Tagovi

Da li je Jugoslavija uopće propala?

Ima jedna misao koja me ganja već neko vrijeme, a koju sve do jutros nisam uopće uspio formulirati kako spada. Naime, kroz članke koje povremeno možete pročitati u novinama raščlanjuju se uloge pojedinaca u zbivanjima proteklih godina i morate doista biti slijepac da ne skužite kako se uporno spominju jedna te ista imena, ili pak svi gravitiraju prema istome krugu ljudi.

Primjerice, jutros me u mom RSS čitaču dočekao novi tekst na temu Slobodne dalmacije i njezinog vlasnika Nine Pavića koji pak govori o liku i djelu glavnog urednika Slobodne (bezcenzure je inače blog koji se pojavio dva mjeseca i zasada na njemu ima svega tri teksta koji se bave Slobodnom dalmacijom. Jedan klik dalje, o sličnome govori i Frederik u tekstu Berlusconi in Croazia, gdje se pak spominju čudnovata širenja Pavićevog carstva prvo prema turističkom sektoru a potom prije nekoliko dana u Hypo alpe adria consultants (inače spin-off tvrtku Hypo alpe adria banke, koja se po svemu sudeći, koristila za “pokapanje” čudnovatih plasmana i izbjegavanju detaljnije kontrole što hrvatske narodne banke, što i same austrijske centrale). E kada vam povežu tako nekoliko ljudi i imena, potom je teško zaobići Željka Peratovića koji prečesto da bi to bilo slučajno povezuje nepovezivo na stranicama svog 45lines, tako da nakon njegovog teksta možete samo pretpostaviti kako je matematička teorija “Six degrees of Kevin Bacon” u stvari previše pesimistična jer se u hrvatskim okvirima sve može svesti na svega jedan ili dva koraka, umjesto američkih šest.

No da bi dobili punu perspektivu, potreban vam je i povijesni pregled kojime iznimno dobro vlada anonimni AP, koji pak iznimno dobro vladasakrivenim društvenim odnosima sedamdesetih i osamdesetih kada su se formirali današnji klanovi i kada su prijateljske, školske ili obiteljske veze očigledon određivale budućnost ove zemlje.

I kada sve to skupa pročitate (ako imate vremena), nije teško zaključiti kako se cijelo vrijeme spominju apsolutno identična imena, pa nije teško izdvojiti trendove:

Koliki je udio kontinuiteta?

Opskrbni general JNA Izidor Štrok je već ranih šezdesetih obitelji osigurao bazu u Londonu.
SIV pod predsjedanjem Milke Planinc je 1981.g. iznio podatak o minusu stvorenu u 9 godina od tadašnjih više od 40 mlrd dolara - kud je tekao taj novac, koji danas na Hrvatsku alikvotno iznosi više od 20 mlrd dolara?
Afere Gaži osamdesetih su iznijele velike brojke.
ACY je stvoren i poslovao još izuzetnije od modela zadnjih 15 godina.
Sinovi najpristojnijih Mirka i Ive Latina su već investirali u Hrvatskoj a i vani.

HDZ je stranka kontinuiteta, kao i SDP. Ljudi su još više.
God. 1990.g. je pobjedio HDZ, SDP je bio drugi, HSLS treći a najviše osoba iz vlasti i na ključne pozicije su postavljeni sa 4. grupe KNS, sve još uvijek članovi SKH i kontinuiteta (Zagreb, INA, Pliva, ZABA …). Preko 90 % osoba su osobe kontinuiteta, uključujući N. Pavića i Todorića te vrh HDZ-a. Čak su legalno konstituiranu izvršnu vlast u Zagrebu usmeno smjenili (predsjednik izvršnog vijeća pok. Krešimir Mikolčić).

Zanimljiva je činjenica da su izvisile samo osobe bez kontinuiteta Kutle, Petrač i Zagorec.
Također je veoma zanimljiva činjenica o sustavnom stranačkom tumačenju. I da se striktno držimo formalnih naziva stranaka i udjela, tih 90 % osoba je bar iz dvije stranke a često i više. I zar je zanemarivo što navodne oporbene stranke upravljaju sa jedva nešto manje od stranke koja je na državnoj vlasti (npr. sada Zagreb sa više od 10 mlrd veoma nekontroliranog novca, INA, Osijek, Rijeka, Istra, Varaždin, Međumurje …).

Dakle čitajući sve to skupa nameće mi se pitanje, da li je Jugoslavija uopće propala, ili mi samo imamo percepciju da je više nema?

