Neovisni, ali ne i neutralni

Objavljujem ovaj tekst pet minuta prije početka predizborne šutnje. :) Pogledajte i moj pjesnički komentar: prigodni ošiku: Zlatni zahodi...

U prvom krugu predsjedničkih izbora, izlazak birača je bio poražavajuće mali. Kandidati nisu uspjeli mobilizirati birače i uvjeriti ih, da se nalaze pred važnim izborom.

A izbor, zaista, jest važan, i dramatičan. Postoji međutim jedna vrlo važna razlika između dvojice kandidata: s jedne strane imamo gotovo rješenje, s druge - tek tendenciju, tek nadu. Mali izlazak zato pokazuje na neuspjeh ovih prvih: kumovskih kapitalista.

Više sam puta pisao o tome, kako smo, kao društvo, kao nacija, suočeni s izborom između dviju bitnih tendencija transformacije sadašnjeg političkog režima. Ne svodi se naravno to samo na izbore koji će biti prekosutra: u toj situaciji izbora, živjet ćemo ove godine. Nije to izbor, koji se može obaviti jednim jednostavnim činom. Obje tendencije borit će se i dalje za prevlast.

Pogledajte moj članak od 6. prosinca 2009: Kapitalisti su odbacili stranke i traže novog lidera, u kojem su date i poveznice na ranije moje tekstove na tu temu.

Danas imamo "partitokraciju", dominaciju stranaka u političkom životu; taj je sustav kompromitiran, ta je koncepcije demokracije kao puko predstavničke nezadovoljavajuća.

Da li ćemo ići ka sužavanju pojma demokracije, na "demokraciju s vođom", uzdizanjem karizmatskog lidera koji želi biti "vođa nacije" (sintagma koju je Milan Bandić upotrijebio)? Ili ćemo izabrati razumnog čovjeka, koji može dobro obavljati dužnost predsjednika?

Treba li nam opet "otac nacije", ili je Hrvatska ipak punoljetna i može i bez oca?

Drugi izbor otvara šansu (ali tek šansu!) da se tijekom slijedećeg razdoblja napravi iskorak ka više, a ne manje demokracije: od vladavine elita, ka širim oblicima vladavine naroda, ka sudioničkoj (participativnoj) i deliberativnoj demokraciji.

Milan Bandić je predstavnik "hobotnice", predstavnik kumovskog kapitalizma.

Da je pak Ivo Josipović predstavnik nekakve "crvene (komunističke) aveti" smiješna je izmišljotina. On je (kao i današnji SDP) više liberal, nego socijalni demokrat, a kamoli komunist.

Ali, kao svaka slična velika laž, i ova podvala Bandićevog stožera otkriva nam istinu o kreatorima laži: o "kumovima", koji su jamili Hrvatsku. Svaki apel za malo više demokracije, za malo više pravde, za malo više slobode... za njih je naravno "crvena opasnost".

U tom smislu, i samo u tom: Živjela Crvena Hrvatska! Narod će im opaliti šamar.