Tagovi

Čovjek – štakor

 Structural- Iceberg "Čovjek – štakor“ ili "Rat man" je poznati pojam iz tzv. psihoanalitičke teorije i prakse, kojeg je ustanovio još Sigmund Freud (1856. –1939.), austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize. O njemu ne treba mnogo govoriti, jer je previše poznat i običnom čovjeku, a da ne govorimo o naučnom svijetu, u kojem je ostavio dubokog traga, koji i danas odzvanja (mada su ga često otpisivali ili nepriznavali) i danas se ponovno otkriva njegova psihoanaliza koja je postala dominantna metoda psiholoških promatranja ili psihijatrijskih liječenja. Treba se sjetiti da je njegov nauk našao mnogo poklonika i izvan tih medicine i psihologije, naročito u razumijevanju međuljudskih odnosa. Ovaj moj mali ogled ne bi se trebao shvatiti kao nekakav naučni poduhvat (moji osobni kapacitet nisu tih dometa) nego više kao jedan zabavni osvrt na ljudske odnose, koji su često predmet prisilnih neurotičnih reakcija. koje izazivaju ne samo nesporazume nego ćak i sukobe. Pritom moram naglasiti, da je općenito vrlo teško definirati što je to normalno a što ne, pa se zato treba pripaziti bilo kakvih kategoričkih kvalifikacija (ili diskvalifikacija), no zato barem možemo pokušati razumjeti zašto se neke stvari baš tako razvijaju, zašto nam se neki događaji baš takvima pričinjaju na jedan, a drugima na drugi način.

Naziv „čovjek-štakor“ je došao od tadašnjeg naučno-medicinskog običaja da se određenoj pojavi koja se u tipičnom obliku uoči kod nekog pacijenta (i kao takova postane predmet šireg interesa i rasprava), a da se zaštiti pacijentova privatnost, daje kodno ime. (Freud je imao takvih imena kao npr 'Anna O'; 'Little Hans'; 'Wolf Man' isl.). Njemački izraz „Ratman“ (engleski Rat man, naš „čovjek-štakor“) se odnosio na slučaj izvjesnog Ernsta (ili Paula) Lorenza, koji je počeo patiti od prisilnih neuroze, ili opsesija. Freud je pPrisilne neuroze prvi izdvojio već negdje oko 1894.-1895 (http://www.zarez.hr/181/temabroja3.htm "> prema Laplancheu i Pontalisu ). Mada ih je često razmatrao u svojoj praksi, temeljitu razradu je obavila njegova kći Anna Freud , i to proučavajući fenomene obrambenih refleksa „racionalizacije“ i „intelektualizacije“.

Naime, iako se Freud u prvom redu bavio problemima psihološki nestabilnih osoba (uvjetno rečeno bolesnika), spomenute pojave („racionalizacije“ i „intelektualizacije“) toliko su raširene oko nas u svakodnevnom životu, da su postale opća obilježja ljudskog komuniciranja. Iako je Freudova najveća mana bila svođenje svega ljudskog ponašanja na libido (seksualnu energiju), već su njegovi učenici, suradnici i nasljednici to počeli revidirati ili zamjenjivati višeznačnim pojmom životne energije. Psihoanaliza se s vremenom proširila i na druga područja osim psihijatrije (npr. Frommovim sociološko-filozofskim shvaćanjima čovjeka i njegove uloge u društvu u kojima je spajao Freuda i Marxa. Ali i na raznim područjima ljudskog djelovanja, od kulture i umjetnosti pa sve do svakodnevnih odnosa u obitelji ili politici (npr. zgodno je pročitati već citirani članku u Zarezu od 01.06.2006. profesorice književnosti dr. sc. Željke Matijašević nazvan „Freud: neuroze, psihoze i shvaćanje analize“, ili još više povjesničarke umjetnosti Ivane Mance u „Zarezu“ od 01.06.2006, pod nazivom „Terapeutska svojstva umjetnosti?“. Posebno je interesantan ovaj drugi članak (Ivane Mance) radi spominjanja izuzetno aktualnog fenomena „želje za poništavanjem prošlih događaja“ (tj. kad god treba promijeniti povijest, koja često nije baš najugodnija, kod nas se zametne kavga oko „borbe za što bolju prošlost“). Treba shvatiti da je uvijek svježi Freud, u izvornom ili revidiranom obliku, danas sveprisutan svugdje oko nas, a ja ga eto sada, na mala vrata, uvlačim i na Pollitika.com, ali samo radi nekih „zabavnih“ pojava koje su i kod nas ovdje prisutne.

„Čovjek-štakor“

Ernst (ili Paul) Lorenz je, čuvši priču od nekog vojnika kako su nekog čovjeka negdje pojeli štakori, počeo patiti od prisilnih misli kojih se nikako nije mogao riješiti, a u kojima su štakori uvijek imali glavnu ulogu. Počeo je patiti od opsesija da se to događa ili se lako može dogoditi i u njegovoj najbližoj okolini, njemu samome. Štakori su ga izuzetno uznemirivali, i pretvorili se u kompulzivnu anksioznost koju prenosio na bližnje. Proučavajući te strahove, Freud je razotkrivao srži problema koji su Lorenza mučili, a koji su bili mnogo prozaičniji i lako razumljivi (financijski problemi, obiteljski nesporazumi, proživljene traume iz prošlosti ili nesporazimi iz sadašnjosti). Stvarni pojam „čovjeka-štakora“ najbolje oslikava sljedeći citat Freudove misli::
“Tamo gdje nagon za znanjem preteže u konstituciji prisilnog bolesnika, mudrovanje postaje glavni simptom neuroze.
A Laplanche i Pontalis su taj problem sažeki na sljedeći način:
“Psihički sukob izražava se simptomima prisile – opsesivnim idejama, prisilom da se izvode neželjene radnje kroz borbu protiv takvih misli i poriva, obredima zavjetovanja, te načinom mišljenja, kojima su naročito svojstveni duševno “preživanje”, bojažljivost, koji dovode do blokada mišljenja i djelovanja .
Ako su vam ove formulacije neprobavljive, samo treba zamijeniti medicinsku terminologiju (bolesnik - liječnik) „civilnom“ tj. odnosom čovjeka i društva (u širem i užem smilsu), da bi se moglo reći kako je nečiji bijeg u „mudrovanje“ ustvari simptom određenih strahova, čijem djelovanju je, stjecajem raznih razloga, čovjek silom prilika izložen - i radi toga svoj nemir izražava aktivnom borbom protiv takvih manje-više izmišljenih fiks-ideja i poriva.