U gornjem tekstu naglasak je na Ninu Pavića koji je možda tijekom devedesetih mogao zaraditi novac kojime bi kupio primjerice adriatica.net, a strani suvlasnik je mogao isfinacirati kupnju Slobodne, no otkuda mu novac za Hypo alpe adria consultants koji po pesimističnim procjenama vrijedi 500mil EUR (3.5mlrd kuna), pa sve do negdje 1.5mlrd EUR (10mlrd kuna)? Postaje li, kako je to Frederik mudro pitao, Nino Pavić hrvatski Berlusconi?

 

Komentari

Netko je u Njemačkoj rekao

Netko je u Njemačkoj rekao da će Istočna Njemačka umrijeti onoga dana kad umre posljednji Njemac rođen u njoj.
Možemo li vući analogiju i za naše prostore?

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Niti je Jugoslavija propala

Niti je Jugoslavija propala niti Hrvatska odjednom stvorena. I kad ih nije bilo a bila carstva bilo je slično. Ništa pouzdano ne ukazuje da bi bilo bolje da je Jugoslavija opstala u stanju ni rata ni mira.

Hrvatska nije u bezizglednoj jugoslavenskoj rupi jer dovršava sve krugove, tako da je dramatika gotovo pa istrošena i bilo šta bilo ne može oživjeti dramu. Mase nisu autsajderi nego veoma iskusni građani kojima se nude velike mogućnosti opuštanja od strasti i izbora. Građane je razumjeti da se ne žele spustiti na niži nivo, kakav je u slabijim djelovima EU. Mi smo mi već od sedamdesetih bitno iznad takvih jadnih djelova EU. Naši najpametniji ljudi ni pod ratom nisu popustili ni za jotu, ni zadnje budale, pa gdje bi onda pravednici i sposobniji. Tu zasad nema milosti ali drama ipak završava.

Ne traže svi sva rješenja samo od vlasti. Traži se i od zadnjeg pojedinca, bez zadrške i korektiva. Netko zadnji mora rješiti ono što se u Italiji i od mafije ne očekuje. To će se još malo pojačati, i puno je ozbiljniji dio priče. Već mlade veoma obrazovane djevojke moraju za opstanak u profesionalnoj karijeri napraviti čuda i usput same rješavati ono što ni Nina Morić u jakoj organizaciji nije uspjevala, popušiti nekom k da bi se taj ucjenjivao. Zato kraj drame znači da žene konačno moraju odlučivati o šarmerima.

Sada motorizirane snage očekuju puno od Čačića. Tu se gadno varaju. Čačić je bio široke ruke u prošloj Vladi. Ogromni glasovi su dani nekome drugome za nešto drugo, na čemu je uobičajana pažnja bila pojačana. To je za veoma iskusnog i žednog Čačića bilo lako. Kuštrak je sve potpisivao odmah, pa i bez potpisa. Čuveni kontrolni autoriteti dr Crkvenac, ministar još osamdesetih, i Račan, su jamčili i javno pred guvernerom HNB da je dug 3 mlrd dolara manji nego što on kaže. Da li je to ponovljivo? I da jeste, koji su motivi Čačića u slučaju premijera? Pa zna on i drukčije i s drugima poslovati, i neuspješno. Bandić i njegovi već plaćaju najranije za 6 mjeseci uz prihode veće nego ikad.

Iskustva izbora su veoma bogata i većina nema više alibija da nije izabrala. Za hrvatski slijed dovršenja drama, tek tako da ne ostane neka nedoumica, priliči možda sastav nove Vlade otprilike Čačić za premijera, Željka Antunović ministrica financija, Ljubo Jurčić ministar gospodarstva, Vesna Škare Ožbolt ministrica pravosuđa i uprave, Đapić ministar unutarnjih poslova i ostalo usklađeno s predsjednikom države, naravno i s Pavićem, Todorićem, Pukanićem a po mogućnosti i sa Čičkom i Žarkom Puhovskim. Sa Sanaderom ne treba jer će njemu sve opcije odgovarati. Zašto Čačić za premijera? Kao da je u finišu ipak izabran Budiša za predsjednika. Bar 90 % javnih snaga bi ludilo cijelo desetljeće, a to je neopisiva drama. Ostali izbori su logični. Sanader i Šeks, pa i Jadranka Kosor, mogu biti veoma opušteni i konstruktivni. Sve strane zadovoljene. Idealno.

Nino Pavić nije hrvatski Berlusconi. Berlusconi u Italiji i na vrhuncu moći ima ozbiljne korektive. Italija je dio svijeta a Hrvatska objektivno na raskrižju, gdje logično nastupa šljam sa svih strana pa tek potom ostali dio svijeta. Političke snaga oko Prodija, Di Pietra i drugih, su za Hrvatsku neki niži nivo na koji se i ne pomišlja, ni i od Ninića i Bebića a čak i prije od Tripala i Šuvara. Udarne intelektualne i slične snage u Italiji i ne pomišljaju služiti Berlusconiju. U Hrvatskoj praktički nema intelektualca od formata koji nije odolio da u kojim Pavićevim novinama odigra striptiz, čak i kad je međunarodno i institucionalno vezan. I uloga mafije je neujednačena, jer je u Hrvatskoj bitno podrednija. Talijanska crkva je nekakav zasebni čimbenik. Hrvatska katolička crkva, kao i društvo, nije u prilici biti konsolidirana pa su glavni manipulatori otvoreni ortaci s Pavićem i drugima. Berlusconi mora platiti neke novce mužu Nine Morić za fotografije kćeri, a u Hrvatskoj je obrnuto. Berlusconijevi mediji objave nešto i o drugom, pa i pozitivno, a Pavićevi puno toga drugog bez problema zanemaruju a osnova je gađenje.

Situacija Pavića prisiljava i na šire od Berlusconija, ali je pitanje šta to znači. Berlusconi je prilično normalno nakon gubitka vlasti, ukupno možda još bolje. Pavić ne bi izdržao ni dana. Zato su on i Edo Murtić 2000.g. nastupili odmah i gotovo svi odmah prihvatili. Paviću je sve teže, jer mora sve, kao Bandić i Ljuština. Sada se mora bakćati i sa novinarima iz Slobodne Dalmacije, koji se prave blesavi da nisu i sami doveli do toga, da nisu znali domete Pavića, zeta Josipa Vrhovca dr Oreškovića, Pleše-a, Kuljiša i bulumente. Sve je to duga dogovorna i prilično samoupravna trgovina, i bitno prije su ti novinari bili prijatelji sa Pavićem i društvom od svih drugih. Da nema obveze prema Sanaderu i Mesiću bilo bi još gore, jer nikakve obveze ne bi imali. To i jeste geneza Tito bez Tita, raspašoj. I da je javno na raspolaganju sve šta je tko dogovarao ne bi saznali ništa bitno, s time obmanjuju, jer je logika uvijek gora, u takvom kontinuitetu sve teže i teže uskladiva, vodi do daske i istrebjeljenja. Svi su sudjelovali, netko manje netko više, a sada traže od Mesića i Pavića da im rješe sve, čak i od Sanadera koji je ipak manje sudjelovao, zatim će od Željke Antunović koja je još manje. To naprosto nije moguće, pijanka traje dugo, ceh je povelik a hazard sve veći. Puno jednostavnije situacije ne može rješiti ruska vlast s boljim potencijalima.

Tko je glasao

Jugoslavija je propala,

Jugoslavija je propala, oligarhija se jos uvijek drzi. Oligarhija zbog koje smo vrlo moguce i prosli kroz vihor rata.

A sve to vodi nas u prilicno popularnu percepciju javnosti koja se svodi na SDP=HDZ.

Nije mudro ignorirati takvu percepciju.

Tko je glasao

Možda Pavić nije

Možda Pavić nije Berlusconi, mada mislim da bi teško odolio takvom izazovu kad bi se našao u takvim prilikama (a sve vodi prema tome).

No svakako je na djelu berlusconizam. Može se reci da se usmjerenim biranjem članaka i vijesti može stvoriti neka umjetna konstrukcija, ali takav prigovor bi se odmah razbio o dvije vrlo stvarne činjenice sadržane u slijedećim potpitanjima:

1. Tko od ovih u vlasti ne zna što znače mediji za održavanje u sferama moći?

2. Tko od onih koji vole moć, a da takvu mogućnost imaju, ne bi iskoristio?

A Jugoslavija nažalost nije propala, ostala je ista onakva, do u sitne detalje onakva kakvu ju je Tito poslije 1972 formirao, samo u novim svjetskim uvjetima - jer ideologija već dugo ni kod Tita nije puno značila. I malo više zavađena nego prije, ali u osnovi funkcionira, manje na deklarativnim a više na realnim odnosima.

Zato ti pitanje uopće nije čudno, a pogotovo ako ćemo se silom prilika i stjecajem okolnosti uskoro naći i unutar iste formalne državno pravne zajednice.

Preporučujem da se pođe na Pulicerov blog i vidjeti "Bravar je to bolje radio!" I podržavam tvoj poziv Puliceru da se uključi ovdje jer bi njegova argumentacija svima jako pomogla realnosti sagledavanja hrvatske svakodnevnice. Vezivanje uz ovaj blog nije biranje strana. Dapače!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci