pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Volio bih vidjeti jednako temeljitu obradu i izdavanje npr. "Ruzicaste knjige " nedjela koje su sto zbog tendencioznosti sto zbog neupucenosti sto zbog senzacionalizma prouzrocili sami novinari.

Ili prevedeno - koliko ce ovih dusebriznika dva puta razmisliti prije nego sto u utrci za atraktivnom naslovnicom i bez provjere cinjenica nekome ne unisti karijeru ili cak i zivot ?

Malo posla za novinare i javnost.

Dok su zajedno slavili sa omiljenim poletovcima, danas EPH, i sve ekipe tada i danas po štapskim položajima, u prvom djelu osmadesetih je sastavljena jedna druga Bijela knjiga, koja je također sadržavala popis za čišćenje, po kojoj se cca odvijaju stvari, podjela na avangardu i ono drugo, dvostruko obrnuto - približno tako da je nešto a la avangarda bilo svrstano u smeće za čišćenje a već očigledno smeće, uključujući Polet, Zvečku i razne napredne snage, sve odreda veoma in i danas, u novu avangardu. Na popisu je npr. čak i soft grupa Haustor (čast mi je bilo biti u tom društvu s popisa, i danas).

Stalno su pravom udaru i rade u dramatično nepodesnim uvjetima najistaknutiji hrvatski profesionalci, oni evropske vrijednosti a koji svaki dan dramatično spašavaju ljude, procese i sve, liječnici, inženjeri, policajci, profesori, učitelji ... a da o tome praktički nikada nigdje nije objavljeno ni retka a gdje bi kakva knjiga.

Zagreb i dana danas egzistira potpuno na osnovama završenim šezdesetih, tzv. za Holjevca a zapravo se marom široke lepeze raznih ljudi i evropskih rezultata, dok nakon toga do danas ide pretežno čisto kokošarenje, a da o tome nigdje nema ni retka.

Također nema ni retka o čudima kako sve to uopće funkcionira na toj razini, kada dugo čisti trash funkcionira kao napredak a sve što nešto jest i znači a naročito ako malo više jest i znači nehotice biva tretirano kao opskurne iritantne pojave.

Vjerojatno je propuštena zadnja šansa kada je komplicirani staljinist i realist Šuvar predlagao hitno ukidanje Fakulteta poltičkih znanosti, sa studijima politologija, novinarstvo i ONO i DSZ, jer da ključno truje i zbunjuje i onako zatrovano i zbunjeno društvo - a sva današnja gospoda su se smijala, jer je to rekao Šuvar. Danas bi bilo dobro ispitati kako reagiraju na to, to bi jako pomoglo orjentaciji svima.

Nisam pročitao Bijelu knjigu, nego samo tekstove koji su se o njoj pojavljivali u novinama posljednjih nekoliko dana. Iako nisam baš lud za HND-om i njegovim angažmanom u društvu, treba priznati da im je objava Bijele knjige pravi potez i svakako dobro tempiran.
Ne znam što se u Bijeloj knjizi kaže o utjecaju politike na medije, ali vidio sam da su se neki od vodećih novinara zadnjih dana očitovali i o tome. Mislim da bi se i HND morao malo više pozabaviti tim problemom, jer on nije nestao, kako se to često govori, nego je samo postao malo profinjeniji, zahvaljujući metodama kojima se sada služi, a koje se načelno svode na slizanost vlasti s krupnim kapitalom po sistemu "ja tebi, ti meni" ili "ruka ruku mije". S druge strane, u medijima u državnom vlasništrvu (Vjesnik, HRT, Hina) i otvoreno je vrlo jak. A, baš bi me zanimalo kakav je stav strukovne organizacije po tom pitanju i što ona misli i može poduzeti. Ono što vidim iz istupa pojedinih novinara uglavnom iz državnih medija zadnjih dana je da je njima toga - pun kufer!
Poseban je problem radni i socijalni status novinara. Većina njih su honorarci - dakle, rade kao da su stalno zaposleni, ali službeno ne rade, od čega štetu imaju oni, ali i država, jer joj se ne plaćaju doprinosi. Ljudi obično misle da su novinari neka viša klasa, ali velika većina njih je jako daleko od toga. Dokle god bude bila takva situacija, oni će biti vrlo ranjivi, a to onda znači i podložni raznim utjecajima (političkim, ekonomskim, kriminalnim,...). Ni stanje na medijskom tržištu baš ne pogoduje razvijanju neovisnih i slobodnih medija.
Zato mislim da je Hrvatska u svemu tome posljednjih godina napravila ne 1, nego bar 5 koraka unatrag.

Glavni “sponzor” Bijele knjige je Hrvatska policija. Naime policiji pripada najveća zasluga što većina počinitelja napada na novinare nije pronađena i procesuirana.
Ne treba se zavaravati, glavni krivac je vlast za koga policija radi. Ta izvršna vlast daje si za pravo da odabirom rukovodećih i visoko rangiranih kadrova u policiji, odvjetništvu i sudstvu ima apsolutnu kontrolu nad tim institucijama.

policija izdala priopćenje, tvrdi da Državno odvjetništvo odbija njihove prijave (zaboravih, 40 ili 60 % prijava)...