Tagovi

Da sam odrastao (2)

Prije ?etiri dana na ovim stranicama je objavljen dnevnik "Da sam odrastao" u kojem naš kolega, ljutit na školski sustav, autore udžbenika, autoricu teksta s ne-hrvatskim prezimenom, sipa vulgarnosti rijetko vi?ene ?ak i na ovim stranicama. Što je izazvalo takav gnjev našeg kolege? Najbolje da nam on sam to kaže (izvadak iz dnevnika).
Zaista sam se u svoje polustoljetnom životu nagledao svega i sva?ega , ali što mi je moj 7-godišnji sin danas podastrtio je prevršilo svaku mjeru. Naime, kupio sam mu knjige za drugi razred osnovne škole. (...)
Idem sa njime vježbati gradivo za narednu školsku godinu i dajem mu pro?itati jendo štivo- autori: Davorka Mihakovi?, Dubravka Kolanovi? i Ivo Zalar; Hrvatska ?itanka 2; stranica 118; naslov "Da sam odrastao". Kad ono metodom slu?ajnog uzorka ispadne ovo BS:
Svako dijete zna, pa i ono najmanje, da je biti zlo?est MNOGO ZANIMLJIVIJE nego biti dobar. Biti stalno dobar užasno je dosadno, a osim toga i zamorno....... Velika slova su upravo tamo gdje sam ih i napisao.
Stao sam i......kojiiii je ovo kuuuracc jeboooooooteeeee.....pa sa ?ime ova stoka truje moje dijete!!!!!!
U dnu potpisa ovog nazovimo didakti?ko pedagoškog dijela je nekakova Eva Janikovszky (tipi?no Hrvatsko prezime), nastavak štiva kao i pitanja na koja u?enici trebaju odgovoriti su još udaljeniji od uma, zdravog razuma, i?ega prihvatljivog.......
Da li se ovako usmjerava um Hrvatske djece?????

i završava dnevnik u istom revijalnom tonu
Ma jadna li vam majka nedojebana!!!
I da: ovo sam izgovorio bez srama za ružne rije?i, jer ovo što oni rade, mojoj i vašoj djeci je po meni, više nego sramotno!!!!!

Dobro. Svi mi eksplodiramo ponekad, naj?eš?e na krive ljude i zbog krivih stvari (svijest da je tome tako pomaže nam da se lakše skuliramo u vatrenijoj situaciji) pa sam pokušao ukazati kolegi da je možda i ovdje takav slu?aj - odnosno da rije? "zlo?est" ovdje nije u zna?enju "zao" ve? "neposlušan". Nije pomoglo. Dapa?e, odmoglo je.

Umjesto da ostali kolege dnevnik ocjene kao promašen, jer pravi od buhe slona na neprimjereno ružan na?ine, a temelji se na banalnom nesporazumu, nemali broj ljudi mu je dao pozitivnu ocjenu (zašto, dovraga?).

Autora spomenutog dnevnika smo diana majhen i ja (a to su i drugi kolege podržali svojim ocjenama) zamolili da navede još par re?enica iz istog teksta da možemo bolje razumijeti kontekst (naime, izvorni tekst je iz dje?je slikovnice i, ve? gledaju?i samo naslov "Da sam odrastao", o?ito je da je kontekst takav da to govori neki klinac u prvom licu), ali je autor to odbio te nastavio sa vrije?anjem i sva?anjem s neistomišljenjicima.

Suma sumarum - autor nas je obmanuo o kontekstu (o tome da sam autor izgleda nije u stanju savladati gradivo drugog osnovne, ne bih ovom prilikom), a ukupna ocjena dnevniku je i dalje u pristojnom plusu (za svaki slu?aj, i sam autor si je baš dao plus). O?ito je da je sustav ocijenjivanja na pollitici (u kojem neprimjerene sadržaje moramo eliminirati mi sami) još jednom potvr?en kao potpuno promašen, jer je dnevnik "Da sam odrastao" vjerojatno najneprimjereniji i najpromašeniji dnevnik u dugo, dugo vremena na Pollitici (prema ocjeni kolege Beta, s kojom se u potpunosti slažem).

Da bih dokazao da nas je autor namjerno obmanuo (a naro?ito one koji su mu dali plus), potrudio sam se prona?i slikovnicu te ne-hrvatske autorice. Prenosim ovdje, uz prve dvije, još nekoliko re?enica s po?etka (upravo ono što smo tražili od našeg kolege da bismo bolje razumijeli kontekst), a u ostatku uživajte sa svojom djecom kad kupite slikovnicu u knjižari, ili posudite u svojoj lokalnoj knjižnici.

Da sam odrastao...
Eva Janikovszky
Svako dijete zna, pa i ono najmanje, da je biti zlo?est mnogo zanimljivije nego biti dobar.
Biti stalno dobar užasno je dosadno, a osim toga i zamorno.
Ako dugo sjediš na stolici, utrnu ti noge.
Ako nastojiš jesti nožem i viljuškom, izleti ti meso iz tanjura.
Ako želiš dobro oprati ruke, ostali su ve? odavno za stolom kad ti do?eš.
Odrasli neprestano ponavljaju jedno te isto:
ili: Nemoj biti zlo?est! Budi dobar!
ili: Budi poslušan!
ili: Ponašaj se pristojno!
Lako je to re?i!
Uzalud odrasli govore: Budi sretan dok si dijete!.
Svako dijete zna, ?ak i ono najmanje, da je mnogo bolje biti odrastao!

Sad kad smo to razjasnili, baš me zanima koliko ?e pluseva dnevniku "Da sam odrastao" biti naknadno pretvorenih u minuseve - ondnosno, koliko kolega ne voli kad ih se na tako ružan na?in (uvla?e?i djecu u pri?u) obmanjuje.

A diskusija ovdje mogla bi i?i, osim o navedenim temama, i u smjeru: zašto pripadnici nekih svjetonazora rijetko glasaju protiv svojih vlada (nominalno) istog svjetonazora, ili zašto tako olako puštaju da ih njihove vlade lažu s nevjerojatnim konstrukcijama (a kad se skuži, pojeo vuk magare)? I je li takvo ponašanje zajedni?ko svim ljudima nevezano uz svjetonazor (jer sumnjam da je ljudska glupost ili zloba rezervirana samo za lijeve, centralne ili desne)?
I za kraj, zašto pošteni i pristojni imaju toliku potrebu prepuštati svoj prostor lažljivcima i barabama?

Hvala na ?itanju.

Komentari

Dnevnik je izvrstan i

Dnevnik je izvrstan i neophodan da ukaže na nedoraslost odraslih kojima je zadatak podići novu generaciju.
Vaspitanje je policentrični proces u kojem školstvo predstavlja tek deo sistema. I tako se viče na vuka, dok lisica meso jede. Porodica još uvek predstavlja osnovnu edukativnu ustanovu. Ali ako se u njoj psovačke strasti ne znaju obuzdati, ako impuls prevlada razum, ako pristojno ophođenje nije vrednost, tu ni najbolji školski udžbenik ne može pomoći.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Već više godina posjedujem

Već više godina posjedujem imbecilnu, nezanimljivu i pedagoški neprihvatljivu slikovnicu Eve Janikovszky, Da sam odrastao, koju su moja djeca dobila nesrećom na poklon, iako, doduše, na češkom jeziku. Ta slikovnica, prema mojoj STRUČNOJ prosudbi, potiče u dječjem umu formuliranje onih etičkih, intelektualnih, ljudskih i estetskih vrijednosti, koje ja kao višestruka roditeljica nipošto ne želim da se usađuju u glave moje djece. Te anti vrijednosti su: sebični individualizam (ja pa ja pa samo ja), hedonizam (moja ugoda pod svaku cijenu), podređenost uma emocijama (svijet je onakav kakav JA osjećam), besmislenost discipline, samodiscipline i uzdržljivosti, podrivanje principa roditeljskog autoriteta pa time i uzdrmavanje izgradnje KRITERIJA za bilo koji princip autoriteta u životu, i dr.

Uvrštavanje tekstova iz ovakve, i desetaka slično usmjerenih slikovnica, u udžbeničko štivo za niže razrede osnovnih škola, smatram izravnim ideološkim inžinjeringom usmjerenim protiv najosjetljivijeg dijela hrvatske populacije. Takvim štivom, a koje je u godinama nakon rata u vagonima bilo importirano, prevađano sa stranih jezika i raspačavano nabrzinu u izdavačkom te odmah i u školskom sustavu RH, izvela se hitna i nužna transformacija obrazovnog sustava iz bivšeg režima, a koji je bio obilježen idejom kolektivizma, veličanjem radničke klase i izgradnjom kulta ličnosti, u obrazovni sustav ''novih vrijednosti'', koje se predstavljaju kao ''humanističke'', ali su u svojoj biti duboko protuljudske, nekršćanske, nenacionalne, i duboko NEMORALNE. Gotovo bih se usudila reći, da je jedno zlo (kominternovska (ne)etika) zamijenjeno još većim zlom (cionističkim ciničnim ''humanizmom'' i ''individualizmom''). I to još pod stalnim ideološko-medijskim trubljenjima kako ta promjena, sada čak znači i neko ''oslobođenje'' i ''poboljšanje''.
Nemoćni gnjev koji svakog čestitog čovjeka zdravoga razuma obuzima od tog bezobraznog pranja mozga, pojačava se kada je riječ o djeci koja nemaju još izgrađenog nikakvog razumskog sustava kako bi se od tih injektiranih perverzija obranila.
Potpuno podržavam kolegu @rmarina u njegovim psovkama, pičkaranju, i svim drugim nemoćnim izljevima bijesa protiv ove stoglave nemani koja se u slučaju udžbenika okomila na one najmanje, i mislim da je njegovo javno psovanje jedni preostali način da ne posegne za mnogo razornijim sredstvima obrane. Tko uvrštava ta sranja u udžbenike, tko ih odobrava, ima li uopće itko još ovdje u RH tko se time bavi? jer ako je sve svedeno na ''zakone tržišta'', onda smo u ratu ''sviju protiv svih'', pa su u tom slučaju i sva sredstva obrane i samoobrane ostataka ljudskog integriteta dopuštena!?

Tko je glasao

Već više godina posjedujem

Već više godina posjedujem imbecilnu, nezanimljivu i pedagoški neprihvatljivu slikovnicu Eve Janikovszky, Da sam odrastao, koju su moja djeca dobila nesrećom na poklon, iako, doduše, na češkom jeziku.
To je tvoj vrijednosni sud, nažalost nepotkrijepljen argumentima. Imaš apsolutno pravo na njega, ali ja tu nemam što komentirati.

Ta slikovnica, prema mojoj STRUČNOJ prosudbi, potiče u dječjem umu formuliranje onih etičkih, intelektualnih, ljudskih i estetskih vrijednosti, koje ja kao višestruka roditeljica nipošto ne želim da se usađuju u glave moje djece.
Imaš apsolutno pravo birati odgoj djece (dok nije protuzakonit). Dakle, ako ti se slikovnica ne sviđa, daš je nekom ili baciš u smeće (dobro, u stari papir). S obzirom na našu anonimnost, pozivanje na našu stručnost ili roditeljstvo ovdje nema nikakvu težinu.

Te anti vrijednosti su: sebični individualizam (ja pa ja pa samo ja), hedonizam (moja ugoda pod svaku cijenu), podređenost uma emocijama (svijet je onakav kakav JA osjećam), besmislenost discipline, samodiscipline i uzdržljivosti, podrivanje principa roditeljskog autoriteta pa time i uzdrmavanje izgradnje KRITERIJA za bilo koji princip autoriteta u životu, i dr.
Dosta toga spominješ. Krenimo redom:
1) sebični individualizam - čuj, pisano je u prvom licu, djeteta
2) hedonizam - zato što mu je naporno sjediti na miru (djeca imaju kratke noge pa kad sjede ne dopiru do poda i utrnu im, što ih jako smeta), ili zato što mu je teško koristiti vilicu (djeci se motorika s vremenom poboljšava, ali su na početku jako nespretni, što ih jako frustrira), je li to baš ugoda po svaku cijenu?
3) besmislenost discipline, samodiscipline i uzdržljivosti - sorry, ali djeca ne treniraju za vojnike, ninje, ili monahe u hramu šaolina
4) podređenost uma emocijama - sorry, ne kužim
5) podrivanje principa roditeljskog autoriteta - sorry, ali autoritet se mora zaslužiti (činjenica da imamo mošnje i jajnike pa možemo proizvest oplođenu jajnu stanicu ne daje nam automatski autoritet nad rezultatom oplođivanja sljedećih 18 godina, 9 mjeseci i cirka 2 tjedna)
6) uzdrmavanje izgradnje kriterija za bilo koji princip autoriteta u životu - zašto bi nekom tko misli svojom glavom trebao "princip autoriteta" u životu (tko je npr. autoritet na Pollitici? ili u Saboru? ili u Ujedinjenim narodima?)

(...) Gotovo bih se usudila reći, da je jedno zlo (kominternovska (ne)etika) zamijenjeno još većim zlom (cionističkim ciničnim ''humanizmom'' i ''individualizmom''). (...)
Zbog čega su humanizam ili individualizam loši? I što je to cinični humanizam? I, molim te lijepo, otkud sad nekakav cionizam u ovoj priči. U prvom dnevniku smo bili na ne-hrvatima, a eto nas sad već i na židovima. Imam neki filing da smo na korak do ustaša i partizana :(

Tko uvrštava ta sranja u udžbenike, tko ih odobrava, ima li uopće itko još ovdje u RH tko se time bavi? jer ako je sve svedeno na ''zakone tržišta'', onda smo u ratu ''sviju protiv svih'', pa su u tom slučaju i sva sredstva obrane i samoobrane ostataka ljudskog integriteta dopuštena!?
Sve to znamo - i tko stavlja i koje stvari i s kojom namjerom i možemo slobodno diskutirati o svakoj od tih tema. I nismo u nikakvom ratu (osim u Afganistanu, ali to nema nikakve veze s temom dnevnika) i smatram nekakvu "ratnu" retoriku ovdje (i bilo gdje drugdje) apsolutno neprimjerenom.

Čini mi se da si neke svoje tvrdnje temeljila na cijelom tekstu koji je nedostupan većini pollitičara pa bi vjerojatno bilo dobro da prenesem još jedan dio iz slikovnice. Naime, rmarina69 sam u u komentaru na njegov dnevnik tražio da osim par dodatnih rečenica s početka (koje bi nam razjasnile kontekst njegovog citata) prenese i par rečenica s kraja (koje bi nam dale osjećaj što je poruka teksta). Navodim ovdje kraj, bez dodatnih komentara.

Da sam odrastao...
(...)
Kad budem velik, prljavih ću ruku sjesti za stol.
Hodat ću uvijek u majici kratkih rukava.
Neću gledati ispred sebe, makar pao na nos.
Izgrist ću svaki nokat do mesa,
i izbacit ću igračke,
a o ostalom da i ne govorim.
Joj kako će biti lijepo kad odrastem!
Samo jedno ne shvaćam.
Tata i mama su već odrasli.
Zašto ipak peru ruke,
zašto ipak oblače pulover,
zašto ipak gledaju pred sebe,
zašto ipak ne grizu nokte,
zašto ipak uredno pospremaju svoje stvari?
Upitat ću ih jednom.

Tko je glasao

Neimbecilna, zanimljiva i

Neimbecilna, zanimljiva i vrijedna pedagoška literatura je ona, koja (sa stanovišta razuma) govori o smislenosti reda u svijetu: naspram kaosu, koja (sa stanovišta uma) pobuđuje imaginaciju sukladnu stvarnosti, i koja (sa stanovišta etike) upućuje na izgradnju vrline.
Raspravljamo o dva suprotstavljena vrijednosna sustava, nazovimo ih tradicionalistički kontra modernistički. Modernistički umjesto ''kozmosa'' (uređenog univerzuma, reda) stavlja ''determinirani kaos'', odnosno, umjeto imaginacije sukladne stvarnosti stavlja fantazme (spajanje, povezivanje stvari koje su nepovezive u stvarnosti), a umjesto klasičnih sustava vrline (razbor + hrabrost + uzdržljivost = pravednost kao najviša vrlina; plus vjera, nada i ljubav, ukupno 7), stavlja samorealizaciju + samouvjerenost + ugoda = najviše dobro je vlastita korist.
ako ti se slikovnica ne sviđa, daš je nekom ili baciš u smeće (dobro, u stari papir). To mogu sve dok se ne pojavi u obveznim udžbenicima.

a eto nas sad već i na židovima ne valja brkati cionizam i židove. Te dvije skupine se donekle preklapaju, ali se ne poklapaju.

zašto bi nekom tko misli svojom glavom trebao "princip autoriteta" u životu o tome još davno Heraklit, kada kaže - parafraziram - ''gle, ponašaju se kao da svatko ima svoju vlastitu pamet, i kao da um nije jedan i svima zajednički" - to znači, notorna je budalaština misliti kako ''svatko ima pravo na svoju vlastitu istinu''. istina ili je ili nije, i može biti samo jedna. Autoritet počiva na objektivnoj istini, svidjelo se to komu ili ne i priznao to tko ili ne. Za razliku od toga, autoritarnost počiva na muljanju i laganju, pa sam odgovori na svoje pitanje u zagradi.

onda smo u ratu ''sviju protiv svih'' To, dakako, ne kažem ja, nego Thomas Hobbes, britanski ''empiričar'', jedan od izumitelja liberalizma koji se danas vježba na nama u RH.

