Naslovnica › Dnevnici › clinton dnevnik

Čačić posjetio Đurđevac ili dojmovi o amerikaniziranoj kampanji na hrvatski način (reakcija i komentar)

Uto, 06/02/2007 - 22:01 — clinton

Internet je danas sredstvo komunikacije zbog kojeg je iza nas vrijeme muljanja, prodavanja demagogije i magle hrvatskim građanima tj. onima koji aktivno koriste Internet jer se sve lako doznaje, otkrivaju se laži, argumentirano se reagira na svakojake gluposti. To je svojevrsna povijesna prekretnica u javnom djelovanju naših političara, državnih dužnosnika i ostalih interesantnih osoba javnog života.

Upravo zbog toga što Internet otvara mnogo širi spektar razmjene i otkrivanja informacija toliko otvara prostor nekima koji ga koriste za razna dezinformiranja. Za primjer može poslužiti post pod naslovom „Čačić posjetio Đurđevac ili dojmovi o amerikaniziranoj kampanji na hrvatski način“. Iz teksta, se vidi da je politički motiviran, da se autor nije vodio uobičajenim komentarom i realnim sagledavanjem situacije već isključivom namjerom oblatiti Čačića pa tako spominje: „da je Čačić svježe obrijan, da je gradonačelnika pitao gdje je kotlovina…“. Čačić provodi koncept kampanje kakva u zapadnom svijetu daje rezultate, koju su prihvatili zapadni političari i svjetski lideri. Po svojim rezultatima Čačić je davno prešao okvire „političkog djelovanja na balkanski način“. Posljednja rečenica u tekstu bila je želja da građane informirate kako to izgleda u praksi. Što ih onda, dragi autore, niste informirali da se umjesto predviđenih 30 minuta, Čačić zadržao na tržnici u Đurđevcu 60 minuta? Što ih niste informirali da su mu obični građani poklanjali cvijeće, pregaču „picok“, košare sa domaćim proizvodima…? Što ih niste informirali o tome koliko se ljudi htjelo s njime slikati? Što ih niste informirali da su četiri starije gospođe zaustavile Čačića na cesti i zamolile ga da im sinove učlani u stranku? To nisu isprazne rečenice, to su činjenice koje su zabilježene video kamerom, fotoaparatom i uz nazočnost dvjestotinjak ljudi.

Dragi moj gospodine, po Vašem tekstu kojeg ste napisali pažljivo prateći Čačićev boravak Đurđevcu pretpostavljam da Vam je prebivalište na području Koprivničko-križevačke županije. U tom pogledu imamo jednu sličnost a ta je da obojica nismo iz Varaždinske županije. Ali iz te županije imam prijatelja s kojim zajedno studiram. I moj prijatelj i ja imamo braću. Moji roditelji financiraju moj studij i boravak u Zagrebu i školovanje mog brata za što mjesečno izdvajaju 3000 kn. U istom trenutku moj prijatelj mjesečno dobiva 2000 kn od Varaždinske županije i to cijele godine, bez obzira jesu li praznici, dakle 24000 kn na godinu dok njegov brat ima besplatni prijevoz do škole i nazad što je također značajan novac. Upravo je Čačić taj koji im je to omogućio kao i ostalim žiteljima Varaždinske županije. A zapravo smo i moj prijatelj i ja isti. Živimo u istoj državi, govorimo isti jezik, mjesto gdje smo proveli djetinjstvo udaljeno nam je samo 25 km jedno od drugog, imamo istu himnu, volimo isto more…. Razlika je jedino što je moj prijatelj iz Varaždinske županije a ja nisam. I što upravo zbog toga moj prijatelj ima puno više novaca i mogućnosti za lagodniji život, kako svoj tako i njegove obitelji.

Zato se veselim izborima. Nakon svih peripetija ,mogli bi izabrati čovjeka koji ne samo da zna što hoće, nego i kako to napraviti. Nije on s drugog planeta. On je menadžer koji radi posao. A vrijeme je za takve. “…princip je isti, sve su ostalo nijanse…“

Komentari

Sri, 07/02/2007 - 20:40 — mrak

ne vidim baš u čemu je

ne vidim baš u čemu je ovaj tekst demantirao prethodni, a osim toga čini mi se da bi bilo primjerenije da je objavljen kao komentar nego kao zasebni tekst

i vrlo lako mogu zamisliti čačića kako pita za kotlovinu, to mi je nekako vrlo spojivo s njime (iako je očito na nekoj dijeti pa mu kotlovina ne bi baš dobro sjela)

Sri, 07/02/2007 - 20:25 — silverci

Razlika je jedino što je

Razlika je jedino što je moj prijatelj iz Varaždinske županije a ja nisam. I što upravo zbog toga moj prijatelj ima puno više novaca i mogućnosti za lagodniji život, kako svoj tako i njegove obitelji.
Preseli u Varaždinsku županiju. I usreći se.
Ne moramo i mi ostali biti usrećeni.

