pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Po mom običaju, moje impulzivno reagiranje na neke postove ili komentare duljinom i obimom pretvori se u samostalan post. Moram priznati da su me zaintrigirali post kolege „bez cenzure“ Tko Suzani Jašić, članici Vijeća HRT-a daje krive podatke o gledanosti?, napis iz Indexa Je li Šveb doista jedini koji treba letjeti s Prisavlja? te Mrakov napis Uskrs infantilne politike .

Ovaj post nije nastao kao rezultat izazova s kojima se oni tamo dobro bave, nego više radi toga što sam na svoj način poželio štogod nadodati, u prvom redu uprijevši prstom na ideološku i praktičnu problematičnost sustava koji generira mnoge probleme, pa se personalna ponašanja involviranih osoba ipak čini manje značajnima, mada treba biti objektivan i naglasiti da se ideološka problematika realizira uvijek i samo kroz konkretne osobe. Na nama je da prepoznamo zakonitosti.

Negdje pred par dana, na radiju automobila tijekom vožnje odsvirana je poznata i popularna Santanina pjesma „Corazon espinado“ (Probodeno srce). Već otprije, kad sam ju više puta slušao, uvijek mi se pred očima odvijalo sjećanje iz djetinjstva na uokvirenu reprodukciju slike Isusa s probodenim srcem u roditeljskom domu. Te slike, ustvari jeftine reprodukcije, nekada su visjele u svakom domu na najviđenijim mjestima. Mada su se masovno prodavale, bile su to jasne i izuzetno simbolički jake, štoviše didaktičke poruke, koje su evocirale muku Isusa i njegovu nesebičnu žrtvu za spasenje čovjeka. U tom duhu smo bili odgajani, srce je bilo simbolični prikaz ljubavi prema bližnjemu, dok su trnje, bodež ili koplje koje probadaju ljubav bili oličenja zloće, sebičnosti, gramzivosti, pomanjkanja suosjećajnosti, sućuti.

Živimo nažalost u vremenu obilježenom trnjem, koje nam zločesti, sebični, gramzivi i nesuosjećajni moćnici nemilosrdno zabijaju u naša srca i um, otrovnim bodljama nam truju dušu, i uništavaju tijelo (jer s bolesnom dušom i tijelo propada). Samo se to danas drugačije zove, modernije, anglizirano – spinovanje, spinning ili spin-doctoring.

Semantičkim poigravanjem spajajući naoko nespojivo „spin“ "spindle" "spine" u osnovi se svodi na vrtnju, ispredanje, vreteno, bodlju, trn, na što navodi španjolski espinado a u hrvatskom se bodlja još naziva bad (Hrvatski enciklopedijski rječnik –Novi Liber 2002-2004) u značenju šiljak, ono što bode, sve ono što se završava oštrim vrhom, šiljati klin. Iz toga u istom Rječniku ćete naći izvedenice, kao badati u značenju pomalo, s vremena na vrijeme bosti, ali i druge izvedenice s istim ili sličnim značenjem npr. bockati, backati, bacnuti itd.

U istom Rječniku ćete naći pojam badlja u smislu bodlja, a iz mog provincijskog i poluseljačkog mladenačkog iskustva (u vremenima kad je moj rodni gradić bio sajmeni centar širokog prostora) podsjeća me na seljake, koji su dovodili volove na stočni sajam i upravljali s njima pomoću badalja, tj. štapa kojim su nesretne volove usmjeravali prema klaonici na rubu grada.

I tako su mi se spojile u jednu logičnu semantičku cjelinu jedna lijepa pjesma (Corazon Espinado), jedan korisni crkveni ritual (koji je čak institucionaliziran u „Družbi Isusova probodenog srca“), sjećanje na sretno djetinjstvo i simboliku toplog obiteljskog doma, da bih konačno pronašao pravi prijevod jedne neugodnog pojma iz suvremenog života. Naime Spinning ili spin-doctoring treba prevesti kao badalj kojim se usmjeravaju volovi, odnosno podbadanje kojim se volovi tjeraju prema klaonicama.

Ja znam da se ovakav tok misli i prijevod koji mi se iz njega logično proizveo, mnogima neće svidjeti, ali ja ne mogu iz svoje kože. Badanje, podbadanje, spinning, spin-doctoring, medijske manipulacije itd. proizvelo je mnogo zla na ovim prostorima, a nesretni rat je nažalost prema mnogim objektivnim procjenama samo manji dio posijanog zla. I nažalost, zlo se još proizvodi!

Možda se čak ni samom prečasnom kardinalu Bozaniću neće svidjeti moje obrazlaganje (ako mu je do mojeg mišljenja uopće stalo – a nisam toliko preuzetan da sebi pridajem preveliku važnost). No smišljene podvale i zlonamjerno manipuliranje „stokom velikog i malo zuba“ ublažavati premekanim pojmom „infantilnosti politike“ iz njegove pozicije ima daleko značajnije i dublje značenje od puke zamjene zaobljenog pastirskog štapa u njegovim rukama - s oštrom bodljom u tuđim rukama. Zato ću dodati primjereniji citat iz napisa kojeg je objavio pokojni kardinal Kuharić (povodom spomena na Sv. Beneventuru, sveca koji je naglašavao značenje "probodenog srca Isusovog".

Utječemo li se tom Presvetom Srcu? Vjerujemo li toj Ljubavi? Ili ga svojom grešnošću još uvijek probadamo?

Stvari u Hrvatskoj ukupno ne idu najbolje, nije nažalost išlo ni u ono negdašnje vrijeme jednog, ali ni u ovo sadašnje vrijeme drugog kardinala, jer nažalost ni oni sami nisu bili otporni na spinning ili "podbadanja". A "dalekovidnica" ili "katedrala duha", kako ju je svojevremeno tragikomično definirao Antun Vrdoljak (prvi pravi spin-doktor ili „podbadalo“ u Hrvata) stjecajem raznih okolnosti, a najviše sustavnim i sustavskim osiromašivanjem najširih slojeva pučanstva, postala je temeljnim informativnim kanalom za transmisiju usmjerenih i usmjeravajućih „poruka“ prema najvećem broju hrvatskih pučana. Ne samo zato što pučani uglavnom nemaju novaca za svakodnevno kupovanje novina, nego još više zato što prosječni Hrvat ni kupovanjem novina ništa više bitno ne dobiva, budući da se i u tiskovinama stvari odvijaju manje-više slično, i oni vjerojatno radi sličnih razloga – trpe od smanjene čitanosti a sve radi pomanjkanja uvjerljivosti.

Jedini pravi prirast i porast čitanosti, gledanosti pa čak i uvjerljivosti bilježe elektronske komunikacije, no takve kakve jesu, donedavno etabliranim tiskanim i gledanim medijima nisu financijski rentabilni. Dapače, postaju im neugodna konkurencija u borbi za poštovanjem čitatelja.

Radi ovakve situacije u medijima događa se taj „teški boj“ za dominacijom na „dalekovidnici“, i pritom se ne biraju sredstva, jer bi ona, po skrivenim željama i potajnim očekivanja nekih moćnika, trebala postati i ostati jedinim „opinion-makerom“, ili čimbenikom koji presudno utječe na razmišljanja i ponašanja Hrvata, jer se u njihovim visokim sferama već odavna učvrstilo shvaćanje da je narod - stoka.

Na „dalekovidnici“ su sve vijesti, a posebice centralni dnevnik uvijek bili najgledaniji, a samim time i najunosniji. Zato priče o sapunicama, koje multipliciraju ili onemogućavaju gledanost centralnog dnevnika su ustvari bespredmetne. Uostalom, sapunice su uvijek bile neke vrste bijega od stvarnosti, još od prvih serija proživljavanja tuđih života (kao npr. Dugo toplo ljeto ili kasnija karizmatična Dinastija, iz koje su se danas razvile razne bljutave španjolske masovne proizvodnje, i još bljutavije domaće sapunice od kojih se dobronamjerniku diže kosa na glavi). Sve te serije ne bismo trebali niti smjeli smatrati konkurencijom informativnim programima – ukoliko bi bili profesionalno odrađeni, sadržajni, objektivni i u dovoljnoj mjeri kritični. Jer upravo takvi i moraju biti ako se želi postići i zadržati ugled (koji se u TV žargonu maziva – gledanost) pa je smiješno i tragično, odnosno tragikomično čuti „dobričinu“ Šveba kako nam tumači da „ gledanost nije najvažnija!“

A što je onda najvažnije? Šveb je očito takvo nešto od nekoga morao čutio - jer oni, „zvonari katedrale duha“, koji zaista stoje iza zadnjih obrambenih linija prava građana na objektivno informiranje, vjerojatno baš tako nekako i misle: Oni, radi svojega mira i interesa, nesnošljivom grmljavinom katedralnih zvona bi najradije zaglušili sve neugodnosti, gluposti, zlonamjernosti i podvale kojima nas se obilato zasipa, pa ako pritom treba nadomirivati troškove tržišno oslabljene "dalekovidnice" nije nikakav problem - jer bi se to ionako plaćalo od naših kuna, tj. iz državnog proračuna.

Nedavne kadrovske križaljke i premetaljke u „katedrali duha“ su rađene upravo s takvim namjerama: od Sutlića preko Hlo do Domagoja i Jasne Burić u operativi, a od Juraja Njavra do Siniše Grgića u ideološkom controllingu (čitaj Upravnom vijeću). Jer je prioritet svih prioriteta (a u javnosti je to jasno i glasno baš tako bilo doživljeno) pretvoriti nacionalnu televiziju u rampe za odapinjanje medijskih V-2 bombica (razornih spinning-raketa).

Eto zašto ja vidim, da je priča o dobričini Švebu i rukometu krajnje marginalna stvar, više povod nego uzrok i posljedica. Politička vrhuška u Hrvata (ne mislim obavezno na trenutno vladajuću koaliciju, mada je trenutno kod nje najuočljivije), u Hrvatskoj u proteklom razdoblju a naročito unutar četiri posljednje godine skoro ništa nije riješila. Nasilnim inženjeringom su opstali na vlasti i u cijelosti se ponovili, skoro do najsitnijeg detalja, i dalje ne čineći ništa bitno, iako se stvari opasno dodatno kompliciraju (od ukupne svjetske situacije, do uzavrelih unutarnjih odnosa i ubrzanog pristizanja milijunskih računa za neprofesionalnost i balkansko divljaštvo). Zato je vlast, da bi opstala, jednostavno prisiljena slijediti onu poznatu medijsku zamku da se ništa ne događa što nije u vijestima“, pa na taj način silom pokušavaju krojiti svoj javni "image".

U takvim naivnim akcijama se pojavljuju tri vrste probisvijeta.

- Prvi su "magovi" medijskih manipulacija (Hlo i Burići) koji rade svoj posao prilično traljavo i prozirno, a samim time sve manje probavljivo.

- Drugi su "talibani" (tj. čuvari poretka) koji su i sami na ovaj ili onaj način kompromitirani - kao što je onaj posljednji "borac" Siniša Grgić, poznat po skandaloznom projektu "Otok znanja" (radi kojeg je već odavno prekoračio granica zakona – i još ga samo "veliki vođa" čuva od navale USKOK-a).

- Oni treći, ali najgori i najrazorniji, su navodni NGO čuvari pravde i poštenja, koji umjesto da se bore za promoviranje pravednijeg političkog sustava, i prava hrvatskog čovjeka na udobno i humano okruženje, bezočno se prebacuju na drugu stranu svirajući prateće akorde "spin-doktorima" i "talibanima".

Da li su iza svega ovoga moralnog posrtanja u igri "srebrnjaci" (poznati iz kršćanskog nauka kojeg oživljava aktualno Uskrsno vrijeme!), ili su na djelu neki drugi i drugačiji "zvonari katedrale" no moralne nakaze (nasuprot Quasimodu, poznatom Zvonaru crkve Notre-Dame, koji je samo fizički bio nakaza, ali zato uzor moralne ljepote). Na nama je da pokušamo formulirati odgovore.

Zato vam sretan Uskrs, vi "stoko sitnog i krupnog zuba", vaše je svakako kraljevstvo nebesko, a za zemaljsko se tek trebate izboriti! Isus i simbolično značenje njegovog "probodenog srca" nije ničije ekskluzivno vlasništvo (mada bi to neki željeli prisvojiti) nego civilizacijska tekovina koja pripada svekolikom pučanstvu bez obzira na vjeru, boju kože i naciju!.