pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ima li što ljepše od toga? Predizborna kampanja je razdoblje koje budi nadu i potiče naša očekivanja. Ljudi su u stalnom iščekivanju dana kad će im se ostvariti neka želja ( izgraditi ulica, pokloniti čokolada, kada će dobiti posao ili izravan upis na faks), a predizborna kampanja je upravo razdoblje ostvarenja naših želja( skoro poput Božića).

Tada naši političari postaju nekako darežljivi, napune ruksake bombona, čokolade, čak ponekad i igračaka i onda kreću u pohod. Posjećuju staračke domove, domove za nezbrinutu djecu i dječje vrtiće. U tom trenutku djeci, koja veselo sišu dobivene poslastice, postaje potpuno nebitno što će ih sutra netko iz ugledne obitelji moći pregaziti bjesnim automobilom ili što će im se, kad krenu u školu, svaki tjedan nekim čudom mijenjati udžbenici. I dok se dive novom medi kojeg je donijela ona prekrasna teta ili onaj striček koje nisu uspjeli ni promotriti kako treba jer su se (teta ili striček) morali slikati i snimati (ali nema veze bit će to sutra u svim novinama), sve brige postaju nebitne.

Za vrijeme političke kampanje političari pokazuju svoje najdublje osjećaje. Ponekad čak plaču i pred kamerama tako da nam više ni Marisol nije potrebna.

U razdoblju izbornih kampanja, sve se nekako dovede ured, pa premda je reforma rasterećenja školskih udžebenika malo zakazala jer djeca još vuku na leđima gomile informacija, a zbog hnos-a oni koji ne sjede na vrhu polukruga iskrive vrat i krivo prepisuju, za vrijeme izbora i to se riješi. Ok- ako već ne možemo smanjiti debljine knjiga, smanjit ćemo kriterije. Za vrijeme izbora nije više potrebno ni učiti. Dobit ćemo potvrde, podijelit će se i stipendije- svi će se lijepo upisati u srednje škole i na fakultete.
Nećemo više odlučivati na temelju tamo nekih ocjena i kriterije pa da djeca i mladi gube oči i krive leđa. eto! Politička kampanja štiti i naše zdravlje.

Moramo priznati da se (bez ironije) u vrijeme kampanje znaju izgraditi tu i tamo po koji vrtić, urediti bolnica i slično. Zna se urediti i koja ulica, a ako neki radovi malo zastanu pa izbori prođu prije dovršenja - nema veze. U tom slučaju uvijek nam ostaju kanali ispunjeni vodom u kojima tu i tamo možemo, ako malo skrenemo pozornost s ceste po kojoj hodamo, oprati noge (i to ponekad do struka) ili očistiti gume na automobilima( kasnije ih je malo teže izvući, ali u najgorem slučaju možemo čekati iduću kampanju pa će se i za to netko pobrinuti).

I na kraju, taj predivan dan.......IZBORI! To je dan koji povezuje ljude i uvodi sklad u obitelji. Na primjer, moja baka vam živi za te izbore. Djed, kojem stalno spočitava da je nikud ne vodi i da samo karta po gostionama uhvati je tada ispod ruke i njih dvoje uređeni, s kapicama, broševima, ulaštenim cipelama, u rano jutro odlaze na biralište kako bi se susreli s još mnoštvom svojih 80ogodišnjih prijatelja i zaokruživši željeni broj (osim ako nisu zaboravili naočale pa pogriješe) odlučuju o sudbini sebe i svoje djece i unučadi koji su još mladi pa se oni moraju pobrinuti o njihovoj budućnosti. Eto toliko o tom predivnom razdoblju kampanje, a sad idem brzo čitati novine kako bi saznala što je novoga, hoće li nam tko izgraditi ulicu, hoće li koji političar posaditi cvijeće, smršavjeti ili obojiti kosu, i gdje će se danas dijeliti bomboni.