Sri, 07/02/2007 - 01:41 — sm

Poštovani mladi kolega

Poštovani mladi kolega autore, internet doista služi da se "argumetirano reagira na svakojake gluposti". Zato ću i ja malo prokomentirati ovaj tvoj valjda "politički nemotivirani" tekst.

U prvi mi se mah učinila nerazumljivom tvoja tvrdnja da se "nisam vodio uobičajenim komentarom", ali si svojim opisom Čačićevog lika i djela koji nema baš nikakve veze s njegovim boravkom u Đurđevcu, otklonio eventualne dvojbe što pod tim podrazumijevaš. Time se doista nisam vodio.

Vodio sam se mojim viđenjem i dojmom o amerikaniziranoj kampanji, baš kao što sam naveo u naslovu teksta, a isti sam stekao na temelju vlastitog uvida u ono o čemu sam pisao. To se, osim kod rijetkih poput tebe, obično naziva argumentiranim pisanjem.

Ne znam što podrazumijevaš pod "realnim sagledavanjem situacije", ali Čačić jest bio svježe obrijan i doista je pitao gradonačelnika za kotlovinu, a to uostalom nisi niti osporio.

Umjesto toga mi prigovaraš da nisam spomenuo sljedeće:

Što ih onda, dragi autore, niste informirali da se umjesto predviđenih 30 minuta, Čačić zadržao na tržnici u Đurđevcu 60 minuta? Što ih niste informirali da su mu obični građani poklanjali cvijeće, pregaču „picok“, košare sa domaćim proizvodima…? Što ih niste informirali o tome koliko se ljudi htjelo s njime slikati? Što ih niste informirali da su četiri starije gospođe zaustavile Čačića na cesti i zamolile ga da im sinove učlani u stranku? To nisu isprazne rečenice, to su činjenice koje su zabilježene video kamerom, fotoaparatom i uz nazočnost dvjestotinjak ljudi.

Budući nisam bio organizator posjeta, a ni pripadnik Njegove svite, nisam mogao znati koliko je minuta bilo predviđeno za tržnicu u Đurđevcu. Da sam spomenuo "spontano" cvijeće, pregaču (fortun) s ispisanim "Ja sem Picok" i košare s "domaćim proizvodima" koje bi svakoga čije pamćenje seže dvadesetak i više godina unatrag asocirale na doba socrealističkog iskazivanja obožavanja "velikog vođe", rekao bi da ga želim ismijati, a to nije točno.

Kao što sam napisao, želja mi je bila da iznesem činjenice od kojih niti jedna nije osporena, i vlastiti dojam o tome kako mi izgleda amerikanizirana kampanja u našim uvjetima, te da potaknem raspravu (posve uobičajenu za ovaj blog) o tome što o takvom načinu vođenja kampanje misle ostali kolege autori i komentatori.

Ostatak tvog teksta neću komentirati jer nema baš nikakve veze s člankom na koji si reagirao.

Sri, 07/02/2007 - 20:30 — drlesar

Da, kada nema argumenata

Da, kada nema argumenata onda nećemo komentirati.
Ja pak sam čuo da su aktivisti HNS-a dva dana ranije svakom tko će htjeti razgovarati s Čačićem davali po 10.000 kuna, onima koji su spremni s njime se fotografirati nudili su po 100 dionica Coninga a one žene s ceste će dobiti svaka po apartman negdje na moru.
I to da je Čačić bio obrijan je prvorazredna senzacija, poznato je da se on brije samo svake prijestupne godine.

Tako ti je to moj SM kada se suoče dva DOJMA.

Sri, 07/02/2007 - 23:31 — sm

Ne samo da sam komentirao,

Ne samo da sam komentirao, već sam se potrudio napisati i cijeli članak, a točno je da neki nisu htjeli komentirati moje dojmove.

Za razliku od mladog kolege i ostalih koji misle (ako si i sami vjeruju) da se cvijeće, Picok fortuni i košare pune domaćih proizvoda spontano nose na tržnicu, ja u Đurđevcu živim i idem na taj plac, pa si dopuštam nešto i znati o drugim ljudima koji ovdje žive i odlaze na tržnicu.

Ja to ne ismijavam, ali sam htio vidjeti kako se drugima čine takvi relativno novi i manje uobičajeni elementi kampanje kod nas. Zato sam ju nazvao amerikanziranom, a ne drugačije.

No kako si rekao, ako nećete komentirati, onda ništa.

Sri, 07/02/2007 - 20:52 — ap

Ima uobičajene slične

Ima uobičajene slične prakse u hrvatskoj politici koju su radili i rade svi, pa i HNS, a koja je pomalo američka u obrnutom smislu.
To je onaj dio američke prakse gdje se skupljaju novci za kandidate i stranku a kod nas u obrnutom smislu se iz državnih i lokalnih proračuna i javnih poduzeća isplate novci za neku podršku ili obave usluge u tom smislu.
Za prošlu državnu kampanju su to radili svi a i Čačić prilično intenzivno. To je npr. HDZ-ovcima po Zagorju bilo sasvim logično. Pohvalni je primjer gdje je Čačić na taj način očitao lekciju Amerima, kad je dodatnom uplatom iz državnog proračuna prema američkim pravilima pretekao USA u udjelu financiranja i time rezao vrpcu na jednom otvaranju a američki ambasador pored njega je morao priznati poraz. To je bilo u jeku kampanje, u svim medijima i svi su pljeskali Čačiću obzirom da je ambasador na odlasku malo pretjerao u nezadovoljstvu.

Da li ima smisla u ovoj kampanji javno širiti stvar i na te teme?

Sri, 07/02/2007 - 00:10 — ap

Očigledno je da će u

Očigledno je da će u kampanji koja je krenula trebati obraćati pažnje na sve finese.

U vezi studenata i čenika je izgleda došlo do veoma različitih stanja. Npr. Grad Zagreb daje već učeničke stipendije 2000 kuna, to je još iz razdoblja koalicije SDP-HNS a sada i besplatni javni prijevoz. Studentske stipendije Grada Zagreba su veće + od 230 do 270 kuna za hranu u studentskim menzama + besplatan prijevoz. Izgleda da se Čačić takmiči s Bandićem i da Bandić zasada u tome vodi. Naravno da su stipendije raznih gradova i županija bitno manje.

Možeš li iz studentske perspektive malo pojasniti dio koji govori da je Čačić menadžer koji radi posao, koji zna kako to napraviti i da je vrijeme za takve? Naime, za izbore je važno, kao što u osnovi ovog tvoga javljanja kažeš, što bolja slika stvari, kako za političara koji se kandidira tako i za ostale.
Iz raznih drugih perspektiva se radi o tome da, osim klasičnih aferaških priča, hrvatska vrvi od veoma velikih menadžerskih rezultata, iznad svjetskih, u raznim poslovnim područjima (razne financije, nekretnine, telekomunikacije, turizam, trgovina ...). Sa velikim političko-menadžerskim rezultatima je spornije ali ih također ima i u kampanji se već sada naveliko bavi logikom tih rezultata.
Čačić je i političar i biznismen, javno poznat po uspjesima i neuspjesima.
Uspjesi koje on i njegov krug iznose su ti neki ne zasad dobro osvjetljeni u županiji, odličan izborni rezultat u županiji i Varaždinu, POS, auto-cesta, vlasništvo više tvrtki i djelova njih, solidna imovina, razvoj Coninga, organizacijski i slični uspjesi u sportu (HTS) i ratu te politici itd.
Neuspjesi su poraz na izborima u Zagrebu i državnim, sukob interesa u POS-u, posao u Izraelu, slaba razina u grani turizma, nezavršeni dom umirovljenika u Dubrovniku i veći centar u Zadru, propalih valjda 20 mil. DEM u Elanu, slab poslovni ugled Coning grupe ...

Građani su poklanjali cvijeće, pregaču „picok“, košare sa domaćim proizvodima…- šta se radi s tim, da li to uzima, ako da kuda se nosi i slično.

Clinton je Busha starijeg pobjedio za dlaku, a jedna od odlučujućih stvari su bile žene. Čačićeva Marija je neka vrsta Hilary, i oni to oboje rade nešto slično po uzoru na Clintone, ali očigledno i različito. Čačić u kampanji promovira svoj isključivo ženski team, a i poznat je osvajač žena da li milom da li silom. Čudno je da na slici iz Đurđevca hoda sa gotovo isključivo muškom ekipom. Nema prikaza kako žene reagiraju u živo, pustimo rukovanja i slično jer je to i naš ne samo američki folklor.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content