Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Meni nije jasno na koji način ti zamišljaš da država može biti vlasnik u tržišnom gospodarstvu? Da je država bila dobar vlasnik i gospodarstvenik, ne bi Jugoslavija bila propala. Dakle, moraš se odlučiti da li si za tržišni princip gospodarenja, ili za plansko-dirigirani državni princip? Da li želiš vratiti samoupravljanje? Mislim da sam već ovdje napisala da tržišni princip gospodarenja nije oprečan samoupravljanju. Skupi se vas dvadeset radnika, svaki uplati po 1000 kn temeljnog kapitala, izaberete međusobno direktora tj. člana uprave, koji će vas voditi, a vi ćete njemu samoupravno naređivati što da radi. Sastanak radničkog savjeta jedan put mjesečno, čistačica kao predsjednik radničkog savjeta. U čemu je problem? Ja ga ne vidim. Meni je veći problem to da se od običnih državnih službenika, koji rade za minimalne plaće, koje im gospodarstvo može udijeliti porezima, očekuje da će uspješno upravljati velikim korporacijama tipa INE, T-coma i slično. Pa zdrav razum govori da je to nemoguće! Uostalom, dok smo imali državne monopole i cijene njihovih roba i usluga bile su monopolističke, otkad je društvo odletjelo na tržište, a pojavili se konkurenti i cijene su pale. Isti zaključak važi i za banke. Svi kukaju kako su banke u rukama stranaca. Ali gospodo draga, dok su banke bile hrvatske, kamatne stope su se kretale na razini 15%, a kad su se u tržišnu utakmicu uključile strane banke, pale kamatne stope i na 5% (primjerice za vozila i slično). Meni nije jasno tko može kukati za kamatnom stopom od 15%?
