Carska posla

• Dnevnik Robert Hirc - Sub, 03/04/2010 - 16:07
• Glasujte
  10 Up Down
• Komentari 3 dodaj komentar

U ovo lijeno preduskršnje poslijepodne, gledam na TV poučni povijesni film o Isusu.

Tu je i rimski car, tu su i njegovi savjetnici. Upravo gledam kako jedan od savjetnika šapuće Caru u uho da „Rim ne bi bio zadovoljan da Car pobije sve svećenike“. Ne ulazim sad dublje u radnju filma, ali nekako me cijela ta priča podsjeća i na ovovijeko društveno-političko stanje u u našoj zemlji.

U Rimu pregoropadnom caru sijeku glavu kad prevrši svaku mjeru u nasilnom vladanju. U najboljem slučaju i on i njegova obitelj budu otrovani od visokih carskih vjerodostojnika od kojih jedan (obično neki vrhovni svećenik) kuje plan i biva mozak operacije.
Car bude detroniziran jer je u jednom trenu doista počeo vjerovati da je utjelovljenje Boga i prestao je biti oprezan.

Naš je Car imao svu moć u zemlji. Tisuće i tisuće idolopoklonika klanjale su mu se i počeo je vjerovati kako je sve dozvoljeno i da nikad i nikom neće polagati račune.
No, Božja riječ providnosti rekla je da je došao čas da odstupi i on se povukao. No, komu ostaviti tron? Pa valjda onoj koja „ide kud i on“, i kojoj „je on najšarmantniji muškarac“. Tako je izjavljivala, uvijek je bila uz njegove skute, uvijek bez pogovora izvršavala njegove zapovijedi. Da, to je najbolji izbor! Brzo i bez puno pompe, izvršena je smjena vlasti. Idolopoklonici su digli ruke za to i sami ne shvaćajući prave razloge ovakve igre.

No, Carica je ubrzo prestala mariti za bivšeg Cara. Njegovi vjerni podanici odmah su odlučno prešli na drugu stranu i ne trepnuvši odrekli ga se.

O ovoj temi je gotovo već sve rečeno. Ono što mene intrigira je hipotetska situacija što bi bilo da je naš bivši Car odlučio kandidirati se za predsjednika republike. Uvjeren sam da bi u tom slučaju pobijedio. Objektivno, ne vjerujem da bi se našao kandidat koji bi ga mogao pobijediti. Desnica bi bila ujedinjena oko jednog kandidata, a ljevica ne bi imala dovoljno jakog suparnika. No, desilo se što se desilo i aktualni predsjednik države je ni kriv ni dužan iz drugog plana isplivao i pobijedio. Karte su se tako poklopile. Osobno mislim da je to za Hrvatsku bolji razvoj situacije, da me se krivo ne shvati.

No, da je Car ostao na tronu, ovom na čelu države ili onom na čelu vlade, gotovo je sigurno da ne bi bilo mnogih hapšenja i otvaranja mnogih afera. On sam bi i dalje bio jedan od najuglednijih građanina, prvi među jednakima.
Ne mogu vjerovati da su organi gonjenja odjednom postali puno učinkovitiji. Naprosto su se promijenile prilike.

No, ono što je razočaravajuće je dojam da se opet skidaju glave samo nekih nepodobnih svećenika – onih koji su do jučer bili dio te iste ekipe, a danas su ostali bez zaštite carskog dvora.

Hoće li istraga doći i do samog Cara? Moguće. Vidljivo je to po njegovim nervoznim reakcijama. No, vjerujem da se to nikad ne bi dogodilo da ne postoji zeleno svjetlo od politike za to. Car je izgubio moć, a vjerujem da mu je najtraumatičnije što je upravo "ona kojoj je najviše vjerovao" učinila sve da ga obezvlasti i „poskidala“ sve koji su mu ostali vjerni.
Ne vjerujem da je posrijedi borba za vlast na carskom dvoru (jer ta je bitka već riješena), već čisti sukob taština. Pa upravo je "ona kojoj je najviše vjerovao" izjavila da nitko od njegovih pobočnika nije mogao ništa raditi bez njegovog znanja. Time je širom otvorila vrata prema zadnjoj fazi detronizacije: prethodnika treba ukloniti do kraja da se više nikad ne vrati. A što je bolje od toga nego kazneni progon i zatvor?

Mogu zamisliti njegovu frustraciju. Pobijediti nepobjedivog spin-doktora s dva prezimena, a tako ostati izigran od osobe koju je tretirao kao zapisničarku. Uffff....

Quidquid agis, prudenter agas et respice finem. - Sve što radiš, radi pažljivo i misli na kraj, rekli su stari Rimljani.

Ali kad je kraj? U ljudskoj je prirodi da čovjek kad se dočepa neograničene moći misli da će tako biti dok je živ i da nikad neće umrijeti. Srećom, nije tako i prije ili poslije svi položimo račune na ovaj ili onaj način, jer svi smo ovdje samo u prolazu.

Pitanje je samo što ćemo ostaviti onima koji dolaze iza nas.

• Dnevnik Robert Hirc - Sub, 03/04/2010 - 16:07
  
• Komentari 3
• 3274 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar