Naslovnica › Dnevnici › opinioiuris dnevnik

Dim u lice 2: Kako hrvatski mediji izvještavaju o ratnim zločinima

Ned, 20/04/2008 - 16:00 — opinioiuris

Da su hrvatski mediji loši nije tajna. No zahtjevnost tematike koju mediji obrađuju djeluje na vidljivost mana hrvatskog novinarstva pa se one dobro skrivaju u trivijalnim temama koje zasipaju hrvatske građane. Jedan od ultimativnih testova manjkavosti novinarskog standarda je bez sumnje praćenje procesa za ratne zločine. Izvještavanje o ratnim zločinima je jedan od najzahtjevnijih i najvažnijih novinarskih zadataka, bilo da uključuje reportaže o suđenjima za ratne zločine ili izvještavanje s terena za vrijeme konflikta i istraživanje ratnih zločina. Izvještavanje o ratnim zločinima posebna je novinarska specijalizacija jer je posao opterećen specifičnim zahtjevima i ima vlastita pravila. Potrebno je dobro poznavati povijesnu pozadinu, proceduru i pravo. Koji god bio motiv zbog kojeg se novinar bavi izvještavanjem o pravdi, postoji jedan univerzalan uvjet: mora imati vještine i znanja da to radi. Žalosna je istina da takvih novinara u Hrvatskoj ima malo i da uglavnom oni ne prate procese za ratne zločine u ime najutjecajnijih domaćih medija. Odgovorni i pouzdani novinari i urednici koji izvještavaju o pravdi temeljni su uvjet za rast razine javnog razumijevanja međunarodnih i drugih pravnih procesa.

Procesi za ratne zločine imaju za cilj kazniti odgovorne, donijeti pravdu žrtvama, spriječiti buduće zločine, utvrditi činjenice kao temelj pomirenja i ojačati pravnu državu. Te ciljeve oni mogu ostvariti samo ako su ljudi svjesni i informirani o onom što oni rade. Upravo je posao novinara da odgovorno i pouzdano informira javnost što znači da poslu mora pristupiti bez predrasuda koje imaju bilo pobjednici bilo gubitnici u oružanom sukobu. Svi hrvatski mediji padaju već na ovom testu jer potiču navijačku atmosferu svojim izvještajima. Makar žrtve smatraju da su svi optuženici krivi i makar optuženici smatraju da su potpuno nevini, posao odgovornog novinara podrazumijeva stav koji se ne temelji na ovim suprotstavljenim predrasudama nego na pravednom i balansiranom izvještaju o činjenicama koje izviru iz suđenja. Posao novinara nije da navija za "naše" nego da javnost obavijesti koje činjenice se utvrđuju u postupku i koji su glavni činjenični sporovi. Kamen temeljac dobrog novinarstva su činjenice, ne mišljenja. Samo pouzdane činjenične informacije mogu potaknuti odgovornu javnu raspravu.

Domaći mediji preferiraju koncentrirati se na jednu drugu, podjednako važnu ali ne i jedinu, ulogu: pozorno praćenje rada suda i ukazivanje na njegove nedostatke. Taj posao naravno uključuje i priznavanje njegovih dostignuća, što nije praksa domaćih medija u svijetlu opće pristranosti. Makar argumentirana kritika novinara može prisiliti sud da djeluje otvorenije, pravednije i efikasnije, neprestana kritika i neopravdani cinizam može razviti nepotrebnu sumnjičavost u odnosima među svim stranama. Skepsa u odnosima uparena s "pobjedničkim predrasudama" snažan je motiv za porast zatvorenosti procesa kroz dodijeljivanje zaštitnih mjera svjedocima koji zbog navijačke atmosfere strahuju svjedočiti javno. Postoji opravdana bojazan da hrvatski mediji svojim neuravnoteženim i pristranim izvještavanjem o velikim međunarodnim procesima za ratne zločine pridonose zatvorenosti sudskog postupka za javnost kojoj bi ti mediji trebali služiti.

Uravnoteženost i pravednost su glavna pravila izvještavanja o ratnim zločinima te ih se treba vrlo pažljivo pridržavati kako bi se uklonio rizik prenošenja vlastitih pogleda i predrasuda u tako emotivnim temama. Neovisnost je nužna kako bi se omogućio uravnotežen prikaz događaja u kakvoj međunarodnoj sudnici, a točnost i kirurška vokabularna preciznost su krucijalne za razumijevanje javnosti.

