pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nesretno zdravstveno stanje Ivice Račana samo je potvrdilo teoriju da je jedini bitni faktor političkih promjena, u posljednjih pedeset godina, na našoj političkoj sceni – biologija.
Izbori se bliže, a medijima je danas bilo zanimljivo saznati što oporba misli da bi SPD trebao poduzeti glede Račanove nemogućnosti obnašanja vođe oporbe. Izjave HNS-a, HSS-a i HSP-a, kao, recimo, najznačajnijih predstavnika te oporbe, mogu se sažeti pod jedno; ne talasaj. Ne zaboravimo, SDP ih apsolutno podržava u tome.
Mogu prihvatiti kako prilikom inicijalnog odlaska Račana na liječenje nitko nije niti mogao pretpostaviti koliko je njegovo zdravstveno stanje loše. Logično je tada bilo Antunovićku postaviti kao namjesnicu stranke, kao najmanje zlo. Međutim, u međuvremenu se štogod toga dogodilo; SDP je krenuo u predstavljanje svoga programa na dosad neviđen način na ovim prostorima, ali, vjerojatno i njima samima, neobično uspješan. Jurčić, mic-po-mic, gradi svoju reputaciju kao čovjeka koji bi, uistinu, mogao uspješno voditi ovu zemlju iz premijerske stolice, a SPD nikako da počne i na njemu skupljati formalne političke bodove. Ostaje mogućnost da je ovo nećkanje samo takticiranje te će ove bodove poentirati tek kada bude vrijeme za to.

Vratimo se još malo na ostatak oporbe; nije mi jasno u čemu pak je njihova bojazan. Teoretski, oni bi na eventualnom rasipanju SDP-ovog glasačkog tijela mogli samo profitirati. Pa ipak, sramežljivo zagovaraju pristup ne talasaj.
Meni kao potencijalnom glasaču oporbene opcije sve ovo može značiti samo jedno; oporba ne vjeruje niti sama u sebe da ima dovoljno ljudskih i inih resursa kako bi mogla papirati HDZ-etu i njegovim perjanicama, spin doktorima i ostalim stručnjacima. Čak štoviše, neki čelnici oporbe, poput Pusićke, nisu skloni niti razbijati lokalne koalicije, konkretno HDZ-eta i HNS-a u Međimurju, jer, pa nećemo sad pred izbore. Bože moj, pa ovo će biti izbori za parlament, a ne lokalni izbori, dajte pokažite malo političke hrabrosti!

I tako, dok je vođa u bolnici, malci od palube, samo lagano puljkaju vodu koja polako pušta kroz trup čamca što ih vodi kroz tamne vode Hrvatske. Još dublje u tminu, ali nije ni važno; svejedno ti je potoneš li u kristalnom moru ili mutnoj žabokrečini. Bojim uopće pomisliti kako bi ova ekipa, ukoliko dobije izbore, mogla parirati nadobudnim apartčicima Europske unije prilikom nametanja kojekakvih upitno korisnih pravila, zakona ili ograničenja Hrvatskoj. Pa ne bi mi, ali ako baš moramo, ali stvarno vam odlučno velimo da mi to ne bi... Ali, ako baš moramo...

Na kraju, mogu baciti i malo svjetla na budućnost; ipak još nije kraj, daleko je do izbora, a tko zna, možda u međuvremenu oporba pronađe izvor mudrosti pa konačno shvati kako je možda ipak najpametnije, još samo ovaj put, izaći na izbor kao koalicija. Dobiti izbore kao koalicija. Provoditi vlast kao koalicija. Pokušajte se sjetiti kako ste jednom vlast tako već dobili. Ovo vam je prilika da ispravite greške koje ste zbog vlastite veličine prilikom provođenja vlasti napravili.

U svakom slučaju, previše možda za moj ukus.

P.S.
U ovoj zemlji apsurda i političkog kukavičluka, ne bi čudilo da će nositelj liste biti čovjek koji bude u trenutku izborau nekoj bolničkoj sobi priključen na aparate za održavanje života. To još nismo vidjeli...