Tagovi

Demitologizacija mitologije 3 – Naknadno prekrajanje povijesti - Prvi dio

PODNASLOV: SKIDANJE POZLATA!

Prilagođavanje povijesnih događanja osobnim potrebama je stara koliko i ljudski rod. Uvijek je bilo onih koji su u povijesnim događajima željeli istaknuti vlastitu ulogu ili prilagoditi ljepšem izgledu. Kako u svim tim događajima nikada nisi sam, svaka ovakva „intervencije“ u povijesne činjenice se obično izvodi umanjivanjem ili poništavanjem tuđih zasluga (kao nezgodnih svjedoka).

Nekada, dok je pismenost bila vrlo ekskluzivna stvar, kraljevi, vojskovođe, heroji su to lako rješavali – diktirali su što će se pisati za buduće generacije. Danas je to malo drugačije, jer je pismenost vrlo raširena (učenost još nije toliko) a tehnologije zapisivanja događaja su mnogostruke i praktički neuništive. Da bi se ipak pariralo koliko toliko, današnja vrlo razvijena sredstva javnog komuniciranja se sotoniziraju (kao što je npr. Internet, ili na njemu ona Wikipedija ili Google i sl. tražilice – koji će u trenu izbaciti mnoštvo poveznica na tražena pitanja).

Takvo prekrajanje povijesti često zna biti i vrlo nasilno, kao što je to dijelom i ova priča. I to na razne načine, od kojih je upotreba prijetnji, psovki i ružnih riječi u komuniciranju najčešća i najbenignija. Najgora varijanta je kad suvremeni “heroji”, da bi zaštitili svoje “istine”, pribjegnu palicama ( Hrvatima jednog stranog sporta koji i kod nas postaje sve popularniji u njegovoj nesportskoj varijanti) ili nož (kao u slučaju Igora Bušelića). No, duboko sam uvjeren da i kad dolazi do upotrebe "ekstremnih sredstava uvjeravanja”, to ustvari uvijek predstavlja potvrdu da stvari stoje suprotno od onog u što nas "heroji" pokušavaju uvjeravati. Niska razina komuniciranja ni ovdje (na “pollitika.com”) nije rijetkost, no ne umišljam sebi da mogu ispravljati ičije loše navike ponašanja i govorenja, ali se uvijek naježim kad se ovakve “metode” primjenjuju protiv nevinih žrtava prema kojima bi trebalo iskazivati pijetet (kao npr. majci Igora Bušelića).

O ovoj ratnoj sudbini sam se spremao napisati jedan dnevnik, jer je slučaj u mnogome indikativan, a sada sam se ažurirao radi “iskričavih” rasprava na blogu Kajinovo upozorenje. Konkretnije, ovdje se radilo o nemilom slučaju na samom početku rata, na otoku Šipanu, kad je 7. listopada 1991 godine grupa “heroja” (ustvari dezertera) iz odreda “legendarnoga generala” Daidže ubila hrvatskog diverzanta iz HRM naoko bez ikakvoga vidljivog razloga. Koliko sam mogao istražiti, povod je ipak postojao, i to na vrlo primitivnoj razini.

1. IGOR BUŠELIĆ - JEDNA RATNA SUDBINA
Igor Bušelić bio je predmet razgovora s kolegom „quinquaginta“ koji je u mnogočemu bio paradigmatičan za određene vrlo prisutne pojave u Hrvatskoj. No da kolega bloger ne bi previše uzimao srcu, ovo nije tekst o njemu; tamo sam sve rekao mada se neke stvari nužno moraju ponoviti.

a. Biografija Igora Bušelića
Na stranicama http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/b/buselic/igor/ ">Vojska.net-a nalazi se službenija biografija koja je sasvim dovoljna za potrebe ovog posta, a koja glasi:
Životopis
Kao diverzant HRM kreće u prvu akciju 4. listopada 1991. u akciji su još učestovali Emilijano Obradović, Miodrag Perkušić Major i zapovjednik Mihailo Vicelić. Zadatak grupe bio je osiguranje prijevoza streljiva i lijekova gliserima prema Dubrovniku radi čega je trebalo upoznati se sa situacijom na terenu i pratiti pomorski promet tj. kretanje brodova JRM.
Na otok Šipan je stigao gumenjakom iz Stona 6. listopada zajedno s kolegom Emilijanom Obradovićem sa kojim na smjene odrađuju svoje zadatke. 7. listopada na otok dolazi skupina od 6 gardista (Ante Bubalo, Milko Ljubičić–Kikaš, Božan Šimović, Ante Mandić, Ante Bautović i Ante Rodin) koji su "otišli" sa svojih položaja u Konavlima. Isti ubrzo privode Bušelića pod optužbom da je "jugospecijalac" te ga nakon mučenja likvidiraju. Nakon ubojstva Igor Bušelić akcija je prekinuta, a grupa opozvana. Službeno je objavljeno da je Bušelić "kao pripadnik HRM-a stradao u borbama s okupatorskom vojskom na otoku Šipanu".
Činovi
poručnika bojnog broda, posthumno
Odlikovanja
Spomenicom Domovinskog rata, posthumno
Orden Zrinskog i Frankopana, posthumno
Položaji
diverzant HRM
Umro
Mučen i likvidiran 7. listopada 1991. u Luci Šipanskoj, na otoku Šipanu od strane Ante Bubala, Milka Ljubičića–Kikaš, Božana Šimoviću, Ante Mandića, Ante Bautovića i Ante Rodina.
Reference
Masakriranje države
Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995. Memoarsko gradivo knjiga 1 Prilozi za povijest Hrvatske Ratne Mornarice u Domovinskom ratu (1991.)

b. Novinarski pogled na slučaj Bušelić- Luko Brailo
Mada se u gore spomenutim raspravama Feral spominjao u diskvalifikatorskom smislu (kao i Internet i “googlanje”u odnosu na one takozvane ili samozvane “svjedoke vremena“), ovdje dajem link na više nego kvalitetan opis događaja poznatog dubrovačkog novinara Luka Braila ( u njegovom autorskom članku objavljenom u Feralu od 31. kolovoza, 2006. pod nazivom “Masakriranje države”) , budući da je to dobar i korektno napisani tekst, koji je ustvari problematizirao ponašanje vojske, sudstva i države prema majci ubijenog Igora Bušelića. Usputno se je dotaknuo i “heroja” koji su cijelo ovo zlo zakuhali, a posebice ukazao na razne druge pojedince i institucije, koji su se s pozicija vojne i društvene moći trudili njihovo zlo minorizirati ili zataškati. Bez obzira na tzv. omalovažavanje nekih tiskovina (Feral npr.) i općenito Interneta ovaj članak treba pažljivo i s punim povjerenjem pročitati, budući da ga je (nasuprot anonimnim kritičarima) napisao poštovani i ugledni novinar (koji je svoju dugu karijeru nekada počeo u Dubrovačkom Vjesniku, potom nastavio u Slobodnoj Dalmaciji - do “Kutleraja“, iza toga u Feralu, a danas je u Riječkom Novom Listu). Brailo je danas u funkciji Potpredsjednika NDH - Novinarskog Društva Hrvatske, inače poznat i od raznih medija često pozivan kao stručnjak za ratno razdoblje povijesti na jugu Hrvatske, a nedavno je hrabro predvodio novinarske prosvjede pred Saborom i Vladom protiv pokušaja “masakriranja” medijskih sloboda ( povodom slučaja novinara Miljuša).

Opći opis događaja na Šipanu tih prvih dana rata dane od Luka Braila u osnovi se slažu s detaljima navedenima u gorespomenutoj Bušelićevoj biografiji (na Vojska.net) i spoznaja mještana koji su svjedočili događajima. Skupina tzv. “gardista” iz Hercegovine (jedan iz Imotskog) su samovoljno pobjegli s ratište u Konavlima, zatim su se samovoljno prebacili “gliserskim” linijama do Šipanske Luke. U Hotelu Šipan se se upoznali i družili sa splitskim diverzantima, da bi onda opet samovoljno i navodno bez nekog vidljivog razloga i ovlašćenja jednog od njih priklali, a kako je klanje preživio opet samovoljno temeljito i sobu i njega izrešetali.

Brailo ustvari opisuje mučnu borbu majke protiv nemilosrdnog i neodgovornog sustava, da se iz službene biografije sina jedinca izbrišu neistine (u službena izvješća je bilo uvedeno da je poginuo u borbi s neprijateljima mada nikakvi neprijatelji tijekom cijelog rata nisu nogom na Šipan stupili ), da mu se oda pravedno priznanje, i da se obitelji osigura dostojno preživljavanje. Nesretna majka je bila natjerana da tri puta pokapa svog sina jedinca (u jednoj grobnici, pa premještanje u drugu grobnicu, pa poslije sudski naložene ekshumacije) što cijelom slučaju dodaje posebno jezivu dimenziju. Brailo još daje i kratki pregled što se dogodilo sa samozvanim šipanskim “herojima - zločincima”, od kojih je vođa skupine Božan Šimović (koji je očito suvereno rukovodio grupom, naredio zlostavljanje pa na kraju i konačnu likvidaciju zlosretnoga Igora Bušelića) - on je kasnije poginuo u borbama u Hercegovini i po njemu je nazvana, a i danas se tako zove vojarna u Čapljini. O njima se u članku navodi:

....sud je osudio samo Bubala i Ljubičića, prvog na godinu i pol dana zatvora zbog "kaznenog djela ubojstva u pokušaju", a drugog na tri i pol godine za "kazneno djelo počinjenog ubojstva" Igora Bušelića. Zapovjednik njihove skupine Božan Šimović je posthumno promaknut u čin brigadira HVO-a, dok su Ante Mandić, Ante Bautović i Ante Rodin ostali nekažnjeni, iako su čuvali stražu u vrijeme Bušelićeva ubojstva.

c. Slučaj Bušelić iz perspektive šipanskih mještana:
Još od austrougarske je na vrhu brda na Šipanu napravljena moćna dalekometna topovska baterija, koja je redovito održavana od strane JA. Kontrola cijelog prostora Koločepskog kanala (od Koločepa Lopuda, do Šipana, Jakljana, Olipa itd) bila je od strateškog i životnog značaja (sprječavanjem upadanja neprijateljskih brodova u Koločepski kanal osiguravale bi se tada još u funkciji kopnene veze i brze gliserske veze o otocima). Rat na dubrovačkom području je započeo 1. listopada 1991 godine, pa je jedan od najvažnijih zadataka bio ovladanje otocima, a naročito tom baterijom, koja je formalno bila još u rukama JA. Tako su se Igor Bušelić i Emilijano Obradović 6.10. 1991 godine iskrcali u Luku Šipansku i počeli izviđanja.