Za kraj: ovdje nije riječ o jadnoj Evi, za koju bez uhodanih propagandnih mehanizama nitko inače ne bi ni čuo, osobito ne na hrvatskom jeziku, već je riječ o ideologiji koja se (i) putem Eve promiče, i uporno implementira u školske udžbenike.

Tko je glasao

Raspravljamo o dva

Raspravljamo o dva suprotstavljena vrijednosna sustava, nazovimo ih tradicionalistički kontra modernistički. Modernistički umjesto ''kozmosa'' (uređenog univerzuma, reda) stavlja ''determinirani kaos'', odnosno, umjeto imaginacije sukladne stvarnosti stavlja fantazme (spajanje, povezivanje stvari koje su nepovezive u stvarnosti), a umjesto klasičnih sustava vrline (razbor + hrabrost + uzdržljivost = pravednost kao najviša vrlina; plus vjera, nada i ljubav, ukupno 7), stavlja samorealizaciju + samouvjerenost + ugoda = najviše dobro je vlastita korist.

Pobuniti se protiv autoriteta je bio zanimljivo i u kamenom dobu i danas. Ljudi se nisu ništa promijenili, jedino su se promijenili malo uvjeti života.

I samorealizacija je klasična vrlina. Beskonačne klasične priče i legende govore o usamljenim junacima koji sami postižu pobjede protiv ustaljenog sustava i "reda". Naravno, s pravednim ciljevima. Ali svaki čovjek ima drugu ideju pravde, apsolutna pravda nikad ne postoji.

A o "determiniranom kaosu" ne treba trošiti riječi, tko je skovao tu frazu očito voli zlorabiti "zvučne" pojmove. Što bi to uopće značilo? To je pojam nekakvog psihološkog rata, a ne znanosti. Pa, ideološke borbe nisu od jučer.

Tko je glasao

...istina ili je ili nije, i

...istina ili je ili nije, i može biti samo jedna. Autoritet počiva na objektivnoj istini, svidjelo se to komu ili ne i priznao to tko ili ne. Za razliku od toga, autoritarnost počiva na muljanju i laganju...
oprosti, ali mislim da adz opstaje na vlasti upravo radi ovakvog načina razmišljanja i mentalnog skolopa ljudi. isto tako je i u "svetoj" demokratskoj
americi gdje je jedan notorni kretenoid bush vladao osam godina, i na još puno primjera.
naime, da pojednostavnim: ako ja volim jesti pomidore a ti ne, što je istina - da su pomidore dobro ili loše jelo?
ili, ako ja volim slušati beethovena a ti to ne možeš ni čuti, je li on dobar ili loš kompozitor.
hoću reći, nema jedne istine, ako si razumno biće, niti ćeš prihvatiti nečiju istinu bez preispitivanja ili sumnje, ako hoćeš. uzmi npr. vjeru: za većinu katolika su muslimani ili budisti krivovjerci, vrijedi i obrat - što sad?
za mene svatko tko pokušava nametnuti jednu istinu, automatski pokušava biti autoritaran a time stremi prema tiraniji. uzmi svećenstvo i puste ratove koje su vodili kroz povijest (ne mislim samo na katoličko, znam da bi me mnogi "zaskočili") u ime svoje jedine istine, svoje vjere. i pogledaj rezultate: nepregledna krv, žrtve i - vatikan npr. pun blaga da bi mogao kupiti pola europe! (misliš da im ga je netko dragovoljno dao).
isto vrijedi i za razne likove sa svojim istinama koje su uspjeli prodati masama i unesrećiti ih (većinu) da bi sebe i one oko sebe pofudrali ili su jednostavno bili luđaci i fanatici.

Tko je glasao

U tvom komentaru uz najbolju

U tvom komentaru uz najbolju volju ne uspjevam razdvojiti činjenice od vlastitog mišljenja. Kritizirati nečije mišljenje je besmisleno jer svatko ima pravo na mišljenje kakvo god želi. Možda možemo diskutirati o ova dva sustava koja spominješ - tradicionalistički kontra modernistički - jer tvrdiš, kao činjenicu, da se upravo događa promicanje i implementiranje modernističke ideologije u udžbenike.

U tvom komentaru se spominju tri kritike "modernističkog sustava" pa ću početi s time.

1) modernistički sustav umjesto reda (uređenog univerzuma) stavlja determinirani kaos
Čuo sam za deterministički kaos u fizici (mala promjena na početku može rezultirati dramatičnom promjenom na kraju), a determinirani kaos je, ako se ne varam, neka konstrukcija Davora Domazeta Loše prema kojoj je (između ostalog) uzrok za rat i suđenja Hrvatima u Hagu otimanje vodenih resursa u Hrvatskoj i Hercegovini od strane stranih kompanija. Oprosti, ali meni to zvuči kao još jedna od besmislenih i nebrojenih teorija zavjere.

Nemoj me krivo shvatiti, ljudi su bića koja dobro prepoznaju uzorke i pravila, čak i tamo gdje tih pravila nema (od nizova brojeva u ruletu ili karata u poker automatima, pa do prikazivanja Majke Božje na prozorima, vratima ili sendvičima od sira). Nismo u tome jedninstveni u životinjskom svijetu - poznato je istraživanje B. F. Skinnera na (gladnim) golubovima koje je pokazalo da golubovi također "prepoznaju" pravila i onda kad tih pravila zapravo nema: nekoliko golubova je hranu (zrnje) dobivalo nasumično i oni su, pokušavajući pogoditi zašto im je zrno došlo baš u tom određenom trenutku, ponavljali razne svoje kretnje koje su tada napravili (i razrađivali sve do potpuno nasumičnih rituala). Kad bi zrno ponovo ispalo, golubovi su se ponašali kao ljudi kad skuže pravilo: ponavljali su isti ritual očekujući nagradu. Kako je nagrada stizala u nasumičnim intervalima - svaki put kad bi stigla, golubovi su bili uvjereniji da je to ispravno ponašanje zaslužno za dobivanje nagrade (zadržavali su duže to ponašanje čak i kad nagrada ne bi stizala). Zvuči poznato?

Osjećaj da uvijek postoji red ili pravila u svijetu oko nas dobili smo evolucijom, kao i paniku ili depresiju koja nas hvata kad taj red ne uspijevamo vidjeti (a koja prolazi kad osjetimo da je red ipak tamo - neovisno o tome ima li ga ili ne u stvarnosti). Imati osjećaj ne znači i znati. Ono što doista postoji, što nije samo privid, su prirodni zakoni koje smo, zahvaljujući istoj toj evolucijskoj sposobnosti nalaženja uzoraka i pravila, uspjeli utvrditi i višestruko potvrditi. To je istina i to se uči u školi. Razumijem da to ima i neke negativne konotacije za mnoge ljude (kao i mnoge negativne konotacije za neke ljude), ali to je istina - kao što je istina da niti jedan čovjek ne živi 10,000 godina - i moramo pronaći način da to prihvatimo. Možemo diskutirati o tome je li to lijepo, u redu, pošteno, ispravno, glupo ili bilo što drugo, ali ne smijemo svojoj djeci uskratiti istinu.

2) modernistički sustav umjesto imaginacije sukladne stvarnosti uvodi imaginaciju nespojivu sa stvarnošću
Kao što rekoh gore, modernistički sustav ne polazi od imaginacije (osjećaja i mašte) nego od činjenica, a te činjenice se često neće poklapati s onim što mi mislimo da je stvarnost. Da nije tako, već bi grčki filozofi prije 2,500 godina otkrili svu stvarnost razmišljanjem. No nisu otkrili ni elektronski mikroskop niti NMR ni cjepiva niti lijekove za tisuće i tisuće smrtonosnih bolesti - stvari koje su stvarnost danas.

Ako ćemo danas djecu držati ograničenu emocijama i onim što mi smatramo stvarnošću (ili ih prisiljavati da se vraćaju na neke starije tradicije - ne da bi učili iz uspjeha i grešaka tradicionalnih načina - već da bi spriječavali napredak koji nam je nepoznat i nepojmljiv pa je prirodno da ga se bojimo) izgubit ćemo stvarnost koja je mogla biti sutra - u kojoj se liječe današnje teške bolesti, uklanja glad i neimaština, produljuje ljudski život i putuje se prema zvijezdama - jer tamo negdje, u eksplozije neke supernove, nastali su svi naši atomi (osim vodika iz Velikog Praska), tamo i mi pripadamo.

3) modernistički sustav preferira ugodu ispred pravednosti
Ne baš. Skepticizam nije ugodan, ali je nužan. Nema ništa ugodno ili umirujuće u spoznaji da ne postoji Djed Mraz (iako bi vjerojatno bilo puno pravednije da postoji). Upravo suprotno, modernistički pristup kaže da je svijet hladan i nepravedan, ali da ga možemo razumijeti i da možemo živjeti u njemu relativno ugodno, ako smanjimo na najmanju mjeru bolesti, ratove i nađemo mehanizme da prirodna ljudska glupost ne dolazi previše do izražaja. Kako? E, to danas djeca uče u školi - a ne ideologiju ovog ili onog. Uče ono što je utemeljeno u znanosti (provjerenoj stvarnosti), a ne na osjećaju (prividu).

Za kraj - ljude često zbunjuje to da se znanstvene spoznaje mijenjaju (kako su onda one stvarnost?), a da su neke emocionalne kategorije bezvremene (ljubav, mržnja, osjećaj za lijepo). Točno - zadnjih 10,000 godina ljudi se nisu puno promijenili (u međuvremenu dio nas je pobijelio, dio može probaviti kravlje mlijeko, dio je otporan na kugu, i tako). Ljudski mozak je praktično isti bio nekad i sad (danas je navodno nešto teži), pa su emocije manje više iste, kad čovjek prati pisanu povijest. Ali daleko je to od bezvremenog. Prije 200,000 godina, ljudi nije bilo. Zemlja postoji ne 2, ne 20, ne 200, ne 2,000 nego više od 20,000 puta duže od toga. A Svemir je još oko dva puta stariji. Danas znanstvenici u CERN-u imaju mogućnost da u kontroliranim uvjetima postignu situaciju kakva je bila trenutak nakon što je Svemir nastao, Velikog Praska, a prije samo 300 godina smo zabranjivali i spaljivali knjige, pa čak i neke ljude, koje su tvrdile da se Zemlja okreće oko Sunca. Znanost napreduje i mijenja se jer je toliko toga što još možemo naučiti, ali se mijenja na temelju novih spoznaje iz novih promatranja i eksperimentiranja. Nitko ne zna što ćemo sve naučiti iz tog čudesnog eksperimenta na CERN-u.

Znam da nije lako niti ugodno potisnuti svoje osjećaje i svoja praznovjerja, ali stisnimo zube i dajmo djeci priliku da vide naš Svijet i naš Svemir kakav doista jest: pust, negostoljubiv i opasan, ali istovremno veličanstven i prekrasan. Veći od bilo čega što je itko ikada u povijesti mogao zamisliti.

Tko je glasao

zadnjih 10,000 godina ljudi

zadnjih 10,000 godina ljudi se nisu puno promijenili

I dulje.

Tko je glasao

To sve što ste vas trojica

To sve što ste vas trojica ovdje namlatinjali, od društvenih teorija do arheologije i fizike, sve je to samo jedna jedina škola, tkz. ''britanskog empirizma'', kod nas loše prepričani Hobbes, Locke i Hume, zatim robovlasnik jeremy bentham, a recentno npr. jadni Wittgenstein. i B. Russel (tkz. kembrićki ''apostoli'', i Kim Philby je vršnjak i spada u grupaciju). O kamenom dobu ne bih uopće trošila riječi, jer ono je zapravo ''sjećanje na budućnosti'', odnosno, oni koji su to iskonstruirali (vidi, npr., čudnu povijest otkrića o nekom tkz. ''krapinskom pračovjeku'', čista konstrukcija), zapravo su nam ispričali svoju viziju onoga što tek ima uslijediti, a to je život u pećinama, bez vode, struje, etc., grijanje na vatricu koliko grančica prikupimo, i papamo onoliko koliko smo sami uzgojili ili ulovili. Sa svim pardončekima, tako ja vidim blisku budućnost većeg dijela čovječanstva u uvjetima ''globalnog liberalnog tržišta Njenog Veličanstva''.
CERN-a što se tiče, to je isključivo i samo razvijanje atomske (nuklearne??) energije u ratne svrhe, za masovno uništavanje čovječanstva, i nema unatoč svim bla bla i truć i dobrobit i čestice i čudesa, nikakve druge namjene.
Čitajte malo, ima i drugih misli i teorija, osim britanskoga maltuzijanskoga empirizma (& frankfurtska škola, izdanak)koji se kod nas nametao kao isključiva literatura zadnjih 60 godina.
Imanuel Velikovsky, Livio Catulo Stecchini, Arthur Koestler, i dr.

Tko je glasao

nemam pojma o toj ženi ni o

nemam pojma o toj ženi ni o njenim radovima, ali ovakav pogled na literaturu koja se koristi u školama tjera me da se zapitam da li bi imalo smisla (ako malo zaboravimo na tehničke probleme) da roditelji sami biraju iz kojih će im knjiga djeca učiti.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Stil i način pisanja

Stil i način pisanja dnevnika "Da sam odrastao" na ocjenu ću ostaviti ostalim članovima pollitike i samom
autoru. Ovdje bih se želio sa nekoliko riječi osvrnuti na tekst na koji je @rmarino tako burno reagirao, i
skoro da bih se složio da navedeni tekst vrvi mnoštvom pogrešnih i posve nedidaktičkih poruka djeci
drugog razreda škole. Ta djeca, koja još pojmovno potpuno i u cjelini njihovog sadržaja ne razlikuju
pojmove kao što su "dobrota", "sreća", "pristojnost" i dr. i da ih shvaćaju u doslovnom njihovom smislu,
primaju sasma krivu poruku, koja sigurno ostavlja traga u njihovom shvaćanju nekih stvari ako se dozvoli
da se kao takova ukorjeni u njima.
Takav stil pisanja za djecu drugog razreda je potpuno neprimjeren jer ne objašnjava djeci srž poruke koja se
želi time postići.
Iza svake ove rečenice stoji logičan pogrešan zaključak kao npr.
- ako ne želiš da ti bude dosadno budi zločest,
- ako ne želiš da t i meso izleti sa tanjura nemoj koristiti jedači pribor već jedi prstima,
- nemoj se truditi oko pranja ruku ako želiš biti za stolom kad i svi ostali,
- žašto da budem dobar kad je to dosadno,
- i zadnja, najpogrešnija poruka, žuri se odrasti jer je to bolje nego biti dijete ?

Ima li ijedna od ovih poruka upućenih djeci preko stranica i to još školskog udžbenika, didaktičkog smisla?
Po meni nema i sasma je pogrešna.
Zato bih autoru dnevnika za za odabir teme dao +, ali za stil pisanja -.

Tko je glasao

Pa ne mora biti sve

Pa ne mora biti sve indoktrinacija i usmjeravanje psihe u smjeru poželjnom za ljude na vlasti. Ovdje je pisano sa stajališta samog djeteta.

Po tome, likovi u dječjim knjigama bi trebali biti zapravo sveci. Ali to vrlo često nisu, tuku se, varaju, lažu — kao što je to i u životu.

Na kraju pravda i istina često pobijede, ali dobro znamo da u životu to često nije slučaj!

Nije sve u "zaključcima".

Tko je glasao

Inigo, ako sam dobro

Inigo, ako sam dobro razumio, srž tvog komentara je u ovome:
Takav stil pisanja za djecu drugog razreda je potpuno neprimjeren jer ne objašnjava djeci srž poruke koja se želi time postići.
Možeš li to potkrijepiti nečim?

Evo ja imam suprotno mišljenje: nastavni plan i program za osnovnu školu
HRVATSKI JEZIK
(...)
RAZREDNA NASTAVA
1. RAZRED
(...)
NASTAVNO PODRUČJE:
KNJIŽEVNOST
(...)
Popis lektire: (izabrati 4 djela, obavezno prvo)
(...)
Ewa Janikovszky:
"Baš se veselim" ili "Znaš li i ti" ili "Da
sam odrastao" ili "Kako da odgovorim"
(...)

Prema tom planu, ti si u pravu: didaktički, to nije za drugi razred osnovne škole. Nego za prvi.

Tko je glasao

@inigo Nisam čitala tu

@inigo

Nisam čitala tu slikovnicu, ali nekako mi se čini da ti je interpretacija pogrešna i da za nju ne bi dobio dobru ocjenu iz hrvatskog :-). Ovo što si ti naveo kao "logički pogrešne zaključke" je način kako djeca sebi tumače poruke koje dobivaju od odraslih. Ruku na srce, svi/sve smo se u djetinjstvu naslušali onog "nemoj", "ne smiješ", "ne može" ili "moraš", "slušaj", "napravi to" itd. Puno više nego odgovora na najnormalnije dječje pitanje: "a zašto?" Kad odrasli ignoriraju dječja pitanja, djeca najlogičnije taj problem rješavaju metodom ispitivanja granica (a baš to odrasli nazivaju "zločestoćom"). Da su prešli granicu, znaju po reakciji roditelja ili druge odrasle osobe. Vrlo često to su i jedine situacije u kojima uopće i budu primijećena. A to je ono što najviše žele: da ih odrasli primijete i da ih saslušaju i da odgovaraju na njihova pitanja. Kažem opet, nisam čitala djelo o kojem se radi, ali imam osjećaj da autorica želi više toga poručiti odraslima, nego djeci. Djeca ionako bolje znaju....

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Djeca uvijek iz svega

Djeca uvijek iz svega izvlaće najjednostavnije i najlogičnije zaključke, a na razini pojmovnog shvaćanja
u dobi za koju je pisan navedeni udžbenik najteže shvatljivi pojmovi su u pravo oni koji nemaju materijalnu
podlogu i nije ih moguće, da tako kažem, opipati, a o takvim pojmovima ovdje je upravo riječ.
I sada ono najvažnije - djeca na njihovo zašto uglavnom ne dobivaju ispravan odgovor, pogorovo ako
je pitanje recimo škakljivo, ali i zato što roditelji često nisu u mogućnosti na toj pojmovnoj razini dati
smisleni odgovor jer ga jednostavno ne znaju.
Npr. dijete će te zapitati što je to sreća? Kako mu odgovoriti da ono shvati kada ni samima nama nije jasno
kako opisati taj pojam a nije ga moguće vizualno pokazati što je djeci najshvatljivije.
Zato smatram da ova, a i njoj slične knjige ostaju narazini nedorečenosti i konfuzije.

Tko je glasao

@inigo Nisam mislila na

@inigo

Nisam mislila na pitanja tipa "što je sreća", nego na obično dječje "zašto" (moram ići na spavanje, moram ići u školu, ne smijem dirati utičnicu, ne smijem van, ne mogu ulaziti u sobu bez kucanja itd.). Na prva pitanja roditeljsko neznanje ne pogađa dijete u tolikoj mjeri kao izbjegavanje odgovora na ova druga. Na prva pitanja nije sramota djetetu jednostavno reći "ne znam, ali za mene je sreća....", ali ne znati odgovore ili nedovoljno dobro odgovarati na druga pitanja ili njihovo ignoriranje djecu ostavlja u nesigurnom prostoru gdje se iskustvo stiče na najbolniji način. A i tada često ostaje u djetetu "nedorečeno" pitanje tipa "zašto on smije govoriti nepristojne riječi, a meni to zabranjuje?" koje upravo i jest pravi razlog "konfuzije" odrastanja.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

U svom komentaru na dnevnik

U svom komentaru na dnevnik Julijana Mirkov dobro je primjetila da je još uvijek osnovica odgoja
u porodici, dok se škola uglavnom fokusirala na davanje ostalih neogojnih znanja djeci i na tom planu
iscrpljuje svoje djelovanje, što mislim da je potpuno pogrešno. Nažalost moram kazati da je i porodica
na tom planu u zadnje vrijeme dosta zakazala, sve uz razne izgovore tipa nema vremena morma zarađivati za život i sl. Takav stav u kojem nikada nemamo vremena za odgoj mladih već na m se uveliko osvećuje /vidi
slučaj L.Ritza i druge/.
Ovdje si dobro konstatirala kako odrasli u večini slučajeva ne daju djeci zadovoljavajući odgovor na njihova pitanja pa tako njihovoj mašti, a djeca su neizmjerno maštovita, ostavljaju mnoštvo različitih kombinacija za odgovor na postavljeno pitanje. Zbog toga držim da bi škola trebala popuniti tu prazninu koja je nastala
neadekvatnim kućnim odgojem.
Odgoj kao jedan od temelja razvitka mladog čovjeka, nažalost danas je prepušten vrlo često ulici zbog
nametnutih krivih društvenih vrijednosti, pa je danas važnije zaraditi novac za bolji automobil nego utrošiti
vrijeme u rad sa svojom djecom. Takav stav kasnije dolazi svakako na naplatu. Nezaštičen mladi život
stalna je meta različitih društvenih kriminalnih skupina, jer mlado biće želi osjetiti uvažavanje, pa ako to
ne može dobiti kod kuće ili u školi onda ga traži tamo gdje je to najmanje poželjno, na ulici.
Djeca koja su nam kao dar prirode povjerana na odgoj moraju biti središte našeg života i tek tada možemo
samo sa relativnom sigurnošću kazati da smo dobro odradili posao koji nam je povjeren.
Zbog osjetljivosti teme sam pristalica temeljitog preispitivanja didaktičkih i moralnih vrijednosti svakog
udžbenika, i ne samo udžbenika nego i svekolikog štiva za mlade genereacije. To se na bi trebalo smatrati
nikakovom cenzurom , već prijeko potrebnim ispravljanjem pogrešnih poruka upićenih mladima.
Jer pogreške učinjene u odgoju se vrlo teško ili nikako ne mogu ispraviti, stoga je potrebno da ih bide što manje.

Tko je glasao

@Inigo Sa svime se uglavnom

@Inigo

Sa svime se uglavnom slažem, osim sa zadnjom rečenicom. Pogreške u odgoju se mogu ispraviti uz uvjet da odgajatelji prihvate činjenicu da NISU nepogrešivi (i da je griješiti ljudski) i da preuzmu odgovornost za ispravljanje svojih grešaka. To je, međutim, najveća boljka našeg društva i nas kao pojedinaca i pojedinki - nismo odgovorni. Zašto je to tako? Zašto je tako malo primjera da ljudi kažu: "da postupio sam pogrešno i osjećam se odgovornim (ili krivim) za štetu koja je nastala zbog moje pogreške"? Umjesto toga svaki dan čujemo jedan te isti refren: "nisam znao, nisam bio prisutan, ne znam o čemu se radilo, i drugi su radili isto što i ja, nisam ja najgori" itd. itd. Daleko bi me odvelo kad bih sad dublje analizirala ovaj fenomen nepostojanja svijesti o odgovornosti. Zato ću samo pdsjetiti da je odgovornost druga strana medalje koja se zove sloboda pa kad nema jedne, onda je to siguran znak da nema niti druge strane.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Potpuno prihvaćam tvoju

Potpuno prihvaćam tvoju korekciju i zahvaljujem.

Tko je glasao

Lijepo rečeno. Slažem se s

Lijepo rečeno. Slažem se s tobom da bi u odgoju škola doista trebala sudjelovati u puno većoj mjeri i na puno kvalitetniji način. I zato se treba stalno preispitivati i popravljati kvaliteta udžbenika (u svim aspektima).

Bi li ipak mogao malo pojasniti na kojim točno činjenicama bi temeljio didaktičku, a na kojim moralnu korekciju (preispitivanje) tih udžbenika?

Tko je glasao

I ne samo kvaliteta

I ne samo kvaliteta udžbenika nego i kvaliteta nastvanog osoblja (pod time mislim moralnu korekciju) za koje držim da često nisu na visini zadatka.
Ovdje istićem da komentiram ne kao osoba stručna u ovom području, već kao osoba koja je u ispravan odgoj
svoje djece uložila sve svoje i psihičke i materijalne kapacitete i sposobnosti. Moram istači da sam u mnogome uspio i mnoge stvari , kada bih ponovno trebao proči put odgoja djce, ne bih učinio drugačije. Ali, ima i stvari koje bih vjerojatno učinio drugačije.
Ne smijemo zaboraviti da smo roditelji od rođenja djeteta do svoje smrti i u svakom tom razdoblju iamo drugu
zadaču koju treba odraditi. U početku odrastanja je to klasična briga o fizičkom podizanju, kasnije je već
zadača nešto teža i zahtjeva mnogo više angažmana na usađivanju ispravnih pogleda na svijet i stvaranja
osobe svjesne sebe i svojih vrijednosti, ali isto tako i i spravnog vrednovanja kvaliteta svije u kojem živimo.
Iza toga dolazi razdoblje vrlo teških psihičkih previranja u djece kada vas u biti najviše trebaju a najmanje
vas to otvoreno traže, pa na vama ostaje vrlo teška procjena modusa ponašanja i djelovanja.
I konačno ostajete roditelj i onda kada su vam djeca već sasma formirane osobe sa zasnovanom svojom
obitelji. Tada se često muisli da je vaše razdoblje kada vas djeca trebaju prošlo, ali nije. I tada možete svojim
bogatim životnim iskustvom pomoći djeci da prebrode mnoge životne probleme, pod uvjetom da nekim
slučajem niste porušili neke mostove izmedju sebe i djece. Nažalost, takvih je primjera mnogo.
I ne zaboravite, nemate djecu zato da bi ona ispunjavala vaše želje i neostvarena životna htijenja. Pomažite
im u donošenju životnih odluka ali im nemojte nametati svoje, čak niti onda kada izgleda da to traže od vas. Potičite njihovu samostalnost i pomažite im u ostvarivanju njihovih životnih ciljeva. Tako ćete unaprijediti
njihov život a ostatak svoje učiniti ćete mnogo vrijednijim i plemenitijim.

Tko je glasao

@neprijavljeni, Nakon dva

@neprijavljeni,

Nakon dva dnevnika i nekoliko stotina nepotrebnih komentra, vraćaš se na poantu mojeg dnevnika. Kakogod bila rečena.

Umjesto da od drugih tražiš odgovor na pitanje što to treba mijenjati u didaktičko pedagoškom smislu u udžbenicima koja nam koriste djeca, bilo bi lijepo da odgovoriš na moj isti upit tebi u mojem dnevniku sa istim orginalnim naslovom.
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Vidim da si proučio zadnji

Vidim da si proučio zadnji Opinioiuriusov dnevnik pa isprobavaš nove fore.
Bravo, bravo ;)

Raspravu na dnevniku "Da sam odrastao" smo iscrpili onog trenutka kad si odlučio ne odgovoriti Diani o kontekstu rečenica koje si citirao izvan konteksta (i koje su te potakle na mahnitanje). Oprosti ako nisam primijetio da se u nekom od tvojih kasnijih komentara, u kojima si pokušavao skretati s teme, vrdati i općenito trolati, pronašlo i neko relevantno pitanje.

No, da ti bude jasnije i da izbjegnemo nesporazume - ovdje inigo tvrdi da se nešto treba mijenjati pa je sasvim razumnjivo da ga se pita kako ili na čemu će se temeljiti promjene. Tamo si ti tražio da se nešto mijenja i logično je da se tebe pita o tome. Pitati mene isto pitanje natrag je metoda koja se koristi u vrtiću - a čini mi se da je čak niti Opinioiuris nema u svojim "Koracima" ;)

Tko je glasao

@neprijavljeni, opić je

@neprijavljeni,

opić je napisao taj dnevnik ( i nije mu prvi i9 jedino to zna pisati) izritiran mojim ponašanjem (među ostalima) stoga ti, opet, ovo nisko "spuštanje" ne drži vodu. Vidim da se ti tek učiš;)

Prvo me kopiraš, osuđuješ, i dnevnik o tomu objkavljuješ, a onda kažeš kako ja trollam. Beba mala, koš mnogo mlijeka trebaš piti;)

I puštam da tvoja bude zadnja (po Opiću);)

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

poštovani, neprijavljeni

poštovani,
neprijavljeni upravo tako, a ne ih štancati ko raich marke ili jugo dinare.

Pozdrav,
grdi

Tko je glasao

nije mi jasno čemu dnevnik

nije mi jasno čemu dnevnik za ovo; mislim da se moglo odraditi i preko komentara na taj sporni dnevnik. uostalom, oni koji su onome dali plus vjerojatnije bi pročitali tvoj stav i tvoja saznanja da si ih stavio tamo nego u obliku zasebnog dnevnika.
što se same teme tiče, meni više smeta to što se komentira koliko je neko prezime hrvatsko (WTF!?), a da pritom taj netko tko je to uočio i kome je to bitan faktor ni ne zna da se hrvatsko piše malim slovom.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Ja mogu razumijeti dnevnik

Ja mogu razumijeti dnevnik oko ovoga ali ne i 13 pluseva. Ovo nije za naslovnicu jer se radi o više-manje internoj raspravi o korisničkoj uređivačkoj politici koja pomalo i stigmatizira jednog člana i javnost koja uglavnom čita naslovnicu ne treba ovime zamarati.

Ovo nije sam po sebi loš dnevnik (i pokreće relevantno pitanje od interesa za ovaj online community) pa ga ne treba ocijeniti negativno ali čini mi se niti promovirati na naslovnicu.

Opinioiuris

Tko je glasao

Svaki član pollitike je

Svaki član pollitike je istovremeno i urednik politike. Članstvo nam daje neke privilegije: možemo pisati dnevnike i komentare, možemo razlikovati nove od starih komentara - imamo medij u kojem možemo ukrštati mišljenja i saznavati relevantne informacije - kao i irelevantne, ali to je sad druga priča. To da smo urednici nam, osim "zabavnog" dijela prepucavanja s ocjenama, donosi i veliku odgovornost. Naime, svaki tekst koji je vidljiv kao dnevnik ili komentar, vidljiv je jer smo mi tako odlučili. Svatko od nas.

Svatko od nas nešto manje od 1000 pollitičara snosi odgovornost za svaki šovinizam (baš zbog rata koji je u najvećoj mjeri bio šovinistički), svako bespotrebno pičkaranje (passionate yes, emotional no), svako vrijeđanje na temelju dobi, svijetonazora, ili mišljenja, za svaku lažnu informaciju (za koju znamo da je lažna, ali baš nas briga) koje se nalazi u dnevnicima i komentarima na našem portalu. Sve je to naša odgovornost. Svakog od nas.

Svakog od nas, jer onaj koji piše može biti uzbuđen ili povrijeđen ili uvrijeđen ili bolestan ili nemoćan ili glup ili sve to skupa. Svi mi koji imamo moć ocijenjivanja, koji imamo moć komentiranja i koji imamo moć pisanja dnevnika možemo to pokušati popraviti. Moramo to pokušati popraviti jer ako mi nećemo, neće to nitko napraviti za nas. Niti ne mora, jer mi smo ti koji smo odgovorni za sve napisano ovdje. Mi. Svatko od nas.

I nitko od nas ne bi trebao čekati da posao za koji je on sam odgovoran odradi netko drugi. To je moj posao i moja odgovornost.

Ja sam ne mogu maknuti dnevnik ili komentar koji je uvreda za sve na ovom portalu. No mogu javno ocijenjivati takve komentare i dnevnike, mogu komentirati javno te komentare i dnevnike, a ako ne upali ni to, mogu pisati dnevnik o tome što ne valja u tim komentarima ili dnevnicima.

Kako ni ocjene niti komentari nažalost nisu postizali efekt, preostalo mi je samo još napisati dnevnik.

Tko je glasao

Ako je dnevnik Da sam

Ako je dnevnik Da sam odrastao bio promašen, onda je zasigurno i ovaj, ovo je trebalo biti komentar u tom dnevniku, a ne poseban dnevnik. I zato mu dajem -.
Pozdrav.

Tko je glasao

Ako je dnevnik Da sam

Ako je dnevnik Da sam odrastao bio promašen, onda je zasigurno i ovaj, ......
To je "cvjetić" ili "floskula", istinoljube! Ako je onaj prvi promašen, onda je ovaj drugi bio pogtreban baš zato što je onaj prvi bio promašen.

Nije obvezno se o nečemu diskutirati samo u komentarima ako promašeni dnevnik ne predstavlja samo ekses nego rašireniju pojavu.

A što se ovdje više razvija rasprava pojava (a ne eksces) postaje sve izrazitija.

