Neovisni, ali ne i neutralni

dopustite sada kada su se svi izredali, da Vam i ja kao jedan od najobičnijih građana grada Zagreba čestitam na izbornoj pobjedi, riječima: "Čestitam Vam".

Svjestam sam da vam čestitam nakon proteka nekoliko dana, i tek nakon što sam na stranicama pollitika.com čestitao poraženomu Josipu Kregaru. No, ja sam Vam, velepoštovani gospodne Gradonačelniče, čovjek iz puka, i navikao sam tješiti poražene, jer takvih Vam je puno oko mene. No, kada sam čestito, tomu Kregaru, ja sam ga i puno nahvalio. Neka znaju da se time uvećava i vrijednost Njihovoga, ali i našega uspjeha. Jer Vaš uspjeh - i moj je uspjeh! Konačno, a i među nama govoreći, ipak je velika razlika pobijediti toga Kregara (ni imena mu se više ne sjećam), u konkurenciji jedne Tatjane Holjevac, koja je, i kao što svi znamo, oduvijek bila Vaša najteža, i najgora protivnica. Kakva je prefrigana i lukava, uvijek Vam je zadavala probleme, i bila je uvijek protivu Vas, i stalno je glasovala protiv, i u javnost Vas je stalno napadala, tračala, i ružno ogovarala.

Kao što uočavate iz ovoga mojega početka, a nadalje pogotovo, čestitka koju sam uputio Vama u opetovanoj, i za mene očekivanoj i normalnoj odluci zagrebačkih građana da nam i nadalje budete svima na čelu, prepuna je emocija, i jedva suspregnutoga oduševljenja što sam to opet doživijo. I dok vam ovo pismo pišem, suze radosti klize od sreće mojim mokrim obrazima. Jerbo Vi ste oduvijek podrazumijevali ljude iz naroda. Zato sigurno znate da smo ovih nekoliko dana u radosti odojke okretali, pjevali, pili, pa se čak i napili. Eh, da ste to samo vidili i doživili. Na prvu vijest da ste pobijedili, premda smo to odmah znali po izlazima naroda na izbore (što će izlaziti kada se sve zna) ipak se nismo mogli suzdržati. Od sreće smo vrisnuli! I do duboko u noći na ponedjeljak od sreće smo plakali. A ja i danas od sreće još uvijek plačem, dapače, čim se toga sjetim od sreće mi se sve u grlu stegne.

Stoga sam uvjeren da ćete s osobitim zadovoljstvom primiti ovu moju čestitku za Vašu i našu izbornu pobjedu. A može biti da ćete i Vi od sreće zaplakati, jer znam kako ste u srcu niježan i osjećajan. A osobito i zato što Vam čestitam iz dubine moje domoljubne duše, i kao hrvatski branitelj i pripadnik nekadašnje 100-te zagrebačke brigade. I sretan sam i presretan sam što sam 1991. preko Kupe branio Hrvatsku, ali i svoj rodni grad za ponos i sreću da nam Vi budete na čelu. No, pišem Vam i izvorno iz srca svoga, iz dječačkih mojih ulica oko Kvatrića, i iz mojih nada ali i iluzija odrastanja, i životne nesreće što desetljećima morao sam čekati potvrdu svoga rodnoga zagrebačkog identiteta. A to sam ostvario s Vama! Stoga s iskrenim i neskrivenim ponosom, i s iskrenom srećom zahvaljujem Vama - ali jednako tako zahvaljujem i svakom pojedinačno od 150.000 mojih sugrađana - što ste vi izabrani opetovano po četvrti puta za Gradonačelnika grada Zagreba. Jer Vi ste, prepoštovani Gradonačelničke grada Zagreba, gospodine Milane, sublimacija svega onoga što nitko prije Vas nije imao, u jedinstvu i križištu mudrosti, sposobnosti, energije, elokvencije, stručnosti, čestitosti, drugarstva i gospodarstva, ali prije svega i na prvom mjestu - istine. Istina i samo istina znamenje je Vaše. Stoga ste kao nitko prije Vas u tisućugodišnjoj povijesti nekadašnjega Kraljevskog grada Zagreba, s punim pravom kazali kako ste
"jedan od rijetkih u Hrvatskoj, koji u svojoj karijeri javnih funkcija koje obavlja nikada nikome nije ni jednu riječ krivu rekao, a kamoli nešto napravio, pa ni pomislio".

Zato danas kada ste pobijedili sve neprijatelje Vas i nas, i kada ste morali biti suzdržani čak i prema takvim nitkovima, molim vas i preklinjem da konačno tomu stanemo na kraj. Kažimo: "DOSTA" svim onima koji dobrotom Vašeg srca i ljudske Vaše duše zlorabe ime Vaše i prezime Vaše, i lik Vaš, i djelo Vaše. I neka završe onako kako su izgovorili, i objavili u ljudskoj pokvarenosti svojoj, citiram:

BILO JE I VEĆIH MUDA OD TVOJIH. NIKOGA OD ONIH KOJI SU LOŠE PISALI O MILANU BANDIĆU VIŠE NEMA U NOVINAMA. BILO BI TI BOLJE DA POČNEŠ VJEROVATI U BOGA JER ĆE TE KAZNITI. MOGAO BI SE TU DOLJE POSKLIZNUTI I SLOMITI NOGU ILI BI SE NEKOME OD TVOJIH MOGLO NEŠTO DOGODITI. MOŽEŠ TO SVE NAPISATI.

Da, Milane - takvima valja pljunuti u lice! I dobro ste svima svojedobno poručili neka Vama pljunu u lice ako ne sagradite Dinamov stadion kako ste obećali, i za što sve svoju riječ zadali.
Stoga valja njima pljunuti u lice, i svim takvima kojih više nema, i s razlogom više i ne smije biti među nama. Ne trebaju nam građani Zagreba s mudima razbijenima, već građani koji su osviješteni, i koji znaju što nam treba, i što ima najviše izgleda, s mudima nabreklima. Stoga se i ja pridružujem našoj dragoj Gabi Novak, Zdenki Vučković, Zdenki Kovačićek, Jasminku Houra, i brojnim drugima. Čestito i časno pružili su Vam potporu u besplatnom oglasniku zagreb.hr, kojega samo primili raširenih ruku i raširenih srca u naše domove. Ali i sa sretnim smiješkom na ustima dok smo u prednjem planu gledali vaše preplanulo i lice muževno, i odostraga ono kiselo Kregarovo (i još bez kose, he, he, he).

Istodobno kao niškoristi diplomirani ekonomista s negdašnjega komunističkoga zagrebačkog Ekonomskog fakulteta (zato je studiranje bilo zabadave, a ne ko danas), želim vam poželjeti sreću i dugo zdravlje zbog nastavne Vaše veličanstvene uprave nad imovinom građana svoga grada Zagreba. I da nam jednako kao i do sada, prepoštovani i predragi Gradonačelniče grada Zagreba, gospodine Milane Bandiću, nikako i nikako ne odustanete, i ne posustanete od prosperitetnoga i višedimenzionalnoga razvitka Zagrebačkog holdinga. U proteklom desetljeću, i posebice u prethodnome mandatu pokazali ste, i svima dokazali neprevaziđene Vaše sposobnosti i kvalitete, u cjelini struke, talenta, i poduzetništva Zagrebačkog holdinga u sva tri pogleda.
Prvo je višedimenzionalno slojevito građevinarstvo, drugo je financijsko-monetarno sagledavanje i rješavanje, a treće je najvrednija ljudska, humana dimenzija, u nezaposlenih zbrinjavanju. I to onih najvažnijih, a kazao bih i najdražih, naših drugova i drugarica, karanfila i ruža personifikacija i supstancija Zagreba.
No, zasebna vrijednost Zagrebačkog holdinga je u brandu ZAHA, kojega ste Vi bili stvoritelj, kreator, i kreacija. Jer ZAHA brand je danas postao standard, dapače, Europi i u čitavom svijetu to je marka najuvaženijih stručnih potencijala najboljega iz Zagreba: počam od zagrebačkih Kikaša, Maričića, Penave, Šućura i tolikih, i tolikih zaslužnih konzultanta, toliki i toliko zaslužnih kooperanta, kumova i ortaka.

S Vama, i svima nama na čelu, Zagreb je na naslovnicama svjetskih i europskih magazina postao ogledan svjetski primjer kako se iz zapuštene balkanske selendre postaje humana sredina "po mjeri i guberu obična čovjeka". Zato zahtijevam u ime svih onih kojima ste Vi na čelu, i kojima Vi ležite na srcu, da naš Zoran u Gradskoj skupštini grada Zagreba odmah izda nalog za izglasavanje, a od Vas zahtijevamo prihvaćanje i žrtvu - da i nadalje ostanete jedini član Skupštine Zagrebačkog holdinga. I nam s Vama na čelu, brand ZAHA nastavi širiti slavu svijetom grada Zagreba. Svi znamo Vaše kvalitete, Vašu nepokolebljivost, Vašu nepokolebljivost, Vašu nepotkupljivost, i Vašu socijaldemokratsku čestitost. Zato sam siguran da ćete stanovite neželjene pojave, naravno, ako se kojim slučajem ikada pojave, posebice u Zagrebačkim cestama, energično i odlučno, i kao i ranije, privesti potrebitom sretnom završetku.

Vaše vizije i vaše davanje samoga sebe, jer Vi ste samoga sebe davali a od nas zauzvrat niste ništa uzimali, i oduzimali, izaziva u meni ponos i sreću. I uvijek kada vas ponekad uživo ugledam dok u hitnji pored mene proletite da na novo gradilište odletite, lepršavo poput žune, mekano poput srne, elegantno poput zebre, kao da dobivam injekciju životnog optimizma, novoga životnoga nadahnuća. Jer znam da ništa nije crno a da ne može postati još i crnje, i znam da ništa nije ružno a da ne može biti još gore, i još ružnije.

I premda do danas nisam bio član SDP-a, a ni sam ne znam zbog čega, koristim ovu prigodu da vas izvijestim kako sam nakon vaše izborne pobjede to odmah učinio, još u ponedjeljak! I obećavam Vam, i zaklinjem se da ću slijediti Vaš put - Put izgradnje Zagreba, Put prema novo izgrađenim mostovima koji nas vode u budućnost, Put prema novo sagrađenim cestama koje nas vode u napredak, i Put stvaranja, rada, i davanja za Vas - na čelu. Jer to je Put - u nove radne pobjede. I plačem od ganuća, i srce mi ste steže, dok mi pred očima prolaze slike naših budućih veličanstvenih peterokatnica i desetokatnica, i u njima - novi stanovi za našu postojeću, i buduću djecu! A na svakom ćošku - dječji vrtići! Jer vi ste uvijek voljeli mladost Zagreba. Zamrzili ste nam komunalije - i hvala Vama na tomu, osigurali ste nam uzdržavanje i socijalne potpore - i hvala Vama na tomu, i mnogo ste nam pomogli, imamo nove tramvaje, imamo novu vodu, imamo sve što nam treba - a to je Zagreb po mjeri običnog čovjeka.

Pa Vas molim zbog svega toga, a i kao od ponedjeljak i člana jesdepea, da i meni postanete kum, i da podmlatku koje uskoro očekujemo u našoj obitelji - isto tako postanete kum. Takvo dvostruko kumstvo predstavljat će nam golemu čast, ali i obvezu. I zato Vam svečano obećajem, i zato Vam se svečano zaklinjem, svi mi - mladi i stari - ujedinjeni i zajedno, mi se kunemo - slijedit ćemo Vaš put. Kume Milane: Put Vaš - Put je Naš!

I ako vas smijem tako zvati - moj Kume, tada bih Vas molio, mislim ako je moguće, da se javim gospođi Jeleni, odnosno sada njezinoj tajnici, a koja je nekada bila Vaša tajnica a sada je vaša zamjenica, da mi pomogne u onomu u čemu je pomagala sve naše drugove i drugarice u našoj pobjedničkoj organizaciji. Prije par mjeseci dobijo sam otkaz u firmi koja je bila kao sve komunističke firme. I premda ni ona a ni ja nisam bio koristan, siguran sam da bih Vama mogo biti puno koristan. Ko što vidite ja nisam intelektualac, nisam ni jako pametan, a diplomirao sam ništa posebno i jeftino. Osim toga, uz rad u nekadašnjoj firmi, da znate, farbo sam svuda, i iz života sam učio - jer život je učionica i život je naša kovačnica. Pa ako je moguće, mislim, ako imate mjesto šofera, slučajno ispražnjeno, prihvatio bih to, a ako je sve zauzeto, pristajem i za kuhara, trebim krumpir i dobar sam za sve poslužiteljske kao i napredne služiteljske poslove. Nisam ni ambiciozan, jerbo sam dokazano običan, potrošan, svakodnevan, ne bute me ni primijetili, nezamjetan sam, bezličan, i gdje god da me stavite i postavite, imate ćete svoga čovjeka, vjernoga, pouzdanoga, odanoga. Slobodno mi možete kazati, primjerice: "ne mrdaj", i ja ne ću mrdati!

Svi oni, naš mili i premili Gradonačelniče, Kume Milane, koji su protiv Vas, neka znaju da ja ću nepokolebljivo, i nepotkupljivo biti za Vas. I koristim ovu prigodu da se istodobno zahvalim svima onima koji nisu izašli na izbore. Time su pokazali svoje bezgranično, nesebično, i odano povjerenje, predano povjerenje prema Vama. Jer ne izbore i ne treba izlaziti kad imamo Vas, eto, sada i po četvrti puta! A Bog će dati, i Gospa od Kamenitih vrata, da bude i peti puta, i po šesti puta, i po sedmi puta, i dovijeka, i navijeka kako i treba. A svi oni stidni i nebili, nesretnici, i judine duše, koji Vama nisu vjerovali, i koji su, od tih ponekih i preostalih, još uvijek protivu Vas - neka još jednom pogledaju Vaše djelo, simbol Vas - i ponos Nas - građana Kraljevskoga grada Zagreba!

Neprijatelji Vaši, i neprijatelji Naši (jer mi smo uz Vas, Kume Milane!), takvi raznorazni jebivjetrovi i probisvjetovi, hochstapleri, muljatori i drkatori, gologuzi i prdoguzi, našli Vama da se protive, i da se sprdaju s Vašim i zato s Našim sanitarnim uređajima u Dubravi - sram ih bilo i nebilo!!! Da nije Vas oni bi još živjeli u balkanskom dreku. Pa su naviknuti na čučavce otišli provjeriti to čudo naše socijalno-demokratske učinkovitosti. I onda se ti tutleki i mutleki uslikavali, cerekali, pederekali, blesanderi i balavanderi, nepismeni i iscereni - naši pritiskati PUSH. I s pravom su svršili tamo - gdje su i zaslužili … I za sve takve, koji još nisu shvatili dubinu misli Vaše, dubinu djela Vašega, premili dragi Kume Milane, u kompleksnosti Vaše tematike i problematike, i Vaše takve Misije i sanitarne vizije Zagreba, u svakoj gradskoj četvrti i u svakom zagrebačkom naselju sagradite nove PUSH-PUSH-PUSH automatike. Pa kad ih stisne i pritisne, neka stiskaju i pritiskaju: "PUSH". I pognuti neka gledaju u zagrebačku vodu mutnu, u koju nakon svakoga "PUSH" - oni sami s razlogom nestaju. Jer ništa ne razumiju. A barem Vi ste uvijek bili jednostavni, nikada niste bili zahtjevni, bili ste i ostali ljudski topli, neposredni, nesebični, i svima sve ste davali. I dajete i meni.

S uvažavanjem, i sa dubokim poštovanjem,

Zdravko Gracin,
u Zagrebu se rodijo
u Milanovom "PUSH "- završijo