Grupa hercegovačkih “heroja” nije u Konavlima izdržala ni nekoliko dana prave pucnjave, nego su pobjegli najprije u Cavtat, potom u Dubrovnik i dalje se otocima prebacili do Šipana. “Objašnjenje” njihovog bijega je bilo da se u Dubrovniku nitko ne želi boriti, pa neće ni oni. Iako se ta "priča" bila proširila, činjenice govore drugačije: mada nerspremni nenaoružani i neobučeni Konavli, Cavtat i Župa dubrovačka su pali dosta poslije njihovog bijega (dezerterstva jer od tog pojuma ne treba bježati), a Dubrovnik nikada nije pao zahvaljujući u prvom redu volonterski organiziranoj obrani (iako je bilo gusto).

Dakle, ove "momčine" su došli na Šipan skoro istovremeno kad i ova dva diverzanta HRM-a. Dok su tražili daljnje prebacivanje prema Stonu i Daidži, družili su se i s Letičinim diverzantima u mjesnom hotelu. Mještani su zapamtili svađu između Bušelića i njih. Naime Bušelić je od njih tražio pomoć za osvajanje topova, što oni nisu htjeli, pa im je Bušelić prigovorio, da se ostave priča o tome kako se nitko ne želi boriti, kad to oni sami čine. To je frustrirane “heroje” duboko povrijedilo, pa su vjerojatno odlučili se osvetiti proglašavajući ih jugo-špijunima. Tako su nožem “obradili”Bušelića , ali kako to nisu učinili temeljito zlosretni Bušelić je izišao na prozor i krkljajući tražio pomoć. Mještani nisu shvatili da Bušelić ustvari njih doziva u pomoć, nego su obavijestili ubojice da ih kolega doziva s prozora. Tada se Božan Šimović naredio da se par njih vrati i da srede stvar do kraja, što su oni “hrabro” učinili tako da su kroz vrata izrešetali cijelu sobu i onda banju skupa s Bušelićem.

Kad su mještani vidjeli s kakvim pobješnjelim budalama imaju posla, dojavili su Policijskoj stanici u Stonu, i dali im malu barčicu da odveslaju do Stona (gorivo je bilo dragocjenost), ali je zapuhala jača bura i nevični veslima “heroji” su se morali vratiti natrag. Da ih se što prije riješe sada im je dan hotelski motor, koji ih je odveo u Ston, gdje su izručeni direktno policiji. U policijski zapisnik su izjavili da su Bušelića ubili zato što su bili uvjereni da se radi o jugo-špijunima.

d. Pitanja

Dalje priča se poklapa s onom od Luka Braila. Policiju u Stonu je nazvao “legendarni general” Daidža, i naredio da se njegove "momčine" puste, a da će se slučaj raspravljati kad završi rat. Daljnji ratni i životni put aktera ove drame ne poznajem u detalje, ali se zna da “Samozvani istražitelji Ante Bubalo i Milko Ljubičić–Kikaš su kratko vrijeme, po dva mjeseca, proveli u pritvoru, dok je njihov zapovjednik Božan Šimović poginuo na herceg-bosanskom ratištu s činom pukovnika HV-a, nakon čega je njegovim imenom nazvana vojarna u Čapljini. Ante Bubalo je rodni Ljubuški zamijenio Zagrebom i postao djelatnim časnikom HV-a te dobio više odlikovanja za sudjelovanje u Domovinskom ratu, a Milko Ljubičić–Kikaš se vratio kući u Runoviće.

Prava istina o ratu u Dubrovniku tek čeka da se ispriča, no logična analiza događaja izaziva određena pitanja:

- Kako se uopće moglo dogoditi da se prihvati opravdavanje (vojno-profesionalno, pravosudno ili privatno) tog grozomornog čina nekakvom "pričom o jugo-špijunima", budući da takva opcija pada u vodu već pred zdravorazumskom primisli što se inače u ratu radi sa potencijalnim špijunima kad i ako ih se eventualno uhvati: Da li se nenaoružani zarobljenici (zatvorenici) kolju nožem ili ih se vojnički profesionalno sprovodi na stručnu provjeru kao moguće dragocjene izvore raznih informacija????

- Upotreba noža kao sredstva "uvjeravanja" i egzekucije (unutar ovdje iskazanih događanja, koja su se evidentno sustavno zataškavala) ukazuje na preveliku dozu strasti i mržnje unesenu u sam čin, pa se time najvjerojatnijim čini da je zločinačko ponašanje "heroja" na Šipanu ipak bilo rezultat više osobnih i ne-vojničkih, čak anti-vojničkih frustracija, tj. osvete prema suborcima iz druge jedinice - pri čemu je navodna sumnja u “jugo-špijuniranje” bila samo opravdanje pred sobom i drugima.

- Izrazito kompaktno ponašanje cijele grupe, s jasno uočljivom zapovjednom linijom, također ukazuje na potpuno drugačiju i ratnim događajima neprimjerenu motivaciju grupe (tj. na vlastitu svijest o osobnoj krivnji - tj. dezerterstvu), na organizirano zločinačko djelovanje i time kolektivnu krivnju čitave grupe zajedno sa zapovjednikom na čelu (što dokazuje Šimovićeva zapovijed za povratkom na mjesto zločina da bi se do kraja "sredila stvar" i tako pobrisali eventualni dokazi i posljedice).

- Kako se moglo dogoditi da se od strane viših vojnih struktura upisuju laži u formalne izvještaje (o navodnom neprijateljskom djelovanju na otoku kojeg tamo nikada nije bilo), da sudske instance oslobađaju odgovornosti glavnu osobu (zapovjednika Božana Šimovića), da puštaju one koji su u zločinu aktivno sudjelovali, i da neposredne izvršitelje kazne iz današnje persketive smiješno niskim kaznama (pogledajmo samo ovu nedavnu za objektivno manji zločin Ante Gudelja u Osijeku koji osuđen na 20 godina robije. Nije li vrijeme za pravosudnu i vojnu reviziju ovog slučaja koji ima sve oznake ratnog zločinac koji ne zastarijeva.

- Kako se uopće moglo bez procjena i posljedica prihvatiti "pomilovanje" koje im dodjeljuje njihov neposredni viši zapovjednik i "legendarni general” Mate Šarlija -Daidža, alias Nijaz Batlak, koji je u ovim ranim ratnim događajima ostao zapisan kao gospodar života i smrti na dubrovačkom području ali s minimalnim ako ne ustvari i više nego mizernim vojnim učincima, a s kojim su uglavnom dubrovačke strukture obrane imale velikih teškoća (jednom je čak s grupom svojih "boraca" upao u Dubrovnik i sve svezao prijeteći im kao "nepravovjernim" Hrvatima). Omda nije ni čudno kasnije ponašanje njegovih “pulenova” u pravim ratnim danima na Šipanu. Daidžini postupci u ovom slučaju, gledajući iz naših današnjih spoznaja i standarda predstavljaju primjer ratnog zločina “par excellance” po zapovjednoj odgovornosti, pa se treba upitati nije li došlo vrijeme za barem posthumno skidanje pozlata s ramena sada već pokojnog "generala". I pritom naravno uzeti u obzir i činjenicu da je baš iz njegove "kasarne Božan Šimović" u najgore ratno vrijeme se organizirano prebacivala dragocjena nafta na srpsku stranu, s kojom su onda četnici izbliza i izdaleka napadali Dubrovnik, pri čemu su patili pa čak i ginuli dubrovački građani.

- Tko je to u ratnim uvjetima dozvoljavao i poticao suspendiranje prava (jer ratno pravo u ratnim uvjetima je skoro identično po principima i procedurama s mirnodopskim). Dakle nije li se steklo vrijeme da se ne samo u Hagu nego i u Hrvatskoj (kod nas doma) počnu skidati pozlate s u ratu naglavačke uspostavljenog vojnog ustroja, koji i dalje generira nepravde kroz uzurpatorsko i selektivno dijeljenje prava i privilegije unutar uskog kruga "istomišljenika", dok su mnogi drugi, koji su zaista davali svoje korektne osobne ratne doprinose, bili prepušteni da sudovanjem dokazuju svoja prava (kao uostalom i majka Igora Bušelića, jedinog i pravog junaka ove sumorne i anticivilizacijske priče). I to zato što pravih evidencija o ratnim događanjima u Dubrovniku nije bilo, i još ih nema.

Krivotvorenje ratnih događaja i naknadno natezanje činjenica je čest slučaj, ne samo kod nas, i ne samo u ovom slučaju. U ratnim vremenima se svašta događalo, strah je legitiman i nije sramotan, jer na strah nitko imun nije! Ali prikrivanje vlastitih neuspjeha, promašaja, kukavičluka ili zločinačkog djelovanja na tuđi račun je nešto najteže što nam se kao naciji moglo događati. Najgore od najgoreg je kad se to radilo uništavajući ljudske živote i sudbine - a najstrašnije od najstrašnijeg (s dugoročno najtežim posljedicama) jest da su ovakve neljudske i necivilizirane stvari činili Hrvati Hrvatima zaštićeni institucijama nesređenog sustava i pravnog poretka, a sve to se činilo (i još čini) u ime nekakvoga "hrvatstva" po njihovoj apsurdnoj mjeri (što im ustvari uglavnom služi kao maska za neke usko osobne potrebe i nimalo “domoljubne” akcije).

Ali, cjelovitu istinu o ratnom Dubrovniku tek treba ispričati! I to iznova.

P.S.
U mom serijalu o demitologizacijama mitologija, malo sam poremetio planirani redoslijed, i pozabavio se ovom temom preko reda, potaknut određenim komentarima i događajima. Kako je tema ovog dijela o demitologizacijama malo predugačka, ali nisam ju mogao kratiti, preostalo mi je jedino ju podijeliti u dva dijela.

Reference:
- Daidža i nizozemski novinar (Embedding disabled by request)
- Kako je izmišljen »hrvatski vitez« Daidža

Komentari

Sta ti pricas covjece kakvi

Sta ti pricas covjece kakvi dezerteri kakav Sipan i Bozan i Daidza?! Pojma ti nemas tebe netko laze. Pokojni Bozan nije imao vremena da se bavi tim glupostima. Ovo moze povjerovati samo netko tko nije poznavao covjeka kakav je bio pokojni Bozan Simovic. Kad pises njegovo ime moras ustati i stojeci otipkati njegovo ime. Kako te samo nije sram?! Blatiti covjeka koji je od PRVOGA dana kao dragovoljac otisao da se bori u Hrvatsku! Zivot je dao za Hrvatsku! Bezobraznice jedan, balavac jedan moze te samo sram biti da si ikada bio u akciji sa Bozanom znao bi sto je i kakav covjek bio BOZAN SIMOVIC. Ljudina. Primjer drugima i kao covjek i kao ratnik zato je i poginuo sto se nije stedio. I kakvo dezerterstvo?? Pa on je uvijek isao naprijed za njega i njegove nije bilo nazad zato je zivot dao, zato je i drugi zapovjednik pokojni Ante primorac poginuo zato smo ginuli jer smo isli naprijed a ne bjezali kako ti pises. Moze te sram biti balavac jedan nezahvalni. Gdje si ti bio kada je jug i Dubrovnik gorio? Stvarno ne mogu da vjerujem. Osjecam se kao zadnje govno kada vidim sto sve ima na netu i sto se sve pise. Kakve se neistine i lazi sire o istinskim herojima Domovinskog rata. Zapamti ljudino da majka jednom u 100 godina radja takve kakav je bio pokojni BOZAN SIMOVIC!
Zapamti balavac jedan da mi nigdje nismo bjezali od Dubrovnika, Cepikuca, do Mostara, Capljine, Stoca, Travnika, Gornjeg Vakufa, Viteza-Ciganskih Livada, Kupresa. Uvijek smo bili PRVI! I u pukovniji i kasnije u HVO.

KRALJ TOMISLAV

Tko je glasao

marin držić Ne treba

marin držić

Ne treba trošiti riječi za pedeseterce - ljigave dezerterce.

Dakako, vojarni u Čapljini promijeniti ćemo ime, kad dođe vrime.

Danas sam pročitao odličnu misao:

"Koliko god visoko pozicioniran netko bio,
uvijek sjedi na svojoj stražnjici."

marin držić

Tko je glasao

Ovim samo želim izjaviti da

Ovim samo želim izjaviti da s "Quinguaginta" i sličnima ne želim uopće komunicirati, barem ne dok se ne upristoje i prestanu se služiti neprimjerenim riječnikom. Ali ću pisati protiv pojave koju oni reprezentiraju koliko god budem mogao - jer to još traje.

Zato što takvima više neću odgovarati niukoliko ne znači da ne bih imao što reći, nego smatram da nema svrhe. Moj dnevnik nije upće bio usmjeren protiv njega osobno (ta ni ne poznajem ga i ne znam njegov ratni put nego onoliko koliko je sam pisao - a izgleda ni ne zna ni što je napisao), nego me je on samo potakao da dovršim jedan stari materijal ranije pripremljen za objavu i da ga objavim, jer predstavlja pojavu koja se kod nas postoji na raznim razinama a ne bi se smjela događati niti dozvoljavati igdje gdje Hrvati žive (bilo to u Hrvatskoj, bilo u Hercegovini).

No, tek toliko da se zna, napad na Dubrovnik je počeo 1.10.1991 točno u 6 sati ujutro, i to s koncentriranim puščanim, mitraljeskim, topničkim, minobacačkim napadima s položaja koje su JA i četnici već ranije zauzeli (nešto pucanja je prije toga bilo jedino u Banima na granici s Crnom Gorom), te napadima aviona iz zraka i brodova s morske strane. To su pratili pokreti neprijateljske vojske na svim pravcima (tog istog dana 1.10. u noći je bila i ona čuvena Daidžina zasjeda u Čepikućama).

Dubrovnik su prema procjenama napadala tri korpusa (dva s kopna i jedan s mora) s oko 25.000 angažiranog ljudstva prema 180-200 slabo naoružanih hrvatskih vojnika. Kako se Dubrovnik održao treba tek napisati priču, ali kroz te činjenice treba sagledati i događaje i podvale o kojima ću već reći svoje mišljenje a svode se na mitove:
- da su nas Hercegovci spasili (ovdje je dokaz tko su bili prvi pravi dezerteri);
- da se lokalni stanovnici nisu htjeli boriti (jer su pred najezdom svi bježali i pružajući otpor koliko i gdje se moglo).
- te da nas je spasila nekakva hrvatska vojska i mornarica (koji su tada postojali u zamecima i u Dubropvniku ali najviše daleko od Dubrovnika i radi blokade s kopna i mora i da su željeli nisu mogli pomoći).

Sve ostalo je luk i voda!! I pusta samohvala bez pokrića!!

Tko je glasao

Sve ostalo je luk i voda!! I

Sve ostalo je luk i voda!! I pusta samohvala bez pokrića!!
Najbolji su mi borci za bolju proslost koji se ponasaju poput SUBNOR-ovaca stiteci "svetost" domovinskog rata nespremni da se suoce sa onim sto se dogadjalo cesto ziveci u paralelnoj povijesti. Nitko ne dvoji tko je bio napadac a tko se branio. Nitko ne dvoji kako je vodjen velikosrpski rat u cilju zauzimanja dijela Hrvatske. No u svemu tome ne smije se presucivati tamne strane nase povijesti te treba jasno i otvoreno reci popu pop a bobu bob. Jer svi oni koji su pljackali, palili i ubijali civile nikako ne mogu nositi casno ime hrvatskog branitelja.

Tko je glasao

Tako je bosancero, mi

Tako je bosancero,

mi moramo imati civiliziranu hrvatsku državnu sa stabiilnim pravnim poretkom po mjeri svih njenih građana, s kojom se scaki građanin može i treba ponositi.

NMo kad nas netko sili da se "ponosimo" ili okrećemo pogled od/s nečim što je suvgdje u svijetu i povijesti poznato kao civilizacijsdka regresija, ond to nema veze s Hrvatskom kojoj težimo, ni Hrvatima kakv i bismo trebali biti. Hrvatska ( i Hrvatis) su mnogo puta u povijesti bili svakakvi, danas ne mora takvi biti.

Ja znam da sam ovim mojim demitologizacijama ponekoga uznemirio, ali zašto "mulcima" i nedostojnim ljudim dozvoliti da mrče naš zajednički obraz. Ovo tu iskrenje kojem smo svjedočili samo me više motivira da na putu na kojem trebamo istrajati. Radi moje troje i sve naše hrvatske djece ukupno.

Ovo izgledaju velike riječi ali se trudim tome doprinositi na svoj poseban način! I ne samo ovdje!

Tko je glasao

mi moramo imati civiliziranu

mi moramo imati civiliziranu hrvatsku državnu sa stabiilnim pravnim poretkom po mjeri svih njenih građana, s kojom se svaki građanin može i treba ponositi.
Upravo to je vecinu gradjana Hrvatske ponijelo 1991 jer Jugoslavija po mjeri Slobodana Milosevica nije bila drzava koja bi imala gornje atribute. Na zalost i Hrvatska u nekim segmentima niti danas nema te atribute no to nije razlog da se ne zalazemo za takvo drustvo. I da svaki na svoj nacin pridonosimo napretku naseg drustva prema tim vrijednostima.

Tko je glasao

Na zalost i Hrvatska u nekim

Na zalost i Hrvatska u nekim segmentima niti danas nema te atribute no to nije razlog da se ne zalazemo za takvo drustvo.

U jednoj obitelji nemre dojti do mira dok god se jednom članu stalno nemeče na nos kaj je jedamput napravil.

Tko je glasao

Skviki, Hrvatska nije

Skviki, Hrvatska nije obitelj i ne može se podvrći toj logici pa niti logici stavljanja pod nos ili ne jer to uopće nije važno - nego se radi o minimalizmu.

Jednostavno ne možemo dalje poslovati ako se sve mazne, svi zajednički stanovi i novci i sve i još očekuje da ćemo plaćati zajedno potrošnju od 4.000 kuna dnevno na kokakin, 3.000 kuna naa dotjerivanje izgleda i šta sve ne.

No i to bi mogli, žilaviji smo mi puno i vičniji nego itko.

Međutim, sada smo ušli u razdoblje zrelosti i sinteze, kada odlučuju razne sitne (esteske) nijanse i tu si ne možemo pomoći. Npr. ide do stupnja da bi trebalo da nam se svima diže ona stvar na razne navodno fascinatne pojave. Nama mnogima se ni uz viagru i sto čuda ne može dignuti na te ali se diže na razne druge "običnije" pojave. I da hoćemo ne možemo si pomoći, a uz to je nezgodno da, i uz najdublje poštivanje obitelji i svega, mi nismo isti mi niti smo ikad bili niti je u tome fora.

Zato je sada u domovinu stiglo doba nemilosrdnog minimalizma - nema druge nego uvažavati kome se na šta diže i prijeći na minimalno poslovanje, u okviru čega je bar minimalno plaćanje dugova i plaćanje općenito nužan ali ne i dovoljan uvjet, ni s tim ništa ne jamčimo, je možda nam se sutra digne drukčije.

Ili obrnuto, nema smisla da se više varamo i bez veze natežemo, čist račun duga ljubav, minimalna sloboda kako se kome i kada digne i kojim povodom.

Tko je glasao

Vidiš ap ima to osim

Vidiš ap ima to osim minimalistički namjera i maksimalističkih zahtjeva, koji mogu jako mnogo promijeniti stvari na našu štetu. Nekidan su se zakomplicirale stvari sa srpskim Zakonom koji hoće strana (drugih republika) vlasništva u Srbiji nacionalizirati. Slovenci su digli dreku, oni i Srbi imaju pozitivnu bilancu jer su Slovenčići prije dosta ulagali u Srbiju, ali Srbi nisu imali istih apetita prema Sloveniji. Nekako im se više sviđalo ići parama prema Hrvatskoj. Tom istom prilikom je na TV priopćeno da je prema njihovim proračunima srpska i hrvatska bilanca negativnu (po Hrvatsku) jer su Srpske firme u Hrvatskoj imaju duplo više imovine nego Hrvatske firme u Srbiji. Lako moguće, hrvatska obala je malo kraća od Čileanske, a kad se pšriproje i otočki oblici onda i duša od čileanske.

E sad tek dolaze na red ti stanovi koje stalno spominješ, a slabo te naši Hrvati shvaćaju. Najme, Srbi i savezna administracija vojska policija carina (što po ključu pripada i Srbiji i Hrvatskoj ali puno manje Hrvatskoj nego Srbiji) su uglavnom gradili po Hrvatskoj. Tako je tu sada nastao strašan materijalni debalans, a ti stanovi su po Hrvatskoj uglavnom hapani od povlaštenih sitnim nikakvim cijenama. Sada kad se sve stavi na komercijalnu osnovicu i obračuna po tržišnim cijenama, stan kojeg je Jaca uzela za 20.000 Eura će se Hrvatskoj obračunati najmanje 200.000 eura, a Šeksov kojeg je uzeo za 20.000 maraka, će se Hrvatskoj obračunati s 500.000 Eura itd. - sve do Knina, Splita i Dubrovnika, a i šire.

I tako ćemo mi morati Srbiji još platiti velike sume čak i kad im budemo obračunavali ratnu štetu. A ko je jamio jamio. Hebeš minimalizam kad nam je za vratom ovakav maksimalizam, jer se maksimalno hapalo ne misleći da ovo suvremeno oslobađanje Hrvatske nije nikakva socijalistička revolucija mada su je u praksi svi tako shvatili, od malih boraca za tuše stanove do najviših dužnosnika. S Tuđmanom smo dobro prošli jer je njegova vila bila navodno židovska ali još nije stvar gotova, jer židovka može prodati svoja prava Srbiji. A Sanader je svoiju osvojio besplatno, a ući će u "bučicu" za par milijuna eura....

Pred neki dan sam razgovarao s prijateljem o ovoj temi razbijanja mitova, a on mi je ispričao zgodnu istinitu pričicu:

Njegov brat je bio zapovjednik jedinice koja je kontrolirala Rijeku Dubrovačku poslije oslobađanja od četnika. Tražio je pojačanje, i poslali su mu četri pet ljudi u teniscama a po govoru izvan Dubrovnika, što ga je zabezeknulo, ali kako je falilo ljudi slegnuo je ramenima i pomirio se sa sudbinom. Navečer je raspoređivao stražu pa i njima dao zadatke, a oni su kategorički odbili da idu. Kad je na njih podivljao i pitao zašto su uopće došlii ovamo, rekli su da su se došli ogledati hoće li možda naći nekakav slobodan stan. Odmah je preko motorole tražio džip i ukrcao ih da mu se ne omakne rafal iz automata, a postojeće ljude rasporedio u duple smjene.

To je samo jedan više smiješan nego žalostan primjer, ali bilo je mnogo više dugih potpuno nesmiješnih.

Tko je glasao

Ad stanova su Srbija i Srbi

Ad stanova su Srbija i Srbi manji dio priče. G. 1991. je donešen zakon o otkupu društvenih stanova, prije toga Markovićev zakon o društvenim poduzećima a s tim u vezi i bez veze su već tada za 0 kuna privatizirane brojne velike tvrtke, Zagrebačka banka, Pliva i razno.

U vezi stanova i sličnog (kuće, vile, rezidencije, lovačke kuće ...), pripadajućeg (zemljišta, komunalije, raznih oblika gradnje prije i poslije) i značajnjih iznimnih oblika (vile i veliki stanovi u vlasništvo za 1 kunu i slično) je važno što ni stvarno ni pravno nisu u istom kao poduzeća i druga imovina te što se radi o non stop 100 mlrd aktualnog kapitala i još toliko toga u neodvojivoj vezi (na tome poslovanju su nicale privatne kuće, vikendice i društveno-politička industrija).

To je i stvarno i pravno vezano za ubijanja i otimanja od 1941.g. do sada te pravo i nerođenih generacija na nasljedstvo predaka koje je bespravno oteto, tako da je sada 99 % privatno, u vlasništvu niti 20 % onih čije je to inače, dok ostalim 80 % nije pružen nikkava šansa osim plaćanja toga (drugdje nisu napravljene takve greške, ostavljeni su neki modusi, a i srpski gubitak stanarskog prava nakon 6 mjeseci nekorištenja je po SFRJ zakonu logičan i potvrđen po evropskom sudu).

Ne bi bio toliki problem u pravu i novcima, jer je to sve uigrano, koliko u tome što će tak inženjering izići iz mode i nakon toga če možda oni koji uz svojih 2.300 EUR/m2 + kamate trebaju platiti i cca 10 mlrd EUR-a za servisiranje te priče staviti na dnevni red informaciju da se to njima ne da.

Slično je sa raznim, iako izgleda da je rješeno. Stalna podvlačenja crte proizvode zbrku onog i onih koji su platili i zadovoljili sve i onog i onih koji u vezi istog nisu ništa, pa je to već unutar istih osoba, obitelji svega.

Takođe nisu sukobi unutar HDZ-a 19993.g. toliko i/ili samo oko BiH. Prethodio je javni sukob oko toga što su Mesić i njegove divizije oslobađale previše toga (Kutjevo, cementara, Croatia, HŽ ...) a druge frakcije su se malo stišale, nako početne erupcije. Još prije je bio sukob oko toga što je na izborima poraženima henesijevcima dano previše (Zagreb, privatizacije poduzeća po Markovićevu modelu za 0 kuna, ZABA za 0 kuna, Plica, INA, pola Vlade ...), što u ljeto 1991.g. umalo nije otprhnulo i Tuđmana i Manolića (višednevno zasjedanje Sabora iza zatvorenih vrata).

Još je toga vezanog prethodilo prije 1990.g. i iza, do danas.

Pitanje poslovanja je od sedamdesetih svedeno na to da se kapital non stop oslobađa okova i da se je time toliko toga oslobodilo u nekretnine i cash te razni trash a da su zajednički poslovi i imovina negdje u minusu više od 200 mlrd EUR-a (desetljećima zapostavljena infratstruktura, obveze plaćanja i povrata, hrpe propalih i neekonomičnih projekata) i još k tome rastu obveze i jačaju prava za povrat (Srbi, razni vanjski, oni koji su to plaćali i ulagali a nisu dobili ništa a najznačajniji su dioničari stanova i sličnog, nerođene generacije ...).

Za malu orjentaciju procjena o višedesetljetnom poslovanju - da je 90 % ulica i cesta zajedno sa komunalnom infrastrukturom nije imovinsko-pravno rješeno niti legalno izgrađeno, najmjanje 50 % državnih i društvenih zgrada i raznog isto, najmanje 50 % katastra i zemljišne knjige nije sređeno niti točno, najmanje 90 % javnih podataka je veoma lažno jer se to dugo i složeno radi vezano jedno uz drugo i ne može drukčije, najmanje 90 % javne nabave je non stop namještano od ustupanja do završetka i obračuna, najmanje 90 % upravne i pravosudne i sve druge prakse je veoma neujednačeno u istom, do stupnja da na 1.000 istih slučajeva istog nema niti 5 % približno istog postupanja niti cijene ....

Tako je globalno obrnuto i puno jednostavnije - pitanje je šta je tu potpuno ok i tko nije nešto dužan, ne idu tako duga uspješna poslovanja bez puno divizija i bitki.

Ad srpskih nekretnina po Jadranu i drugdje, one nisu upitne, ali kao i hrvatske, slovenske i druge, prosječno objektivno duguju više nego što vrijede, ako se uzmu i SFRJ propisi, ono što nie podmireno (komunalni doprinosi, vraćena oduzeta imovina, porezi, potrošnje, troškovi investicije koji nisu plaćeni ....).

Skoro pitanje obeštećenja srpskih stanarskih prava i imovine kao i drugih (optanti ...), će snažno pokrenuti ostala pitanja oko toga i vjerojatno će tada doći do jedne globalne kakve takve inventure, veoma zanimljive. RH po tome bitno odskače od drugih djelova ex SFRJ.

Tko je glasao

Ap, Spominjanje obitelji je

Ap,

Spominjanje obitelji je bilo simbolično i možda si do sad primjetil da sam i sam protiv hapanja i budi uvjeren kak to i sam osuđujem.

Znaš ono kad je trebalo slomit na pol jedan snop šiba, nije išlo no jednu po jedno može i malo djete.

Kome je u interesu taj snop držati odvojeno?

Tko je glasao

Ak sam te dobro razmel (a

Ak sam te dobro razmel (a mislim da jesam kak i malopre), mi se čini da ti bubaš v bundeve a mi v žire (to ti je prevedena na belot karte jerbo v Dalmaciji kaže "ja u kupe a ti u špade").

Mi (bosancero i ja) mislimo kak i ap, a to je da jedna jedina je Hrvatska, jedna jedina je bila povest bila, jedan je bil jedini narod ki se mnogo napatil, ampak je i sam vsega činil.