Zašto ne bismo konačno izbacili iz komunikacija površnost i psovke - ja stvarno ne vidim razloga da se nedostatak argumenata i površnost još pojačavaju posve nepotrebnim psovkama.

Tko je glasao

Zašto ne bismo konačno

Zašto ne bismo konačno izbacili iz komunikacija površnost i psovke - ja stvarno ne vidim razloga da se nedostatak argumenata i površnost još pojačavaju posve nepotrebnim psovkama.
Zato jer je psovka dio hrvatskog jezika i kulture - kako ruralne, tako i urbane. Nekima smetaju psovke i to mogu razumijeti. No smatrati psovku samo manifestacijom nedostatka argumenta ili stila je ipak malo površno. Psovka nosi određenu snagu, a oni lošeg stila će tu snagu slabo kontrolirati.

U stvari, evo, neka Mani Gotovac to kaže umjesto mene (u Vjesniku iz 2000.):
Psovka je kao opće mjesto reakcija na okoštali, izfrazirani i ritualni jezik. Njime se više ne može puno toga jednostavno i prirodno reći. Žestina psovke je poput vatre koja grije ohlađene prostore jezika, društva i kulture, posebno u umjetnosti. Pogledajte kao primjer Šovagovićeve »Ptičice«. Vatra međutim, kao što znamo, može biti i destruktivna ako nad njom izgubimo svaku kontrolu. Baš kao i psovka. Njezin status, naime okruženje, određuje kontekst u kojem ona nastaje. Ako bismo mogli reći da je psovka nešto poput rane na jeziku, onda se rana ne može optužiti za bol. Valja riješiti bolest koja je dovela do rane. Sada da vidimo što se dogodilo s psovkom na otvaranju »Splitskog ljeta«? Na mnogima se naime festivalskim svečanostima u Europi i svijetu psuje, psuje Madonna, brojni rap i rock sastavi, psuje i Ray Charles. Psovali su davno, ovako po sjećanju, i Rabelais i Aretino i Celine i fra Klemenčić i naš Štulić, pa i sam Držić. Sada psuje The Beat Fleat. Pri njihovu sjajnu nastupu naš se puk veselio, pljeskao i smijao. Ozračje cijelog otvorenja bio je događaj. Radovao se Split što je započeo napokon drugačije svoj festival, ali u tome se pojavila grupica (svi iz HDZ-a ili njihovih najbližih suradnika) koja je preuzela ulogu čuvara kulturnih groblja. Reagirali su na psovku unatoč tome što je ona inače gotovo svaka treća riječ u jeziku njihova grada. Zašto se pak morala javiti ova bradata grupica? Psovka u našem slučaju na otvorenju »Splitskog ljeta« bila je između ostalog i reakcija na proteklih 10 godina ponašanja dijela HDZ-ovih intelektualaca koji su tobože iz tisućljetne hrvatske kulture nudili kulturu Mrduše i napravili agresiju na našu umjetnost kao da su i sami bili okupatori. I zato je prirodno što na psovku reagiraju upravo krivci za prethodni takozvani kulturni decenij i njihovu tzv. visoku kulturu. Oni su protiv psovke jer ih ova razgolićuje i ukazuje na njih kao na smrtonosne bakcile kojima dolazi vrijeme odumiranja. Pored toga bio je to još jedan HDZ-ovski pokušaj obračunavanja s današnjom vlasti i to preko kulture. Vrlo slično dogodilo se nekoliko dana kasnije u Dubrovniku kada se grupica tamošnjih HDZ-ovaca sručila na Slobodana Prosperova Novaka zato što u ovom projektu za Festival računa i na dubrovačko susjedstvo! To je kao da vam lopov docira kako se vi izražavate prosto dok mu pred nos gurate činjenice iz kojih se vidi da vas je naprosto opljačkao i materijalno i duhovno. Tolerancija lažnih moralista koji psovku pretvaraju u zločin nije doprla i nije mogla doprijeti do otvorenih rana splitskog puka. Možda tek do humora kojim taj isti puk podnosi svoju bijedu.

Tko je glasao

H, he, ali zašto mi se

H, he,

ali zašto mi se onda nekako čini da Mani Gotovac i rmarino govore o posve različitim stvarima.

Tko je glasao

Pošteno.

Pošteno.

Tko je glasao

@neprijavljeni, Plus si

@neprijavljeni,

Plus si nisam dao, a da sam ga zaslužio priznaj da jesam ako ništa drugo, a ono što sam te potaknuo da se potrudiš i počastiš nas svojim drugim dnevnikom.

Ipak nije svako "zlo" za zlo.

Što se tiče poante mojeg dnevnika ti ju uporno ignoriraš, ali to je već tvoj osobni problem.
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Plus si nisam dao to ne

Plus si nisam dao

to ne odgovara istini
dao si sam sebi plus, pa si ga nakon upozorenja prepravio u minus
tehnički gledano, dao si sebi plus tj. glas za

Tko je glasao

Šta je u tome sporno, ako

Šta je u tome sporno, ako već postoji takva opcija. Pa svatko može odlučiti da ipak čvrsto stoji iza svojih riječi, unatoč brojnim komentarima protiv, zar ne?!

My Soul

Tko je glasao

Nije sporno što je sam sebi

Nije sporno što je sam sebi dao plus već što kronično poput Hebranga ne govori istinu (rekao je da nije sebi dao plus, a i prije je dokazano uhvaćen u plagiranju). I tada je strategija da podvije rep i čeka da se prašina slegne. Kredibilitet jednako nula. Karma nebitna.

Tko je glasao

@seneka, Provokacija je na

@seneka,

Provokacija je na mjestu, osobito kad mi ju da osoba kojoj je takav način ponašanja uobičajen.

Sve drugo je samo tvoj osoban sud, tebi nažalost.
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Malo si pobrkao lončiće.

Malo si pobrkao lončiće. Više puta su tebi osobno i ostalima prezentirani dokazi o muljanju i plagiranju, ali tada ti zašutiš i kasnije se pojaviš kao da se ništa nije dogodilo. Izgleda da nisi u stanju biti odgovoran i stati iza svojih pogrešaka. Ovo je apsolutna istina i činjenica, a ne provokacija. Ne namjeravam s tobom polemizirati više na ovim stranicama.

Tko je glasao

@seneka, Ne namjeravam s

@seneka,

Ne namjeravam s tobom polemizirati više na ovim stranicama.

То си рекао већ неколико пута, па се сваки пут наново јављаш. Под овим или оним другим ницк наме-ом. Ајде лепо овај пут буди човек од речи. Као другарица Јулијана.
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Ovo zaista postaje apsurdno.

Ovo zaista postaje apsurdno. Pogledao sam ocjene na "Da sam odrastao" i na dnu prve stranice mi piše ovo

(...)
# zagorec Čet, 03/09/2009 - 01:29 [Za]
# rmarino69 Pet, 04/09/2009 - 16:04 [Protiv]
# Fnord Pet, 04/09/2009 - 12:06 [Protiv]

(Senekina ocjena je na sljedećoj strani).
Dakle rmarino69 je mijenjao predhodnu ocjenu (iz plusa u minus) danas u 16:04, dok si je originalnu (pozitivnu) ocjenu dao u razdoblju između zagorčeve ocjene (jučer) i Fnordove (danas oko podne). Naime, lista se uvijek radi u kronološkom redu.

Što ćemo vidjeti sljedeće...

Tko je glasao

Evo sada pregledam malo

Evo sada pregledam malo nakon posla ... i čudi me zašto si rmarino daje sam sebi + , a ja sam mu dao plus iako dio rječnika sa njegovog dnevnika ne spada u rječnik pravog katolika i Hrvata za koga se on smatra... Rečenica je sporna i to stoji i ima tih stvari ohoho u našem školstvu ali me zabrinjava da mi na jednim običnim internet stranicama za svoje dnevnike dajemo + , te preporučujem mraku ako mi ne znamo za džentlemstvo i čast da mrak uvede opciju da autor dnevnika i svojih odgovora ne može sam sebe ocijenjivati...

Rmarino69 nisam to od tebe očekivao...:(

Justice for all !

Tko je glasao

Ovo je OK, ali je ipak

Ovo je OK, ali je ipak prepucavanje (ok, argumentiranje) između ljudi na pollitici.com, a ne baš nešto jako relevantno o politici, društvu itd. Dao sam plus radi truda.

Inače, vidim da su neki ljudi ovdje vrlo temperamentni, sve stvari shvaćaju osobno, lako se prepuštaju osjećajima...

  • Treba nabrojati do dvadeset, pa onda krenuti pisati.
  • Treba, kad nešto napišemo, sve pažljivo pročitati, otkloniti greškice, popraviti razmake, interpunkciju itd.
  • Nakon toga, još jednom treba promisliti i tek onda poslati komentar ili dnevnik.

Ili je sve ovo ipak na razini nogometnog navijanja? Hoće li svako urlati i slijepo navijati za svoju stranu, a ako se slučajno nađemo na neutralnom terenu, probati drugom razbiti glavu?

Da se krivo ne shvati: ovo što sam napisao ima najmanje veze s ova dva dnevnika, izljeva i provala emocija ima ovdje skoro svakodnevno.

Tko je glasao

Ili je sve ovo ipak na

Ili je sve ovo ipak na razini nogometnog navijanja? Hoće li svako urlati i slijepo navijati za svoju stranu, a ako se slučajno nađemo na neutralnom terenu, probati drugom razbiti glavu?

Upravo to pitanje sam htio postaviti ovim dnevnikom - ako je ovo ocijenjivanje komentara samo navijanje za svoje, onda ono nema nekog smisla i bilo bi najlogičnije ukinuti ga.

Što se tiče šire slike, zanima me da li je ista situacija i kad mi na izborima ocijenjujemo stranke pa tamo - koliko god da nam naši (na vlasti) išli na živce svojim propustima, promašajima ili još gorim stvarima - na kraju ipak, onako navijački, zaokružimo te "naše" (a koga drugoga, kad boljih nema). Zar doista ne postoji ni jedan interes do interesa predvodnika tih "naših". Ni budućnost naše djece, niti zdravlje ili egzistencija naših roditelja. Ništa, sve to kopni pred pišljivim pitanjima tipa tko je za križ ovdje ili ondje, a tko protiv, tko je za vjeronauk ovdje ili ondje, a tko protiv, tko misli da žena ima pravo na prekid trudnoće, a tko ne. I možda najvažnije - tko voli, a tko mrzi partizane. Kao da demokracija sama po sebi nije dovoljno komplicirana.

Tko je glasao

@neprijavljeni: Ovom

@neprijavljeni:

Ovom dnevniku nedostaje jedna vrlo potrebna generallzacija (zaključak) a to je da mnogo raznih a najčešće i burnih, čak najburnijih razmimoilaženja i strastvenih okršaja na ovim stranicama su proizišle iz površnosti u čitanju i razumijevanju drugih.

Dakako ne treba zaboraviti ni elementarno pravo na različitost, ali u ovom slučaju to nije to bio glavni naglasak, mada ga se uvijek važno sjetiti.

Tko je glasao

Ovom dnevniku nedostaje

Ovom dnevniku nedostaje jedna vrlo potrebna generallzacija (zaključak) a to je da mnogo raznih a najčešće i burnih, čak najburnijih razmimoilaženja i strastvenih okršaja na ovim stranicama su proizišle iz površnosti u čitanju i razumijevanju drugih. to je zato jer su neki nikovi odavno procitani i ne trebaju vise pisati da bi se znalo sto govore. Bilo bi najbolje da ljudi pisu anonimno i od postojecih nikova, pa da im nik postane vidljiv tek kad dobiju 5 + (pet pluseva) ili isto tako u negativnom smislu (5 -).
To bi natjeralo one koji citaju (ii) da procitaju do kraja, (ii) da ne koriste ad hominem short cutove (kratice) u zakljucivanju o nekoj argumentaciji i sl. Ja sam za anonimce.

Tko je glasao

kao prvo, hvala što si se

kao prvo, hvala što si se potrudio pronaći nastavak te sporne rečenice, jer mislim da je to doista bilo potrebno.
nadalje, ne mislim da nas je marino htio namjerno obmanuti. ne vidim što bi time dobio, jer je morao biti svjestan toga da će se o onome što je iznio povesti diskusija, te da postoji još roditelja koji su kupili tu knjigu svojoj djeci i koji znaju što u njoj dalje piše.
dakle, ja tu ne vidim lošu namjeru.
po mom mišljenju, marina je gadno zabrinulo to što je pročitao. ne znam da li je čitao dalje, ili je svoj zaključak utemeljio samo na toj jednoj jedinoj rečenici. prije mi se čini da dalje nije čitao, jer da jeste, nastavak bi morao promijeniti njegov prvobitni zaključak.
ono što se moglo dogoditi je eventualno to, da je marino pročitao nastavak nakon što je nekolicina nas izrazila mišljenje da je to neophodno učiniti kako bi čovjek izvukao ispravan zaključak. i da mu onda nije bilo ugodno to priznati.
ja osobno postupila bih drugačije, ja bih napisala da nisam dobro shvatila i ne vidim tu nikakvih problema. nitko od nas nije nepogrešiv, svatko od nas često izvuče neke krive zaključke. pa tako, nadam se da će i marino tako postupiti, u kojem slučaju svoj plus neću mijenjati u minus.
takodjer bih dodala da u potpunosti shvaćam marina što se brine za ono što djeca u školama uče, jer marino odgoju djece pristupa na drugačiji način od npr mene. to nipošto ne znači da ja postupam ispravnije ili da sam bolji roditelj, samo mislim da svatko postupa onako kako misli da je najbolje, pa tako i marino.
što se drugog dijela tvog dnevnika tiče, ja se baš u njemu ne pronalazim. nisam ni najmanje sklona bilo kojoj vladi opraštati laži i destruktivno djelovanje, potpuno nevezano za to kakvog svjetonazora bila. ja već godinama kritiziram hdz gdje god stignem, a sigurno mi je po svjetonazoru puno bliži od recimo jednog sdp-a.
no, vjerujem da je takvo ponašanje, kao što si napisao, zajedničko većini, bez obzira kakav im taj svjetonazor bio, jer se često stvar svodi na to da se bira izmedju manjeg zla. to je naravno, potpuno pogrešan pristup, jer se ne razmišlja o tome da smo u mogućnosti odbaciti sve ono što smatramo da nije dobro i dati glas nekom potpuno trećem. za tako nešto, vjerujem da bi nam svijest trebala biti na puno višem nivou, te da na nju ne bi smjele utjecati basnoslovno skupe reklame i općenito zauzimanje medijskog prostora, nego da bi se trebali ravnati isključivo po rezultatima.
na tvoje posljednje pitanje, ukoliko se odnosilo na političare, odgovorila bih slijedeće:
pošteni i pristojni ljudi svjesni su toga da ukoliko se politikom počnu ozbiljno baviti i ozbiljno kandidirati za visoke funkcije, imaju samo dva izbora: prestati biti pošteni i pristojni, ili pričekati da im se na bilo koji način onemogući daljnje djelovanje. pa zato često radije po strani.
kada bi našli način da to promijenimo, vjerujem da bi nam svima bilo daleko bolje.

Tko je glasao

nešto slično sam napisala

nešto slično sam napisala u zadaćnici mislim u 6-om razredu osnovne. koja je to predstava bila: pozvani su roditelji, pedagog, psiholog, nastavničko vjeće, direktor - falio je samo netko iz komiteta. bilo je to prije 40 godina. malo mi je smješno da je to i danas problem! tada je još batina bila iz raja došla što je moja mama obilno koristila, mada bez rezultata. tata je odmah skužio i objasnio profesionalcima što je pisac htio reći. pa smo se pomirili i ja sam obećala da neću više koristiti slobodni stil. ponavljam, prije cca 40 godina!
mislim da ima mnogo više toga što se školi može zamjeriti više od ove rečenice!

Tko je glasao

Znaci, vratili smo se natrag

Znaci, vratili smo se natrag tek cetrdeset godina. Pa i nije to tako puno.

Tko je glasao

Umjesto da ostali kolege

Umjesto da ostali kolege dnevnik ocjene kao promašen, jer pravi od buhe slona na neprimjereno ružan načine, a temelji se na banalnom nesporazumu, nemali broj ljudi mu je dao pozitivnu ocjenu (zašto, dovraga?).
Autor dnevnika je istaknuti član čopora, a pripadnici čopora uvijek pozitivno ocijenjuju uratke onih iz svojih redova.

Mene će npr. izminusirati taman da sam samo napisao "Dobar dan!".

Nadalje autor je divot-Hrvat, nacional-šovinist par excellence, a ti uvijek broje krva zrnca i provjeravaju druge da vide jesu li pravovjerni.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci