Neovisni, ali ne i neutralni

Novi ministri pravosuđa i unutarnjih poslova, među aktivnostima koje treba napraviti, onako sramežljivo, spominju depolitizaciju. Što bi trebala depolitizacija značiti? Da policijski i pravosudni djelatnici ne smiju biti članovi političkih stranki?
Članstvo u nekoj stranci ne bi trebalo biti prepreka obavljanju bilo kojeg posla. Posao ima okvire unutar struke i zakona i ako se obavlja prema tim pravilima stranačka pripadnost nije problem. Isto tako pripadnost nekoj vjerskoj zajednici, sportskoj ili pjevačkoj udrugi nema nikakve veze s poslom koji se obavlja.
Problem nastaje kada politika protivno zakonu bira i imenuje “stručnjake” na ključna mjesta u trgovačkim društvima i državnim institucijama. “Stručnjaci” vračaju politici na način da donose odluke kojima pogoduju onima koji su ih izabrali i postavili na ta mjesta. Sve ti postupci, političkih aktera i njihovih “stručnjaka” protive se zakonu i podliježu kaznenom progonu. Zlouporaba položaja i nesavjesno poslovanje ne mogu se zvati političko djelovanje a time i njegova demontaža ne može biti depolitizacija. Takve radnje su kriminalna djela i njihovo uklanjanje nije depolitizacija već je dekriminalizacija.
Dakle Hrvatskoj treba dekriminalizacija državnih institucija i državnih poduzeća. Nedovoljno je da samo ministri policije i pravosuđa dekriminaliziraju svoje resore.
Dekriminalizaciju je potrebno napraviti u svim institucijama i firmama gdje država ima većinska prava i gdje instalirala partijske i koalicijske poslušnike ili predstavnike kriminalnih skupina.
Dosadašnjom “politizacijom” odnosno “kriminalizacijom” države politika nas je dovela u ovu tešku situaciju. Korupcija, kriminal, ubojstva, prezaduženost i inflacija.
Nažalost za sada nema naznaka da bi se počelo s čišćenjem smeča u državnim firmama i institucijama. Unatoč sve brutalnijem i učestalijem kriminalu, država štiti vrh tog kriminala. Vođe ili krupne ribe i dalje su zaštićeni. U slučaju Maestro, Gruntovec, Rađenović i sl., ne spominju se nalogodavci. U slučaju “Pukanić” uhvaćeni su “šljakeri” a o nalogodavcima se šuti.
Javnosti se podmeću razne verzije s stranim naručiteljima i organizatorima kriminala. Tako su nam krivi Srbi i Crnogorci koji švercaju cigarete. Istovremeno nitko da spomene naše švercere cigareta, tvornicu duhana Rovinj i njihovog šefa Antu Vlahovića.
Nitko u Hrvatskoj ne sumnja u naše ratne i poratne profitere. Kriminalce koji su kriminalnim djelima stekli bogatstva i koji nastavljaju svoje rabote na crno i bijelo. Nitko ne postavlja pitanje, tko je Zaogrćev, Pašalićev, Jambov, Petraćev, Radićev, Rajičev, Bndićev strateški partner. Od kuda njima novac za imovinu koju imaju i poslove koje obavljaju? Da li oni nekom od balkanskih kriminalaca peru i oplođuju novac? Da li su oni ti koji svoje interese ostvaruju i ubojstvima, prijetnjama, terorom? Nije li domaćim kriminalcima u interesu stvaranje uvjeta za izvanredno stanje i otežavanje pristupu Europi i civiliziranom svijetu?
Sva ta pitanja o domaćim “krupnim” ribama ostati će bez odgovora a država bez “depolitizacije”. Dok su nam svi susjedi krivi, Janezi nas blokiraju a Srbi novinare ubijaju, kriminal i stanje u državi nećemo riješiti. Smeće se od svojih vrata treba početi čistiti.