pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja isticu se u Zvininom razmisljanju u kojem reagira na kriticki post o u povodu Bushova dolaska u Zagreb. Reagiram iskljucivo na njih, na tu neupitnu tipicnost, koja je inace dosta rasirena, i kod Zvone je izgleda izraz opceg prosjecnog razmisljanja.

Ovaj post dakle ide za tim da identificira tipican pristup. Kritican je prema Zvoni, naravno. Na jednom mjestu moglo bi se reci da je i malo uvredljiv. No, cini mi se iz njegovih dosadasnjih javnih istupa da je Zvone borben momak i on takvo sto s radoscu podnosi. Problem je u tome sto, unatoc cinjenici da se strastveno informira, u biti ne zna dovoljno. A ne zna dovoljno upravo zato sto mu samoproklamirani radikalizam onemogucuje da sliku vidi dovoljno siroko. I to je tipicno i zato sam taj dio koji govori da se Zvone uglavnom informira iz popularnih medija ostavio u postu. Upozoravam, napisao sam da se "o demokraciji informira iz popularnih medija" a ne o svemu. Utoliko, Zvonino upucivanje na analize strucnjaka o Bushovom mandatu ne pogadjaju moju primjedbu (vidi komentare pod Zvonin post). Njegove fraze su izraz tipicne povrsne informiranosti. Dakle, reagiram na fraze.

Zvone oponenta zove Esdo, jer s njime polemizira po liniji opozicije liberalizam - socijaldemokracija (Esdo). Ovim postom po ne znam koji put pokusavam relativizirati da je ta opozicija suvisli oblik razumijevanja stvarnog stanja stvari. Rijec je o magli koja se u javnost sustavno upuhuje. Povrsna opozicija socijaldemokracija - liberalizam je partizanska, ona ima smisla samo ako je netko sljedbenik, a ne za onog a koji si zeli stvari razjasniti. Upravo ta povrsna opozicija proizvodi fraze. Da izbjegnem zamku da me Zvone proglasi socijaldemokratom (sto nisam) njegove liberalne fraze, na kojima stoje njegovi argumenti, gledam sa liberalne strane. I razmisljam koliko su teske. Naravno, nisam mogao odloiti i maloj logickoj analizi, koju iznosim u prvoj tocki. Evo posta:

1. Bush nije dosao na vlast pod sumnjivim okolnostima tvrdi Zvone. Nasuprot tome sasvim je ocigledno da su okolnosti 2000 godine bile sumnjive. Glasove se moralo dodatno prebrojavati a presudu je donio Vrhovni sud prije kraja procesa sto i Zvone spominje. To je neupitno sumnjiva situacija.

Digresija: Zvone svom oponentu Betu pise - E pa malac, nece ici! Smeta me rijec malac. Takav pristup diskusiji nekako je sukladan Zvoninom ukupnom profilu I vrijednostima koje zagovara, zauzimanje nadmocnog stava i ponizavanje onih koji imaju drukcije misljenje. Jednom sam osobno u diskusiji o Zvoninom postu napisao nesto o financiranju obrazovanja. Zvone je, iako nema ni blagog pojma tko sam, prvo napisao - o tome ja znam puno vise nego ti. ??? Dakle, kus! Naravno, internet je takav da nitko nikog ne moze usutkati niti se na njega izvikati. Zato mi je cudno zasto to Zvone ipak pokusava.

2. Dakle, Esto bi, kaze Zvone, htio socijalizam u Americi. Zvone ne bi htio. U cemu je Estin grijeh? Ako Zvone ima pravo ne htjeti, zar nema Esdo pravo htjeti. Posebna je prica zasto Zvone i Esdo izrazavaju htijenje o tome kakav ce biti sustav u jednoj dalekoj zemlji i koliko njihovo eventualno izrazavanje htijenja ima smisla.
3. Nasuprot Esdinom "htijenju socijalizma" kao kljucni argument (koji se ponavlja u nekoliko tocaka) Zvone istice "americki narod je svoje izabrao" I "u stilu prave demokracije". Ne znam tocno na koji nacin Zvone razumijeva demokraciju. Cini mi se, a sad cu I ja pomalo prijeci granicu pristojnosti, da svoja saznanja o demokraciji uglavnom crpi iz popularnih medija. U biti, oni su vrlo dobar izvor osnovnih informacija. Medjutim, samo na osnovi informacija iz popularnih medija o karakteru se demokratskog sustava u njegovim bezbrojnim varijacijama tesko mogu donijeti ozbiljne ocjene. Proucavajuci funkcioniranje demokracije razvila se cijela jedna vrlo slozena znanost koja prilicno relativizira parole tipa "narod je svoje izabrao" (Zvone taj argument koristi za obranu Bushove porezne I zdravstvene politike). Zvone se predstavlja kao liberal. Zato cu sad uputiti samo na liberalnu I krajnje sofisticiranu kritiku demokratskog sustava koju je inicirao americki ekonomski Nobelovac Keneth Arrow svojim tzv. impossibility theorem.

U Hrvatskoj se na zalost liberalizam I demokracija poistovjecuju, dobrim dijelom pod utjecajem nedopecenih znanstvenika, zapravo propagatora. Cesto se kritika demokratske prakse pripisuje socijalizmu ili u blazoj varijanti socijaldemokraciji, koja se u tom sklopu predstavlja kao antidemokratska. Zanemaruje se cinjenica liberalne kritike demokratskog mehanizma. Dakle, Arrow teorem matematicki pokazuje (naglasavam matematicki) da ne postoji glasacki mehanizam koji bi individualne preferencije I prioritete neizostavno pretvorio u adekvatne preferencije na agregatnoj razini (prica se dalje razvija u smjeru decentralizirane realizacije preferencija putem trzisnog mehanizma).

Drugim rijecima, Zvonina tvrdnja, "da Amerikanci zele univerzalno drzavno zdravstveno osiguranje vec bi ga imali", potpuno je besmislena s pozicije liberalne analize funkcioniranja glasackog mehanizma. Arrow teorem pokazuje da ne postoji neupitni glasacki mehanizam koji individualne preferencije (recimo vecine) automatski pretvara u opce. Zvone je zavrsio faks koji ima veze s matematikom. Pozivam ga da prouci Arrow paradox. Dakle, Arrow paradox kaze da je moguce(!) ali nije nuzno da se individualne preferencije pretvore u opce prioritete. Moguce je da Ameri, zele li univerzalno zdravstveno, to I dobiju, ali ako zele univerzalno zdravstveno ne znaci da im glasacki mehanizam to omogucuje. Molim dakle da se u ovom kratkom objasnjenju uoce razlike izmedju moguce I nuzno, da se uoci pojam glasacki mehanizam I sl. Bilo kako bilo, slijedeci formalnu logiku Zvonina tvrdnja "da Ameri zele…" uobicajeno u ozbiljnim diskusijama diskvalificira onoga tko ju je izrekao.

Koje je onda znacenje demokratkog glasovanja, ako nije rijec o izrazavanju preferencija? Dakle, demokracija je reprezentativna demokracija, a mehanizam uspostavljanja reprezentativnosti je u formalnom I sadrzajnom pogledu vrlo kompliciran. Jedan je od primjera izbor Busha za predsjednika s manjim brojem glasova od protukandidata. Ali, cak I da je Amerika bila jedna izborna jedinica, pitanje je koga bi I sta predstavljao (reprezentirao) izabrani od dvojice kandidata iza kojih uostalom stoje tradicionalni klanovi slicni onima u azijskim oligarhijama (od kojih jednu predstavlja I kineska Komunisticka partija). Upravo zbog deficijentnosti mehanizma izbora stari su Grci svoje predstavnike u prvim demokracijama birali kockom.

Ukratko, Zvone je hrvatski intelektualac, predavac na sveucilistu, I to na fakultetu koji je po Zvoninim rijecima blizi nego bilo koji drugi hrvatski fakultet suvremenim znanstvenim I strucnim dostignucima. Otkriva se medjutim da se u javnim raspravama koristi povrsnim frazama: "Da Amerikanci zele…" I to u podrucju u kojem bi vise trbao pitati I slusati nego docirati, jer nije njegova struka. Drago mi je da Zvone to cini. Puno time otkriva o duhu vremena I sredine.
4. Cesto se istice ekonomski argument protiv univerzalnog zdravstvenog osiguranja. Istice ga I Zvone. Na sasvim prizemnoj razini (na kojoj Zvone koristi ekonomski argument) moglo bi se opovrgnuti cjeloviti pravosudni sustav. I to netko treba platiti. Moze se postaviti pitanje ima li dovoljno novca za efikasnu pravnu zastitu na cijelom teritoriju. Ima li dovoljno novca za dovoljno policajaca da stite gradjane u prasumama slumova velikih americkih gradova. Moglo bi se, slijedeci Zvoninu logiku, ovako reci - da Amerikanci (iz slumova) zele bolju pravosudnu zastitu oni bi je izglasali. Apsurd te tvrdnje je mislim ocigledan.
Konkretan, ne parolaski ekonomski argument, govori da je americki zdravstveni sustav neefikasan (kao uostalom I sustav pravne zastite u najsirem smislu rijeci). Dakle, u usporedbi sa zemljama slicnog stupnja razvoja Ameri trose na zdravstveno osiguranje vise, a dobivaju manje. Je li tome lijek univerzalno zdravstveno osiguranje, to je pitanje - naime bi li se efikasnost sustava povecala? Moguce je, s obzirom na iskustva zemalja (u Europi, a koje Zvone s prijezirom naziva socijalistickima) u kojima je zdravstveni sustav blizi univerzalnoj zastiti, trosi se proporcionalno manje nego u Americi, a sustav je efikasniji. Ali, nije sigurno da bi se isto dogodilo u Americi. Postoji nesto sta se zove path dependency - naime, ne moze se u Americi naprosto nakalemiti neki tudji sustav. Ne moze ni u Hrvatskoj. Principi I mehanizmi koji funkcioniraju u jednoj sredini ne moraju funkcionirati u drugoj. Pretpostavka da se dodje do barem second best rjesenja je tolerantna diskusija.
5. Meni se cini da pojam univerzalnog zdravstvenog sustava ima prije svega vrijednosni sadrzaj - da je rijec o cilju I opredjeljenju. Ukratko, rijec je o humanizmu. Ono sto je potpuno jasno to je da u slucaju zdravstvenih usluga trziste ne funkcionira po principu dostizanja ravnoteze ponude I potraznje zbog nepremostive asimetricnosti informacija. To da bi trziste rijesilo probleme zdravstvenog sustava je potpuno apsurdna ideja. Istina, nije je ovdje jos nitko izrekao, pa to necu dalje elaborirati. No, s obzirom na ocigledne jednostranosti u diskusiji sasvim je moguce da se ta "spasonosna" ideja pojavi. Upozoravam unaprijed da onaj tko ju namjerava izreci prije svega prouci mehanizme funkcioniranja trzista kako su obradjeni u suvremenoj ekonomskoj znanosti, onoj koja je otisla daleko preko jednostavne Walrasove slike s kraja devetnaestog stoljeca koja graficki traga za tockom ravnoteze ponude I potraznje.
6. Na kraju - Bush I Kyoto protocol. Ili bolje - Ameri I Kyoto. O efektima industrijskog razvitka na biosferu nitko ne zna dovoljno. Nitko na svijetu. Pitanje je kome vjerovati? Meni se cini, ponavljam, cini mi se - da je industrijski razvitak, ili krace - rast GDP-a, taj sveti gral (a ne zdravstveni sustav), taj prioritet koji podredjuje pitanje odrzive kvalitete zivota. Kad je dakle rijec o Kyotu njegova je vrijednost, cak I bez obzira na uvjerljivost argumenata o globalnom zatopljenju I slicnim efektima na biosferu, vec u samoj cinjenici da je mjera napretka izrazena u rastu GDP-a dovedena u pitanje apkaliptickom argumentacijom. Stres zna biti blagotvoran.