Citam ovaj razgovor ugodni sa Andrijom i pokusavam ga nekako citati bez da znam tko to prica, pokusavam obracati paznju samo na rijeci, a ne na osobu i... hm... zvuci skoro uvjerljivo.
Što onda napraviti?
– Mi smo se '98. zalagali da se donese zakon kojim se utvrđuje ukupna pokretna i nepokretna imovina svih sudionika Domovinskog rata koji su donosili odluke. Sad ponovno iznosim taj prijedlog. Treba ukinuti porezne zastare za profitere, a prigovore o retroaktivnosti bi se uklonile time što bi se to stavilo u područje ratnog zločina koji ne zastarijeva. Treba, dakle, utvrditi što je netko imao '90., a što 15. siječnja '98., kad je završio rat i na razliku u imovini razrezati progresivan porez. Nakon toga svi bi oni ostali bez imovine jer bi je morali prodati da plate porez. Mi smo napravili pripremu i dok smo bili u opoziciji, očistili smo stranku od onih od kojih smo je trebali očitisti '98. Sad je zreo trenutak za političku mudrost svih stranaka, za konsenzus i nepolitiziranje tog problema.
Kaze stara narodna da su lopovi i onaj tko krade i onaj tko mu lojtre drzi.
Jednako su krivi i oni koji su krali i oni koji su tako glasno sutjeli o tome... a sutjeli smo svi. I oni u Saboru i mi na frontu, nikome nije palo na pamet da previse prica. Istina, treba neke stvari gledati i iz perspektive, postoje olakotne okolnosti, neke stvari su se radila i iz potrebe ali uvijek ostaje cinjenica da su neki iz cijele te price otisli i neposteni i bogati dok su drugi ostali samo neposteni ili mozda cak ni to nego jednostavno prevareni i posrani.
I sad se ja isto pitam "Sta onda napraviti?"
Mozda cijelu tu zbrku oko masnih zarada na oruzju i hrani za izbjeglice proglasit veleizdajom ili ratnim zlocinom, odrat porezcinu da boli glava i svi sretni. Ipak, nisu oni samo masno zaradjivali, ipak su i poneki kalasnjikov ili neki krumpir nabavili pa nek im to bude olakotna okolnost da ne idu u zatvor na jako dugo ali prljavi profit im treba oduzeti i javno ih imenovati... bez toga tesko da ce itko u ovoj zemlji cak i u bunilu pomisljati na postivanje zakona kad se radi o masnoj zaradi. A o izlasku na izbore sve dok postoji sansa da se medju svim tim facam nadje neki profiter ili njegov sticenik ili netko tko je bio u istoj stranci (bilo kojoj stranci) i mudro sutio o svemu i suti jos i danas... pa to je bolesno i ne pada mi na kraj pameti.
Ali vi ako vas veseli slobodno izadjite na izbore, potvrdite legitimitet ovoj bandi koja ili je krala ili jos i danas suti o svemu, ja cu i dalje tvrditi da “Losu vlast biraju dobri ljudi koji ostanu kod kuce. - Tek kad svi ostanemo kod kuce nesto ce se promijeniti.”
BTW, neki su profitirali onda, a neki su iz zahvalnosti dobili toliko toga da profitiraju i danas. Ma ne samo da su dobili vjecne izvore prihoda nego su cak i pjesmu dobili, bezveznu ali ipak se vrtila par tjedana na HTVSanja Trumbic

Komentari
Ako svi ostanemo kod kuće,
Ako svi ostanemo kod kuće, i opet će oni koji su na listama izići i glasati.I pobijediti.Jer nigdje ne piše koliki odaziv mora biti da bi se rezultati izbora priznali.Dosta je da glasa jedan(1) birač i rezultati se priznaju.
Odaziv na prošle parlamentarne izbore bio je, čini mi se, oko 65%.
35% njih koji nisu izašli na birališta nije ni spomenuto, ali da je bilo 35% nevažećih listića imali bi vijest koja bi danima bila na naslovnicama.
Inače je prosjek nevažećih oko 2-3%.
Ovi su na vlasti, samo zato
Ovi su na vlasti, samo zato sto nemamo izbora. Odnosno, izbor je izmedju oligarhije i politickog kaosa, a ljudi nerado biraju kaos.
Tako je ipak nesto razumnije participirati u kreiranju politicke alternative, nego isfurati bojkot koji oligarhiju ne dodiruje.
Ili u krajnjoj liniji, ako
Ili u krajnjoj liniji, ako nemaš koga birati, biraj sebe.