Mehanizmi obrane

Prije svega se treba podsjetiti na pojam „obrambenih mehanizma“ koji su ključni za razumijevanje frojdijanske psihologije. Evo što kaže Wikipedija:
Mehanizmi obrane su tehnike kojima se Ego služi za obranu od nagona (tj. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata. Osnovni cilj je narcistička zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utjecajem vanjskih impulsa i stresova. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god se ne uspijeva održavati ravnotežu, stvara se opasno stanje,a previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna. Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama obrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta.

Anna Freud je u vrijeme Hitlerovih proganjanja s ocem putovala po svijetu, a poslije nastavila njegovo djelo dodavajući svoj specifični doprinos shvaćanjima obrambenih mehanizama kroz razradu pojmova danas poznatih kao „Racionalizacija“ i „Intelektualizacija“.

“Racionalizacija“

„Racionalizacija“ je po definiciji „samozavaravajuće opravdavanje vlastitog neprihvatljivog ponašanja! U svakoj knjizi koja se bavi Socijalnom psihologijom, ili Psihologijom ličnosti može se naći dosta o tom fenomenu, ali za one lijenije i na Wikipediji (engleskoj) gdje se taj fenomen opisuje kao proces konstruiranja i logičkog opravdavanja vjerovanja, odluka, djelovanja ili propusta koji nastaju u drugim mentalnim procesima. To je obrambeni mehanizam u kojem se neprihvatljiva ponašanja ili osjećanja pokušavaju opravdavati kroz naoko racionalna ili logična objašnjenja i tako se izbjegava njihovo istinsko značenje. Obaj proces se može rangirati od potpuno svjesnog (tj. uspostaviti obranu protiv vanjskog podsmjeha drugih), do podsvjesnog (da se blokiraju unutarnji osjećaji krivnje).

Onima kojima je Wikipedija odurna preporučam link na kvalitetan portal na engleskom jeziku „ChangingMinds“ gdje se lijepo objašnjava:
Kad se nešto događa što mi teško možemo prihvatiti mi ćemo olako kreirati nekakve logične razloge zašto se takvo nešto događa. Cilj „racionalizacije“ obično je opravdati ono što smo učinili iako nije bilo ugodno drugoj osobi. To obično činimo i kad se dogodi nešto neovisno od nas, ali prouzrokuje uznemirenost, kao npr. kad su prijatelji neljubazni prema nama, pa racionaliziramo nama samima, mada nalazimo jako važnim racionalizirati i drugim ljudima, pa čak i onima koje ustvari ni ne poznajemo.

“Intelektualizacija“

To je proces sličan „Racionalizaciji“ ali nije identičan. „Intelektualizacija“ je pojam kojeg je također naročito razvijala Anna Freud, u kojem se neka osoba koncentrira isključivo na intelektualni aspekt nekog problema („čisto”, „racionalno” i „načelno”) uz zanemarivanje konkretnih uznemiravajućih sadržaja. „Intelektualizacija“bi bilo ono što je Freud nazvao „mudrovanje“! I ovdje treba spomenuti „changingminds.org“ portal na kojem se lijepo objašnjava:
. „Intelektualizacija“ je „let u obrazloženja“ u kojem neka osoba izbjegava neugodne emocije time što se koncentrira na činjenice i logiku. Problem se tretira kao nekakav interesantan događaj koji nas baš na razumskoj osnovi zaokuplja, dok se zanemaruju emocionalni aspekti kao potpuno nevažni. Žargon se često uzima kao način „intelektualizacije“ – jer pretjeranom upotrebom kompleksnih pojmova problem se fokusira na prazne riječi, a ne na finije definiranje njegove prave ljudske dimenzije.

Mnogo puta ove pojave se prepoznaju u općim međuljudskim odnosima. Vrlo često se iste te pojave provlače kroz strastvene okršaje i na Pollitika.com-u, kad su se raznorazni „štakori“ vide u „susjedovom dvorištu“ nesvjesno ih tako razotkrivajući i u svome vlastitom.

Pojmom "čovjek-štakor" samo pokušavam ukazati na maniju izmišljanja raznih pojava i razloga kojima ustvari nema mjesta u realnosti, a ne nikako upirati prstom u bilo koga! Zato se nadam da se ovdje nitko neće naći uvrijeđen, jer to i nije bila moja namjera. Ovaj moj dnevnik, koliko god bio težak za praćenje (a vjerojatno je i diletantski napisan - jer se ipak radi o predmetu proučavanja jedne naučne discipline) molim da se shvati samo kao moj mali doprinos boljem razumijevanju i kulturi dijaloga.

Komentari

Fredi, bloger Sick kaže da

Fredi, bloger Sick kaže da treba pisati dnevnike s ''malo inženjerskog pristupa rješavanju problema'', a zaboravlja da su važni i znanstveni pristupi...

Tko je glasao

Pristupa ima raznih, a

Pristupa ima raznih, a portal za koji si dao link bavi se popularno-znanstvenim. Popularna znanost je, međutim, u odnosu prema znanosti ono što je žuta štampa prema ozbiljnom novinarstvu.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

He, he Pogledao sam što

He, he

Pogledao sam što Ozren piše, pa našao članak o feromonima, i sjeto sam se kako sam jednom bio u Protorožu na nekom skupu turističkih radnika- Kolega iz Splita je donio sa sobom sšray feromona, a tamo Slovenke puste, i baš smo se dobro našpricali da vidimo kako djeluju. Nijedna se nije osvrnula, samo ona je razgovarala kojoj smo se nametnuli, a učinak na krau je bio nikakav.