Kako je najočekivaniji proces u Hrvatskoj već odmakao, javljaju se prve prilike za komparativnu perspektivu izvještavanja o tom sudskom procesu. U nastavku zato imate priliku pročitati nekoliko naslova i head-ova izvještaja ne-hrvatskih agencija o postupku Gotovina i drugi. Svaki citat sadžava link na puni izvještaj. Naslovi i tekstovi otkrivaju jednu prilično drugačiju perspektivu koja se umjesto političkim implikacijama, teorijama zavjere i navijanju okreće činjenicama. Jesu li izvještaji bolji i profesionalnijih od hrvatskih ostaje svakome na individualnu prosudbu, no nesumnjivo ovi izvještaji su značajno drugačiji od onih koji dominiraju hrvatskim medijskim eterom.

Zašto je tako ostaje za raspravu u komentarima.

TENKOM PREKO LEŠEVA
Svedočeći na suđenju hrvatskim generalima optuženim za zločine tokom i nakon operacije "Oluja", bivši koordinator bezbednosti u kninskoj bazi UN Andries Drejer opisao kako su hrvatski vojnici prešli tenkom preko leševa ljudi ubijenih u minobacačkom napadu na masu koja se 5. avgusta 1995. okupila pred bazom UN.
Više...

CIJELI KNIN JE BIO META GRANATA
Ceo Knin bio je 1995. na meti granata hrvatskih snaga, koje su tokom i posle operacije Oluja ubijale srpske civile, izjavio svedok na suđenju Ante Gotovini u Hagu. .
Više...

VLASTI SU MOGLE DA SPREČE PALJEVINE I PLJAČKE
Budući da vojnici ili civili koji su nakon "Oluje" palili i pljačkali srpske kuće "nisu to radili pešice", hrvatske vlasti su – smatra bivši vojni posmatrač UN Tor Munkelin – mogle to lako da spreče postavljanjem kontrolnih punktova na krajinskim putevima.
Više...

TKO JE SVE GRANATIRAO KNIN?
U unakrsnom ispitivanju bivšeg vojnog posmatrača UN, odbrana Ante Gotovine dokazivala da je šest granata koje su pogodile stambeno naselje – as čije je kratere svedok analizirao - ispaljeno popodne 5. avgusta 1995. sa položaja Srpske vojske Krajine, pošto je do tada u Kninu ostalo malo ili nimalo Srba.
Više...

KOLIKO JE MRTVIH BILO U KNINSKOJ BOLNICI
Dok svedokinja optužbe tvrdi da je prvog dana "Oluje" u kninsku bolnicu doneto oko 120 leševa poginulih, odbrana predočava dokument hrvatskog MUP prema kojem su hrvatske snage, kada su 5. avgusta 1995. ušle u bolnicu, u njenoj mrtvačnici pronašle samo 16 mrtvih tela.
Više...

"ORGANIZIRANO" ILI "UREDNO" KRETANJE IZBJEGLICA
Ukazujući da je za egzodus Srba iz Krajine avgustu 1995. godine odgovorna vlast Republike Srpska Krajina a ne hrvatske snage, branilac generala Ante Gotovine podsetio svedoka optužbe Edvarda Flina da je i sam u jednoj od izjava rekao da se radilo o "dobro organizovanom kretanju" izbeglica, nakon čega se ovaj ispravio rekavši da je prikladniji termin za to "uredno kretanje".
Više...

OBRANA: ČERMAK JE "KOORDINIRAO", A NE NAREĐIVAO
U unakrsnom ispitivanju svedoka optužbe Edvarda Flina, branilac Ivana Čermaka je ukazivao da su njegova ovlašćenja – kao zapovednika "zbornog mesta Knin" - bila da "koordinira" civilnu i vojnu policiju i civilne vlasti - a ne da im naređuje, zatim da osigura funkcionisanje komunalnih službi i, naročito, da "pomogne UN".
Više...

SISTEMATSKA KAMPANJA PALJENJA I RAZARANJA
Na suđenju hrvatskim generalima optuženim za zločine u "Oluji" počelo svedočenje Edvarda Flina, šefa Akcionog tima UN za ljudska prava koji je od 7. avgusta do 17. septembra 1995. godine bio očevidac pljački, paljevina, razaranja i pronalaženja leševa ubijenih civila u krajinskom Sektoru Jug.
Više...

COURT TOLD KRAJINA SUFFERED "SYSTEMATIC CAMPAIGN" AND DESTRUCTION
A former United Nations official testifying in the trial of Croatian general Ivan Cermak this week spoke of the looting and burning of buildings he said he witnessed in the Serb-held Krajina in the summer of 1995.Witness says Croat general had the power to prevent war crimes there.
More...

U KRAJINI UBIJANI CIVILI
Svedok Edvard Flin izjavio je u Hagu, na suđenju trojici hrvatskih generala, da je posle operacije Oluja video ubijene srpske civile i spaljene i opljačkane kuće. .
Više...

JEDAN OBLAK DIMA IZ SEDAM RAZLIČITIH UGLOVA
Kako su kamerman i režiser "Zastava filma" – filmske produkcije bivše JNA i VJ – na početku "Oluje" 4. avgusta 1995. godine jedan visoki oblak gustog crnog dima snimili iz sedam različitih uglova, kako bi stvorili utisak o sedam oblaka dima na različitim mestima u Kninu.
Više...

GRANATIRANI SU CIVILNI OBJEKTI
Zaštićena svedokinja S-136 potvrdila da su u ofanzivi "Oluja" 4. avgusta 1995. hrvatske snage granatirale civilne četvrti u Kninu. Svedokinja na suđenju hrvatskom generalu Antu Gotovini, koja je u to vreme bila prevodilac u bazi Unprofora u Kninu, izjavila je i da je na kninskom groblju u danima posle "Oluje" prebrojala više od 60 grobova ubijenih u gradu i okolini, od kojih je više od polovine bilo neidentifikovano. .
Više...



The Platters: Smoke Gets in Your Eyes

Komentari

Pon, 21/04/2008 - 19:21 — bruslji

mozda nije toliko bitno kao

mozda nije toliko bitno kao navedni primjer u dnevniku, ali užasno me živcira izvještavanje sportskih novinara, tzv. "navijačko" novinarstvo. pogotovo ona nakupina koja viri iz stražnjice ante "gipsa" kostelića. to jednostavno nije ljudski šta ti ljudi rade, npr. spušta se neki skijaš ili skijašica iz strane reprezentacije i komentator gotovo vrišti od sreće ako se ozlijede?! pa di to ima?

normalno bi bilo da kad u nekom natjecanju sudjeluju hrvatski sportaši hrvatski komentatori gaje nadu u njihovu pobjedu. ali prvo, nije profesionalno navijati i drugo nije normalno ne registrirati uspjeh ili dobar potez drugih sportaša. pa bit je igre da uživamo u njoj bez obzira koje nacionalnosti ili rase bili najbolji igrači. naravno da bi uz to bilo lijepo i pobijediti.

ako sportski novinari žele biti navijači nek si plate karte za sportska događanja i navijaju.

Pon, 21/04/2008 - 21:16 — opinioiuris

Navijanje jednostavno nije

Navijanje jednostavno nije spojivo s novinarstvom. It's as simple as that. Javnost je ta koja treba navijati, ali da bi donijela izbor za koga navijati mora imati pristup objektivnim činjenicama. A posao novinara su upravo to: činjenice.

http://en.wikipedia.org/wiki/Fact

Pon, 21/04/2008 - 21:33 — opinioiuris

Tema ovog dnevnika su

Tema ovog dnevnika su hrvatski mediji i njihovo izvještavanje.

Ovako besmislen i logički duboko deficiratni komentar već duže nije zabilježen na ovim stranicama, bravo.

Insinuiranje da je upotreba određenog termina razumno dostatan dokaz za optužbu pristranosti (praćenu masturbiranjem na teorije zavjere) je tvdnja na granici koja obično razdvaja djecu od zrelih osoba.

Već sam pokušaj red-herringa (odvlačenja) rasprave u potpuni offtopic prekomjernim granatiranjem temama irelevantnim za ovaj dnevnik (Je li Hvatska jugoistočna Europa?; Odgovonost za zločine druge strane; Velikosvjetska zavjera zapadnih sila protiv Hrvatske; itd) zaslužuje nisku ocjenu za komentar, no recikliranje prežvakanih ultradesničarskih nacionalističkih verbalnih dijareja i njihovo plasiranje kao relevantan komentar makar s temom nemaju veze je jednostavno pitanje stila koji je možda cijenjen na nekim forumima , ali ne i na mjestu na kojem se pokušava voditi disciplinirana i inteligentna rasprava.

Ovaj komentar je samo objašnjanje ocjene, ne i ulazak u raspravu o "doprinosima" u komentaru iznad.

Opinioiuris

Uto, 22/04/2008 - 08:51 — jedinohrvatska

Da. Hrvatski novinari su

Da. Hrvatski novinari su tema i budući su oni unaprijed osuđeni na subjektivnost mudro je vidjeti što oni drugi pišu. Očito nitko nije niti pomislio da oni možda govore istinu, a nije li baš to njihova primarna zadaća?
Iz dosadašnjega tijeka suđenja se vidi tko u toj priči govori istinu, a tko ne.
No kada se ukaže na očite činjenice da se preko nekih medija iskrivljuje slika zbivanja s ovih prostora onda ga moramo osuditi kao neinteligento desničarsko blebetalo.
Hvala vam što ste mi otvorili oči, jer vaše reakcije samo potkrjepljuju ono što već odavno znam: istina boli i nije dobro da se objavljuje u javnosti- mogao bi još netko shvatiti...

Pon, 21/04/2008 - 18:57 — bruslji

zločin nema nacionalnost...

zločin nema nacionalnost...

Pon, 21/04/2008 - 00:20 — obaladaleka

Hrvatskim novinarima doista

Hrvatskim novinarima doista se svasta moze prigovoriti, pa i u ovom podrucju zasigurno.
Da su glavni krivci bas novinari i bas mediji, a kako se najvise i najcesce govori i prakticki optuzuje cim se identificira nesto lose, prema takvim komentarima uopce ne treba dvojiti.

Tako i ovdje imamo isti takav pokusaj koji nas upozorava na famozne hrvatske novinare i njihov usud.

Tko od nas, tko je nesto strucniji u nekoj svojoj profesiji ili struci, uopce ima ikakvu hvale vrijednu rijec za hrvatske novinare kad pisu o necemu iz te konkretne struke i kada samo vidi sta se sve trkelja bas sa tom sturkom u kojoj smo jaki.

Uopce ne zelim duziti i obrazlagati to detaljnije i pazljivije, vec samo upozoriti da je takva situacija sa svim strukama pa tako i sa pravom. Tako smo mi imali vec tri otkrivanja nuklearne fuzije, tucet supravodljivosti na +40, najmanje 7 otkrica lijeka protiv raka, bezicnih prijenosa struje, bakterijskog sexa - jedne vrste bakterijskog ciribimbe i svih cuda belosvjetskih, napose hrvatskih strucnjaka i strucnjakinja po svim podrucjima. Toga ima po svim temama, pa svakako i u pravu, a napose ovako osjetljivim, ali i jedinstvenim slucajevima kakvo je spomenuto sudenje.

Prije svega zelim skinuti aureolu krivnje sa novinara vec je staviti onim strucnjacima koji prije svega dolaze u kontakt sa novinarima i time vanjskim svijetom izvan struke i koji utjecu da imamo ovo sto imamo. Dakle mi iz svojih struka krivi smo jer nemamo osjecaj za medije i sto ce novinari uzeti i naglasiti i ne samo to ne znamo ni elementarna pravila zdravog razuma koja kazu da su i novinari lijena bica bas kao i mi i da ako zelimo da prenesu sto zelimo onda je bolje da im to unaprijed pazljivo i mirno pripremimo, a ne prepustimo. Naknadno kajanje i snebivanje posve je isprazno, jer prije svega mi (cijelo vrijeme ubrajam i sebe jer imam svoju struku) smo ti koji smo krivi i koji krive informacije i poglede na svijet odasiljemo i prenosimo novinarima. Novinare naprosto treba putiti na miru i ne okrivljavati ih.

Sto se tice ovog konkretnog slucaja i sudenja i navodenja suprotnih izvora za potkrepljivanje potrebe uravnotezenosti i pravednosti doista bih zadrzao komentar. Duboko sam siguran da i autor vrlo dobro zna i osjeca o kakvim se sve zivopisnostima sve tu radi.
Nadalje, ako su hrvatski novinari i mediji razlog i opravdanje uocenoj tajnovitosti rada suda onda ne samo da vidim kao je ovaj vrlo ovisan, vec je ovisan o vrlo losim novinarima i medijima. Postavlja se pitanje kako je tek ovisan o nekim boljim novinarima i medijima koji imaju puno sredenije situacije i vrlo jasne prohtjeve o pravednosti i uravnotezenosti.

Pon, 21/04/2008 - 21:43 — opinioiuris

Ne bih bio toliko sklon

Ne bih bio toliko sklon odgovornost za substandardno novinarstvo svaliti na (stručne ili nestručne) izvore informacija makar dio odgovornosti tih izvora sigurno postoji. Isto tako, novinar ne treba biti stručnjak u određenom području da bi o njemu izvještavao.

On jednostavno mora znati formulirati misli koje se oslanjaju na provjerljive činjenice iz raznih izvora na način koji javnost razumije. Nije odgovornost na izvoru informacija da uobliči te informacije, to je posao novinara (makar uobličavanje već na izvoru može potaknuti objavu, održati kontrolu nad sadržajem i pridobiti naklonost novinara).

Poseban problem s kojim se suočava pravo je da svi misle da ga znaju. Dok se nitko ne bi usudio olako davati mišljenja o složenom medicinskom postupku, većina će bez zadrške ponuditi svoj stav o složenom pravnom postupku, pa i novinari. To je zato jer dok nemaju svi urođeni smisao za kirurški skalpel, svi imaju urođen osjećaj za pravdu pa pretpostavljaju da mogu ocjenjivati i razumijeti postupke koji pravdu donose ili pokušavaju donijeti bez posebnih znanja.

Opinioiuris

Pon, 21/04/2008 - 23:29 — obaladaleka

Vec ovo je bolje i tako

Vec ovo je bolje i tako mozemo razgovarati.
Drustvo je postalo preplavljeno brzinom i flash potrebama sto skupa dovodi do posasti nedosstatka paznje. Nicega vise nema u sporim i umjerenim porcijama pa tako ni novinarstva (a ja sam tu jos i cisti romanticar). U toj opcoj panici svi su svjesni da im nesto izmice, ali tesko razaznaju sto i u principu svi kiksaju identificirati sto im to smeta premda kao sto rekoh svima nesto smeta.
Novinarstvo je za mene prije svega pedantno priopciti vrijeme, mjesto, sudionike, te dati kratki repetitorij razloga zasto pricamo o temi koja se prenosi i vec je time pola strucnog novinarskog posla obavljeno.
Za ostatak dostatno je samo zrnce pristojnosti, strpljenja i obicnog ljudskog otvorenog duha koji nece pristati na nametljivi ritam spomenute danasnjice. Novinarska nezajazljivost kao i svaka nezajazljivost i furioznost ima korjene u imperativnoj potrebi da se sugovornik (protivnik) potpuno opkoli, a stupanj nezajazljivosti proprocionalan je osjecaju da se to ne uspijeva. Svi imaju osjecaj da ne uspijevaju prenijeti svoje, pa su zato su svi na gotovs i vrlo naspanani odmah i na prvu.

Sto se tice prava, nista neuobicjano niti izvan toga, ali jos i gomila sitnih detalja na koje i sam ukazujes, s tim da bih ja to nadopunio sa konstatacijom da svi upravo i trebaju imati i gajiti "osjecaj za pravdu" uz "mogucnost ocjenjivanja i razumijevanje postupaka ... bez posebnih znanja", cak to i javno artikulirati, ali da mora postojati i vrlo humani i primjeren nacin klasifikacije takvih artikulacija koji ce punu mogucnost javnosti dati onima u koje cemo imati puno povjerenje i to povjerenje stalno utvrdivati, razvijati i odrzavati, a uz to upravo stvarati takva znanja.

Sto se tice konkretnog slucaja pracenja sudenja, situacija je i mozda i bolja nego sto se moze predvidjeti na temelju poznatih dogadaja, samo nekih statistickih podataka, te s im povezanih osjecaja. Primjedbe da moze bolje stoje i zelim vjerovati da su u funkciji smirivanja i poucavanja. Ipak ovo su jedinstveni dozivljaji i osjecaji koji u normalnim uvjetima malogdje postoje. Takve situacije satrle bi i mnoge druge sredine u koje se zaklinjemo.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content