti građanima rh, zbog čega smatra da je npr. ministrica pravosuđa dobra ministrica - po točkama
1.
2.
3.
4.
itd.
ne možeš reći da je netko dobar ministar, ako ne obrazložiš u bitnom to što kažeš, poglavito s obzirom na nikakve rezultate u reformi pravosuđa, za što rh nije nitko kriv, već loš premijerov izbor ministra i tima u ministarstvu
sve što je o tome napisao jutarnji list je ok.
premijer zapravo hoće reći mediteranski napuvano:
"dobra je jer sam je ja izabra, a ja sam kako znate dobar i pridobar,a
i niko nije tija sidit na to misto
takvo neobrazloženje, uz na desetine drugih neobrazloženja, sigurno ne veseli nestrpljive porezne obveznike naše domovine
mislim da je vrijeme za osnivanje
ministarstva pravosudnog spašavanja
Dobrodošao
Dobrodošao Cognitore,
obično se reče da se 'prvi mačići u more bacaju'.
Ali ovo nipošto nije za baciti. Dapače, djeluje vrlo obećavajuće.
Rijetko posten upis. Bas je
Rijetko posten upis. Bas je tako bilo. Na zalost banda koja je dosla 90. i protjerala ljude sa svojih drustvenih i profesionalnih pozicija, danas je debelo potkozena i ukopana u vlasti. Oni su danas ekonomska i politicka krema i osim nasilnog puta, ne vidim kako bi ih se zbacilo .
Ja sam 1990. još bio
Ja sam 1990. još bio maloljetan, ali podržavao sam ideju stvaranja hrvatske države. Ne, doduše, onakve kakva je potom nastala (ksenofobična, nacionalistička, isključiva, pljačkaška, nepotistička), a svakako ne ideju nekakve "velike Hrvatske" do Drine ili kuda već. Opći je dojam tada bio da je Račan premlak i da se ili ne može, ili ne želi suprotstaviti Miloševiću u njegovom pohodu na zapad ex-YU.
Iz današnje perspektive gledano, ne mogu reći da je zemlja u kojoj živim ona za koju sam se tada zalagao. Ali, mene nije toliko razočarala sama politika (Tuđman i njegovi ljudi, jer se od njih ništa drugo nije ni moglo očekivati, sve je još na početku bilo jasno), koliko narod koji ih je 10 godina bio u stanju neprekidno - iz izbora u izbore - ponovno birati. Zapravo, najveće mi je razočaranje kada vidim koliko je taj narod u suštini pokvaren i licemjeran (jasno, ne svi, ali velik dio, ako ne i većina). I koliko je zadrt, i uvjeren da se Zemlja vrti oko njega. Tu leži i dio odgovora na pitanje zašto mi nismo i nikada nećemo biti čak ni Slovenija, a kamoli Švicarska (metaforički rečeno, naravno).
U tome je i odgovor zašto Sanader može raditi što ga je volja sa svime, pa i s kadrovima: ljudi to jednostavno prihvaćaju i šute. Ja čak mislim da većina u tome ni ne vidi neki problem.
Pokušao sam ukratko opisati
Pokušao sam ukratko opisati taj mentalni sklop, taj narod (kako to gordo zvuči) glasa kako glasa iz dva osnovna razloga, teško je sebi priznati da 18 godina podržavaš takve budaletine pod kojima se zemlja savija, jer to priznanje podrazumijeva gledanje u ogledalu bez skretanja pogleda, drugi razlog je bolno kratko pamćenje i prihvaćanje flash tema koje nameće nomenklatura upravo radi širenja opće demencije.
Da ne spominjem manjkavo obrazovanje od dva velika odmora, samoobrazovanje tipa "kako živjeti sretno i pri tom unesrećiti susjeda", no sve to opere pokora i nedjeljno pokajanje.
Prilično si ga dobro
Prilično si ga dobro opisao. Narod je užasno glup. Ljudi glasaju po navici i trivijalnostima.
Naša politička scena se nije "amerikanizirala", kako to obično kažemo, misleći na njenu estradizaciju. Tkogod zna nešto o američkoj političkoj sceni, zna da tamo čovjek zna točno zbog čega za nekoga glasa. Ovdje čak ni to nije slučaj: ljudi i dalje većinom glasaju za HDZ, jer smatraju da im je on "stvorio državu" i "ostvario tisućljetni san". Nešto više od toga oni ni ne traže. To sve pokazuje koliko je većini ljudi u suštini dobro, iako stalno kukaju. Jer, da nije, razmišljali bi o tome kako do izbore iskoriste kao sredstvo za dostizanje boljeg životnog standarda. Teška hipokrizija!
Naša politička scena se
Naša politička scena se nije "amerikanizirala", kako to obično kažemo, misleći na njenu estradizaciju. Tkogod zna nešto o američkoj političkoj sceni, zna da tamo čovjek zna točno zbog čega za nekoga glasa.
slazem se, ali ne treba ni ameriku precjenjivati.
vecina ljudi i tamo glasa po pausalnim ocjenama, ili jos cesce (i jos gore) po fizickim obiljezjima i "simpaticnosti".
eto najbolji primjer sa ovih predizbora - napravise milion anketa (bas sam malo surfao po cnn-u), ali ona koja se gura u prvi plan je da 70% ljudi uz obamu veze pojam "promjena", a 50-tak% uz hillary "iskustvo". i vecina ce odluciti na toj razini. i to na predizborima kada je involviranost i osvjestenost veca!
koji svi (fizicki, psiholoski, izmisljeni) detalji mogu donjeti prevagu u "stvarnim" izborima je sramota za demokraciju...
O pokori i nedjeljnom
O pokori i nedjeljnom pokajanju sam pisao ovdje u Hrvatska - država ili dijagnoza. Slažem se da ukupno preovladajuće političko ozračje nužno treba preispitati i postaviti bliže čovjeku da bude zadovoljan.
šta jest jest! :) ako
šta jest jest! :)
ako smijem proširiti pa se osvrnuti:
...kako su svinje zavladale RH, dok su šverale oružje neprijatelju, naši bližnji, iskreni, hrabri i na žalost na kraju naivni su proljevali krv. A 'Otac domovine', generalčić JNA, je živio u prošlosti maštajući o bedemu protiv muslimana... a muslimanski teroristi kupili avionske karte :) ... zapravo tužno. Tim više što je Franjo uredno zaobilazio školovane JNA generale u Domovinskom ratu, kompleksirana ličnost, i davao prednost razno raznim tokarima, špijunima, instalaterima klima uređaja i sličnima.
... smjena raznih načelnika u to doba se pokazalo kao kobno rješenje. Na njihova mjesta su došli još gori. Udbaši, KOSovci, se odreda partijaši... samo knjižica je bila plava, a ne crvena.
disaster!
Pričao mi je jedan bez
Pričao mi je jedan bez kojega Tuđman nije mogao obraniti 2/3 Hrvatske 91-e da je kod ustrojavanja činova u HV-u na njegovu intervenciju izbačen čin potpukovnik i general-potpukovnik jer je u JNA dogurao tek do najnižeg generalskog čina. To sam i objavio 98-e u Globusu. I znam da je taj ta konstatacija Tukiju teško pala. No, ako išta, u Tukijevo vrijeme je časno bilo biti novinarom: ili si bio državotvoran ili si bio stoka sitnog zuba, judoškudaš itsl. S njim si znao na čemu si. Svoje fiksideje i frustracije iznosio je otvoreno. Pa si za pakiranje kofera kao razlog i opravdanje barem imao Tukijevu otpremnicu. Aktualni "nasmiješeni Tuđman" gleda sugovornika u oči i laže. Nije u prilici učiniti "veće zlo" kao što je bio i koristio je, Tuđman, ali tko zna... Sjetite ga se kakav je bio 1990 - 1993.
Na nekom predizbornom skupu HDZ-a 1990-e, na kojem je govorio s Nelom Eržišnik, Stipe je izjavio da će Račan, kad HDZ osvoji vlast, možda moći raditi kao portir u nekoj školi. Ne vjerujete da je to Stjepan Mesić rekao? Ili, to danas više nije važno?! Ljudi se mijenjaju...
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
Vjerojatno je pola umrlo
Vjerojatno je pola umrlo prirodnom smrću do danas, nažalost neki i u praskozorje u Osijeku, Sisku ili nekim drugim gradovima.
Znam da je u Osijeku Glavaš smjenio 19 direktora koji se nisu uklapali u nove vizije a dnevni list Glas Slavonije preuzeo pomoću kalašnjikova. Znače li ikome danas u Hrvatskoj nešto nazivi nekadašnjih firmi PIK Osijek, Mobilia, Slavonija IMK, LIO, Svilana, Standard itd. Osječanima znače jer ta poduzeća više ne rade a to je desetak tisuća radnih mjesta. Glavaš se još oporavlja od dostignuća.
Ja sam još donekle živ !
Upravo u to vrijeme su
Upravo u to vrijeme su udareni temelji našoj javnoj upravi i pravosuđu. Hrvatski čovjek ih je postavljao, bez velikosrba. I što imamo?
Pregovore koji štucaju, jer nam je ta javna uprava loša, kao i pravosuđe. Vlast smišlja reforme koje neće ništa promjeniti, a EU traži promjene, pa ako hoće, nek ih zovu i reforme.
Vipera kaže što misli i to
Vipera kaže što misli i to iskreno . Bod za iskrenost . Cijenim Vaše komentare.
Teško će biti provesti
Teško će biti provesti reforme u javnoj upravi i sudstvu, u koje se dolazi(lo) po načelu političke podobnosti ili prijateljskih i rodbinskih veza. Takvi ni ne žele promjene, jer znaju da nakon njih možda ne bi ni imali radno mjesto.