pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

ČEMU SLUŽI GLAVNI GRADSKI TRG

Središnji zagrebački trg Josipa bana Jelačića ima svoju povijest, svoje priče i svoja događanja. Od negdašnjeg običnog placa, do danas je ostao sačuvan tek kip bana ali i on je, kako znamo imao svoja putovanja, premještanja i okretanja.
Svugdje u svijetu glavni gradski trg svojevrsno je ogledalo cijelog grada i njegovih stanovnika, pa tako i ovaj naš. I što nam to govori omiljeni Jelačić plac i u što se pretvorio?
Pamtimo ga po najvećem prosvjednom okupljanju svih onih koji su stali uz Radio 101 ali i po mnogobrojnim dočecima naših uspješnih sportaša, proslavama Novih godina, sakupljanju potpisa na razne peticije itd. Na njemu već godinama sviraju popularni Kraljevi ulice, povremeno nas zabavlja pantomimičar i sve to kao dašak europske supkulture spremno prihvaćamo u okrilje grada.
Na krilima naše široke zagrebačke duše, povremeno se na taj naš Trg dovuče netko tko se izležavajući u željeznom krevetu cjeli dan, proglasi konceptualnim umjetnikom, ma što to značilo. Ljudi se okupljaju, komentiraju, ljute, smijulje, i odlaze. Ostaje on – ''veliki umjetnik'' ugodno uvaljen u krevet s novinama u ruci, šeretskog osmjeha i s nekoliko filozofskih misli upitne vrijednosti!
A o čemu se tu radi? O tome da svako malo netko osjeti veliki umjetnički poriv, od policije ishodi dozvolu (valjda) i priredi, ni manje, ni više, nego performans! To su svi oni koji kod Bandića i Ljuštine nisu uspjeli iskamčiti novac iz blagajne za kulturu i evo ih na Trgu. Bitno je pokazati se i ugrabiti, ako je to ikako moguće, malo medijske pozornosti.
Tu su i oni koji u okrilju nevladinih udruga promiču i nameću svoje stavove. Tako nas je u danima pred Uskrs svojevrsni ljubitelj vegetarijanske prehrane želio ukoriti i upozoriti što trebamo jesti. Nutricionisti i liječnici nam to kao već nisu objasnili pa su Zagrepčani dobili prosvjetitelja zaključanog u kavez. Borio se taj čovjek da objasni puku kako ne treba jesti jaja i meso jer je to neljudski atak na životinje koje eto on štiti. Ljudi su negodovali, gađali ga jajima, mnogi psovali i zgražali se. Cilj – da svojim protestom upozori ljude da ne kupuju jaja i meso, naravno da nije ostvario a u to ionako ni on ni njegovi vrli ''pajdaši'' iz udruge koji su ga čuvali, nisu vjerovali. Bilo je bitno biti baš tu, producirati se i provocirati.
Egzibicionizam tog i takvih prosvjednika već je viđena stvar, i upitno je samo zašto se ti i takvi pojavljuju samo za lijepog vremena. E neš´ ti fore biti u kavezu dok je na trgu sunčani dan! Po kiši, snijegu, hladnoći i mrazu svoje predstave imaju samo kumice s Dolca i to svaki dan. U carstvu njihove salate, sira, jaja i luka osjećam se mnogo bolje i prirodnije. Ako netko voli biti u kavezu, preferira ispašu za ručak, mrzi meso i vrag zna što i koga sve ne, neka to zadrži za sebe, a Trg prepusti građanima kojima je tih i takvih glupavih provokacija dosta!
Apsolutno sam za proteste koji će ukazivati na neodrživu želju da se ostakli cjeli grad; počevši od najveće rugobe - nebodera na Trgu preko staklenih zgrada i garaža na Cvjetnom trgu. Ni ova staklena zgrada u Cesarćevoj ulici nije mi baš najbolje sjela. Zagreb – grad stakla! Pa nismo u Muranu!
No i pored toga ne pada mi ni nakraj pameti da ležim, čučim, spavam i prodajem konceptualnu umjetnost koju nitko ne razumije ili da protestiram na način koji je iritantan, blesav i totalno neučinkovit. Glavni gradski trg tome ne treba služiti i zato dajte da normalno njime prolazimo i koristimo ga za pametne stvari. Okolica Zagreba ionako je puna praznih livada bogatih ambrozijom koje jedva čekaju da u svoje cvjetna polja prime sve umjetnike i vegetarijance željne performansa.