I to o feromonima se isto može objasniti Freudom: Našpricaš se, to ti daje samopouzdanje, pa onda za samopouzdanje možeš vezivati uspjeh ako se dogodi a ne za sprej.

Današnja spoznaja medicine i psihologije su svakako uznapredovala, mnoge stvari nse drugačije rade jer se bolje poznaju, ali samo radi toga poništavati učinke Freuda je najmanje preuzetan čin (da ga se drugačije ne nazove). Bilo bi dobro pogledati tko je Ozren Podnar. Ako se ne radi o jednome ima dva, ali je ovaj drugi sportski novinar i Dinamov fan mnogo poznatiji.

Tko je glasao

Spomenuti "Ozren Podnar" je

Spomenuti "Ozren Podnar" je jedan novinar koji pokriva paradoksalno raznolika područja ljudske djelatnosti, pa eto i psihijatriju :)

Pozdrav
O. Podnar

Tko je glasao

Bravo Ozrene, dobro došao i

Bravo Ozrene, dobro došao i registriraj se da bude veselije društvo!!

Tko je glasao

Dobar dan, zovem se

Dobar dan, zovem se grdipajek i ja sam čovjek štakor.
Prvi korak izlječenju je priznati da imaš problem, zar ne? Eto, priznajem. Mislim da počesto i prelagano upadam u mehanizam obrane koji je gore klasificiran pod nazivom Intelektualizacija. Ne pojmeći, ili ne želeći pojmiti da to činim, potakao sam nekoliko posve neproduktivnih razmjena komentara. ( nisam baš jedini ali se u ovom komentaru sebično bavim sobom ). Naime, čim sam pročito definiciju Intelektualizacije pala mi je na pamet jučerašnja diskusija sa Bijesdrugim o ulozi Mirka Norca u ratu i ubojstvu za koje je osuđen. I čini mi se da sam u toj diskusiji, nekako mi je teško reći pogriješio pa ću reći - izbjegavao neugodne emocije koncentriravši se na činjenice i logiku, sve na razumskoj osnovi a potpunoma zanemarujući emocionalni aspekt.

Konkretno. Bijesdrugi ne želi kvalificirati Norca kao monstruma, obranom da u vihoru rata i suočeni sa strahotama rata ljudi reagiraju svakako. Ubojstva se dešavaju i u miru i u običnim situacijama pa kako ne bi u ratu i svim psihozama koje rat donosi. Na te njegove komentare ja sam uzvratio maltene matematikom.Norac + Starica + metak + čelo = Norac monstrum. I tom svojom "matematikom" upao u Intelektualizaciju. Uopće nisam niti jedne sekunde obratio pažnju na emocionalni aspekt cijele situacije u Gospiću i šire koji je mogao imati utjecaj na nemile događaje vezane uz Norca. Plod moje Intelektualizacije je posve neplodna rasprava sa B2.

Zašto ovo pišem tu, a ne kao nastavak u raspravi s Bijesdrugim na dnevniku "Otvoreno pismo Ani Lovrin..."?
Zato što si ti ovaj dnevnik napisao kao svoj mali doprinos boljem razumijevanju i kulturi dijaloga. Eto, ako se ja ubuduće uspijem u raspravama sa B2 ili bilo kime drugime suzdržati od intelektualizacije onda si i stvarno dao doprinos kulturi dijaloga i boljem razumijevanju a ja sam na primjeru i demonstrirao kako izgleda pad u jednu od zamki mahanizama obrane.

P.S. Većinu ovog filozofiranja u komentarima baš i ne kužim, autore koji se spominju i citiraju čitao nisam pa sam pomislio da ja to probam onako nekako zdravoseljački/ praktično negdje primjeniti.

P.P.S. Ovaj dnevnik ide u ladicu sa etiketom - kako komunicirati - skupa sa opinioiuris-ovim o argumentiranoj raspravi

Tko se mača laća, sam u nju upada a ćud nikada

Tko je glasao

Vidiš, nekako mi je drago

Vidiš, nekako mi je drago da se moja namjera da upozorim na zamke kojima smo stalno izloženi, a naročito one koje sami možemo otkloniti, spustila s akademske rasprave (Štefan-Oštrić- samo malim dijelom i ja) do razine čovjeka koji je razumio praktičnu poruku - jer je to i bila osnovna namjera posta.

O ovakvim stvarima je teško pisati bez rizika da se eventualno nećemo razuumjeti. Freud je napisao mnoštvo knjiga , ali lako čitljivih i lijepo napisanih da su ga čak predlagali za Nobelovu nagradu za književnu . Njega je lako čitati no ima toga puno. Laplanche i Pontalis su napisali prvi sustavni Rječnik psihoanalitičkih pojmova (mislim 1958), ali kako ga nema na Internetu (a baš sam njega koristio) poslužio sam se Wikipedijom ili sl , jer kad se čovjek koji se prvi put susreće s terminologijom (koja čak može zbunjivati - npr. racionalizacija u kolokvijalnom govoru i racionalizacija u psihoanalitičkom govoru se posve razlikuju) moram sam se povezivati na nešto lako dostupno (jer Wikipediji mnogi zamjeraju koretnost možda s pravom a možda i radi političkih ili politikantskih razloga). No Wikipedija i općenmito internet su budućnost temelja znanja, i več sada je nezamjenljiv.

Mislim ipak da se ovo čovjek-štakor ne odnosi na tebe koliko na B2, (ali i njega treba shvatiti - on je ovdje ustvari da po zadatku, a često ga se može uhvatiti da misli drugačije). Opravdavati obično ubijstvo nekakvim bilo kavim ambijentalnim ili emocionalnim razlozima nije korektno (mpogu samo biti olakotne okolnosti pa imjesto 20 dobiti 15 godina ili sl.). On je dakle tražio štakore pokušavajući opravdati neštoo što se ne može. Ti možda jesi zabrazdio malo više u intelektualizam simplificirajući stvari.

Tko je glasao

Htio bi ukazati na jednu

Htio bi ukazati na jednu dimenziju ovog dnevnika.

Ovaj dnevnik i rasprava koja se razvija najbolje opisuju prirodu Pollitike i zašto je tako teško dogovoriti neke konkretne akcije i poteze u konkretnom formatu u kojem se vrši rasprava.

Problem se tretira kao nekakav interesantan događaj koji nas baš na razumskoj osnovi zaokuplja, dok se zanemaruju emocionalni aspekti kao potpuno nevažni. Žargon se često uzima kao način „intelektualizacije“ – jer pretjeranom upotrebom kompleksnih pojmova problem se fokusira na prazne riječi, a ne na finije definiranje njegove prave ljudske dimenzije.

Dakle pretjerano intelektualiziranje o problemima je najbitnija osobina svih rasprava na ovom forumu. Teško je definirati bilo kakav odgovor na i jedno od hrpe pitanja koja se javljaju na ovom forumu jer za korisnike to nisu problemi koji zahtijevaju rješenja, već su to teze koje žude da bude pobijene.

Pa eto, u nekoj slijedećoj raspravi, kojoj je cilj da bude konstruktivna možda ne bi škodilo malo inženjerskog pristupa rješavanju problema.

Dakle ovo se odnosi samo na teme s jasnim ciljem, tipa rješenje energetskog problema u Hrvatskoj. Mislim da postoji puno veći postotak tema koje su potpuno otvorene debatiranju u kojima se može zadovoljit strast za pobijanjem argumenata i iznošenjem činjenica

Tko je glasao

Dakle pretjerano

Dakle pretjerano intelektualiziranje o problemima je najbitnija osobina svih rasprava na ovom forumu. Teško je definirati bilo kakav odgovor na i jedno od hrpe pitanja koja se javljaju na ovom forumu jer za korisnike to nisu problemi koji zahtijevaju rješenja, već su to teze koje žude da bude pobijene.

Slažem se sa iznijetim. Na ovom forumu većina se bavi analizom posljedica ne dotičući uzroke nekih pojava. Komentar sam danas već dao na http://pollitika.com/psihoanaliticko-tumacenje-nacionalizma , a koji se dobrim dijelom odnosi i na ovaj post.
Međutim tema zahtijeva i malu dopunu: "Ono što je očaravajuće jest da je Um zatvoren u lubanji jedinke potpuno beznačajan za okolne jedinke, a da postaje značajan kada i ako se Um otvori prema drugim jedinkama i započne komunikaciju. Komunikacija je alat kojim doživljavamo drugi Um."
Alat možemo upotrijebiti za različite svrhe : one za koje je namijenjen (izradu nečeg) ali i za razbijanje, destrukciju ....
Razgovarajmo o alatima i njihovoj primjeni

Tko je glasao

Apsolutno potpisujem tvoj

Apsolutno potpisujem tvoj komentar. Ali me muči da čovjek koji tako staloženo i britko kritizira sve pollitičare nema nijedan svoj dnevnik. A u godinu dana staža na pollitici ima čak 4 komentara!??

Možda si ti u realnom životu vrlo vrijedan inžinjer, no na pollitici si, nažalost, samo bolestan i čudan :)

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

mozda sam jos samo mlad

mozda sam jos samo mlad :)

bit ce, bez brige..

Tko je glasao

Pojmom "čovjek-štakor"

Pojmom "čovjek-štakor" samo pokušavam ukazati na maniju izmišljanja raznih pojava i razloga kojima ustvari nema mjesta u realnosti, a ne nikako upirati prstom u bilo koga! Zato se nadam da se ovdje nitko neće naći uvrijeđen, jer to i nije bila moja namjera.

Male facere qui vult, numquam non causam invenit.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Naucnik je bio Segrt

Naucnik je bio Segrt Hlapic.
Freud je izgubio primat.
Mislim da je ovo znanto bitnije http://www.hrstud.hr/psihologija/bioloska/KOLEGIJI/BIO1/.

Tko je glasao

He, he Ti si biologistički

He, he

Ti si biologistički orhentiran (što je na neki način logično), ali je to za mene ipak još uvijek redukcionističko shvaćanje, kao što je bilo i Freudove mehanicističko shvaćanje funkcioniranja čovjeka.

Ja sam ipak za jednu Frommovsku kompleksniju sintezu. Pa i Crkveni mudraci su još od biblijskih vremena do srednjevjekovne teolgije probleme čovjekovog inelekta otrgnutog od biološke osnovice mudro razrješavali terminom "čovjekove slobodne volje" kao Božanskom daru koji istovremeno povećava važnost čovjekove odgovornosti.

Tko je glasao

O tom "biologizmu" (ili

O tom "biologizmu" (ili "biheviorizmu" u psihologiji) više su mi puta spominjali kao jednom od ključnih pristupa na studiju Psihologije na FF Zagreb (a valjda se to prenijelo i na Hrvatske studije). Naime, da je jedan od osnovnih zadataka prve godine studija izbiti studentima pomisao na Freuda iz glave - zato ih dave s puno sati neurologije, statističkih metoda idr.. :)

No, bez Freuda se ne može. Osobno, recimo, jasno uviđam da je moj snažni intelektualizam (i bez navodnika!) uvjetovan mojim nesnalaženjem s vlastitim emocijama. Imam bujnu maštu, i ponekad se posve nesputano prepuštam maštanjima. Ipak, ne gubim osjećaj za realnost - i zato sam (nažalost) samo neurotičan (kao što su uostalom Hrvati kolektivno kao nacija) a ne psihotičan (kakvi su recimo Srbi kao nacija). (U čemu je razlika? Psihotičar je uvjeren da su dva i dva pet, a neurotičar zna da su četiri, ali je zbog toga nesretan.) :-P

Važno je međutim i to da u praksi nije dovoljno samo razotkrivati "skrivene izvore Želje" (kako recimo rade Lacanovci, najspoznatiji danas Slavoj Žižek), jer, kako reče paranoik: "To što sam ja paranoik, ne znači da me stvarno ne progone!" (Bio je neki dan film sa Melom Gibsonom na tu temu.)

Možda je moja sklonosti fantazijama poput vjetroelektrana, biološke poljoprivrede i međuzvjezdanih letova simptom određene mentalne nestabilnosti (kao što recimo i suprotna orijentacija na nuklearke, farme od tisuća hektara isl. može biti tumačena!) - ali i svijet je nestabilan i mijenja se (ta spoznaja, dok sam prolazio kroz krize adoloscencije i ranih 20-ih godija, da je uzrok mojih problema sa svijetom oko mene često u svijetu, a ne u meni, bila je važan dio mojeg sazrijevanja), pa kako napisah nedavno - fantasti kao što sam ja vjetroelektranama se više uopće ne bave, to je postao veliki biznis. (Ej, kakav je san nekad bio let na Mjesec! Sjećam se jedne tjeskobne pjesme iz doba početka programa Apolo: "Može li se spustiti na san?" A danas ni Mars više nije dovoljno daleko...)

Dakle, razumijeti psihološke mehanizme vrlo je važno, ali treba se othrvati iluziji da smo objasnili svijet razumijevajući te mehanizme. (Pretpostavljam da i pretjerani psihologizam psihoanalitičara može biti psihoanalistički protumačen. :) )

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Dobro, ovoj tezi da su

Dobro, ovoj tezi da su Hrvati kao nacija neuroticni, a Srbi psihoticni, moram priznat da tesko nalazim uporista u pojmovnom i konceptualnom aparatu teorijske psihoanalize. Ne znam bas koliko je naciju moguce vezati uz psiholoske dispozicije, no mozda mi Zoran to uspije pojasniti..

No, slikovita i ponesto, ali zaista tek ponesto, karikirana teza da psihoticar vjeruje kako je 2+2=5 , psihoanaliticki je vec puno utemeljenija. Ovu drugu o neuroticaru koji zna kako je 2+2=4 , ali je zbog toga nesretan, treba precizirati odnosno ukazati da je rijec o najznacajnijoj inacici neuroze - histeriji.

Dakle, kako predstaviti psihoticara?! Ukratko, psihoticar je onaj tko drzi do stavova i vjerovanja koja su iskljucena iz onog sto smatramo normalnim i neupitno objektivnim okvirom našeg zajedničkog svijeta. Taj objektivni okvir je okvir znanja i vjerovanja koje određuje simbolički poredak ili veliki Drugi, u koji svaki subjekt biva ukljucen u trenutku ulaska u jezik odnosno govor. Temeljna funkcija simbolickog poretka ili velikog Drugog, pruzanje je subjektu koordinata smisla, povezanih sa njegovom drustvenom ulogom(ama), individualnom povijescu, zajednickom povjescu, opceprihvacenim znanjem itd.
Psihotik zadrzava "vanjsku" distancu prema simbolickom poretku, pa svima ostalim kojima psiholoske dispozicje operiraju "unutar" simbolickog poretka, psihoticareve geste i stavovi izgledaju nenormalno, ludo itd. Stoga i njegovo 2+2=5 izravno i "izvanjski" proturjeci smislu kojeg odredjuje simbolicki poredak. Zoran je u pravu kada kaze da psihotik gubi kontakt sa realnoscu (koji je uvijek posredovan simbolickim poretkom), no psihotik zato zadrzava pristup jezgri Realnog (to je Lacanova teza temeljena na njegovom cuvenom konceptu tri regista Realno- Simbolicko-Imaginarno, no predaleko bi me odvelo da sad u to ulazim..)

Histerija kao najvaznija inacica neuroze takodjer odbija znacenja koja dodjeljuje simbolicki poredak, ali ona za razliku od psihoze cini to"iznutra". Histerija znaci neuspjelu interpelaciju u ideoloski mandat koji nam nastoji dodjeliti simbolicki poredak. Histerija znaci "okretanje" simbolickog poretka iznutra. Na mandat koji mu dodjelujuje simolicki poredak histerik odgovara sa karakteristicnim "To nije to!". Dakle, histerik u neku ruku priznaje realnost kakvu posreduje simbolicki poredak, ali je ne prihvaca, s njom se ne miri. U tom smislu histerik je istinski subjekt cina, promjene, revolucije, a po Lacanovom shvacanju, u konacnici je sama histericna gesta pretpostavka istinske subjektivizacije, i onog sto nakon svega mozemo oznaciti kao subjekt..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

To da su Hrvati neurotični

To da su Hrvati neurotični a Srbi psihotični moja je dosjetka negdje s početka 1990-ih. Nisam nikada pokušao to strogo utemeljiti u psihoanalitičkoj terminologiji - recimo Lacanovskoj - nemam za to dovoljno znanja, iako sm dosta čitao i Freuda i Lacana (također Junga, u vezi s tumačenjem mitova). Sam Jovan Rašković (kojeg sam inače dvaput intervjuirao), psihijatar, upotrijebio je laički termin da su Srbi "ludi". (On je nažalost, kao i kolega mu Karadžić, koristio svoje stručno znanje da ih učini još luđim, umjesto da ih ozdravi.)

Značajna je kolumna Slavoja Žižeka koja je krajem 80-ih izlazila u "Mladini" (za koju sam i sam pisao), gdje je secirao aktualna događanja, a utjecao je i na druge komentatore. Njegova prva knjiga (ili jedna od prvih), "Znak - označitelj - pismo" , izašla je na srpskom, a također i Lacanovi "Spisi" 1983. (tu sam jedva nešto malo razumio - danas nešto više.)

Također je važno razlikovanje Realnog i Stvarnog.

Gledajući sličnosti i razlike u kolektivnom postupanju Hrvata i Srba, rekao bih da bi se početna teza mogla u detaljima razraditi (odustajući, možda, od početnih, laički upotrebljenih termina). Nažalost, nisam sačuvao komplet "Mladine" sa Žižekovim tekstovima, bile bi mislim upravo te kolumne zanimljive, da se ista metodologija primjeni na Hrvatsku danas (njegovi noviji tekstovi - dakako pročitao sam tek dijelić od te goleme produkcije - idu u drugim smjerovima).

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Psihoanaliza je od svog

Psihoanaliza je od svog začetka prošla dalek put koji se može usporediti sa sličnim izumima tog vremena u odnosu na izume danas. Braća Wrigt koji su prvi u povijesti čovječanstva poletjeli su jednako genijalni kao Freud koji je izumio psihoanalizu. Međutim kao što se tadašnji "izumi" ne mogu mjeriti s današnjima isto tako treba cum grano salis uzeti i spoznaje toga vremena u odnosu na današnje. I Štefan i Oštrić su teoretičari, filozofi i metapolitičari. Oštrić je ipak čini mi se praktičniji. Kao što se mijenjala i naša spoznaja u skladu s vremenom isto tako se i klinička slika mijenjala s vremenom. Histerija je bila psihička bolest 19. stoljeća, kada su društvena stega i tabui čvrsto potiskivale određene oblike simptoma, koji su ipak pronašli svoj put da se izraze-konverzijom. Što se tiče današnjeg vremena i modernog društva u kojem živimo ono pokazuje globalno psihopatske odlike. Poremećaji osobnosti su kategorija per se koja prerasta u 21.stoljeću u ono što je histerija bila u 19.stoljeću. Psihotičara otpprilike ima uvijek u jednakom postotku i to je stalna kategorija Što se etnopsihijatrije tiče srbi su kao narod pokazivali odavno znakove paranoidnog poremećaja ličnosti. (treba napomenuti da kratkotrajne psihotične epizode često nalazimo kod ovog poremećaja). Hrvati nasuprot tome pokazuju mazohističke, pasivno agresivne i ovisne etnocrte koje bi se mogli usporediti sa ženom koja se neprestano vraća mužu koji je mlati s vjerom da će je prestati mlatiti iako ne poduzima nikakvu akciju da to promjeni. Autori koje spominjete uglavnom na teoretskoj razini se bave materijom no podatke uvijek treba feedbackom loviti i sa terena. U svakom slučaju i Hrvati i Srbi imaju refrakterne simptome koji se teško mijenjaju čak i kad bi bili motivirani za promjenu, što nije slučaj. Netko je spominjao katarzu nedvno u kontekstu da je njemački narod prošao katarzu nakon II svj.rata. Naša katarza će još pričekati. Koliko generacija? Vjerojatno ne za naših života.

Tko je glasao

Plus!

Plus!

Tko je glasao

To da su Hrvati neurotični

To da su Hrvati neurotični a Srbi psihotični moja je dosjetka negdje s početka 1990-ih.
Iako nema globalnih znanstvenih, filozofskih i interdisciplinarnih istraaživanja i bavljenja, to uglavnom nije problem jer su "raja" i amorfni pučki front apsolvirali niz važnih odlika "odejnih i praktičnih skretanja" kao - globalni i lokalni smjerovi i osnove su u kontinuitetu snažno orjentirani na osvajaanja, snalaženja i kokošarenja; odnos lokalnog i globalno se jako potpomaže u tome; da netkko nešto napravi i rješi, pa i osmisli a čak i sve oko tekućeg rada, se očekuje da izvrši netko drugi kao nešto pomoćno dok će glavnina to onda kao nadzorno i upravno tijelo podesiti prema svojim shvaćanjima i potrebama, pljuckajući usput i gadeći se nad tim; zbrka je ne samo logična nego i najnužniji uvjet ta kontinuitet takvog poslovanja i uspjeha poslovanja, pa je u vezi zbrke jdino važno da se ama baš ništa nigdje nikad ne raščisti, uključujući oko okoliša; sve druge opcije se vadi i vatrogasno traže u mjeri i način kada nikako drukčije ne može ("ako nikako ne može drukčije onda pošteno); to sve skupa nije ludo nego se logično nastavlja jer bez toga se ne može napraviti ni većina minimalnih stvari (nšeto masovno i rutinski) a ključna napredovanja otapadaju odmah.

Ili pojednostavnjeno, kako to ratno-tranzicijski profiter Žižek u vezi ovih krajeva, ex SFRJ i Balkan, prodaje robu Evropi i dalje - na sva pitanja šta se dešava odgovara ništa neobično što se ne dešava i što se je dešavalo kod vas, sve teče normalno i logično su se u ovo doba, i sa lokalne i sa vaše evropske i istočne strane ujedinila sva sranja, oko dobitaka i napredovanja, što posljedično ad EU znači ono kako projektiraju i što odgovara, na što iskusne lokalne snage veoma kooperatvino reagiraju.

Tko je glasao

Znaš, kad ovako gledamo kao

Znaš, kad ovako gledamo kao ti sada, čovjek je više Bog nego što to ijedan mehanicizam može i želi prihvatiti. Zato sam skrenuo k Bibliji, jer mi još uvijek mnogo toga jednostavno ne možemo ni hipotetički objasniti.

Freudom se nikada nisam baš bavio, ali jesam njegovim tragovima kod drugih kao što je recimo Jung (začudni energetski odmak čije vrijeme će možda tek doći) i Fromm i njegov sociološki psihologizam, ili psihološki sociologizam. Ali npr. Freudov "Mojsije i monoteizam" je knjiga koju bi trebao svaki intelektualac pročitati.

Glede smjerova zagrebačke škole u psihologiji imaš pravo, jer se sjećam da je zaista Freud bio prognan iz Zagreba, a zagrebačka se škola zaista temeljila na ekperimentu i težnjama prema egzaktnosti, što isto tako može biti pretjerano da bi bilo istinito, na isti način kao što ni izvorni Freud to nije.

S obzirom na tvoju orjentaciju nadam se da dijelimo mišljenje kako je prof. dr. Mirjana Krizmanić izuzetna osoba.

P.S.
Navođenjem pojmova u navodnicima sam želio upozoriti da nazivi ovih psiholoških pojmova imaju u svakodnevnoj praksi i drugčije značenje.

Tko je glasao

ta spoznaja, dok sam

ta spoznaja, dok sam prolazio kroz krize adoloscencije i ranih 20-ih godija, da je uzrok mojih problema sa svijetom oko mene često u svijetu, a ne u meni, bila je važan dio mojeg sazrijevanja),
Mislim, da svi mi koji tepemo Bogu dane po Pollitici i ne spadamo u prosječan(zdravi) svijet i da svatko danas može imati nekog štakora u ormaru (ili na TV) jer je svijet preobilan tim stvorenjima, a da nismo "udareni" ne bi švrljali po Pollitici i ne bi se tukli za svoje vizije. Podržavam gore citiranu rečenicu Zoranovog komentara i mišljenja sam da (na žalost) ovaj dnevnik koji nas hoće uvjeriti da smo svi devijantne spodobe, prepune mračnih misli i nesnalaženja u bajnom svijetu nije na tragu razjašnjavanja, već više zamagljivanja situacija. Bila bi to jedna vrsta Hari Krišna nastojanja da se okreneš svojoj unutrašnjosti i podesiš opcije tako da se osjećaš ispravan sretan i ispunjen, i nije te briga što se događa oko tebe. Upravo takvo podešavanje i pogoduje onima koji nam zagorčavaju život podižući cijene benzina, hrane, poreze i ostalo, usput ne odričući se u svojoj zaradi ni lipe.
Prvo pogledajte oko sebe, i sami ste svjesni koliko je ovo društvo devijantno, prvo tu treba podesiti opcije da ono profunkcionira u smislu zaštite svojih jedinki, a dok toga nema, nema smisla govoriti o bolesnim pojedincima. U bolesnom društvu svi smo mi bolesni pojedinci.

Tko je glasao

Vidiš, od nekih stvari ne

Vidiš, od nekih stvari ne bi trebalo bježati, jer ćovjek u društvu i društvo u čvjeku su impregnirani. Tražiti probleme samo oko sebe a zapostavljati mogućnost da ih i u sebi nosimo - je stvarni bijeg od stvarnosti.

Ja sam u gornjem tekstu (dnevniku) baš se upravo lijepo ogradio od te dimenziju koju ti ovdje naglašavaš kao kod mene dominantnu a nije istinita negfo je mžda rezultat tvojih vlastitih strahove. Ja sam naime lijepo rekao:
Pritom moram naglasiti, da je općenito vrlo teško definirati što je to normalno a što ne, pa se zato treba pripaziti bilo kakvih kategoričkih kvalifikacija (ili diskvalifikacija), no zato barem možemo pokušati razumjeti zašto se neke stvari baš tako razvijaju, zašto nam se neki događaji baš takvima pričinjaju na jedan, a drugima na drugi način.

A ti si ovaj post ipak okvalificirao kao :
mišljenja sam da (na žalost) ovaj dnevnik koji nas hoće uvjeriti da smo svi devijantne spodobe, prepune mračnih misli i nesnalaženja u bajnom svijetu.

Baš obratno, ja u to nisam nikoga želio uvjeriti, jer ni sam u to ne vjerujem. No ja znam da se čovjeku često čini neprihvatljivom, i puni ga strahom spoznaja da postoji nekakav čovjekov mentalni zatamnjeni prostor koji čuči ispod svijesti, i čini mu nepodopštine. Ali to je tako, to je neosporna istina koju sada već nitko više ne osporava - nitko više ne osporava onaj grafički prikaz u početku teksta u kojem se vidi santa leda kojoj je vidljiv samo gornji najmanji dio dok je ispod površine toliko ogroman - da je potopio Titanik kad je pored nje nehajno prolazio.

No to ne znači da sam proglasio cijeli narod "devijantnim spodobama" u cilju daljnjeg "zamaglivanja". Upravo si napravio suprotno od onog što sam ja želio reći u tekstu i čemu si se sam usprotivio pa odmah upao u vlastitu zamku - da si olako generalizirao stvari. Mi na politici doista mudrujemo, to je istina, ali je najmudriji moj prijatelj Skviki, koji lijepo naglašava da baš i ne razumije problem o kojem govorimo ali da prihvaća mogućnost da i u njemu često može ležati dio problema koji se oko njega motaju, i često mu otežavaju život.

Svakako krivnja za društvene devijacije koje zaista ppostoje nije u društvu ravomjerno raspoređena, jer je opasna kad ju u sebi nosi društvena krema koja ima utjecaja na procese u društvu. Običan čovjek može biti katastrofalno devijantan a da ne ostavi traga na okolinu. Slavoj Žižek je zaista posebna pojava koja predstavlja neku vrsti diverzanta koji šokovima pokušava društvo promijeniti. Upozoravanje na štakorsku dimenziju je neugodno ali služi istoj svrsi, no to je tema posebnog posta.

Tko je glasao

(Pretpostavljam da i

(Pretpostavljam da i pretjerani psihologizam psihoanalitičara može biti psihoanalistički protumačen. :) )

Da je Frederiko o tome razmišljao, vjerojatno ne bi bio napisao ovaj ružan post.

Ružno je neistomišljenike proglašavati psihičkim bolesnicima! Pogotovo kad to čini laik.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Previše pojednostavljena

Previše pojednostavljena percecpija. Oni koji raz-mišljaju (raz-članici, analiziraju, kombiniraju...) a ne oslanjaju se samo na "intuiciju" (koja je ne-raz-umna, in-dividualna, ne-raz-djeljiva), mogu također i sintetizirati, generalizirati. Uopće se u ovom dnevniku ne govori o "bolesnicima", nego o općim zakonistostima ljudskog mišljenja - dakle i "zdravih".

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

gle, odvjetnika! ja sam

gle, odvjetnika! ja sam mislila da si ti zeleni :):):)

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ja sam filozof i

Ja sam filozof i povjesničar po obrazovanju, što se često može vidjeti u mojim tekstovima. Političko je uvjerenje nešto drugo! Odvjetnika nema mnogo među zelenima, istina; filozofa ima - i previše. :-P

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Nisam nikoga za ništa

Nisam nikoga za ništa okrivio, a kad se preoru svi moji postovi naći če se lako da sam jedan od najtolerantnijih ovdje, ali i inače u životu. Na nikoga nisam ni krivo pogledao, moj riečnik nastojim učiniti besprijekornim (nađi jednu psovku). To što sam ovdje upozorio da postoje pojave s određenim imenima, a s kojima se bave znanstvenici i simpoziji, mnoge knjige i autoriteti značajniji od nas - mislim da je nešto dobro a ne loše.

Ne znam zašto bi bilo ružno upozoriti da i kad se nabacujemo najjačim "razlozima" ne vodimo računa da ustvari otkrivamo svoju ružniju stranu. Ne znam zašto je baš tebe ovo pogodilo, jer mi nisi ni pala na pamet, tim vuše što se latinski citat kojeg si u početku upotrijebaila može čak protumačiti kao podrška ovom postu - i ostao bih uvjeren da si upravo to učinila da se nisi javila ponovno.

Sjećam se kad smo prije godinu i nešto dana vodili ovdje diskusiju o sličnoj temiatici ali vezano za Fromma i negove teze da je ljubav univerzalna kategorija - i da netko tko nosi mržnju u sebi nije sposoban za ljubav, a onaj tko je sposoban voljeti sebe spreman je voljeti cijeli svijet - isto ovako si iskočila. No, koliko god tebi to može zvučati apsurdno ja ipak smatram da si ti jedna u osnovi krasna osoba, samo si u nekim stvarima neodmjerna i neumjerena. A to nije neka mana kad vidmo što se sve okolo nas događa.

Glede laicizma, samo moje orjenitranje prema turizmu presudilo je da mi psihologija ne bude profesija - mada sam i ovako zadovoljan.

Tko je glasao

Frederiko! Nema veze na

Frederiko!

Nema veze na koga si mislio ovim postom, nisam iskomentirala jer bih mislila da se odnosi na mene, već sam iskomentirala zato što mislim tako, nezavisno (oprosti na ovoj riječi) o kome se radi.

Radije bih da se okrenemo matematici i postocima.

Vidjeli smo na primjeru Mirjane Pukanić, kamo čovjeka može odvesti laička psihoanaliza! Zato sam alergična na svakog onog tko sebi prisvaja pravo psihoanalizirati druge ljude, a sebe drži neupitnom moralnom i bezgrješnom veličinom.

Mene osobno ne zanima ni Frojd ni Fromm, jer sve do čega su oni došli umovanjem, ja mogu lako doći intuicijom. Ako nekog volim, volim ga i bez psihoanalize, zato jer kad nekog volim, volim ga srcem, a ne mozgom.

Što se tiče ružnije/ljepše strane, sve ovisi jesi li na nečijoj valnoj duljini ili nisi. Nema netko isključivo ružnu niti isključivo lijepu stranu. Ljepota svakoga ovisi isključivo s kojeg stajališta ga promatraš. Ti si meni lijep i kad te "perem". Kao i Mračak.

Isto tako i "mržnja" je relativna kategorija. Ono što ti misliš da je mržnja, netko drugi će misliti da nije mržnja, već pravičnost. I tu sve ovisi s koje pozicije to promatraš. Prema tome, ne stoji ti tvrdnja da tamo gdje je mržnja nema mjesta ljubavi. Može postojati baš najveća moguća ljubav.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

No, možda sam dužan dati

No, možda sam dužan dati malo podrobnije objašnjenje motiva koja su me pokrenula na ovaj članak - a i Šefanu i Oštriću, koji su odmakli dublje u teme koja je neiscrpna. No napisao sam mnogi i mobjelodanit cu u posebnom postu. Svakako je istina da zaista nacija može biti i histerična i psihotična i da bi se trebala liječiti.

Tko je glasao

Frederik, Ja se u te stvari

Frederik,

Ja se u te stvari ne razmem, no kak imamo izgleda puno filozofa i "filozofa"na ovim stranicama, a nemremo najti zajednočki jezik mi se gubimo u prostoru i rješenje se sve više udaljuje.

I ja imam udjela u tomu svem, koji put i svjesno, a svako nek razmisli o svojim potezima .

Možda ipak najdemo taj zajednički nazivnik.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. EU - Evropa - Izrael, Palestina, Hrvatska i - Piculin promašaj (1) od Ljubo Ruben Weiss komentara 0
  2. Stranke za predsjednika RH od Mucke komentara 2
  3. Rizične izjave državnih dužnosnika, prva od rodjen komentara 0
  4. Ima li nade? od Weteran komentara 6
  5. Čermak - zločinac uz pokroviteljstvo Tuđmana od sjenka komentara 67
  6. Panika u Rusiji od Zlatno doba kap... komentara 18
  7. bogataš biti tko izbjegava? od aluzija komentara 0
  8. Rast 2015. = nastavak propadanja države od rodjen komentara 10
  9. Sirotinjo i Bogu si teška od boltek komentara 40
  10. stranački birači biraju predsjednika RH od aluzija komentara 0
  11. Rad lokalne samouprave od bosancero komentara 3
  12. Nekoliko 'pravih' pitanja predsjedničkim kandidatima, ali ne u stilu a'la ramljak od StarPil komentara 94
  13. Znanost: Ratnik i ubijanje – killology od bube komentara 36
  14. 1% od magarac komentara 30
  15. državni proračunci u krizi gospodarenja čovjekom i prirodom od aluzija komentara 0
  16. Ispovijed «neoliberalističkog» savjetnika na samrti* od rodjen komentara 3
  17. Ne poštivanje sudske presude pod pokroviteljstvom inspekcije od Mucke komentara 12
  18. Kako ih nije sram? od Weteran komentara 31
  19. Dr. sc. Franjo Tuđman / Veličanstven čovjek u strašnom vremenu od Laganini komentara 206
  20. SONJA SAMOKOVLIJA, i tamo gdje nema ljudi ostaje čovjek od Ljubo Ruben Weiss komentara 2
  21. Predizborna glupiranja kandidata od Weteran komentara 35
  22. Ugroženi Sr... Crnac usred gomile Rakarovih krvožednih Ku Klux Klanovaca od MKn komentara 65
  23. Deset smiješnih pitanja predsjedničkom kandidatu gđi Kolindi Grabar Kitarović od Laganini komentara 117
  24. čovjek je NJIMA višak ili otpad ili smeće od aluzija komentara 0
  25. Merkel i dvostruki standardi. od mario121 komentara 3

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Ljubo Ruben Weiss

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 17

Novi korisnici

  • ljubbica
  • mario121
  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...