Tagovi

Deliberativna demokracija - demokratski iskorak ili mlaćenje prazne slame?

Pojam deliberativna demokracija (u daljem tekstu DD):
To je sustav vlasti u kojem se o svim javnim stvarima odlučuje zajedničkom raspravom. Joshua Cohen

Za razliku od privilegiranja zakonske regulative i pravorijeka u slučaju modela političkog liberalizma, deliberativna demokracija proširuje moralni/politički dijalog u građansku javnu sferu. Deliberativna demokracija vidi slobodnu javnu sferu građanskog društva kao glavnu arenu za artikulaciju, osporavanje i rješavanje normativnih diskursa. Seyla Benhabib

Iako DD naizgled djeluje vrlo moderno i revolucionarno, moj dojam je da se ipak radi o pustim tlapnjama, o totalno neefikasnom i nazadnom modelu (podesnom za vremena stare Grčke).
DD, članak u magazinu Status (Mostar): Osim optužbi kritičara da postoje epistemičke i afektivne predrasude, oni tvrde da modeli deliberativne demokracije proizlaze iz unitarističkog političkog okvira i ne mogu pravedno djelovati na pluralističko kulturalno uređenje podjele moći niti na secesionističke kulturalne i nacionalističke zahtjeve.
Ponavljam, takav je moj dojam, što ne znači da sam u pravu. Neću se ovdje baviti prednostima tog modela (kojih nesumnjivo ima), to prepuštam promotorima tog modela. Ja ću ovdje iznijeti svoju skromnu kritiku (Devil's Advocacy). Pošto se inače bavim provedivošću teorijskih modela u svojoj struci (informatika), te povremeno organizacijom poslovnih procesa, a politikom se trenutno ne bavim aktivno, moja razmatranja su na tragu potrage za efikasnijim modelom demokracije (u kojem glas birača može stvarnije, poštenije i konkretnije postati: BIG and STRONG). Isto tako, moja je intencija smanjiti utjecaj OSOBE koja zastupa u korist onoga ŠTO se zastupa. I naravno, kako efikasno kontrolirati da se to ŠTO, u praksi (političkim utjecajem) provodi onako kako je i dogovoreno.
Predviđam da će AP to ovako komentirati: Trocki u punom naletu :)

Evo što o DD zaključuje Xalik na svom blogu: Meni se inače, kao što sam već na početku spomenuo, sviđa sama ideja deliberativne demokracije, iako ima probleme zbog kojih jednostavno ne može biti zadovoljavajuć politički sustav. No ukoliko se kombinira s drugim teorijama demokracije, ili ako druge teorije preuzimaju neke od njezinih ideja, mogu nastati jako dobri sustavi kojima je daleko teže prigovoriti. Potpisujem. Nemam apsolutno ništa za dodati niti oduzeti ovome zaključku.
Preporučam da pročitate cijeli dnevnik (čak i cijeli blog mladog Xalika je odličan, barem meni), a za lezileboviće sam izdvojio par zanimljivih komentara sa istog dnevnika...
ludlud:
Vrlo zanimljivo, a dvije prepreke koje si već na početku naveo (broj diskutanata i procjena argumenata) nepremostive su i ne postoji, bojim se, elegantan način da ih se premosti. O eleganciji u demokraciji dalo bi se puno raspravljati. Pada mi na pamet primjer moje bake, neuke seljanke od sada već skoro devedeset godina, kad je konzumirala svoje demokratsko pravo na onim izborima 2000te. Umro je Tuđman, a baka se čudi: "Izbori? Glasovanje? Ali zašto? Pa Tuđman ima sina! Kad je ono ubilo kralja Aleksandra nije bilo nikakvog glasovanja..." (OK, malo bockam na tvoju rečenicu "sva racionalna bića starija od 18 ili kako već") Inače, mislim da model nije nemoguć i u praksi, ne bi me čudilo da u sličnoj formi postoji, ili je postojao u kakvoj manjoj i zatvorenoj plemenskoj zajednici gdje su zajednički problemi kudikamo jednostavniji i gdje par desetaka, ili čak stotina pripadnika mogu zdravo i razumno raspraviti i pronaći optimalno rješenje. U suvremenom društvu ne vidim kako bi to moglo zaživjeti.

Nimphradora:
Hm, mislim da to ne bi funkcioniralo, mislim kada bi na tu raspravu morali doći svi siguro ne bi svi bili i zainteresirani za to jer znam da postoji mnogo ljudi koji žive od danas do sutra i samo bi se htijeli što prije riješiti te "obveze" i možda se nebi trudili previše zastupati svoje stajalište, ako ga imaju. Naravno postoje i mnogi delikventi koji bi ometali raspravu, ili bi njima bio zabranjen pristup? ponovo, ako na tu raspravu ne bi mogli doći svi, nebi se donijele odluke u općem interesu...

mizzy:
Mislim da se teorija deliberativne demokracije ne može pozitivno ocijeniti samo zato što zvuči dobro jer se ovdje ne radi o lapurlatističkoj poeziji već o ideji koja bi morala imati svrhu. Svaka politička teorija trebala bi biti plan i program djelovanja, te se može vrednovati samo ako zadovoljava kriterij ostvarivosti. Demokracija općenito nije dobra stvar i većina bi se ljudi trebala kloniti bilo kakvog miješanja u politiku. Time bi se morali baviti samo usko specijalizirani politolozi, čaK ni filozofi nisu za to dovoljno kvalificirani jer je njihov adut analitička inteligencija. Možda će ljudi reći da se odluke tiču naroda i da stoga svaki pojedinac ima pravo glasa, no od nerazboritog pojedinca se ne može očekivati ni da je svjestan vlastitih želja, a kamoli općeg dobra, i dakako što je već navedeno kao prigovor, sposobnost rječitosti i moć uvjeravanja ne povlače nužno sposobnost pronalaženja najboljeg rješenja.

A evo što zaključuje Colin Farrelly (An Introduction to Contemporary Political Theory):
In order to avoid the charges that deliberative democracy is potentially destructive and/or utopian deliberative democrats must provide an account of how other important values (e.g. efficiency, national security, etc.) are to be balanced against concerns for open public debate. Furthermore, given the size of democratic societies, deliberative democrats must address the concern that it is unrealistic to think that we can have both deliberation and mass participation.

U materijalu koji pripremam (kao dio razrade jedne političke platforme) predstavit ću svoju ideju efikasnijeg modela (imo) pod nazivom Ugovor sa biračima, u kojem koristim varijantu (realističnu!) simpatične deliberativne utopističke ideje Dan deliberacije (Deliberation Day). Zanima me kako doskočiti nezainteresiranosti građanstva za javne rasprave.
Stay tuned :)

Komentari

Kvalitetan dnevnik i

Kvalitetan dnevnik i nekoliko kvalitetnih priloga leddevet, bet i LQ. Točno ono, što se od kvalitetnog debatnog kluba kao pollitika.com očekuje! To znači: ne očekuju se nikakvi definitivni zaključci, još manje gotovi recepti "kako srediti stanje u Hrvatskoj u 10 točaka"! :) Postoji kontinuirana rasprava i "prilozi raspravi", kako često čitamo u naslovima znanstvenih radova iz društvenih znanosti.

Trenutno, na javnoj raspravi u Hrvatskoj je Strategija održivog razvitka, a čekamo da se stavi na javnu raspravu Strategija energetskog razvoja (koja kasni, izgleda zato, jer su shvatili da je ponuđena studija u proturječju sa zahtjevima EU). Nažalost, javne su rasprave danas ispod onoga što smo bili postigli u komunizmu 1980-ih.

Prilažem ovdje debati svoje bilješke na tu temu iz ožujka, u okviru diskusije o mom dnevniku "Referendum: građani potpisuju a političari muljaju" (kampanja "NATO na referendum!").

Deliberativna demokracija je jedna složena teorija, koja se bazira na Habermasovoj "univerzalnoj komunikativnoj zajednici" i Rawslovoj teoriji pravde. To je složena teorija koja, između ostaloga, kod nekih svojih predstavnika služi za opravdavanje oblika participative (sudioničke) demokracije, ai se iz nje sasvim lijepo mogu donositi i suprutni zaključci. (Kao što je prije 150 godina J. S. Mill, imajući na umu isti argment racionalne rasprave, istupao protiv općeg i jednakog prava glasa.)

Ja osobno imam snažnu umjetničku, emotivnu žicu (povremeno sam pisac), pa mi teorije koje žele eliminirati svaku "iracionalnost" idu na živce. (Glede Frankfurstke škole: "Treća generacija" mi je posve tuđa, a od Habermasa mi se više sviđa stariji Adorno.) Ne treba mi cijela ta teorija da bih se zalagao za aktivnu demokraciju.

"Aktivna demokracija" je prva od načela Zelene liste (uključuje participativnu/sudioničku demokraciju, ali i nešto više praktičnih naputaka). Odgovarao sam na primjedbe albatros 200 da "Budi svjestan (ne samo ti) da se deliberativna demokracija ne gradi preko noći." i "gurate glavu u pijesak uvjeravajući se da će narod donijeti informiranu odluku koja će njemu biti na korist...a možda neće biti tako.", koji dakle elementom "racionalnosti" (tj. "informiranja odluka") zaključuje protiv participativne demokracije. Nastavio sam:

Zastupnicima demokracije (participativne, ali i demokracije općenito!) često se ovakva vrsta prigovora upućuje: kao, narod može odlučiti iracionalno isl.. Ali: koji dokazi postoje da elite odlučuju racionalno? (Teorija "rivalskih elita" je u teoriji demokracije oponent teoriji participativne demokracije.)

Imamo li objektivnih razloga vjerovati (u našem posebnom slučaju, a i općenito!) da elite (establishment) odlučuju racionalnije, nego puk (people)? I još da pri tome uvažavaju i interese samog puka, a ne samo sebe kao elite? Misliš li stvarno da je naša politička elita na temelju nekakve racionalne komunikacije, savjesno odvagujući alternative, odlučila kako je ulazak u NATO super? I da je, recimo, američka politička elita na takav način donijela odluke da napadne Irak, da ne poduzima nikakve mjere protiv klimatskih promjena, da ne potpiše Konvenciju UN o pravima djeteta, da ne uvede opće zdravstveno osiguranje itd.?

Pa čak recimo da eliminiraš probleme žudnje za moći i posebnih interesa, pa prepustiš odluku nekakvom odboru najboljih, nepristrasnih umova koji bi oličavali otprilike ono što Karl Meinheim zove "slobodna lebdeća inteligencija" (takva je nekakva bila zamisao "Pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu" Supeka i Grubišića), ljudi koji su kao individue stvarno racionalni onoliko koliko je to moguće da ljudsko biće bude - da li bi zaista oni kao kolektivi odlučivali racionalni procesom više, nego grupa egoističnih biznismena i političara ili neobrazovanih pučana? Mnogi intelektualci reći će da bi bili još gori. :) Narcizam intelektualaca može biti gori od pragmatičkog interesa moćnika (to je uništilo i spomenuti Pokret)

Mir i dobro,

Zoran Oštrić,
glavni tajnik stranke Zelena lista,
filozof, liberter, socijalni aktivist i aktivni demokrat

Tko je glasao

@Zorane, Koliko ja pratim,

@Zorane,

Koliko ja pratim, od "aktivne demokracije" koju navodi kao jedno od svojih načela, ZL prakticira peticije vladi, inicijative za referendum i sudjelovanje u javnim raspravama i prosvjedima. To je daleko više od bilo koje parlamentarne stranke, ali još uvijek nije i prakticiranje deliberacije.

Deliberacija je, naime, posebno oblikovana procedura donošenja odluka za koju je potrebno osigurati i specifične uvjete. Uvođenje deliberativne demokracije zahtijeva evoluciju političkog u smislu intervencije (angažmana) u institucije i organizacijske oblike upravljanja, politika i medija. To je nešto što zahtijeva vrijeme i raspoloživost resursa (informacije, prostor, novac itd.), ali je zato rezultat višestruko kvalitetniji od onog koji se dobije u standardnim, hijererhijskim, jedno ili dvosmjernim komunikativnim praksama.

Deliberacija je teško provediva i zato je se rijetko tko laća. Međutim, u uvjetima razorenog vezivnog tkiva društva, anomije, krize legitimiteta vlasti i demokratskih institucija, deliberacija se pokazala kao jedino zaista učinkovito sredstvo obnove zajednice.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

@nemesis: Kako sam

@nemesis: Kako sam spomenuo, Zelena lista zastupa "aktivnu", odnosno sudioničku (participativnu) demokraciju, a cijela teorija "deliberacije" nije potrebna kao potpora; "prakticiranje deliberacije" i nije cilj. U najmanju ruku već i zato, što ja osobno priznajem da cijelu teoriju ne razumijem - a kako je uopće objasniti prosječnom članu) Presložena je (i dosadna), bazirana na upitnim pretpostavkama, iz nje se mogu izvlačiti i zaključci ne samo protiv sudioničke demokracije nego i demokracije općenito, a svojim pretjeranim "racionalizmom" (gdje je "ratio" reduciran na "common sense", analizu - u "kontinentalnoj" filozofskoj tradiciji: puki "raz-um" nasuprot umu - ili, prema jednoj terminologiji, hladni IQ uz odbacivanje EQ, emocionalne inteligencije, i time SQ, sintezne inteligencije) meni osobno izaziva antipatiju (kao i recimo samo Habermas i Rawls - zijevam kad ih čitam).

Zoran Oštrić,
aktivni demokrat, emotivac i dijalektičar

Tko je glasao

@Zorane, malo si u

@Zorane,

malo si u proturječnosti sam sa sobom. Prvo kažeš da "teoriju" deliberacije ne razumiješ u cijelosti, a onda iznosiš niz ocjena zbog kojih ona tebi "osobno izaziva antipatiju". Ne samo da su tvoje ocjene, dojmovi i pretpostavke površni i netočni, nego još i taj svoj osobni nedostatak razumijevanja dovodiš u direktnu vezu sa stranačkom politikom - ZL ne prakticira deliberaciju, zato što ju ja ne razumijem.

Kao informaciju tebi i drugima koji nisu u toku, deliberativna demokracija je pristup kojim aktivna participacija građanki i građana u procesima donošenja političkih odluka dobija punovrijedni sadržaj, odnosno, tek s javnom deliberacijom participativna demokracija postaje zbiljska vladavina naroda, a politika aktivnost slobodnih i jednakih građanki i građana u javnim stvarima zajednice.

Za širenje vidika preko klasika Habermasa i Rawlsa (koje se u relevantnim diskusijama o praksi deliberativne demokracije spominje samo usput kao obavezne reference, ali ne puno više od toga), zainteresiranima preporučam http://www.deliberative-democracy.net/

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Stvar je naprosto u tome da

Stvar je naprosto u tome da mi se čini da ono što u cijeloj "teoriji" nije trivijalno (tj. odavno poznato i jasno artikulirano), jest tek suhoparno teoretiziranje. Profesionalni intelektualci tako moraju svakih desetak godina izmisliti neku novu zgodnu riječ, pa se sada svima nama, koji se već desetljećima zalažemo za participativnu (sudioničku) demokraciju, za pluralnu javnu diskusiju uz uvažavanje svih zainteresiranih aktera, trezveno razmatranje opcija i artikuliranje društvenog optimuma (tu, recimo, ulazi i kibernatika sa teorijom sustava), objašnjava kako smo teorijski zaostali, jer se sve to sad naziva "deliberativna" demokracija (tj. valjda "promišljena"?). Vidio sam naravno www.deliberative-democracy.net ranije, nisam naišao na ništa posebno novo. Tamo pak gdje se trudi oko nekog ozbiljnog teorijskog artikuliranja, ulazi se, kako rekoh, po mom sudu u neopravdano svođenje "racionalnosti" na analitički "common sense".

Zoran Oštrić,
filozof (mudroljub) kontinentalne tradicije, kojem ispraznost analitike ide na živce (iako je vrijedna njena terapijska uloga - također i kad se primjeni na nju samu!)

Tko je glasao

Čini mi se kako si se

Čini mi se kako si se upravo svrstao među šovinističke muške svinje, glupe ko kurac :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

@Delgado Tko nema niti

@Delgado

Tko nema niti znanja niti poštenja niti elementarne pristojnosti ne može pružiti nikakav doprinos diskusiji, a kamoli argumentaciji, nego poseže za prostotom (koju zbog sirovosti i jednostavnosti svojeg uma i kroničnog nedostatka duha pogrešno smatra humorom) i golom silom. Jedino što time (promjenom četiri pozitivne u četiri negativne ocjene u jednom potezu LLLLOOOOOLLLL) postiže je gorko priznanje vlastite nemoći i krajnje samoponiženje. Da nije jadno, bilo bi (del)gad(n)o!

nemesis

nemesis

Tko je glasao

@poštovana fina damo

@poštovana fina damo nemesis, obožavataljico bahate spodobe koja se odaziva na ime Vesna Pusić

Nije mi jasno kako ste uopće primijetili moje minuse i zašto Vas toliko dira tako prizemni postupak jednog sirovog i jednostavnog uma (i štoviše, siromašnog duha).
U svoj gorkoj nemoći i samoponiženju, mogu se jedino tješiti da ima sirovijih, prostijih i nepoštenijih od mene samoga, samo to vrlo dobro i pedantno skrivaju. Savršenstva bez mane! Izvana lakirano, iznutra ljigavo.

I da, hvala Vam na iznimno konstruktivnom doprinosu diskusiji :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

pa se sada svima nama, koji

pa se sada svima nama, koji se već desetljećima zalažemo za participativnu (sudioničku) demokraciju, za pluralnu javnu diskusiju uz uvažavanje svih zainteresiranih aktera, trezveno razmatranje opcija i artikuliranje društvenog optimuma (tu, recimo, ulazi i kibernatika sa teorijom sustava), objašnjava kako smo teorijski zaostali

Prvo, zalaganje za stvari koje si gore pobrojao je jedno, a prakticiranje deliberacije nešto ipak drugo. Primjerice, javne rasprave su u Hrvatskoj uobičajena procedura u donošenju različitih vrsta odluka (zakoni, prostorni i urbanistički planovi, izgradnja industrijskih postrojenja itd.), ali je njihova izvedba daleko od ozbiljenja minimalnih demokratskih standarda, a kamoli od deliberacije. Koliko sam pratila, počelo se ozbiljnije raditi i na razvijanju procedure javne konzultacije (nevladine udruge sudjelovale su skupa s Uredom za udruge i Zakladom za razvoj civilnog društva na izradi protokola ili nešto slično) koju bi vlada trebala provoditi prije donošenja javnih politika. Međutim, iz iskustava zemalja koje već odavno primjenjuju široke konzultacije, radi se o pukoj dvosmjernoj razmjeni informacija koja u konačnici uopće ne mora utjecati (ili se taj utjecaj više ne može javno verificirati) na kvalitetu odluke.

Dakle, deliberacija nije neka fancy-schmancy nova riječ kojom se želi impresionirati "neuki puk" (za razliku od, recimo, ispraznih fraza tipa "društveni optimum" ili "uvažavanja pluraliteta interesa" za koji se ama baš svaka politička stranka kune da ga upravo ona najbolje "artikulira", a da o pozivanju na "trezvenost" vlastitih odluka niti ne govorim), nego jedan od mogućih izbora u vođenju demokratske politike. Također se ne radi niti o "trivijalnosti", jer nije svaka rasprava, ma kako javna, aktivna i participativna bila, deliberacija. Radi se, kao što rekoh, o izboru rješavanja problema u lokalnim zajednicama s mogućnošću međusobne koordinacije različitih jedinica na lokalnoj razini i transformacije središnje države.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

obrisano...

obrisano...

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Deliberacija je teško

Deliberacija je teško provediva i zato je se rijetko tko laća. Međutim, u uvjetima razorenog vezivnog tkiva društva, anomije, krize legitimiteta vlasti i demokratskih institucija, deliberacija se pokazala kao jedino zaista učinkovito sredstvo obnove zajednice.

Npr. u kulturi kod nas je izvjesni dio participacije osnova toga, pa ne samo da je sve razoreno nego se svim pristupima koji to ne želi vidjeti desetljećima kvari ono što jest i što čak ima stalne evropske relacije, ne sve ni većina toga ali jedan osnovni dio da. Za ne tako dugo vrijeme vlasti prosvjećenog staljiniste Šuvara to je djelom bilo i službeno normalno. A u ostalim razdobljima, kada partija vlada putem Ljuštine, Biškupića, Josipovića, Andree Zlatar itd., to se radi tako da se drži dosegnuta razina participacije te aktivne koegzistencije, ako ne pristojno onda se izvrši neočekivani napad na režim i tako ga se disciplinira. A sada su npr. u SC-u kultura definitivno izmakli kontroli režima i ni manje ni više nego normalno prakticiraju svi od mladih početnika do stalnih evropskih bavljenja.

Jednom djelom se tako non stoop radi u svim društvenim područjima.

Tako da su na djelu zapravo stalno humor i zbrka, revolucija i napredne snage često kreću sa 30 i slično godina zakašnjenja, "avangarda" se često pretvara u okamenjene svatove a novi valovi i avangarde ordiniraju tako da u tome preprivilegirano uživaju samo oni koji bolje nanjuše.

Najvjerojtanije će nas sve sada izneđivati svi logični i neizbježni obrati, po načelu da vođe (r)evolucije uvijek bezuspješno trče za samom (r)evolucijom. Ali ne treba zdvajati, ovaj put je potpuno pomelo i tip top evropske snage pa čak i poslovično perfektno pažljive Azijate i sve ruske elitne snage.

Tko je glasao

Jednom djelom se tako non

Jednom djelom se tako non stoop radi u svim društvenim područjima.

Točno i uvijek se radilo o tomu da su ključni faktor bili izuzetni pojedinci (neki bi rekli entuzijasti, ali ta inače pozitivno konotirana riječ ovdje ima pejorativni smisao nečeg naivnog i glupog, a zapravo se uvijek radilo o najozibljinijim i duboko promišljenim sociološkim, kulturološkim i umjetničkim intervencijama) čiji je vijek trajanja bio u pravilu kratak, ali s dubokim tragovima. Čim bi, naime, zaprijetila opasnost da se dobra praksa počne širiti, uslijedio bi rez (politički, financijski, fizički itd.), a nakon njega više ili manje uspješna asanacija terena.

Samo jedan primjer gdje se nije radilo o inidvidualnom naporu, nego o institucionalnom rješenju, je lokalna samouprava. Ona je odbačena i likvidirana kao relikt socijalizma, neprihvatljiv novom poretku kojeg je Tuđman projektirao kao autoritarni i krajnje rigidni centralizam institucija i odlučivanja. Pod pritiskom zbilje u vidu ratifikacije Europske povelje o lokalnoj samoupravi, načelo subsidijarnosti (ime upućuje na socijalni nauk Crkve, a ne na samoupravni socijalizam, koje olakšanje!) se uvodi u Ustav, ali se ono nikako ili u vrlo pervertiranom obliku (vazalski odnos lokalnih prema središnjoj vlasti) provodi u praksi.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Sve to jest tako normativno

Sve to jest tako normativno ali i normativno sa još nekoliko razina. Jedna razina je nad to nadgrađena razina samo upravljanja, koja nikada nije bila usklađena sa osnovnim zakonima ali je bila uređena i funkcionira kao nadređena tom nižem sustavu. Pa to ne koriste samo samoproglašenne strukture nego i nehotice i hotimice i sve vrste stoke. Zatim postoji i normativna i stvarna prizemna, podzemna i bočna razina. Manje više sustav je dugo takav da su sve snage na neobični a opet svima jasan način združene u klasičnom ilegalnom i skoro potpuno nesustavnom načinu okrenute protiv sustava - suma sumarum dogovorni sustav ii farsa, kako su to službeno predstavljali misleći čak u JNA.

Uostalom, sve što se je dominantno zbivalo i sada zbiva to je to - sustav nije izgrađen niti jak niti funkcionira baš zato što je to tako projektirano, što se je omililo većini i što se nikome ne da sustavno.

Ili sa teorije na djelo. Svi procesi i projekti koji vežu i procese kroz sustav se projektiraju i vode i realiziraju tako netko pod normalno ganja sustav da radi to što je njegovo, da ga nadzire jer nikad ništa bez toga, da ga povremeno povlači za uši itd. To nije prvenstveno zbog aljkavosti i balkanske zatucanosti nego baš zbog suprotnog - zbog iznimne superiornosti nad normalnim postavkama i uspjeha od toga. Tu nadgradnju je Kardelj sa šegrtima davno unio i svima je omililo i svi je teorijski razrađuju i razvijaju non stop, i dan danas intenzivno. Globalno je najvažnije što više paragrafa i što veća zbrka i izmjene, ali takvi da paze na predragocijene točke koje omogućuju čuda. Kako je društvo društvo nadmoći i superirornosti, ono ne čita ni ono elementerno, debelo prvenstvo se daje onome rekla kazala, pa su onda ti elita i oni koji time najbolje barataju i oni koji ipak nešto čiaju ipoznaju tajne.

Najvažnije tajne s spomenute - sustav je suma sumarum farsa, ne poznaje ni sam sebe elementarno, pa je praksa znanja i praksa poslovanja i više nego logično i neizbježno anarholiberalna.

Tuđman sa HDZ-om nije mijenjao ništa, u tome je baš fora, čak niti kada je stislo. Još manje je mijenjano od tzv. uvođenja demokracije od 2000.g. a najmanje se mijenja sa tekućim EU nadgradnjama i harmonizacijama, jer je to svedeno na čisti nevažni birokratizam, opet ne slučajno ili od nemoći nego od koncepcijske superiornosti. Sve issto kao sedamdesetih, beskrajno forsanje i prijelaz na ekspoze Milke Planinc.

Ovo što ja navodim, to je vrhunac humora, se stalno službeno i stručno potvrđuje u svakoj prigodi - u malim uvodima ili negdje piše da je tako dugo i da je to napravilo to i to te da je potrebno ... i tako desetljećima ... i zapravo nije da koga briga za bilo šta nego je baš snažna ujedinjenot i briga da se tako nastavi - kada se pojavi i benigna mala mogućnost da se npr. nešto izmjeni u GUP-u i bilo čemu, dolazi do sveopće mobilizacije i panike, rade oruđa i oružja ... i opet se nastavlja ista farsa.

Ono što je zapravo ključno jest da je taj kardeljizam odavno omilio i ima maoističku kulturno revolucionarnu dimenziju, te da je sve skupa pomalo prešlo i prelazi s onu stranu svega i da je krenula normalizacija.

Ali naravno složeno i presloženo - do stupnja da se u javnim nastupima vodećih intelektualnih i drugih odličnika osim nedostatka logike i teksta osjeća ono najgore, da ih situacija nakon niza desetljeća forsanja prisilijava i malo stvarno baciti pogled na složenu teoriju i zbilju, na ono što se inače stalno živo i preživo odvija i radi.

Ne bih htio preavangardno istrčavati, ali izgleda da čak postoji mogućnost da se čak stvarno počne razmatrati ono inače očigledno oko Zagreba, Jadrana pa čak i počne razlučivati elementarna i drastična različitost u navodno jednom te istom.

I ono možda naj naj - neki znakovi pokazuju da čak i gale nehotice odustaje od sveopće sinteze svih koncepcija pod vrhovnom JOT kontrolom pa čak možda i od biftekića i bavljenja SDP-om i drugima.

Svijet koji smo dugo poznavali kao inerciju koju ne može poremetiti ništa najednom pokazuje začudnu vitalnost i sklonost malim podešavanjima.

Tko je glasao

Nije mi žao što sam pustio

Nije mi žao što sam pustio da ova rasprava, u sadržajnom smislu, protekne bez mene. U početku sam intervenirao da se rasprava ne razvodni i onda- pustio. Dočekao sam, po prvi put, da se gotovo jednoglasno svi sudionici rasprave slažu u nekoliko vrlo važnih "detalja": da demokracija nije postupak ili sredstvo, nego proces, i da je taj proces najlakše i najbolje osigurati- obrazovanjem.

Međutim, po starom blogerskom običaju tu se stalo, a da se ništa pametno nije dogovorilo ili postiglo. Dnevnik i komentari su po meni genijalni i stvarno predstavljaju osnovu za jednu dublju raspravu. Ali, kao da nedostaje spremnosti i hrabrosti poći korak dalje i odgovoriti na vlastita pitanja i dileme. Između dnevnika i komentara nije uspostavljena čvršća veza. Bolje rečeno, komentari u naznakama daju odgovore na dnevnik.

Mali je paradoks da Delgado sam kaže da njegov DD prijedlog nije ostvariv u praksi i da čak nije ni potreban, a da autori komentara listom odgovaraju što je rješenje umjesto DD. Pri tom mi se čini da ni Delgado ni komentatori ne razumiju potencijal svojih stavova.

Ne želim se nametati mojim mišljenjem i zato neću objašnjavati moje stavove o demokraciji i obrazovanju te ću u najkraćim crtama nešto reći o obrazovanju kao univerzalnom načinu rješavanja svih trajnih, dubokih i bolnih osobnih i društvenih problema.

Nisam školovani stručnjak za probleme obrazovanja, ali se tim problemom zanimam dugi niz godina. Samo periferno sam se stručno bavio pitanjima obrazovanja u praksi i otkrio vrlo jednostavne istine, koje na prvi pogled izgledaju revolucionarne. Naravno, jednostavne stvari nikada nisu revolucionarne, ali, nažalost, obično većini ljudi nisu prihvatljive.

Svi naši životni problemi nisu uzrokovani našom nesposobnošću, glupošću ili pokvarenošću, nego lošim i nekvalitetnim obrazovanjem. Kada tome dodamo negativan utjecaj okoline i needuciranih roditelja, na startu života, a poslije završenog klasičnog i formalnog obrazovanja, mi smo spremni za totalan životni jad i neuspjeh. Naše školovanje nema nikakvih dodirnih točaka sa stvarnošću i životom. U trenutku kada se upisujemo u školu života, mi smo predodređeni za totalan neuspjeh: redom padamo na svim ispitima koje nam život stavi pod nos. Zato je životna škola okrutna: u životu prvo dolaze ispiti, a vremena za učenje više nemamo!

Znam da mi se može prigovoriti kako generaliziram, ali ovo nije borba mišljenja niti postoji potreba da se bilo tko opravdava i objašnjava svoj primjer. Govorimo općenito o činjenici da smo svi mi u osnovi nesretni i nezadovoljni ljudi. Nezadovoljni svim i svačim, a najmanje samima sobom. Zato bi mijenjali sve oko sebe, a ne uviđamo da možemo i moramo mijenjati samo svoje stavove.

Neporeciva je činjenica da ne znamo graditi zdrave ljudske odnose, da smo izgubili spontanost, individualizam. Jesmo li izgubili ljudske osobine, ili ih u procesu obrazovanja nismo stekli? U tome je uzrok svih naših problema. Nismo educirani ljudskim vrijednostima, nismo dobili, a trebali smo, duhovno obrazovanje. Naše škole nemaju programe za razvijanje financijske inteligencije i ostavljaju nas u uvjerenju da je financijska inteligencija nešto što je samo po sebi razumljivo. Pogledajte rezultate takvog "obrazovanja". Čovjek se mora smrznuti od straha kada shvati da se iz naših škola u posljednjih trideset godina izbacuju generacije i generacije nečega što slobodno možemo nazvati zombijima. Ne ljudi, nego nešto nalik monstrumima. I onda se zgražamo nad pojavama nasilja, kriminala, droge, okrutnosti koja nadilazi mogućnost ljudskog shvaćanja. Jednom riječju, kaos na sve strane!

Ja bih rekao da je Delgadov "prijedlog" izraz očajnika koji traži slamku spasa na pogrešom mjestu. Nikada prava rješenja funkcioniranja demokratskog načina odlučivanja nisu bili formalni oblici i demokratska praksa. Jedini način za postizanje efikasnijeg modela demokracije i zainteresiranosti građana za javne rasprave, je te iste građane kvalitetno obrazovati. Moje je uvjerenje da školski sustav što prije mora pristupiti takvoj edukaciji stanovništva, putem koje će se jednom zauvijek ljude osposobiti da mogu sami misliti svojom glavom, sami upravljati svojim životima, da bi mogli istinski uživati u životu.

U suprotnom, pokorimo li se neznanju i zabludama, razoriti će mo do temelja društvenu i političku strukturu. Svugdje, a ne samo u nas, demokracije se panično boje od utjecaja neukih građana. Jer takvi građani uvijek podržavaju svaki oblik društvene ili političke katastrofe. Jedino putem kvalitetnog obrazovanja postotak takvog stanovništva i njegov utjecaj na slabljenje demokratskih procesa je moguće držati pod kontrolom. Kvalitetno obrazovanje podrazumijeva i smanjenje društvenih sukoba te njihovo konstruktivnije rješavanje.

Točno je mišljenje da je demokracija temeljno ljudsko pravo, ali je demokracija istovremeno prirodna posljedica kvalitetnog obrazovanja i gospodarskog razvoja. Radi se o neraskidivom svetom trojstvu: Otac, sin i duh sveti! Ali između demokracije i obrazovanja ima jeda prilično skriven odnos, koji je izuzetno važno uočiti: obrazovanje ne samo da omogućava demokraciju, nego je čini nezaobilaznom! Obrazovane ljude nije potrebno učiti koje su njihove javne zadaće niti im nametati potrebu da se njihov glas čuje. Obrazovano stanovništvo izražava interes za politiku, ima jasno izražene stavove i ima potrebu te stavove javno iznositi. Jedna od najvećih prednosti i koristi od dobrog obrazovanja i razvoja demokracije je ta da se obrazovanim stanovništvom ne može slobodno manipulirati, a ako se i pokuša, to ne može uspjeti.

Demokratski, obrazovni i gospodarski razvoj, kada se jednom pokrenu više se ne mogu zaustaviti. To je nešto poput uzlazne spirale. Da bismo napredovali uzlaznom spiralom moramo učiti, obavezivati se i djelovati na sve višim razinama. I to stalno, bez prekida moramo ponavljati. Jer ono što danas dostignemo i prepoznamo kao kvalitetu, već sutra nije dovoljno dobro. Ali je činjenica: samo je potrebno smisleno i planski započeti taj proces.

Mislim da je suvišno objašnjavati kako kvalitetno obrazovanje nije teško ili nemoguće postići. Teorija kvalitetne škole je u praksi nekih zemalja i školskih institucija i dokazana i provjerena. Stručnjaci tvrde da je kvalitetno obrazovanje gotovo dvostruko jeftinije i dvostruko kraće od klasičnog, a po postignutim rezultatima se klasična i kvalitetna škola ne mogu mjeriti. Smisleno obrazovanje nije utopija. Utopija je ono što klasično obrazovanje danas postiže.

Da vidimo: Što mislite o ovome?

Tko je glasao

Što mislim? U pravu si:

Što mislim? U pravu si: Stručnjaci tvrde da je kvalitetno obrazovanje gotovo dvostruko jeftinije i dvostruko kraće od klasičnog, a po postignutim rezultatima se klasična i kvalitetna škola ne mogu mjeriti. Ali nije mi jasno kakve to veze ima sa mojim dnevnikom? Osim posredne. Jer će obrazovaniji ljudi vjerovatno biti voljniji i sposobniji za sudjelovanje u raspravama. No, mene zanima TKO (ili što?) će uvesti moderniji i efikasniji model obrazovanja? Jer inače i dalje samo pričamo kako bi nešto trebali i bilo bi super (i za pet), ali toga i dalje neće biti.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Ali nije mi jasno kakve to

Ali nije mi jasno kakve to veze ima sa mojim dnevnikom?
Ima i to masne i ovdje želim pohvaliti @poveznika na izvrsnom komentaru.
Mogu odgovoriti na tvoje pitanje jednim protupitanjem:
Na temelju čega ljudi odlučuju i nastupaju u javnim raspravama?
Pretpostavljam da je odgovor "na temelju znanja". Dakle, ovisno kakvo je znanje takva je odluka.
U tom smjeru su i bila moja razmišljanja u prethodnom komentaru, jednostavno trebamo znati razgovarati, debatirati i vladati svojim znanjem. Ovo "vladati svojim znanjem" znači da ga koristimo tamo gdje to ima smisla a ne da postanemo specijalisti za sve kao Kardelj. A vlastito znanje treba razvijati, uvijek i stalno, i vjerujem da će mnogi, kad budu prozvani da daju svoje mišljenje, početi se educirati da bi shvatili o čemu je riječ i postali kvalitetniji članovi zajenice.
Jednostavno kao kad djeci damo povjerenje i otkrijemo da se ona automatski počnu ponašati odgovorno (jasno ne uvijek i ne svi, ali to previše produžava ovaj komentar).

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Bez obzira na Vašu pohvalu

Bez obzira na Vašu pohvalu i odobravanje, koje ne volim i kojima ne težim, moram reći da ste u dobroj mjeri pogodili bit problema. Nije problem hoće li i kakvih javnih rasprava biti, nego da li će ljudi biti svjesni svojih sposobnosti i odgovornosti. To u konačnici određuje i kako će živjeti
Povratkom na temeljne vrijednosti ljudskog života, mnogi problemi će nestati, a mnoge će biti znatno lakše rješavati. Kad znanje, svijesnost i ljubav postanu pravilo, ekscesi će postati iznimke.

Ovo Vaše otkriće s davanjem povjerenja djeci i dobivanje od njih odgovornosti je ključna stvar za razumijevanje značaja koju humani i kvalitetni odgoj ima za razvoj djece u vrijedne ljude. Ja sam se u praksi uvjerio da pravilnim pristupom i radom s djecom UVIJEK i kod SVE djece dobivate genijalan rezultat. Nema iznimke, čak ni kada se radi o navodno problematičnoj djeci i djeci s posebnim potrebama. I to je ono što me navelo na zaključak da je pristup djeci odlučujući: kakav odnos s njima uspostavite, oni će takvi biti! Ako ih podcijenite i povrijedite, imate monstrume, ako im date povjerenje i izgradite pošten odnos imate genijalce. Upravo ovih mjeseci sva svoja saznanja i otkrića s područja odgoja i obrazovanja, a koja nisu stručna u smislu mog obrazovanja, primjenjujem na unuci od 16 mjeseci. Gotovo da ne mogu vjerovati kako reagira na moj odnos prema njoj. U kući je svi vole preko svake mjere, ali zbog toga što nitko, pa ni moja žena koja 33 godine radi kao odgajatelj u dječjem vrtiću, s njom ne gradi odnos povjerenja , poštenja i zadovoljstva, mala po cijele dane traži i plače za mnom. Hoće da čitamo "pipe" i gradimo odnos. Naučila je pravila i točno zna kada sam pogriješio ja, a kada ona. Navikla se na činjenicu da, kada je sa mnom, smije griješiti, ali i da grešku treba popraviti. Međutim, ja po njenom mišljenju ne bi smio griješiti, pa greške moram plaćati! Ona određuje kaznu!

Mislim da usmjerenjem djeteta u najmlađoj dobi i odgojem bez straha i prisile, na poštivanju i u ljubavi, nije moguće pogriješiti i da je to preventivno rješenje svih problema pojedinca i društva u cjelini. Mislim da nije pitanje tko će to shvatiti, nego kada će se to shvatiti. A promjena načina rada u obrazovnim ustanovama, nije pitanje nečije volje, nego odluke. Sama provedba odluke pak ne zahtjeva velike promjene: samo promjenu odnosa prema djeci i poslu. Ono što je u toj promjeni problem, je promjena odnosa nastavnika prema sebi.

Tko je glasao

Oduševio me ovaj tvoj

Oduševio me ovaj tvoj primjer sa unukom. Znao sam ja da si vezer. Da kužiš stvari. Samo malo previše pametuješ drugima i postavljaš se pokroviteljski, što mnoge smeta. I mene ponekad.
E da. I Vugrin je imao odličan odnos sa svojom unukom. Čitao si onu pjesmicu?

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Bez obzira na Vašu pohvalu

Bez obzira na Vašu pohvalu i odobravanje, koje ne volim i kojima ne težim
Koliko moraju biti vrata široka da bi ti kroz njih normalno prošao?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Hmm, pa zar nisam ja to isto

Hmm, pa zar nisam ja to isto rekao u nastavku komentara?

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Hmm, pa zar nisam ja to isto

Hmm, pa zar nisam ja to isto rekao u nastavku komentara?
Jesi, ali zasmetalo me je ono "posredno". Obrazovanje u ovoj priči je pitanje mentalnog sklopa a ne posrednika kao što su moje cipele posrednik u mojem obrazovanju jer ih koristim da bi došao do škole (barem je tako bilo).

No, mene zanima TKO (ili što?) će uvesti moderniji i efikasniji model obrazovanja?
He, tu imamo problem jer znanje stvara znanje, a neznanje stvara neznanje!
Dakle to je pitanje razvojnog smjera odnosno makroprojekta kojeg bi Ministarstvo prosvjete trebalo izraditi. Možda bi mogao netko drugi ali to je suviše obiman posao za bilo kakav volonterski pristup i čini mi se nerealnim.
Zar nije netko govorio o državi znanja?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Ja govorim o posrednoj vezi

Ja govorim o posrednoj vezi sa mojim dnevnikom. Forget it.

Neznanje stvara neznanje, a glupa pitanja poput:
Zar nije netko govorio o državi znanja? generiraju extremnu količinu još glupljih pitanja :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Prvo se želim zahvaliti

Prvo se želim zahvaliti leddevet koji je odličnim komentarom inicirao zanimljivu mini diskusiju. Izdvojio sam neke izjave...

led9
Nadogradnja takvoj vještini je samopouzdanje da smo ravnopravan sudionik diskusije.
U tom kontekstu nikakva tehnička pomagala kao internet (by LQ) nam neće pomoći i nećemo dobiti veći interes zato što tu netko može odlučivati u potkošulji iz svoje fotelje. Upravo suprotno, lakoća pristupa komandnom pultu može rezultirati neozbiljnošću pristupa.

bet
Činjenica je da takva nebriga za „zajedničko“ olakšava posao vladajućima i da nepostojanje ravnoteže pogoduje uskoj grupi na vrhu društva, dok većina ostalih na ovaj ili onaj način ispašta.

hyero
Drugi je moment to što je ljudima očito teško razmišljati...

Zbog svega navedenog, ja upravo i mislim da je uvođenje širokih rasprava o svakom problemu promašeno. Ja rješenje vidim u uspostavi efikasnijeg modela. I rasprave i odlučivanja.
Vi svi gledate na bottom-up pristup i očekujete da ljudi nekako steknu samopouzdanje? Ja mislim da ravnopravan pristup treba krenuti s vrha, od ljudi koji nude projekte (kandidati na izborima npr.), Oni trebaju pokazati ljudima da su oni dio naroda i da će raditi za narod. Za početak, ne isključivo izvikivati parole sa tribina, nego šetati među ljudima. I svakako se posebno obratiti zainteresiranim ljudima, aktivnim građanima koji žele nešto pitati i koje interesira kako će se neke stvari provesti. Tu bi ja dodao i sklapanje ugovora. Da ljudi steknu sigurnost da će to o čemu se raspravljalo imati neki utjecaj i na provedbu.
Mislim da je LQ na dobrom tragu, jer ona i ne govori o raspravi nego o odlučivanju. Raspravljati trebaju svi koji su zainteresirani. Te rasprave trebaju biti javno (internet?) dostupne, kako bi onda svi odlučili. Svi oni, opet, koji to žele, a takvih će vjerovatno uvijek biti više nego onih koji žele ili mogu raspravljati.
Po meni osnovni problem u podizanju interesa ljudi je dokazivanje (u praksi) da će njihov angažman u raspravi (ili barem kod odlučivanja) imati efekta. Kad to uvide, moje je mišljenje, hrlit će na rasprave.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Možda neće hrliti na

Možda neće hrliti na rasprave... ali definitivno će se broj aktivni građana povećati... i to bi bilo fantastično!
ref:
Po meni osnovni problem u podizanju interesa ljudi je dokazivanje (u praksi) da će njihov angažman u raspravi (ili barem kod odlučivanja) imati efekta. Kad to uvide, moje je mišljenje, hrlit će na rasprave.

PS jedan od naših kolega mi je pomogao oko nesporazuma... i uspio sam uapliti pilu! nakon informiranja... moj 'bubreg' je skužio o čemu govoriš!

ref:
http://pollitika.com/heroji-ili-kurvisi#comment-98891

:)

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Toliko toga živahno i brzo

Toliko toga živahno i brzo igra da je u sve to uključena i jako široka i raznivrsna DD, tema posta, ali na način da to nitko nikada neće stići istražiti, a i čemu, jer je sve to prepuno kreativnosti, života, erosa, priče i svega što dobrim djelom i nema smisla silovati raznim alatima.

Vjerojatno će se građanstvo složiti oko zapažanja da je glavnina pitanja i tehnologije zajedničkih poslova i bavljenja njima u Hrvatskoj konačno (i preko noći) rješena, zahvaljujući specifičnom putu u napredovanju te iskustvima i procesima u tome.

Nema više kome nije jasno i očigledno da je sa raznim teškoćama povezana te da više neće ići tako duga, široka i sveobuhvatna najviša svjetska vrijednost, forsanje u svemu a naročito imati i biti najpametniji u svijetu tako da samo upravljaš na zajednički račun i u svim zajedničkim poslovima a već netko zadužen za to niži će to izvršiti.

U neodvojivoj vezi s tim su stigla sva revolucionarana otkrića da su infrastruktue, strukture, štakornjaci, "veliki" nefunkcionalni i neodrživi projekti te sve ostalo nerješeno i zapušteno baš od toga i neodvojivi dio toga, što se njabolje vidi po tome da beskrajne i beskrajno plaćene institucije i osbnosti struke i znanja baš o svemu tome elemenatrnom i neizbježnom ne znaju ništa niti su išta radili, baš sada kada impresivna znanja treba pokazati na otvorenoj sceni.

To sve je već širom otvorilo vrata svemu oko zajedničkih poslova i poptuno prekrenulo stvar - sada je i zadnjoj budali jasno da su udarne i nezaobilazne točke one elementarne i minimalne bez kojih nema ama baš ništa, a što uključujuje i nešto znanja i rješavanja koja, gle čuda, neizbježno nisu taj tren pljuni i zalijepi.

Pa je sve već krenulo fantastično i veličanstveno - sve je na otvorenoj sceni i na svim snagama. Već svi vide da tekuća uhodano preekskluzivna forsanja za "sređivanjem" na najvišem nivou zahtjeva upravo ruše i zadnje tračke, a štop odmah povratno jača front da svi ne mogu zaobići sve, bar u onom minimalnom i elementarnom djelu, te da ujedno svi sve dave da stišaju intenzitet i visine za kakvih skromnih 2.000 %, jer ne samo da je bez pokrića nego para uši i ne može se ništa.

Bilježe se i već fantastični razultati, do jučer nemogući ni kao SF:

- maoizam je pao i došlo je do potpunog obrata na svim bojištima kulture, intelekta i sporta. Od beskrajne materije i automatizirane zarade beskrajna pojava više ne može dobiti nikoga tko nešto vrijedi u svoje "nadbožanske" pogone i hramove za preradu a na drugoj strani su nakon niza desetljeća oživjele i blistaju "rupe" koje su zadržale i drže veze sa evropskim točkama;

- beskrajno automatizirani i nezadrživi lanci napredovanja u prostoru i građevinarstvu su stali. Ne samo oko tko zna koja izmjena GUP-a i milijunta intervencija oko svega, nego je sve stalo i suočava se sa već jakim vjetrovima u lice beskrajane do jučer materije, koja sve više oživljava i kao od šale zapošljava sve te beskrajne maoizirane divizije raznim i onako stalno neizbježnim i posve normalnim minimalizmom stvari i pojava. Tako da je preokret na bojištima potpun i već jako humaniziran, sve snage se suočavaju sa čovjekom kao takvim i sa samim sobom. Naročito blagotovorno djeluju vijesti da i bliska KP Kine daje sve veći naglasak na elementarnu povezanost čovjeka, ekonomije te procesa zajedničkih poslova;

- zabilježeni su prvi povjesni slučajevi pisanog i potpisanog javnog zajedničkog buđenje predugo i prestrašno obmanutih i samoobmanutih stručno-upravnih elitnih djelova zajedničkih poslova u Zagrebu, u kojima izričito piše da su osim bskrajnog mobinga i sami samoproizveli stravu, da umjesto rade misleći i po zakonu te pravilima struke za što su plaćeni da su i sami razvili beskrajnu praksu mišljenja i rada posve protivnau tome i bilo čemu ljudskom i bilo kakvoj pameti ...

- i još puno toga, normalizacija je krenula punom parom i tako živo da svako vrištanje i naoko vožnja punom parom u smjeru kontinuiteta samo ukazuje da se tako brzo i tako široko odvijaju procesi normalizacije da se to jedino može pratiti u živo a i to samo malo i naknadno ... sve je to puno širi i življi proces da bi ga itko mogao i zapažati a moderirati još manje ... ništa mistično ni komplicirano ali ipak jako široko i duboko ...

kako je se najobičnije predugo i preširoko i bez ikave namjere forsalo u jednom smjeru i prejedinstveno, tako su se sada okrenuli smjerovi i beskrajne divizije i snage izvode beskrajne adaptacije vlastititih i ukupnih kretanja i okretanja.

Hit svih hitova su elementarni i nezaobilazni minimalistički djelovi te bilo kakvo rješenje i povjerenje. Naravno da se unutar toga otvaraju sva vrata i da već radi onaj raznovrsni začudni realizam koji u svakom području i djelu uspjeva i zna rješiti i izvesti bilo kakvu nijansu, jer svaka takva nijansa sa velikih visina najednom glibom prožetom realizmu djeluje kao čudo, nadrealizam u najboljem izdanju. Čak i kakav postojeći paragraf po kojem se nešto može i uspije sada djeluje kao let na Mjesec, a do jučer pa i jutros svi paragrafi su bili iritantno smeće.

Veliki rezultati oko milijardi se ostvaruju svakog dana, nezdrživo, to su već svjetske oluje koje ne možemo ni uočiti a skoro tjedno spašavaju desetine zajedničkih nam milijardi i pola pučanstva, vječno izloženog sustavnom samoteroru osvajanja i hapanja nekretnina te raznih beskrajnih samokokošarenja i nadasve forsanja.

Iako se ne odvija najharmoničnije i kao najugodnija pjesma, mogućnosti nisu samo zatvorene nego se umjesto jednih otvaraju razne druge. Npr. ruralna područja postaju i domaći i evropski hit, više nego Indijanci u USA i Aboriđani na drugim kontinentima, pri čemu i naoko najjadniji ljudski primjerci, najneobrazovaniji iscijeđeni i polomljeni starci po zadnjim zabitima, već sada igraju igru zbilja iznad nivoa navodne tip top elite, i znaju i mogu bolje i puno su traženiji od svojih sugrađana koji predvode navodna hit gibanja.

Budi se istok zapad, budi se sjever jug ...

Tko je glasao

Opet te uhvatilo erotsko

Opet te uhvatilo erotsko nadahnuće?

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Samo u maloj nijansi, ali

Samo u maloj nijansi, ali više od toga (deformacija) zapažanja živosti i začudnosti realizma, onoga što nam se dešava pred očima i svuda oko nas toliko i tako da jedva stignemo zapaziti djeliće.

Zar se ne vidi i ne čuje impresivno preokretanje, vjetrovi okreću divizije a do jučer nepodnošljivo glasne i harmonizirane trube (jerihonske) sviraju sasvim neke druge pjesme !?

Tko je glasao

Misliš možda u stilu:

Misliš možda u stilu: Zagreb zdravi grad?

Ja i dalje vidim samo ciklone u punom zamahu, ozbiljne anticiklone još nema na vidiku.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Ad Zagreb : - svi stručni

Ad Zagreb :

- svi stručni uposlenici (osim 2), prosjek VSS, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u sastavili, potpisali i nadležnima poslali naznačeno očitovanje o sustavnom mobingu i vlastitoj praksi protivnoj zakonima, struci i čovjeku;

- na Glazbenoj akademiji su, nakon vječnosti forsanja i trošenja viška odlične žive mlade materije najednom kao po dogovoru ostali bez minimuma bilo kakve žive sile a potpuno bez vrijedne. Slično po raznim točkama. Za to vrijeme je na zgarištima i rupama SC-a buknula i širi se raznovrsna kultura, i davno naoko pregažene i poražene snage ni manje ni više nego šire održane evropske veze;

- cijeli lanac GUP-investicije-gradnje je praktički završio 40-godišnje napredovanje i svakim danom se suočava sa sve većom kontraofanzivom vlastitog napretka. U razdoblju 1.10.2007.-1.10.2008.g. nije izdano niti 5 % dozvola kao prije a kontraofanziva je doprla čak toliko duboko da su sve snage suočene sa npr. spoznajama da veliki koridori mostova i cesta koji su krenuli predstavljaju po 2 nerazrađene crte prenošene 40 godina iz cca 1968.g. a da se na koridorima umjesto beskrajne erotske podatnosti i izašnih izvora svih zacrtanih sve većih blagodati izviru i fizički su snažne tu cijela legla nezgodne materije i zapreka;

- po cijeloj beskrajnoj bojišnici spomenuto znanje nekog običnog paragrafa po kojem se može i od čega nestaju beskrajne glavobolje, kada se pojavi u pravom trenutku, izaziva veće erupcije općeg oduševljenja i divljenja nego drug Tito ili Franjo Tuđman u najslavnijim trenucima. Malo znanja i rješenja izaziva erupcije kao kraj II svj. rata;

- ...

A da su tip top zadnje zabiti i da preživjeli starci igraju ključnu ulogu to već znaju i upućeni vrapci - kombinirane ideje biznisa (turizam, nekretnine, hrana, priroda ...) i života snažno prožima sluđene divizije i one upravo sada vrše masovna pomicanja u tom smjeru, plaze i padaju kao u apokalipsama ali ne odustaju hrleći k tome cilju.

Tko je glasao

Zanima me kako doskočiti

Zanima me kako doskočiti nezainteresiranosti građanstva za javne rasprave.
Vidim da nije bilo nekih pokušaja da se odgovori na ovo pitanje (osim LQ ali o tome niže).
Očito si i ti shvatio gdje je glavni problem sustava - neophodna participacija građana.
Svi mi tu možemo zamišljati idiličnu situaciju iz "Života na sjeveru" gdje u Hollingovoj birtiji postoji kontinuirana interakcija cijelokupne comunity. Jasno to nema nikakve veze jerbo u seriji režiser stvari gura u jedan prostor jer je jednostavno štedio na scenografiji.

Realnost je očito znatno drukčija i takvo što ne postoji. Recimo, skupiti relevantan broj stanara da bi se održao kućni savjet u mojoj zgradi je gotovo nemoguće. Svi bi mi radije nekog platili nego "gubili" vrijeme.

E sad, što točno podrazumjevano pod "gubili vrijeme".
Imam nekakvo skromno iskustvo u javnim raspravama vezanih za urbanističke planove i redovito je glavni problem uopće dovući nekog na tu raspravu, a kad se taj netko i pojavi onda njega zanima samo neka određena parcela i boli ga ona stvar za bilo koji drugi problem. Jednostavno, ne postoji nikakav zajednički interes, ili izuzetno rijetko i na kraju se opet svede na "moju parcelu".
A ono "gubili vrijeme" se odnosi na lokalnog oriđinala koji je po logici "mikrofon je vaš" iskorištava priliku da izgovori sve svoje misli u posljednjih 15 godina, a uvijek ima bar jedan takav koji ne razumije uopće o čemu je riječ i zašto su vrata mjesne zajednice danas otvorena.

Sve to je vjerojatno stvar za nekakvu sociološku studiju zbog čega nema interesa za rješavanje nekih zajedničkih problema. Zašto nije uspjelo nedavno javno okupljanje na trgovima nakon svih onih ubojstava. Očito mi nismo programirani da djelujemo na takav način.

Mislim da bi možda jezgru rješavanja problema mogli tražiti u školskom sustavu gdje djeca na kraju predavanja nikad ne postavljaju pitanja, a ako netko i postave svi ostali ga mrze. Jednostavno im je usađena nemogućnost da ravnopravno razgovaraju s nekim "autoritetom" i da mu se suprotstave argumentima bez straha da će takvo suprotstavljanje proizvesti neke sankcije.
Jednostavno nam nedostaje vještina govorenja i sposobnost da se izrazimo razumljivo i koncizno. Nadogradnja takvoj vještini je samopouzdanje da smo ravnopravan sudionik diskusije.

Problem koji još postoji je stručnost za područje u kojem je potrebno donijeti neku odluku. Koliko ljudi u nekakvoj zajednici može stvarno kvalitetno donijeti neku odluku. Neznanje zna tu biti često zabrinjavajuće i u javnim raspravama gdje sam sudjelovao je u pravilu trebalo tumačiti stvari od apsolutnog početka jer se nikome nije dalo ništa pogledati ili, nedajbog, pročitati i proučiti.

U tom kontekstu nikakva tehnička pomagala kao internet (by LQ) nam neće pomoći i nećemo dobiti veći interes zato što tu netko može odlučivati u potkošulji iz svoje fotelje. Upravo suprotno, lakoća pristupa komandnom pultu može rezultirati neozbiljnošću pristupa.

Mogao bih zaključiti da je odgovor na stvaranju takvog modela ponašanja počevši prvenstveno u školskom sustavu gdje bi na kraju predavanja pitanja i rasprava trebali biti obavezni.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Sve to je vjerojatno stvar

Sve to je vjerojatno stvar za nekakvu sociološku studiju zbog čega nema interesa za rješavanje nekih zajedničkih problema.

Glavni razlog je nesvaćanje da se ti tkzv. „zajednički problemi“ itekako tiču svakog pojedinca. A neshvaćanje je posljedica kako neznanja, tako i svjesne manipulacije.

Uopće, pojam „zajedničko“ kada se razgovara o društvu proskribiran je i protjeran u naletu neoliberalizma (ne samo u Hrvatskoj) iz svijesti gradjana kao nešto nepoželjno i ružno, nešto čega se treba sramiti i što treba sakrivati. I to nije bilo teško postići, jer za postojanje „zajedničkog“ u nekom društvu potrebno je kontinuirano ulagati značajnu društvenu energiju i kapital, pa jednostavni izostanak takvih ulaganja čini da dolazi do entropije i pretvaranja društva u jednostavnu sumu egoističnih pojedinaca, čiji jedini interes počinje i završava u vlastitom novčaniku. A vjerujem da će se mnogi složiti da je preduvjet za uspješno društvo mnogo više nego suma pojedinaca. "Zajedništvo" je ono što osigurava koheziju društvenog tkiva i oko čega se mogu okupiti društveni intelektualni, kulturni i radni potencijali. U nedostatku "zajedništva" ti potencijali ostaju fragmentirani, a društvo bez realne snage koja bi ga vukla u poželjnom smjeru.

Kao rezultat toga procesa vidi se npr. smanjenje udjela kolektivnog transporta i hipertrofija automobilizma, smanjenje broja volontera u sportskim i kulturnim društvima, jačanje privatne inicijative u tradicionalno javnim sektorima (zdravstvo, školstvo), rasprodaja strateških državnih interesa, opći nedostatak interesa za javno dobro u vidu uredjenja prostora, gotovo nepostojanje političkog angažmana lišenog privatno-ekonomskih ambicija, itd.

Taj proces na djelu je u cijelom Svijetu i to nikako nije slučajno. Hrvatska i slične zemlje su, zbog loših iskustava s viškom „zajedništva“ u doba staljinizma/socijalizma, postale lakim plijenom idelogoije „individualizma“. Čak i zemlje s tradicionalno uspješnim „zajedničkim“ rješenjima (npr. u Skandinaviji) trpe u novije vrijeme snažne nasrtaje na sam bitak društvene osnove „zajedništva“ koja je stvarana tokom čitavog 20. stoljeća i koja je učinila da se ta društva smatraju medju najuspješnijima. Kaotična situacija na Islandu dobra je ilustracija do kamo takav proces može dovesti.

Činjenica je da takva nebriga za „zajedničko“ olakšava posao vladajućima i da nepostojanje ravnoteže pogoduje uskoj grupi na vrhu društva, dok većina ostalih na ovaj ili onaj način ispašta.

The Observer

Tko je glasao

Ne treba olako odbaciti

Ne treba olako odbaciti individualizam:

"Individualizam je potekao iz osobne odgovornosti pred Bogom i razvio se u uvjerenje da moralni autoritet dolazi iznutra.

Individualizam znači autonomiju, trud, nastojanje da se postigne ono što još nije postignuto - a ne odsutnost napora, etike ili brige.

Konačno, odgovorni individualizam može proizvesti jači i istinskiji osjećaj zajedništva negoli onaj što su ga ranije građanima nametali različiti autoriteti."

(Posuđeno iz Koch - Smith: Samoubojstvo Zapada - preporučam!)

Tko je glasao

Individualizam je potekao

Individualizam je potekao iz osobne odgovornosti pred Bogom i razvio se u uvjerenje da moralni autoritet dolazi iznutra.

Da se ne uplićemo u diskusije o Bogu i njegovoj opstojnosti (pitanjima vjere i bezvjere) individuallizam je biološki uvjet opstanka jedinke, a moralni autoritet je stvar konvencije jedinki (individua) koje međusobno komuniciraju simboličkim jezikom,

Tko je glasao

Mislim da je ap u svom

Mislim da je ap u svom komentaru bio dovoljno jasan: društveno zajedništvo ne samo da nije u suprotnosti s individualizmom, već je pravilno odmjeren omjer tih dvaju kategorija esencijalan za dugoročni opstanak društva i njegovu uspješnost.

Nešto o tome sam ranije pisao na Pollitici, na primjeru odnosa kolektivnog i individualnog u skandinavskim društvima.

http://pollitika.com/kolektivni-individualizam

The Observer

Tko je glasao

Dakle, zajedničko i

Dakle, zajedničko i individualizam nisu suprotnosti nego baš skupa mogu puno više i nositi se sa ostalim dominantnim pojavama.

Kod nas se je, izgleda čak ne iz nekih jakih povjesnih razloga nego čak možda čistog kardeljsitičkog egzbicionizma, napravilo najgore - kolektivistički totalitarizam partije i uništavanje individulizma je preuređeno i dograđeno u totalitarizam i teror nad zajedničkim i individualnim a samo upravljanje na zajednički račun je odmah proizvelo ne samo neoliberalizam nego doslovno eksploziju toga, ne samo da je sve dopušteno i moguće jer se uzima lakše nego na besplatnom švedskom stolu nego je naprosto odmah kreten i zgažen tko se u tome ne forsa bez kraja.

Već krajem sedamdesetih a naročito osamdesetih su se razni zapadnih znanstvenici i snage jako počeli zanimati za tajne toga, ali vjerojtano do danas nisu uspjeli proniknuti. A kako će kada to žeže u razmjerima maoističke kulturne revolucije i kada većina domaćih elitnih snaga o tome ni 2008.g. ne pokazuje nikakve znakove svijesti - naprosto se suvislo bavi pa i bulazni o svemu i svačemu a osnove društva i društvene prakse su krajnje iritantne raznovrsnim snagama, i ta iritantnost je tako jaka da ex SFRJ područja još nisu zrela niti za početni korak ranga suđenja grupi "banda četvoro" u Kini krajem sedamdesetih i utvrđivanja činjenice da i drug Mao ima male greške.

A krajnje riskantna i opasna je i najmanja dvojba oko planova koji se predviđaju grandiozni uspjesi, milijarde i magično stalno pretvaranje svih problema i neplaćenosti u tip top dijamante (legalizacije, sređivanja ...), silina kulturne revolucije tu za tren gazi i čelnike a la Milku Planinc i sve kasnije i do sada.

Tko je glasao

Mogao bih zaključiti da je

Mogao bih zaključiti da je odgovor na stvaranju takvog modela ponašanja počevši prvenstveno u školskom sustavu gdje bi na kraju predavanja pitanja i rasprava trebali biti obavezni.

Istina, naš obrazovni model je tako podešen da se učenici na izravan i neizravan način obeshrabruju da postavljaju pitanja, a takav trend se nastavlja i na fakultetu.
Ima čak i jedna anegdota (bazirana na istinitom događaju) u kojoj učitelj opisuje svoje učenike kao pristojne: "Oni su pristojna djeca i ne postavljaju pitanja" .

Drugi je moment to što je ljudima očito teško razmišljati, uključiti malo svoj vlastiti mozak i misliti vlastitom glavom prije donošenja bilo kakvih zaključaka ili prilikom iznošenja stavova. Fenomen koji je meni neshvatljiv, no obuhvaća sve više i više ljudi...

Tko je glasao

Ma, problem i nije tako

Ma, problem i nije tako kompleksan. Treba samo uzeti u obzir vremensku i zemljopisnu komponentu u račun.

Naime, živjesmo na brdovitom Balkanu u miru jednoumlja. Pitanja su bila izlišna a razmišljanje uzaludna kategorija - imalo je ko će mislit a odgovori su bili odavno poznati! Svaka inicijativa ubivena u začetku!

Kad su se stvari počele polako mijenjati, onda smo, neimajući vlastite slobodnomisleće snage, uvezli "naše" dobronamjerne izvana. No, te su bile već odavno preparirane za neko novo jednoumlje ( usenaseipodase) pa su pak sve podredile uspostavljanju novog poretka u službu jedineim ideologije.

I začarani krug se nastavlja...

Molim da se teorija usvoji bez mnogo pitanja.

Tko je glasao

I začarani krug se

I začarani krug se nastavlja...
Molim da se teorija usvoji bez mnogo pitanja.

Ta teorija je non stop aktualna i sada naročito.

Bez mnogo pitanja se može i uzima se:
1. kao takva, ako ništa zbog inercije, a dodatno jer su to i Krleža i razne vodeće umne snage non stop ponavljali to kao mantru;
2. da je posve suprotno, da svako malo i čim se ukaže i najmanja prilika sve iznenade "nepoznati" potencijali i posve drukčija igra, iskustveno i mišljenjem potvrđeno puno puta, pa inercija i umnost iz točke 1. dobiju lako promjenu predznaka u "inercija je i onako maloumna" a tzv. vodeće umne snage su i onako forseri i oni drugi.

Iznenađenja u zadnjih stotinjak godina su razmjerna toj teoriji i praksi, što je "balkanska krčma" veće i dulja i prilike beznadežnije to je i iznenađenje promjene veće. To nije hrvatska specijalnost, podosta je baš evropska specijalnost, a kod nas je logični u malo većim oscilacijama.

Prije 100 godina, razdoblje prije I svjetskog rata i sam rat, se povjesno uči kao veoma krizno, carevina na umoru, naša poodručja rastrgana igrama. Međutim, osim tih dominatnih slabosti tada su povjesno maksimalno iskorištene slabosti imperija za veliki civilizacijski i druge skokove, uz veliku cijenu ljudskih žrtvi i svega ali su napravljeni razni bazični rezultati koji su naša područja vratila u evropski civilizacijski krug, današnjim relacijama rečeno u EU nivo, te osigurani razni djelovi kojisu i danas osnova.

U prvoj Jugoslaviji, a vezano sa evropskim i svjetskim igrama (osim evropskih sila već sudjeluju USA, Rusija, Turska ...), kriza veće nego sada je kulminirala ubojstvom na političkih prvaka na otvorenoj sceni i uvođenjem diktature. Pa ipak je nakon toga, u ozračju velikih svjetskih kuhanja, u niti 10 godina tridesetih, u razdoblju prije 1941.g., napravljen vjerojatno najveći globalni civilizacijski skok, u evropskim relacijama gotovo sigurno veći nego suvrmeni skokovi (Irska, baltičke zemlje, Slovačka ..).

Široj javnosti jako prigušeni slučaj Zagreba druge polovine pedesetih i šezdesetih je nešto razmjera i dalje većih pa vjerojatno i značajnih od obrata nakon pada berlinskog zida. Pojednostavljeno, iza željezne zavjese, u društvu pod apsolutnom vlašću snaga koje su se dokazivale da su pravovjernije od Staljina, je u kratkom roku izveden obrat do razmjera da je Zagreb bio ispred većine sličnih zapadnoevropskih gradova i neporno vodeća praksa velikog područja, što je jako uticalo na šira područja i pojave i što će isgurno uticati na sadašnja i skora bivanja.

Radi se o logični i na neki način neizbježnim ciklusima, malo turbulentnijim ali kao čvrstom djelu širih evropskih sređivanja.

Zašto se sada ne može izbjeći novi "iznenađujući" ciklus, koji je već kenuo ? Pa baš zato što je prejaka inercija da je to nemoguće jer problemi rastu. Jer je ta silina procesa + ipak neka linija i tradicija snaga i uporišta, bilo dovoljno za obrate i u veoma nepovoljnim širim okolnostima. A sada te šire okolnosti, baš time što se kvare, imaju još manje mogućnosti zaustaviti "iznenađenja" ovdje. Baš zato što su najšire vanjske i lokalne jake snage masovno prinuđene na nemoguće misije i slabosti radi gorućih potreba oko nastavka velikih profita uz bezbroj paragrafa, čini sve te snage velikom (r)evolucijskom snagom, otpora nema i nemaju kuda i na kome osim same sa sobom. A da ostali minimalizam u vremenima obrata može čuda nikada nije bilo u pitanju, ta druga strana začudnog realizma.

Evo nekih tekućih djelova obrata u tijeku:
- ne samo novčano-financijske nego sveopće teškoće oko "sređivanja" i EU harmoniziranja najskupljeg i najsloženijeg djela, prostori i fizičke strukture i infratsrukture, već su pokrenule mišljenja i bavljenja svime time, a što se praktički ni teorijski ne radi zadnjih 40 godina. Nakon tisuće promjena (prostornih) planova i realizacija kroz ta 4 desetljeća, u duhu izbjegavaj sve konkretno i misleće te pomoću apstraktnog gomilanja kardeljističke materije omogući što kraćim i bržim putem što veće dobitke na zajednički račun, sve to i sve snage se susreću neizbježno sa svime što su izbjegavale. Npr. više ne možeš izbjeći šta i gdje sa smetlištima, ne samo glavnim prometnim i infrastrukturnim koridorima nego i svima gdje se realno živi i gradi, ne samo sa preekskluzivno izabranim djelićima nego posve normalno, kako to svuda jest pa i kod nas bilo, sa svim normalnim djelovima i cjelinama. Ta složenost i boli glava nije samo problem nego i posve normalna i neizbježna osnova poslovanja i društva, ona koja otklanja glavobolje i omogućuje i pamet i zarade i poslove i sve, samo naravno drukčije od protekle predominantne "normale" a koja je posve obnormalna i izvrnuta, koja nikada nigdje povjesno nije mogla izdržati donijeti "dobiti" koliko je kod nas izdržala i "donijela". Ta promjena ne samo da je neizbježna nego je i jedini put za zarade, poslove, funkcioniranje društva, uklanjanja beskrajnih glavobolja i problema i sve to već ide, naporno ali ide;
- u naoko nevažnom području kulture, a koja je uvijek bila vjesnik i najbolji pokazatelj, već normalno teče obrat na poznati način. Ono što zajednički račun opterećuje sa manje od 1 % ili skoro ništa već ne samo oživljava nego je opet nesporno naša vodeća i evropska kultura dok ostalo pretežno poslovanje, koje košta 99 %, uredno i sve više plovi na tko zna kakve sporedne kolosjeke, koji više ne zanimaju nikoga, ni najuže članove obitelji;
- znanje kao jedan od ključnih djelova društva je već u potpunom obratu. Nakon što se je do sada pretežno i predominantno znanje iskazalo do beskraja i u punoj paradi zašutjelo na otvrenoj sceni, jako se traži svo znanje u rasponu nekvalificiranog rada preko inženjerskog i asptraktnog profesorskog te do svih goruće potrebnih znanja za sve važno a naročito za složenije procese i cjeline. Jeste da se tržište nije ni blizu konsolidiralo i da je još nezgodnije na realaciji zapreke i nehotice jako zaustavljaju i ono što se može i hoće a i zna kako, ali naprosto predivlje i potpuno se okreće svim vrstama stvarnog znanja i povjerenja u to:
- povjerenje. U svijetu se kriza spominje prvenstveno kao kriza povjerenja, ne apstraktno i ne samo oko novaca nego kako krajnje konkretno i oko svega. Iako se to kod ne spominje, baš zato i baš to je znak da se sve obrće u tom smjeru, ka kakvom takvom povjerenju.

Pokazani su procesi koji u živo teku i koje nitko ne može niti zaustaviti niti kontrolirati, što se više to pokušava to su jači, jer to u oluje koje ne ovise o igrama, teorija i praksa neke druge razine, veoma obične ali koju ne možeš kontrolirati zbog prekomjerene sinergije svih djelova i aspekata. Najključnija snaga koju ne možeš kontrolirati su kombinacije velike nužde i elementarnog interesa, jer tu naprosto više nema snage koja ima interesa i snage sve to kontrolirati.

U procesima smo kada je neprimjetno pao naš berlinski zid. Kada je stvarni berlinski zid padao iz veoma specifičnih razloga je to kod nas odgođeno. Sada, kada je tako nešto palo i kada najmračnije balkanske i evropske snage vape za malo normalnog i opstanak, osim sebe nema drugih jakih prepreka i otpora za beskrajne divizije i snage. Čak je sve obrnuto, sve ih i sami sebe sile na iskazivanje u smjeru normalizacije. To da je jako puno glavobolja i teškoća samo potvrđuje tu jednostavnu logiku, zar bi se tko mučio i grčio da je to ikako moguće kao do sada ležernije, pomoću duboko bankrotiranih jednostavnih tehnologija. Svi su spoznali da ta jednostavnost i nije tako jednostavna ni brza a sada uče i traže puteve pomoću znanja i očiglednog - ispriječilo ti se smetlište i raspadnuta infratsruktura i nema druge nego .... na programu nema više ništa zanimljivo i što nije iritatno, pa hajdmo pogledati ono što je stalno važilo za potpuno nezanimljivo i iritantno, vidiš koje smo budale bili ...

Tko je glasao

Koja teorija? DD? I kako to

Koja teorija? DD? I kako to misliš bez puno pitanja?

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Ne DD nego moja teorija o

Ne DD nego moja teorija o razlozima stanja nam uma :-)

Iskreno, DD mi djeluje na tanašnim nogicama; svi o svemu - niko o ničemu! Na svakom pitanju treba prije svega uvažavati tzv. "zakone struke" a o tome bi (valjda) trebale voditi računa (opet) tzv. stručne službe

Argumenti kod neznalica najmanje pale a čekati da se opća razina znanja (uz dovoljni voljni moment) podign do mjere sposobnosti sudjelovanja u raspravama, prilično je na dugom štapu.

Možda u nekom dalekom budućem svijetu u kojem će se komunikacija odvijati na razini misli, svijet će biti lišen zla po imenu novac i svi će biti sretni i živjeti duuugo...

Bila sam kao klinka zaljubljena u jednu knjigu koja je na tom tragu; ne znam joj više imena...preporučam!

Tko je glasao

Nama zapravo nije ni

Nama zapravo nije ni potrebna javna rasprava, jer ionako svi međusobno raspravljamo baš svaku temu koja je važna. Mi trebamo imati prigodu samo izreći svoje mišljenje o nekom pitanju. Dakle, ono što bismo trebali svi imati je pristup internetu, a onda ti uskačeš u kombinaciju i postavljaš informatički sustav internetskog glasovanja o svakom bitnom pitanju. Ima nas relativno malo i mogli bismo na takav način riješiti svaki veći problem. Vlast bi u pol sata mogla imati odgovor na bilo koje pitanje, koje bi postavila pred narod. Pa kako većina odluči. Diljem Lijepe naše, a i šire, postoje kamene sjedalice oko kamenog okruglog stola, gdje se sastajalo vijeće staraca sela, na kojem je odlučivalo o važnim seoskim pitanjima od javnog interesa. Internet bi mogao nadomjestiti te kamene stolice.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

nemam što dodati na ovo

nemam što dodati na ovo osim što bih volio dati više pluseva. ono što sad zamjenjuje kamene stolice seoskih mudraca su naručene ankete, ne samo vlasti već i opozicije.

Tko je glasao

Ima tu još praktičnih

Ima tu još praktičnih problema koje bi trebalo riješiti, ali dobro, na pravom si tragu.
Evo, nisam od tebe očekivao ovako dobar komentar :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Kulturna revolucija je kod

Kulturna revolucija je kod nas odavno toliko prožela i mase, naročito obrazovane mase, da i onako nema druge osim stalne improvizacije i takve neke demokracije.

A sada stiže još više. Što više sve snage traže da se konačno sredi i obnovi i tip top evropski funkcionira, to se neizbježno dave i zadnji ostaci onog što stvarno funkcionira, već nema ama baš ničeg što može izbjeći davež namoćnih snaga - pa nema druge nego ispočetka, snađi se druže/gospodine sam i sa drugima.

Tko je glasao

DDay....

DDay.... hahaha...

http://www.index.hr/vijesti/clanak/mesic-svi-znaju-da-imamo-ratne-profit...

Vidi se kako je ovo zemlja u kojoj se Kolumbo rodio!.... svaki dan se rodi novi!

Sada će biti akcija ''ZNA SE'' na redu.... i zatvoriti one 'Ljude' koji 'su snaga' iza toga svega!

Od sada samo lijepim slovo 'D' na svoj auto... za Disneyland!

:)

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Jakša, ovo nije Vaš nivo

Jakša, ovo nije Vaš nivo komunikacije i ne pristaje Vam. Dajte argumentirano iznesite što Vas nasmijava u Delgadovim razmišljanjima. Možda se dogodi da se mi počnemo smijati Vama i na auta lijepiti naljepnice Mr. Jaks!

Kada je sve postalo komično, neka bude totalni cirkus.

Tko je glasao

Nije... niti je ovo komično

Nije... niti je ovo komično po pitanju ovog dnevnika.... ili teksta dnevnika....

pogledaj link.... napravi jednu malu rekapitulaciju zadnjih 18 godina..... i onda pročitaj moj komentar...

pa jel nije ovo pravi Disneyland.....

A taj D za Disneyland sam citaro svog jednog koelgu iz Sarajeva koji je to doslovce rekao za BiH..... a kasnije smo nešto slično vidjeli u nekom srpskom filmu... (mislim 'rane').... i također kada gledam tu kod nas situaciju... vidum da smo i mi spremni na taj korak!

Kada je sve postalo komično, neka bude totalni cirkus.
My point exactly!

Mr. Delgado... ništa osobno Vama.... već odmah nakon Vaše ideje... izlazi vijest o tome kako sada znamo za pljačku i nepošteno ponašanje pojedinaca i organizacija u RH..... pa jel ovo nije tragično... s jedne strane... pozitivne i konstruktivne ideje... s druge strane... partijaši nas vuku za nos ko malu dicu!
Komedija u kojoj sami sebi se smijemo i plačemo od muke!

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Evo ste sve lijepo stavili

Evo ste sve lijepo stavili na svoje mjesto, bolje nego bi to bilo tko od nas učinio. Sada bi se trebalo vratiti na poruku dnevnika, a prestati se baviti mučnom i smiješnom prošlošću. Vidio sam ove dane na blogu Vesne Š.O. misao: "Budućnost se ne može predvidjeti. Ona se mora stvoriti." I stvarno je tako. Ne stvorimo li budućnost umirat će mo od srama pred vlastitom djecom. Ako ništa drugo, imamo izbor.

Ima li netko ideju zašto Delgadov DD ima veliki potencijal?

Tko je glasao

a ti promijeni taj zločesti

a ti promijeni taj zločesti narod, koji eto, već 18 godina bira sebi uvijek istu vlast iz SVOJIH redova.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

A pusti Jakšu. Izgleda da

A pusti Jakšu. Izgleda da ima nešto osobno protiv mene. Valjda sam uvrijedio pokret mladih.
Pa se malo iživljava...
Iako ja njega cijenim i poštujem. I nemam apsolutno ništa protiv pokreta, samo sam dao neke primjedbe. Ali dečki očito nisu spremni na kritike.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 8
  2. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 12
  3. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 22
  4. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 0
  5. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 3
  6. I meni je žao od magarac komentara 6
  7. Never Never Land od Kvarner komentara 33
  8. stega bye bye od 2573 komentara 32
  9. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 107
  10. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  11. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  12. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  13. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  14. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  15. KAKO SPOJITI SLOMLJENO? (MORBIDAN NAROD) - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 18
  16. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 20
  17. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  18. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 27
  19. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  20. Dida in the house od Rebel komentara 71
  21. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  22. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  23. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 58
  24. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0
  25. Kviskoteka - ili tko je bacio kantu govana? od StarPil komentara 9

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • bet
  • Bigulica
  • hlad
  • janus
  • otpisani
  • Rebel
  • sjenka
  • Skviki
  • vojko27
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 10
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf