pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dok se Hrvatska polako oporavlja od požara koji su već tradicionalno pustošili njen temeljni turistički adut (obalu bogatu vegetacijom, a ne betonom) i teorija zavjere koje požare bezrezervno prate, grčki spasioci nalaze karbonizirana tijela ljudi koji su izgorili u šumskim požarima koji divljaju jugom te zemlje.

Visoke temperature koje su ovo ljeto mjerile zemlje regije donijele su niz ozbiljnih posljedica: u Madžarskoj je samo zbog vrućina umrlo preko 500 ljudi u toplinskom valu u srpnju (vidi sliku, izvor: BBC), a požari koji su divljali Makedonijom, Hrvatskom, Bosnom, Grčkom, Španjolskom, Portugalom, Bugarskom, Italijom i drugim zemljama samo su do srpnja uništili više od 3 tisuće kvadratnih kilometara europskih šuma (izvor). Turističke destinacije privukle su posebnu pažnju: požar na Kanarskim otocima protjerao je 12 tisuća ljudi iz domova i prisilio španjolskog premijera na posjet području, a plamen koji je lizao Dubrovnik bio je headline svjetskih novinskih kuća cijeli dan. Najnoviji peloponeški požari izazvali su slanje pomoći iz EU i izraze sućuti kako predsjednika Europske komisije tako i – diplomatski mudro, ali neoriginalno – Stipe Mesića (izvor: Radio 101, Aktualni 101, 25/08/07).

Odgovori na pitanja zašto je europski kontinent užaren u zapadnoj Europi tražili su se u globalnom zatopljenju (što znači da je klima uređaj koji radi dok ovo čitate jedan od uzroka dubrovačke katastrofe) i neobičnom ljetu ove godine koje obilježava uvlačenje strujanja iz subtropskih područja i Afrike na jug Europe, a razradu nekih rješenja preuzela je Europska Unija koja je najavila brzo stvaranje prve EU "obrambene" formacije odnosno zajedničke flote kanadera. Sanader je neuspješno pokušao javnu raspravu u Hrvatskoj skrenuti na taj teren prijedlogom da Hrvatska postane regionalni centar borbe protiv požara. Domaća javnost ipak je daleko više uživala u teorijama zavjere i kojekakvim neznanstvenim objašnjenjima vatrenih stijiha pri čemu je zov okrivljavanja "the auld enemy" bio toliko neodoljiv da su teorije zavjere svojim kancerogenim pipcem dosegle i Pollitika.com, a i Feral je imao posla u pokušajima triježnjenja dimom zaslijepljenih "gasitelja".

Ipak, bilo bi nepravedno okrivljavati domaću javnost što još uvijek nije vična ozbiljnoj raspravi o ozbiljnim problemima jer ju mediji uz svesrdnu potporu političara drže u zasljepljujućem informacijskom mraku puštajući tek ponekad provokativne balone koji brzo puknu i budu zaboravljeni pa se medijski život svodi na "afere". Dok se domaća javnost naime bavila partikularnim pristupom i pitanjem tko je kriv, zapadne zemlje okrenule su se raspravi o općem rješenju i pitanju što ovoljetni požari govore o EU. Umjesto pitanja što ovogodišnji požari govore o Hrvatskoj, u Opožarenoj Našoj puno je popularnije bilo pitati što (ne) govore o starim neprijateljima i nemilim susjedima.

Zbog bolje informiranosti čitatelja Pollitika.com, uvjerenja da je vatrena rasprava u Hrvatskoj bila neproduktivna i promašena te EU smjera u kojem Hrvatska putuje u nastavku imate priliku pročitati slobodni prijevod i prilagodbu članka "Smoke gets in their eyes" objavljenog u prvom izdanju Economista iz kolovoza koji pokazuje da je smisao rasprave rješenje problema, a ne još samo jedno emotivno "dobrosusjedsko" prepucavanje. Usporedba ovog članka s domaćim izvještavanjem o istom problemu uspješno razotkriva jad hrvatskih medija koji – što je vrlo zabrinjavajuće - diktiraju koliko i što javnost zna.

Svi vole vatrogasce, osobito one koji strmo slijeću s neba u žuto obojanim Canadair avionima i bombardiraju požarište sa šest tona vode u jednom potezu. No može se slobodno reći da ne vole svi Europsku uniju. Zbog toga nije čudno da svakog ljeta, dok šumski požari krckaju i putuju kroz južnu Europu, političari predlažu da Brisel treba raditi na vlastitoj popularizaciji stvaranjem EU flote takvih aviona. (Taj savjet slijedi Sanader kad najavljuje naručivanje novih kanadera, op. a.)

S obzirom da najtraženiji modeli, koje proizvodi Bombardier iz Kanade, koštaju više od 19 milijuna eura po komadu, tvrdi se da se tako dragocjena imovina treba dijeliti. Još bolje zapravo, predlaže se da se avioni oboje plavo-zlatnom europskom zastavom kako bi zahvalni građani mogli vidjeti tko im se to naglo približava u pomoć. Izvještaj sastavljen za Europsku komisiju iz 2006. – kojeg je "toplo primio" Europski parlament – zalaže se za stvaranje nove civilno-zaštitne snage zvane "EuropeAid". U izvještaju se predlaže kupovina deset novih vodenih bombardera kao minimalna mjera potrebna za stvaranje "vjerodostojne" euro-eskadrile (makar je ostalo nejasno hoće li ih plaćati EU ili nacionalne vlade).

Autor tog izvještaja, bivši francuski ministar vanjskih poslova, Michel Bariner, nastavlja svoju misiju. 26. srpnja je prilikom provođenja nadzora nad mjerama zaštite od požara u južnoj Francuskoj ponovno, ovog puta kao novi francuski ministar poljoprivrede, pozvao na stvaranje EuropeAida. Njegov šef, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, raspravljao je stvaranje "neke vrste europske flote" aviona u zajedničkom vlasništvu tokom radnog ručka s grčkim premijerom Costasom Karamanlisom. Povjerenik EU za okoliš, Stavros Dimas (čiji dužnosnici bi kontrolirali takvu flotu), plan je očekivano proglasio "vrlo ohrabrujućim".

S obzirom na godišnju devastaciju – samo ovog tjedna (zadnji tjedan srpnja, op. a.) vatra je uništila trećinu šumskog područja na dva najveća Kanarska otoka što je izazvalo evakuaciju 14 000 ljudi – kanaderi nude impresivni dokaz glasačima da se vlast nosi s nepogodama. Posebno otporni hidroavioni mogu napadati vatru do devet puta po satu dok prelijeću obližnje jezero ili more gdje rezervoar pune u sekundama. (Prema popularnoj legendi, jedan kanader je jednom slučajno usisao ronioca i izbacio ga, dok je ovaj tužno mahao perajama, na vatru. Nije istina: usisivači vode su tek nekoliko centimetra široki.)

Barnierov izvještaj ne skriva političku dimenziju te tvrdi da je "nužno" učiniti EU pomoć vidljivijom pa predlaže postojanje jedinstvene euro-uniforme koju bi nosili "službenici koji djeluju kao dio Europskih snaga", a koja bi bila okićena europskom zastavom, zastavom nositeljeve države i natpisom "EuropeAid".

Europski političari trebali bi se oduprijeti takvim iskušenjima. Njihova sposobnost da to i učine reći će puno o tome stavlja li EU djelovanje ispred spina. Potpuno je smisleno pomagati nacijama kako bi dijelile skupu imovinu u suočavanju s opasnostima kao što su požari. Ali unija to već i radi. Komisija ima izvrsnu službu zvanu Monitoring and Information Centre (MIC) koja brzo povezuje zemlje kojima je potrebna oprema u nuždi s europskim vladama koje imaju avione za posuditi. Još jedna neopjevana služba Komisije je EFFIS koji dnevno šalje procjene rizika od šumskih požara temeljene na prognozi i ostalim varijablama.

Nema razloga koji govori u prilog tome da bi zajednička EU eskadrila bolje funkcionirala. Jedan EU dužnosnik priznaje da bi bilo politički "teško" odlučivati kamo poslati avione kada vatre divljaju u nekoliko država. Čak i Kanada, koja je država, ostaje isključivo na ohrabrivanju lokalnih vlasti u njenim provincijama da dijele hidro-bombardere. Kao što je primjetio David Martell, akademik s University of Toronto: "Politički vođe u jednoj jurisdikciji si neće dopustiti da im diktira netko drugi" u takvim trenucima.

Stručnjaci za šume u tijelima kao što je Food and Agriculture Organisation (FAO) (agencija UN-a, op. a.) pokazuju iznenađujuće malo želje da se velike svote posvete hidro-bombarderima. Europske vlade puno su proteklih godina potrošile na novu opremu. Prema Bombardierovim podacima, u EU nacijama trenutno je upregnuto 76 kanadera, uključujući 36 najnovijeg tipa (37-i se srušio u Grčkoj prošlo godine pri čemu je posada poginula). Novac bi sada bilo bolje trošiti na prevenciju požara. Makar je ukupna površina prostora koji svake godine izgori u padu zbog bolje opreme za borbu s požarima, broj požara u šumama EU nastavlja rasti.

Jadni pastir
Istraživači ukazuju na nekoliko problema, od kojih se mali broj može riješiti bombardiranjem vodom. Važni faktori uključuju ruralnu depopulaciju, rastuće bogatstvo, piromanstvo i glupost. Onog trena kad si ljudi mogu priuštiti štednjake i peći na plin pa prestanu pasti ovce drvo za ogrjev ostaje na tlu i zapaljive površine se ne čiste. Konačno, stariji pastiri pale vatre kako bi čistili šikaru i poticali drugo raslinje "ali nemaju fizičku snagu ili mogućnosti da kontroliraju vatru i stvari izmaknu kontroli", kaže Pieter Van Lierop, stručnjak za šumske požare iz FAO. Klimatske promjene igraju ulogu, a imaju ju i idioti (opušci cigareta uzrokuju mnogo požara).

Vlade puno pričaju o piromaniji, posebice među špekulantima na tržištu nekretnina koji žele graditi na šumskom području. Mnoge mediteranske države imaju zakone koji zabranjuju gradnju na spaljenom šumskom području (prema španjolskom zakonu iz 2006. uporaba zemlje ne može se mijenjati 30 godina nakon požara). Korupcija i slabi ili opterećeni pravni sustavi mogu naravno minirati takva pravila. Vatrogasci koji rade sa skraćenim radnim vremenom nekada sami podmeću požare kako bi si generirali posao, prenosi novi izvještaj iz FAO. Lokalni šumski nadzornik s Kanarskih otoka je priveden upravo s ovakvim optužbama. No FAO sugerira i da bi glasno pričanje o piromaniji moglo biti pokriće za vladinu neefikasnost.

Stručnjaci za šume preferiraju prilično jednostavna rješenja poput obrazovanja, izrade firebreak-ova i zapošljavanja ekipa na terenu s grabljama i motikama. Moguće je da će to zadovoljiti gomile manje nego avioni s EU zastavom kojima pilotiraju heroji u plavo-žutim odijelima. No ako političari žele biti voljeni, možda su mogli odabrati neko drugo zanimanje: možda biti vatrogasac?

The Economist, August 4th 2007