Mi smo sada sami i sloobodni, od 1990 treba podvuć crtu, okrenit se k budućnosti i mislit kakva Hrvatska treba biti i tome težit. Vse drugo je prošlost koja se nemre menjat, ni šravit bolšu ni goršju. Tak je kak je!
A iz vsega kaj smo imali se da nekaj navćit, kaj ne?!

Tko je glasao

Mi smo sada sami i

Mi smo sada sami i sloobodni, od 1990 treba podvuć crtu, okrenit se k budućnosti i mislit kakva Hrvatska treba biti i tome težit.

Mi smo povukli crtu 91-e i sve je dobro krenulo, no 1993 je došlo do nekakvog sloma i to kad su neki pokušali preuzet vlast u svoje ruke, a to je glupost u ratu. S kakvim namjerama je to sve pokrenuto se bu jedan dan vjerojatno doznalo.

Nisam namjerno napisal sigurno doznalo, jel je nekom u interesu da to ne dojde van.

Tko je glasao

Mi smo povukli crtu 91-e i

Mi smo povukli crtu 91-e i sve je dobro krenulo, no 1993 je došlo do nekakvog sloma i to kad su neki pokušali preuzet vlast u svoje ruke, a to je glupost u ratu. S kakvim namjerama je to sve pokrenuto se bu jedan dan vjerojatno doznalo.
To se zna, to je napravio najveći smutljivac Budiša, bili su izbori i on se je kandidirao za predsjednika, pored Tuđmana koji je stvorio Hrvatsku, i logično da je od tada potpuna smutnja.

Inače su Mesić i društvo počeli privatizacije i osvajanja tvrtki (cementara Našice, Kutjevo, Croatia osiguranje, HŽ ...), nakon što su uzurpirani rezultati izbora 1990.g. (zagreb itd.), nakon što su po Markovićevu modelu pohapane mnoge firme, nakon što je pohapan sav stamebni fond, nakon što su henesijevci uzeli najveću banku i razno (Plivu, robne rezrve, INA-u ...), nakon što su likvidirani razni i otvorena borba na raznim frontovima (za zarade na pomoći, lijekovima, u poslovima sa Kardžićem u Bih i na raznome ...).

Ali, kao što se non stop potvrđuje i o čemu se većina slaže, glavnu smutnju je izazvao Budiša tim kandidiranjem. Sve ovo drugo su uobičajen stvari, oko kojih u Hrvatskoj nitko ne pravi neke naročite probleme jer sve glavne snage to non stop rade a i svoji smo i prijatelji, i šta bi zamjerali jedni drugima.

To smo rješili i nema smisla da se itko muči i s onim iz 2003. a gdje je 1993.g., to je prošli milenij, podvučimo crtu i idemo dalje, nije beg cicija.

Tko je glasao

Imenovao si pogrešnu osobu.

Imenovao si pogrešnu osobu. Ima samo jedna jedina osoba - vrag - izvor svog zla koje je snašlo Hrvatsku! Ta je osoba marginalizirana, ali tvojom tezom
to je prošli milenij, podvučimo crtu
neće se ništa postići sve dok ta i takve osobe ne budu primjereno kažnjene i stvari vraćene na početne pozicije, koliko se to već može učiniti. Kako nam je povijest učiteljica, možemo vidjeti da se neke stvari desetljećima ne mogu zaboraviti, prema tome, najbolje je izvući jednu po jednu van, očistiti i tek tada pospremiti u povijest! Tek na takav način može se podvući crta i prošli milenij staviti u prošli milenij. Inače ništa. Tko god misli da prošlost nije učiteljica i da sada može podvući nekakvu europsku crtu, grdno se vara i samo će nam navući na vrat nove bitke temeljene na starim nerazriješenim stanjima!!! POVIJEST JE UČITELJICA!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ma da Skviki ni mislil na

Ma da Skviki ni mislil na Mesič-Manolič udar, ak jest oda se grdno vara, jer je to bilo radi politike prema BiH, a za taj Tuđmanom promašaj plaćamo i danas gorku cijenu, a da nije toga i korekcije te politike bili bismo zaratili i s NATO-om kak ti srbi.

Daj Skviki objansi kaj si mislil??

Tko je glasao

Preveč ih je u ono doba

Preveč ih je u ono doba dobilo apetit.

Vidlo se je i na lokalnim razinama.

Tko je glasao

bu se doznalo i doznat će

bu se doznalo i doznat će se, nismo više deca, smo odrasli!!

Tko je glasao

A jugoslovenska vojska je

A jugoslovenska vojska je tvrdila da nije bombardirala Dubrovnik i da niti jedna čestica prašine nije pala na taj grad od strane iste. Govorili su da je sve to ustaška propaganda i da je dim od zapaljenih guma. Vjerojatno i da su se Dubrovčani sami ubili i bacili pod zidine, kako bi što bolje inscenirali napad na Dubrovnik.
Čini mi se da je kasnije primirje potpisao jugoslovenski viceadmiral Miodrag i to nakon dugog nagovaranja!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

A jugoslovenska vojska je

A jugoslovenska vojska je tvrdila da nije bombardirala Dubrovnik i da niti jedna čestica prašine nije pala na taj grad od strane iste.

Ovo boldano je 100% istina. Stvarno, uopće nas nisu gađali česticama prašine.

ragusa

Tko je glasao

zanimljivo je kako je

zanimljivo je kako je jugoslovenska vojska onda u svakom Dubrovčanu vidjela ustašu, tako ih vide i danas, po tome se može i prepoznati u koju ekipu spada svaki onaj tko nekoga i danas nazove ustašom!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Bilo bi dobro da imaš

Bilo bi dobro da imaš pravo, ali se bojim da nije tako.
Istina, jedan je ovih dana skupa s odorom pokopan.
A ima i onaj 'mladac' u Austriji, nije njemu sad lako,
bješe viđen na tribinama, inače bio mu život lagodan.

A imaju i ovi Božji ljudi, npr. Lasić koji je Šakića ispratio,
ak' je Dinko čudom što i zgriješio, Bog mu je već oprostio.
Takvi jošte imaju i titulu pater,
nije radi stiha, al' jeb'lo mater,
ima bit' da da ni Bog više nije dobre glave,
dok ovakvim 'prorocima' daje da ga 'slave'.

ragusa

Tko je glasao

Ragusa, da si katolik, a

Ragusa, da si katolik, a što očito nisi, kad nemaš pojma o svećeničkim obredima na pogrebima, znao bi da sve što se tamo kaže služi za utjehu obitelji! Prah si bio u prah ćeš se pretvoriti! (bio Šakić, ili Ragusa). Misliš da ti nećeš biti prah?

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Lafice, pokušat ću ti

Lafice, pokušat ću ti odgovoriti, a ti pokušaj razumjeti.

U svojoj sredini svjedočim političkim govorima čak i na sprovodima ili misama zadušnicama, pa jako dobro razumijem o čemu je ovdje riječ. 'Pater' je rekao, ako se dobro sjećam, da je Bog Šakiću već oprostio ako je što zlo i učinio. A dobro se zna da jest, dokazano i na sudu.

Dakle, ovo što ti nazivaš utjehom obitelji (istina, dijelom je i tome poslužilo, ali sekundarno) zapravo je čisto bogohuljenje. 'Pater' je preuzeo ulogu maloga boga ili je dobio od Boga 'akreditive' da objavi kao je On (Bog) već oprostio Šakiću njegova dobro znana zlodjela, uključivo i ubojstvo više ljudi.

Možeš o meni misliti što hoćeš, ali puna mi je pipa tzv. vjernika koji su svoje 'pastire' prihvatili kao male bogove, pa vjeruju u njih umjesto u Boga. Ovo ne lupetam hipotetski, nego je utemeljeno na živom primjeru iz svoje sredine (naravno, bez generaliziranja, nipošto ne mislim da su svi svećenici takvi, ni pod razno).

Ima u okolici Dubrovnika jedan svećenik koji je u raznim prigodama davao čak i slijedeće izjave:
- političare X, Y i Z bi trebalo ubiti, to ne bio nikakav grijeh;
- nema zarobljaanja, Srbe treba ubiti, samo da vas nitko ne vidi, a ja ću vam dati odriješenje ('uputa' hrvatskim vojnicima u ratu).

A njegov biskup kaže da dotični djeluje sukladno Evanđelju. E vidiš, ja sam uvjeren da to nije Evanđelje, nego da i jedan i drugi glume male bogove, tj. da su bogohulnici.

Dakle, ovo o čemu govorim nije napad ni na vjernike ni na Crkvu, nego njihova obrana od uzurpatora i manipulatora. Jer i Crkvu čine samo ljudi, ovakvi i onakvi, pa se uvijek nađe i 'pastira' i 'stoke sitnoga zuba'. A ja samo imam 'sreću' da svjedočim jednom takvom primjeru iz poprilične blizine.

A što se praha tiče, osobno sam uvjeren da sam toga svjesniji od ove dvojice koju spominjem u svom primjeru. Jer inače ne bi radili to što rade. Ne tražim da mi vjeruješ. As you like.

ragusa

Tko je glasao

i za njih vrijedi

i za njih vrijedi prah.

Ragusa, a sad mi reci iskreno, bez zajebancije, da je tebe netko pozvao na pogreb tog čovjeka da održiš posljednji govor, ili misu, da li bi ti rekao na tom pogrebu: pokapamo zločinca! Što bi ti rekao pred rodbinom, prijateljima i znancima?

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Naravno da ći ti

Naravno da ći ti odgovoriti, možda i puno ozbiljnije nego očekuješ.

Hipotetski, da me zapala ta 'čast', rekao bih to na drugačiji način (ali jednako kako to govore mnogi svećenici u istoj prigodi): NADAM SE ili VJERUJEM da će naš pokojnik naći svoje mjestu među izabranicima Božjim..., uz pokoju dodatnu 'ogradu' tipa 'unatoč činjenici što je bio dionikom nekih događaja u grubim vremenima'... Ma priznaj, ovo je sve skupa obično trkeljanje, valjda Bog najbolje zna što su Dinko ili Vinko u životu radili i što su zaslužili. Jednako kao za mene ili za tebe...

Međutim, znamo da 'pater' ovdje nije bio svećenik nego 'frustrirani političar', pa je malo (da prostiš) 'usro motku' u odnosu na svećeničku dužnost. Da budemo jasni, ono što je on rekao (siguran sam da mu je Bog oprostio!) s ljudske strane je sramota, a s vjerske je čisto svetogrđe.

Gornje rečeno se odnosi na obred sprovoda.

A pitanje mise je poseban slučaj. Crkva ima institut JAVNOGA GREŠNIKA, a to je posebna priča. Da ne elaboriram previše, uputio bih te na moj dnevnik 'Ante Pavelić i nevina dječica' (http://pollitika.com/ante-pavelic-nevina-djecica), napisan u vrijeme dok si apstinirala s pollitike. Molim te da ga pogledaš kad nađeš malo vremena. Naravno, treba pogledati i komentare. Vjeruj mi, interesantno je. Ni slučajno nemoj pomisliti da te podcjenjujm, ako kažem da sam uvjeren da ćeš saznati i ponešto novo. Da ne bude zabune, taj se dnevnk bazira i na citatima teologa, tako da nije u pitanju nikakvo osobno filozofiranje. Rasprava je bila vrlo živa, ali i crkveno učenje je sasvim jasno i nije mi ga bilo teško obraniti.

I ovom prigodom izražavam nadu da sam na zadovoljavajući način odgovorio na tvoj upit.

ragusa

Tko je glasao

Alo lažove, prestani

Alo lažove, prestani cvilit.
Sad si i temu počea skretat na odbranu Dubrovnika o kojoj niti riječi nisam rekao.
U potpunosti se slažem da je nema nikakve svrhe s tobom komunicirat, naime to sam već i napisao na prošloj temi. Komunicirat s osobom koja smatra da je uvijek u pravu je suludo. Preporučam individualnu ili grupnu psihoterapiju gdje će ti možda uspjeti umanjiti narcisoidni poremečaj.

Tko je glasao

Hrvatska je dočekala rat

Hrvatska je dočekala rat veoma nepripremljena i rat je tekao pretežno tako da je cijela zemlja (ne samo ljudi nego sve) bila topovsko meso za razna sranja, uključujući bombrdiranje zbrkom, pa su logično paralelno teklei iznimno loši procesi i iznimne borbe s tim zlom (pa je prošlo puno bolje nego što je objektivno moglo, zahvaljući prvenstveno iznimnom žrtvovanju manjine, kao i većina toga).

U širem kontekstu je logično da minimalna sređivanja rata još nisu moguća, jer nema ni minimalne spremnosti ni za kakva globalna i pojedinačna sređivanja, obzirom da je kontinuitet još uvijek snažno angažiran oko iskorištavanja šansi dok se još da te istih takvih pokušaja sa novim izazovima.

Politika "podvlačenja crte" tj. događanja i prebacivanja tereta za dalje i na nekoga drugoga je još uvijek čvrsto opredjeljenje većine, pogotovo većine naprednih snaga, pa pokušaju selektivnog sređivanja logično hrane jedni druge.

Tako da je takav slijed većinsko opredjeljenje i praksa i očigledno će se rješavati dozrijevanjem i sintezom, sve samo onda kada se više neće moći izbjeći. A tada se neće moći izbjeći ni dio onoga prije, jer je neodvojivo, jer su osnove glavnine tih poslovanja "ako ne znamo da radimo, možda čemo znati da se bijemo", ili za opće potrebe prevedeno - obzirom da smo, glavne snage, čvrsto i dugo opredjeljeni za osvajanja i hapanja a ne rad i rezultate rada, nema druge nego da se svim sredstvima borimo za nastavak toga, uključujući sprječavanje bilo kakvih prebacivanje osnova poslovanja na rad i rezulate rada te ravnopravnu konkurenciju.

Obzirom da još nije stislo, Unicredito i sami trebaju zarađivati na kamatarenju pa još ide, prerano je za to. A prije toga na red dolaze pitanja oko stanova i nekretnina i razna druga, jer financijeri to dalje bez sređivanja ne žele financirati.

Tko je glasao

Mogu samo reć.........

Mogu samo reć......... jadna ti majka. Jer ti si jedna kreatura koja želi od jedne mračne i bolesne priče napravit izvanredan događaj koji će tumačiti cjelukupni domovinski rat. Iako sam ti i pokazao da o herojskim pričama domovinskog rata iz tog akvatorija nema ni slova niti se itko time bavi, dok baš zahvaljujući smeću poput tebe se razvalače mračne priče iz kojih ljudi koji nisu bili svjedoci vremena izvlače zaključke.
Ja za razliku od tebe i sličnog otpada mogu vrlo lako dokazat svoj boravak na Šipanu, Olipu, Jakljanu i Pelješcu u to doba. Također mogu dokazati pripadnost istoj jedinici kao pokojni Bušelić. Pokušao sam ti kazati par podataka o borbama na Jadranu u to doba koje ne mogu zasjeniti nikakvi Božani, ali bez uspjeha.

Uhvatia se redikul laži o osvajanju topova i Feralom kao izvorom i ne pušta. Ugavnom s takvima poput tebe se ne isplati "daljinski" raspravljat jer takvi moraju biti u pravu. Oči u oči bi vjerojatno bila sasvim drugačija priča. Liječi se, jer sam sebe vrlo dobro opisuješ u naslovu.

Tko je glasao

Nego Quinquaginta, kako se

Nego Quinquaginta, kako se zoves? Pozivas se naime na svoj ratni put, a to nema smisla ako imenom ne stojis iza recenog.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

E moj Gale, i ratni putevi

E moj Gale, i ratni putevi ponekad su čudo,
ima mnoštvo pravih, al' bješe vrijeme ludo.

Npr. Konavljani neki, pod okupacijom su bili škripari,
naše Hrvatske vojske u životu ni vidjeli nisu.
Ma su iz rata izašli junaci s činom - satnici, brigadiri,
pa u privatizaciji iz prvoga reda slušali misu.

I sad ti pitaš gdje je naš Quaqua u tom ratu bio.
Sam je prizn'o, ponosno se sa Šimovićem družio.
A što Šimović učini - čusmo, jadna li mu majka,
a Quaqua bio s njim - čija li je priča sad bajka?

ragusa

Tko je glasao

Pičko Dubrovačka jesi li

Pičko Dubrovačka jesi li ti siguran da sam ja negdje napisao da sam se s Šimovićem družio?

Tko je glasao

Privremeno ću uzeti da je

Privremeno ću uzeti da je gornje tituliranje (koje ovdje koristiš uzduž i poprijeko) samo licentia poetica, makar i na balkanski način, pa ću pristojno odgovoriti.

Pon, 21/07/2008 - 09:35 — Quinquaginta
http://pollitika.com/kajinovo-upozorenje#comment-81217

Par činjenica, pošto sam bio aktivni sudionik nekih događaja. Kasarna u Čapljini nosi ime Božana Šimovića jer je on bio zapovjednik uspješnog napada na istu, kojoj sam imao čast sudjelovati. To je razlog, uz činjenicu da je poginuo, zašto nosi njegovo ime. Neki će kazati da je Šimović i poginuo zato što ga je grizla savjest zbog Bušelića.

Pon, 21/07/2008 - 20:30 — Quinquaginta
http://pollitika.com/kajinovo-upozorenje#comment-81326

Nevjerojatno je kako ovi (Kako bi whatever reka) u denialu misle da je dobro napisat pun kurac teksta i odma je sve rješeno i to je debeli znak da su u pravu. Patetično. Ja sam se s Bušelićom odvezao do Šipana i tamo sam već znao da je baterija napuštena i da su povađeni zatvarači, s time što smo nas 5 produžili do Olipa.

Odgovor na tvoje pitanje je u prvom citatu. Uz važnu napomenu: pojam 'druženje' u ratu je malo drugačiji nego u miru. 'Družio' sam se i ja u raznim okolnostima sa svakakvim 'svatovima' ... živa glava, srećom nisu bili baš ovako 'djelotvorni junaci' poput titulara čapljinske vojarne. Tu je nesretni Bušelić zaista bio lošije sreće.

A tvoj drugi citat kaže da si ti znao ono što izgleda Bušelić nije, pa ga je to u konačnici - nakon 'druženja' s 'junacima' - koštalo glave.

Međutim, nešto drugo ti želim reći.
Ovdje si se zapalio poput napalma, vrijeđaš sve s reda, pa je došlo do čega je došlo. Valjda vidiš i sam da si izazvao nekoliko kolega (pardon, pičaka i sl., kako nas nazivaš). Stari, priznao ti ili ne, imaš problem. Osobno želim ti svako dobro, prvenstveno da taj problem riješiš. A sve drugo je sporedno. Jer iz vlastitoga iskustva znam kako je teško pobijediti demone u sebi (a rat nam ih je svima ostavio u obilju). Bogu hvala, meni je to pošlo za rukom, uz pomoć medicine i ne baš preko noći.

U više navrata sam ovdje uspijevao u uspostavi 'primirja' nakon 'razmjene paljbe', ali bojim se da bi to ovaj put teže išlo. U svakom slučaju, spuštam loptu, makar te ostavio u uvjerenju da sam ono kako si me oslovio. Prije ili kasnije shvatit ćeš da svi ovi epiteti, koje si ispucao, puno više govore o tebi nego o nama, koje si tim epitetima 'počastio'.

Previše smo u ratu stradali, svatko na svoj način, pa da sad s tim mukama nastavimo ... nema smisla. Zato još jednom - makar me i ne razumio - sasvim iskreno i dobronamjerno, želim ti svako dobro.

ragusa

Tko je glasao

Lažovčino, jer ništa

Lažovčino, jer ništa drugo ni nisi, kao i ovi bolesnici što ti za napisane pizdarije daju bodove. Čemu ponavljanje več izrečenog? Čemu ovakav sastav koji ne daje odgovor na moj jednostavan upit?
Da, napisao sam da mi je Bušelič bio suborac, i da sam sudjelovao u napadu na Čapljinsku vojarnu, i da mi je bila čast, i da je Šimović zapovijedao akcijom. I čemu laži, to vam je ovdje neka poveznica , šta li?

Ponavljam, gdje sam naveo da sam se družio s Šimovićem?

Tko je glasao

.skidam bold . iz komentara

.skidam bold
. iz komentara iznad

Tko je glasao

Rado bih pročitala tvoju

Rado bih pročitala tvoju pjesmu braniteljima. Pa morao je biti i netko tko je branio....kad je već imamo!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Draga Lafice, ponekad

Draga Lafice,

ponekad odgovorim u stihu, povuče me nešto. Nisam nikakav pjesnik (niti te stihove nazivam pjesmama). Dakle, nemam nikakva 'sabrana djela' iz kojih bi mogao izvući nešto prigodno, osobito ne po narudžbi.

Ali, blisko onome što pitaš, reći ću ti da je u Dubrovniku u ratno vrijeme (a dugo je bio pod opsadom) nastalo mnoštvo ratnih pjesama. Pri tom ovo 'ratnih' označava vrijeme njihova nastanka, jer najmanje ih je bilo onako sirovo ratničkih. Ne mali broj njih slobodan sam ocijeniti najvišim ocjenama - govore o ratnom vremenu, a prava su umjetnička djela - u pjesničkom i glazbenom smislu. I to je ono što Dubrovnik čini Dubrovnikom.

Tako i himnu 163. Dubrovačke brigade - Bože čuvaj Stošesettreću - izvodi klapa i to je jedna tako lijepa domoljubna pjesma. Danas se malo rjeđe čuje, tek uz obljetnicu Brigade. Sav se naježim kad je čujem, a - htio ne htio - suze navlaže oči.

Zašto ti ovo spominjem? Zato što je ovdje previše stereotipa, među njima i podjela na Hrvate (koji to jesu po tamo nekim kriterijima samozvanih 'državotvoraca') i one druge kojima se najradije ne bi priznalo ni da su Hrvati (jer se ne uklapaju u tako postavljene 'kriterije'). A to je nešto što bismo trebali prevladati. Različitost u mišljenjima nije nikakvo 'neprijateljstvo', kako se to počesto doživljava, uz pripadajuće podjele i etiketiranje.

Iako nije striktno ono što si tražila, nadam se da si zadovoljna odgovorom.

ragusa

Tko je glasao

Negdje postoje ratni putovi

Negdje postoje ratni putovi za provjerit? Ilegale ne pričaj pizdarije. Iako bih volio da postoje tako da bi vi u denialu na čelu s narcisoidnim fredom imali manje za srat.

Tko je glasao

Onda se nemoj pozivat na

Onda se nemoj pozivat na stvari iza kojih ne mozes stajati niti svojim imenom. To rade papci.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

A iza Feralovih ratnih

A iza Feralovih ratnih dnevnika ne treba nitko stat? ROFL
Ilegale, moram priznat da si i dalje konfuzan kao i na forum.hr, a baš u toj daleko široj internetskoj komuni me upoznao daleko veći krug ljudi ( i s lijeva i s desna) nego što vas u stadu, sve skupa sada ima ovdje. Da je Domovinski Rat dokumentiran kako je trebalo ne bi bilo 500.000 "branitelja", a i vi, kao što već rekoh, bi mogli manje srat. Trenutno skoro cijeli prostor na netu o toj tematici zauzimaju kretaure kao narcisoidni fredrik i slični koji nastoje zamračit taj kompletni period s negativnostima. Krivnja za to je na ljudima koji su čista srca sudjelovali u njemu što nisu imali vremena pisat propagandističke stranice po netu, iz jednog osnovnog razloga zato što imaju pametnija posla u sadašnjosti, a i nitko nema intresa da ih financira.
Dovoljno je pogledat popriličan broj (ako ne i večinu) tema na ovoj domeni...Crkva, Thompson, Šakić, Bušić, Šimović, Lasić... pokrenitih od "slobodoumnih" maloumnika, da se normaln čovjek u stvari zapita : Kakve to ima veze s aktualnim političkim trenutkom, hoće li nam to pomoći...ili su i ove stranice prihvatile EPH način rada, zamagljivanje i skretanje pozornosti?

Jednostavno čovjeku kao meni dođe žao, što u nas recimo Mladen Schwartz ili neka slična kreatura ne dobije jedno 40% glasova (kao u susjeda), tako da se vaša histerija otme kontrloli. Vjerojatno bi se neki i obisli, ali bi bili donekle razumljiviji.

Ilegale ubuduće kad bilo tko napiše nešto pod svojim nickom odma traži da se predstavi svojim imenom i prezimenom , jer će suprotno biti smtran papkom, a i ono što je napisao neće se uzimat u obzir za razmatranje.
Dok ono što napišu ljudi pod nekakvim imenom (uglavnom s političkim ambicijama) će biti smatrano apsolutnom istinom bez mogućnosti propitivanja istinitosti njegovih tvrdnji. Kad malo bolje razmislim većinu ljudi ovdje si nazvao papcima, uključujući i sebe, a ti valjda bar sebe dobro znaš.

Tko je glasao

Gale, prestani već jednom

Gale, prestani već jednom prozivati ljude zato što na internetu pišu pod nickovima! To što netko ima ovdje nick, ne znači da u stvarnosti nema svoje ime i svoj CV! Isto tako ti ga nisi ničim zadužio da tebi polaže račune i govori bilo što što već nije rekao u svom postu ili komentaru! Postao si dosadan s tim. Izvoli napisati svoje ime umjesto Gale, pa svojim primjerom pokaži transparentnost, ako ti je do toga stalo! Ne možeš porglašavati lašcem svakog onog tko piše pod nickom! Daj se više skuliraj.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Oči u oči bi vjerojatno

Oči u oči bi vjerojatno bila sasvim drugačija priča.

Ono u 'Kajinovu upozorenju' je bilo bijes i prostačenje, a ovo gornje je ne samo nastavak, nego i korak dalje - prijetnja! Razumijem da je rat na svima nama ostavio raznih tragova, ponešto od toga upoznao sam i sam. Zato te pokušavam razumjeti, ali ovo je ipak malo preko mjere.

Pročitao sam ponovo vaš raniji 'okršaj', pokušavajući proniknuti u razlog tvoga bijesa, ali ipak ne vidim razloga za nj.

Iako sam ti i pokazao da o herojskim pričama domovinskog rata iz tog akvatorija nema ni slova niti se itko time bavi, dok baš zahvaljujući smeću poput tebe se razvalače mračne priče iz kojih ljudi koji nisu bili svjedoci vremena izvlače zaključke.

'Mračna priča' je ovdje tema, što ne znači negaciju Domovinskoga rata kao takvoga ni njegova rezultata. Tema je sramno ubojstvo tvoga suborca, koje se dogodilo nakon tvoga odlaska sa Šipana. I umjesto da ti bude drago što se ovdje govori o njemu, jer je prethodno njegova pogibija službeno prikazana u sasvim drugom svjetlu, a zapravo junaka su ubili dezerteri, ti reagiraš burno jer je frederik o nečem drugom (u čemu si sudjelovao) rekao nešto što ti se ne sviđa. Međutim, tema je Bušelićeva pogibija, odnosno zločin počinjen nad njim, zataškavanje toga zločina i borba njegove majke za istinu i pravdu. Ako si mu bio suborac, to je ono što je i tebi ovdje trebalo biti najvažnije.

Citirat ću i prve rečenice tvoga prvoga odgovora frederiku u prethodnoj raspravi (Kajinovo upozorenje):

Par činjenica, pošto sam bio aktivni sudionik nekih događaja. Kasarna u Čapljini nosi ime Božana Šimovića jer je on bio zapovjednik uspješnog napada na istu, u kojoj sam imao čast sudjelovati. To je razlog, uz činjenicu da je poginuo, zašto nosi njegovo ime. Neki će kazati da je Šimović i poginuo zato što ga je grizla savjest zbog Bušelića.

Bilo je sasvim dovoljno da ostaneš na ovome, jer sve si time rekao. Ali nisi, nego si se razljutio, pa se onda stvari sagledavaju i u malo širem kontekstu. A taj kontekst je da ti nisi samo Bušelićev, nego i Šimovićev suborac. Vjerojatno zato ti se i ne sviđa sramna strana Šimovićeva ratnog puta (a neki dijelovi toga puta su vam zajednički). S druge strane, i naši nickovi govore ponešto o nama. Quinquaginta je rimski naziv za jedinicu od 50 momaka... Intrigantno, pitanje je bi li seneka imao što reći na ovu temu?

ragusa

Tko je glasao

Budući da je ovdje

Budući da je ovdje diskusija krenula zabavnim tijekom (što me veseli jer su mračne priče zaista nevesele), a budući da s ovakvima ne razgovaram dok ne promijene riječnik i nasilno ponašanje i evidentne prijetne, dat ću Ragusa par dužnih pojašnjenja na tvoj interesantan komentar.

1. Nije ubacivanje u raspravu o Thompsonu bila tema mračno ubojstvo Bušelića, nego samo moje inzistiranje da se naziv kasarne u Čapljini promijeni, pošto nosi ime "Božan Šimović" koji je neosuđeni ali ipak dokazani ratni zločinac. "Pedesetorica" je na to reagirao - a sada vadi nešto drugo, i maže i laže (što otvara mnoga druga pitanja???).
2. Naime, priča o Thompsonu je skrenula u dinarsko-hercegovačko samohvalisanje (bez pokriča), gdje je "ap" dao čak i podatak da je pjesma Čavoglave samo pjesma, koju je sretan trenutak pretvorio u slavu, a da Thompsona nije bilo ni u Čavoglavama ni u Četvrtoj. Ja sam samo dodao ovaj podatak o Šimoviću, kojeg je nečije reklamerstvo (uostalom kao i Thopmsona) prevorilo u "heroja" (isto tako kao i njihovog zapovjednika Daidžu - kriminalca i švercera koji je bio sve samo ne ratnik i general). "Pedesetorica" je i na to neprimjereno reagirao (što opet otvara mnoga druga pitanja???).

3. Kad se iščita ono sve što je "Pedesetorica" izrekao (na onom dnevniku na koje je počelo ovo iskrenje i linkao neke dokumente) vidi se da je - lažov. Naime rat je izbio 1.10. Bušelić je bio 4.10. u Stonu, a 6.10. je gliserom sam s Emilijanom došao na Šipan, gdje su ga 7.10. ubili Božan i njegovi dezerteri. Niko nigdje nije ni vidio ni čuo niti spomenuo "Pedesetoricu" na Šipanu, iako je "Pedesetorica" tvrdio da se penjao na topove skupa s Bušelićem?!. Ma nemoj! Topovi su bili minirani i još se duže vremena na njih nitko nije popeo, a jedan je kasnije u deminiranjukoliko se sjećam i poginuo ). Mornarička akcija (u kojoj je Bušelić učestvovao) bila je otkazana za duže vrijeme. No ta njegova laž dokazuje da je priča o topovima bitan dio ove mračne priče, jer daje motiv upotrebe noža (koji u normalnom svijetu, pa čak ni u ratnim uvijetima nije civilizirano oružje, nego tek mesarski ili kuhinjski alat). No, možda je "Pedesetorica" zaista bio tamo u to vrijeme, što opet otvara mnoga druga pitanja???

4. "Pedesetorica" je s druge strane manipulator, jer miješa ono što je bilo s onim što jest, da bi zamumuljio stvar. Ta priča o maljutki, kao i priča o osvajanju kasarne su se zbili kasnije, pa njihovo miješanje u Šipansku priču ustvari predstavlja "iskupljivanje" grijeha, što opet otvara mnoga druga pitanja???.

5. "Pedesetorica" je na Kajinovom članku dao "zločesti" link na povijest mornarice koju je netko napisao, a u kojoj stoji da su oko Dubrovnika sve organizirali tamo neki drugi, a da su se čuveni dubrovački gliserski junaci pojavili tek krajem listopada. Ovdje je to općenito dobro poznata laž, za koju sam mislio da se više nitko neće uhvatiti, a baš ju je "Pedesetorica"ponovno iskopao. Ne samo to, nego na njoj insistira, i ti si Ragusa citirao njegove riječi (koje su mi do sada bile promakle) "Iako sam ti i pokazao da o herojskim pričama domovinskog rata iz tog akvatorija nema ni slova niti se itko time bavi. Ovakvo ponavljanje jedne otrcane i deplasirane laži ukazuje na to da je "Pedesetorica" zločest i zlonamjeran čovek (koji sve zna mada nigdje na važnim mjestima o kojima govori nije bio, osim kraj te maljutke i možda na Šipanu). Tu priču (između ostalih činjenica) demantira brod spomenik "Sveti Vlaho" postavljen u Gruškoj uvali, u parku ispred Robne kuće Minčeta, na kojem ponosno piše da je to prvo ratno plovilo HRM-a (kojega su još pok. kapetan Miljenko Bratoš i kolege osposobili daleko prije početka rata - još u svibnju 1991), koji je vjerojatno i Božana i njegove odvezao u zločinalki pohod (jer drugih nije bilo).

6. Dakle "Pedesetorica" laže, manipulira, upotrijebljava psovke i dijeli prijetnje zato što i sam želi prikrivati neke stvari, jer laži, prijetnje i poruke samo tome služe i ničemu drugome, a nisu dostojne nikakvog "heroja" kakvim se on (a možda i njegovih preostalih 49) želi prikazati.

Ruku na srce, za "Pedesetoricu" bi bilo bolje da zašuti jer se iz njegove vriske možda još štogod otkrije, ali ja kao Marcus Porcius Cato stariji (kad smo već na latinskome, a i priznajem stariji sam) ponavljam:

"Ceterum censeo - čapljinskoj kasarni treba promijeniti ime!!"

Pravda se nikada unatrag ne može zadovoljiti (jer ni sud ne može vratiti ubijenog nevinog čovjeka) ali imena kriminalaca se trebaju skinuti sa javnih mjesta, pa čak i iz hercegovačkog "bermudskog trokuta" koji je, htjeli mi to ili ne, integralni dio Hrvatske, dio hrvatskog naroda po mnogo čemu ali najviše po Hrvatima, koji se većinom i tamo dobri ljudi. pa kad takva nemila stvar vrijeđa nas u Hrvatskoj, trebalo bi i njih tamo vrijeđati.

Tko je glasao

Papčiću, kao što već

Papčiću, kao što već više puta rekoh, možeš lagat jedino sebe i ove momčiće u denialu.

1) Inzistiranje da se promijeni ime kasarne u Čapljini na temi o Thompsonu , Kajinu i Mesiću? Uz spominjanje Bušelića kao argumenta. Čisto trolanje pomješano s histeričnim pokušajima dokazivanja istinitosti čistih budalaština. To pokriva i točku 2)

3) Rat je počeo 01.10? Gdje? Na tvom otoku sreće?
Jesi li disleksičan? Nigdje nisam rekao da sam se penjao do topova, nadalje nigdje nisam opravdavao nikakav nož, to je sve produkt tvoje bolesne mašte.

4) Ja sam manipulator time što sam objašnjavao Bušelićevu ulogu u odgovoru na tvoj trolerskoferalovski post o Bušeliću na temi o Thompsonu? Nevjerojatno.
A tema o maljutki govori o tome kako uvijek ima bolesnika koji će o mračnim pričama vrlo rado raspredat po netu dok uopće neće islazat interes za neke nazovimo veselije priče.

5) Na ove bljuvotine su neću ni osvrčat. Jer o gliserima nisam rekao niti riječ. Pa nema smisla da ponavljam da imaš bolesna priviđenja.

6) Ja nema što prikrivat, jer za razliku od tebe nisam izrekao nijednu laž, ali sudeći po tvojoj histeriji rekao bih da i ti vjerojatno nemaš što prikrivat jer si to vrijeme proveo unutar nekakva 4 zida, ali vjerojatno imaš narcisodni poremečaj.

Nigdje nisam rekao da čapljinskoj kasarni ne treba promijenit ime, što je još jedan dokaz tvoje bolesne mašte.

P.S. Ja se za razliku od tebe i sad dobro zabavljam.

Tko je glasao

1) Sve bi bilo u redu da to

1) Sve bi bilo u redu da to nije bila tema o Thompsonu i Kajinu. Ubacivat Bušelića u to je čista maliciozost koje ima pun kurac na ovim stranicama i na web-u (jer valjda nemaju pametnijeg posla) . A kao što sam naveo o onesbosobljavanju patrolnog broda maljutkom baš u tom akavtoriju, što je podhvat nezabilježen u svjetskim razmjerama, nema nikakav objavljeni dokument osim Strugarovog svjedočenja na ICTY-u. Podhvat tj. podhvate koje je ova kreatura omiljena ona ovim stranicama pokušala omalovažit. (puškice, pištoljići.......)

2) Pokušao sam objasnit da sam direktni svjedok nekih događaja iz Bušeličevih zadnjih dana kao i iz Šimovićevih djela zbog kojih se kasarna zove po njemu. Međutim bio sam ignoriran od strane, za mene poluidiota, jer on ipak "zna bolje i više", a ja sam limitiran.

I imam potpuno pravo popizdit zbog navedene dvije stvari..........ne prijetim, nego samo hipotetički upozoravam da bi..... ako bi se....... slučajno odvažio slične stvari izgovorit meni u facu ........ne bi dobro prošao, jer laži bez pokrića ne trpim. Ali pošto ja ipak sebi mogu dopustit biranje društava, do toga pak ne bi moglo doći.
Tako da vam je miljenik siguran ka u banci. A vi se i dalje možete držat ka' u stadu.

Tko je glasao

Oči u oči bi vjerojatno

Oči u oči bi vjerojatno bila sasvim drugačija priča.
To bi bio "piece of cake" ako je Frederik sitni čovječuljak, ali što ako je jedan od poznatih veterana dubrovačkog vaterpola?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Frederik je pička kao i ti.

Frederik je pička kao i ti. Naime, pička može bit raznih dimenzija.

Tko je glasao

Asti Gospića, a da naš

Asti Gospića, a da naš Quinquaginta nije možda 'piece of cake'?

Ili vrijedi za pedesetoricu (u što je teško povjerovati) ili je tek 1/50 'of something' (jer je preostalih 49/50 postrojbe razvojačeno)?

ragusa

Tko je glasao

Same junačine ode na

Same junačine ode na pollitici. :D

Tko je glasao

Vjerojatno quaqua ima neku

Vjerojatno quaqua ima neku zamjetnu istisninu inače ne bi na taj način krenuo, ali se uvijek sjetim one scene iz Indiana Jones-a kad onaj vitla nožem . . .

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 0
  2. I meni je žao od magarac komentara 1
  3. Never Never Land od Kvarner komentara 9
  4. stega bye bye od 2573 komentara 18
  5. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 48
  6. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 42
  7. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  8. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  9. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  10. Veritas vincit od Rebel komentara 47
  11. MORBIDAN NAROD - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 17
  12. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 17
  13. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  14. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 26
  15. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  16. Dida in the house od Rebel komentara 71
  17. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  18. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  19. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 58
  20. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0
  21. Kviskoteka - ili tko je bacio kantu govana? od StarPil komentara 9
  22. Na popravni, nego što? od Feniks komentara 6
  23. Putinove reforme od Kvarner komentara 14
  24. Jambo, Bandić, Vaso i Holy. od Papar komentara 79
  25. Destiliranje viška vrijednosti od magarac komentara 107

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • grdilin
  • indian
  • janus
  • magarac
  • obaladaleka
  • ppetra
  • profesor

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 8
  • Gostiju: 21

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf