članak 52.

• Dnevnik zeleni dalmacije - Čet, 01/09/2011 - 08:42
• Glasujte
  24 Up Down
• Komentari 24 dodaj komentar

U rujnu 2004 godine donese Vlada Uredbu o uređenju i zaštiti zaštičenog obalnog područja mora popularno nazvanu Uredba o ZOP-u. Bučno prezentiranu u medijima i načelno dobro prihvaćenu od struke i javnosti. Člankom 12. ove Uredbe, a sve u svrhu „zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja zaštičenog obalnog područja mora“, propiše Vlada brojna ograničenja za planiranje izdvojenih građevinskih područja izvan naselja i površina unutar naselja ugostiteljsko turističke namjene. Da ne duljimo, od 16 važnih alineja članka 12. izabrati ćemo za potrebe ovoga dnevnika samo dvije:
– izgrađenost građevne čestice ne može biti veća od 30%,
– koeficijent iskoristivosti građevne čestice ne može biti veći od 0,8,
U sadržaju Uredbe propiše Vlada i obavezu njene primjene u postupcima izrade i donošenja prostornih planova kao i u njihovom provođenju, te obaveže županije da usklade donesene županijske planove sa sadržajem Uredbe.

U slijedećih nekoliko mjeseci odradile su županije ovu obavezu te su se predmetne alineje, zajedno sa ostalim sadržajem Uredbe uselile u županijske prostorne planove. Tako nastade i drugi razlog da se isti sadržaj obavezno useli i u planove užih područja. Naime, u tadašnjem Zakonu o prostornom uređenju postojala je odredba koja je propisivala da planovi užih područja moraju biti usklađeni sa planovima širih područja, koja je do danas, kroz sve izmjene koje je Zakon doživljavao, još na snazi.

Suprotno dvostrukoj obavezi u prostornim planovima užih područja počeli su se ipak, pred očima Ministarstva i uz njegov blagoslov, javljati malo drugačiji sadržaji. Tako se ograničenje iskoristivosti građevinskih parcela (maksimalni koeficient iskoristivosti 0,8) u prostornim planovima gradova i općina, te u Gup-ovima često zamjenjivalo koeficientom 1,5, a u detaljnijim planovima i većim. Mi u Splitu zabilježili smo i veći broj koeficienata iskoristivosti koji počinju brojem 3, a najveći 3,83. Naravno, nađe se i koji povišeni koeficient izgrađenosti. Da pojasnimo za čitatelje koji nisu „struka“, koeficient iskoristivosti predstavlja omjer između maksimalno dopuštene građevinske površine zgrade i površine građevinske čestice na kojoj se planira, odnosno realizira. Konkretno koeficient 0,8 dopušta građenje zgrade građevinske brutto površine 800m2 na čestici površine 1000m2, još konkretnije koeficient 3,83 omogućava 4,78 puta veću izgrađenost nego je dopuštena županijskim prostornim planom i Uredbom.

2007. godine predloži Vlada Saboru donijeti novi Zakon o prostornom uređenju i gradnji. U njega vrlo deteljno unese sadržaj predmetne Uredbe, a samu Uredbu stavi van snage. Članak 12. Uredbe pretoči se u članak 52. Zakona, pojave se čak i neka nova ograničenja. Jedno ćemo spomenuti, ima vezu sa gore istaknutim alinejeama; Rekonstrukcija postojećih građevina ugostiteljsko turističke namjene planira se tako da se ne povećava postojeća gustoća korištenja, izgrađenost građevne čestice i koeficient iskoristivosti, ako su te veličine veće od onih određenih u našim alinejama. Propisala je Vlada ovim Zakonom i jasnu odredbu da se u slučaju protivnosti odredbe dokumenta prostornog uređenja odredbi samoga Zakona mora primjeniti odredba Zakona. Donese Sabor Zakon. I to bi bilo to. Dobar tek. Čvrsto da čvršće ne može biti, nema načina zaobići sadržaj koji korijene vuče iz Uredbe.

Odlično su ove odredbe razumjeli mnogi gradonačelnici. Opatijski, nakon što je također jasno razumio stanje stvari, zamoli dopisom Vladu da razmotri mogućnosti izmjene ovih odredbi, „naročito koeficienata izgrađenosti i iskorištenosti, koji već danas kod postojećih, izgrađenih hotelskih kapaciteta daleko premašuju propisane vrijednosti“. Ministarstvo mu odgovori. Za potrebe ovoga dnevnika odgovor Ministarstva skratiti ćemo našim viđenjem sadržaja ovog dopisa: „Ne snalazite se dobro. To što je u članku 52. stavak 1. izričito propisano ne trebate primjenjivati u zonama ugostiteljsko turističke namjene unutar naselja za koje je to samo preporuka. Istu ne morate poštivati pa slobodno planirajte što god želite, posebice u slučajevima kada se radi o postojećim već izgrađenim objektima“. Tako izričita zakonska odredba postade preporuka.

Okači Ministarstvo ovaj dopis na svoje internetske stranice u odjeljak Propisi – Upute, objašnjenja i mišljenja. Nazove Načelnica Uprave za prostorno uređenje Ana Mrak-Taritaš ovaj dopis mišljenjem, uključi ga u dokument Primjena i tumačenje prostorno planskih dokumenata u procesu projektiranja i gradnje te krene njime stručno usavršavati ovlaštene arhitekte i inžinjere. Ali gradonačelnici, njihovi upravni odjeli i ovlašteni arhitekti nakon „mišljenja“ nisu trebali dodatnu edukaciju. Razmahale su se aktivnosti na njegovoj provedbi, a nezakoniti sadržaji kao npr. 25 postotno povećanje površine splitskog hotela Marjan, uglavljeno u odredbe Izmjena i dopuna splitskog GUP-a, dobiše snagu. Nakon donošenja ovog „mišljenja/tumačenja“ sve primjedbe na prostorne planove kao i primjedbe na izdane lokacijske dozvole glatko su se odbijale „mišljenjem/tumačenjem“ Ministarstva.

Jedini glas protiv ovakvoga ponašanja zabilježili smo u lipnju 2009. Savjet prostornog uređenja, gle čuda, posvjetovao je Vladu sadržajem dokumenta Kriteriji za planiranje turističkih predjela obalnog područja mora. U njega su jednostavno prepisali odredbe Zakona o kojima govorimo.

I mi smo se zainteresirali za ovu problematiku. U nekoliko situacija i naše žalbe glatko su odbijene pozivom na „mišljenje/tumačenje“. Dođe nam u ruke i jedna odbijenica Urbanističke inspekcije sa nesuvislim obrazloženjem kako oni to već rade kad nemaju suvislog. Sjeli mi i napisali opširan zahtjev Ministarstvu. Da ponovo razmotri i povuče svoje „mišljenje“. Nije se umorio državni tajnik kucajući odgovor. Kratko i jasno, nije to mišljenje, to je samo odgovor, a „pravni poredak RH ne propisuje ukidanje/povlačenje ili stavljanje van snage odgovora tijela državne uprave upućenog pojedinom subjektu“. Kakav interesantan odgovor državnog tajnika koji zna kolike silne nezakonitosti je taj odgovor/mišljenje/tumačenje proizveo i kolike u tom trenutku proizvodi, a naročito kakve nesagledive posljedice će nastati kad se jednog dana te nezakonitosti počnu ispravljati. Druga državna tijela kojima je naš zatjev poslan na znanje (napomena Saborskom odboru za zakonodavstvo zahtjev je poslan pogrešno, bez ikakvog zahtjeva za pokretenjem procedure za vjerodostojno tumačenje članka 52.) nisu imala vremena za kucanje.

Nakon toga zabilježili smo u medijima više pritisaka na Ministarstvo da sadržaj ovoga članka izmjeni, javljao se HUP, pa Hrvatsko društvo urbanista, nismo to precizno evidentirali, ali je izgledalo da su se nakon smjene Ministrice ovi pritisci pojačali. Očito praksa postupanja protiv odredbi Zakona nije ulijevala pravnu sigurnost investitorima, nad svim izdanim dozvolama i donesenim prostornim planovima visili su mačevi Upravnog i Ustavnog suda, do kojih po našoj evidenciji, koja uopće ne mora biti točna, ova problematika još nije stigla.

Konačno Vlada odluči ne slušati Savjet koji je osnovala da bi je savjetovao, već popustiti pritiscima investitora, Ministarstva i dijela struke, te u posljednjim nedavnim izmjenama Zakona brisanjem triju riječi potpuno ukine nadležnost sadržaja članka 52. nad ugostiteljsko turističkim zonama unutar građevinskog područja naselja. Savjet takvu odluku nije komentirao, jednostavno je prešao preko toga i nastavio savjetovati Vladu, investitori su zapljeskali i vjerovatno proslavili. Prostor više nije Zakonom zaštičen, sa strukom i lokalnom samoupravom ćemo lako, kao i do sada. Mi smo ostali u čudu. Najviše zbog potpunog muka. U halabuci koja se čula oko donošenja nedavnih Izmjena i dopuna Zakona nismo zabilježili niti jedan jedini glasić o ovoj problematici. Nijedna udruga, nijedan medij, nijedan novinar, nijedna politička stranka, nijedna stručna organizacija, tijelo, društvo, nijedan ovlašteni arhitekt, inžinjer, urbanista. Nijedan glas iz turističko ugostiteljskog sektora, niti bilo kojeg drugog sektora. I tužno i tragično.

Što će se sada događati može se špekulirati. Hoće li investitori krenuti u realizaciju nezakonito planiranih građevina? Ili će možda poželjeti ovih 3,83 povećati? Vjerovatno ovo drugo. Ako su uz zakonsko ograničenje 0,8 stigli do 3,83, onda će biti mačji kašalj bez ograničenja stići do 6 ili 7, odnosno kolikogod požele. Do kojega koeficienta će konačno stići? Hoće ova izmjena pomoći Vladi da ulovi „moj spas za mene“?

Ovim potezom pade i ostalih 14 alineja članka 52. koje ionako dobrim dijelom nisu bile primjenjivane. Srećom ima i utjeha, nadležnost odredbi članka 52. nad izdvojenim ugostiteljsko turističkim zonama izvan naselja još se drži, i to čvrsto da čvršće ne može biti.

Ali čemu ovoliki dnevnik o izgubljenoj bitci? Prvo, red je da se ova uglavnom nepoznata problematika na jednom mjestu zbroji. Drugo, ovo zadnje „čvrsto da čvršće ne može biti“ samo je šala. Ovih dana stigao je u naše ruke jedan dopis Urbanističke inspekcije. Unutra ima svašta, zaslužuje cijeli dnevnik, nemamo još dozvolu da ga objavimo. Između ostalog očit je silan napor Urbanističke inspekcije da opravda pretvaranje koeficienata iskoristivosti građevinskih parcela u koeficiente iskoristivosti čitavih zona, odnosno čak više zona zajedno. Tako površina neizgrađenog prostora uz more koji u konkretnom slučaju obuhvata trećinu zone (a našlo bi se i zona u kojima obuhvata i polovinu zone, ili čak više) uskače u izračun koeficienata pojedinih parcela.......... pa je uz pomoć površine prometnica i drugih javnih površina iskoristivost građevinskih parcela moguće udvostručiti ili utrostručiti, a konkretan hotel, sa koeficientom iskoristivosti oko 1,6 uskače u zakonske okvire..... Sasvim dovoljno da iz stava Urbanističe inspekcije pročitamo početak pada zakonskih ograničenja i u izdvojenim zonama ugostiteljsko turističke djelatnosti izvan naselja.

Gdje je kraj koeficientima? Kako stvari stoje samo nebo je stvarno ograničenje. A kako bi trebalo biti? Naravno da bi planiranje ugostiteljsko turističkih zona trebalo prepustiti lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Baš kako bi im trebalo prepustiti i upravljanje plažama kao i mnoge druge stvari. Ali tek u trenutku kad sazriju. Dok prostorne planove pišu investitori, dok je struka samo sredstvo naredbodavaca, dok je lokalna samouprava samo službeni blagoslovitelj planova investitora, dok je ista nositelj devastacija pomorskog dobra i obale u širem smislu, dok je Zakon samo preporuka, dok javnost ne postane java, samo ozbiljna zakonska ograničenja mogu spasiti prostor. I usput zaustaviti vrtnju koruptivnog bubnja prepunog investitora, gradonačelnika, stručnih, službenih i ovlaštenih osoba u „točci ograničenja“. Tamo gdje još nije kasno.

Udruga Zeleni Dalmacije

• Dnevnik zeleni dalmacije - Čet, 01/09/2011 - 08:42
  
• Komentari 24
• 2659 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar