pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Danas prije podne Radimir Čačić je u sklopu premijerske kampanje posjetio Đurđevac. Vjerojatno na prijedlog lokalnih HNS-ovaca, izabrao je četvrtak, dan u kojem je „plac“ najviše posjećen. Štandovi, prodavači, žitelji Đurđevca i okolnih sela, službenici gradskih ustanova i naravno vodstvo s nekolicinom članova đurđevačkog HNS-a. Ovi potonji su postavili HNS-ov štand uz ulaz u mesnicu i Tržni centar na kojem su centralno mjesto zauzimale čaše s logom HNS-a u kojima je bio mlaki čaj, a u manje plastične čaše se točila žestica, nešto slično vinjaku. Poput prijatelja, i ja sam sjedinio oba pića u istoj čaši. Oko štanda se diskretno razlijevala podravska glazba.

Čačić je uz pratnju Joze Radoša i nekoliko koprivničkih HNS-ovaca došao nešto poslije 10 sati i prošao špalirom od štandova krcatim uobičajenom uvoznom robom. Povremeno je zastajkivao da se rukuje s nekim od zainteresiranih kupaca ili promatrača koji su bili privučeni višednevnom radijskom najavom njegovog dolaska. Naravno, našlo se tu i nekoliko neizostavnih „lokalnih mislilaca“ koje u drugim sredinama sigurno drugačije zovu.

Lokalno vodstvo stranke koja je na prošlim izborima osvojila tek jedno mjesto u gradskom vijeću Đurđevca (u prošlom su sazivu imali dva), ustrčalo se oko njega dobro pazeći da budu spremni reagirati na svaki njegov mig, a nekoliko njih je dijelilo male letke s naslovom „HNS-ov četverolist – reformski projekti za novu Hrvatsku“. Jedna od rečenica na zadnjoj strani glasi:“Stavovi o nužnosti razvoja građanske države, političke jednakosti svih građana bez obzira na etnicitet, europske orijentacije i institucionalnog ustroja, kao i suradnje sa susjedima i zemljama u regiji, te strategije izlaska iz ratnih i postratnih traumi, utemeljene na prepoznavanju, individualiziranju i procesuiranju odgovornosti i krivnje za zločine počinjene za vrijeme rata, postali su opći standard u hrvatskoj politici, prihvaćeni od svih relevantnih političkih stranaka.“

Ne bih sad analizirao ovu rečenicu (to prepuštam drugima), ali ona s još dvije služi kao uvod za posljednje podsjećanje čitatelja da „HNS otvara nove prostore i nudi nova rješenja kroz četiri reformska programa“ i da je “zajednički nazivnik HNS-ovih razvojnih i političkih ciljeva Hrvatska jake i stabilne srednje klase“.

Sam Čačić, svježe obrijan i u finom odijelu s bedžom na reveru (onaj američki stilizirani cvijet s trakicama) rado je pozirao nekolicini fotografa i snimatelja iz pratnje, svaki put kad bi mu netko prišao ili zastao da prozbori koju riječ. Jedan od onih koji su mu prišli bio je i đurđevački gradonačelnik Mladen Roštan (SDP) koji je poput dobrog domaćina došao pozdraviti gosta. Vjerojatno se poznaju od prije (Roštan je gradonačelnik već drugi mandat), ali možda ipak nije najprimjerenije da ga Čačić nakon rukovanja prvo zapita „a gdje je tu kotlovina“. Nakon kraćeg razgovora o tome zašto nema kotlovine, a spominjala se i zabrana klanja teladi, svaki je nastavio svojim putem. Nakon obilaska tržnice Čačić je gostovao na lokalnom radiju, ali ga nisam slušao.

Ne znam kako je u drugim mjestima, ali ovo što sam vidio u Đurđevcu i nije tako sjajno kako sam, poveden medijskim izvještajima o Čačićevoj kampanji, mislio. Na temelju viđenog, još manje sam uvjeren da, ukoliko ne promijeni (obogati) model kampanje, Čačić ima šanse privući birače da svoj glas daju HNS-u. No, u krajnjem je to njegov problem, a članak pišem kako bih vas informirao kako to izgleda u praksi.