Tagovi

Bule rides again

Nakon što je proveo kraće vrijeme "na ledu" zbog blamaže sa interviewom, Bule opet jaše, i odrađuje zadatke zbog kojih i nije izgubio posao - kao što bi izgubio u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji. Prošloga se vikenda Butković u svojoj kolumni bavio "dvjema neuspješnim civilnim akcijama".

Prije nego li krenem dalje, moram priznati da me uvijek fascinirao taj njegov "urednički" stil pisanja, u kojem je, pišući u prvom licu množine, pretendirao na predstavljanje šireg mišljenja od svog osobnog. To njegovo "mi" bi valjda trebalo predstavljati skupnu promišljenu politiku uredništva Jutarnjeg lista, no kako su mu tekstovi postajali sve prozirniji, i kako se kroz njih sve više ocrtavalo nasmješeno Sanaderovo lice, ta mi je upotreba prvog lica množine postala tragikomična. Sve dok mi nije postalo savršeno jasno: iznošenje stavova i političkih poruka na taj način je u potpunosti vjerodostojno i istinito. Mi = Ivo, Bule i Nino.

OK, da se vratim na temu. Kako su posljednjih mjeseci oporbene stranke prvenstveno zaokupljene svojim unutarstranačkim aktivnostima, a pritom je i Vesna Pusić efektno eutanizirana preuzimanjem "državničke" uloge u obliku predsjednikovanja Odborom za praćenje pregovora sa EU, jedina stvarna kritika vlasti je dolazila sa civilne scene.

I to glasno.

Odbor za referendum je u 15 dana skupio potpise 125 000 građana koji su AKTIVNO dali do znanja vladajućoj garnituri (a i šire) da ne misle šutke tolerirai način na koji se politička elita odnosi prema svojim građanima. Sindikati su pak organizirali najveće socijalne prosvjede u posljednje vrijeme, okupivši na Trgu bana Jelačića više od 40 000 prosvjednika. Obje su akcije nešto na što Sanader nije navikao, i što je Bule, očigledno, dobio u zadatak "razmontirati". Baš kao i prošli puta kada sam pisao o njegovoj kolumni, Butković je svoj tekst zasnovao na činjenicama, i baš kao i prošli puta, zaobišao najvažniju stvar za tumačenje tih istih činjenica - kontekst.

Tako Bule komentirajući rad Odbora, na osnovi činjenice da je prikupljeno 125 000 potpisa, ustvrđuje da je akcija "prikupljanjem jedva nešto više od četvrtine potrebnih potpisa, doživjela debakl". Pritom nije osjetio potrebu da prokomentira činjenicu da bi tih 2,8% potpisa osiguralo raspisivanje referenduma u državama EU koje imaju sličnu zakonstku proceduru: u Italiji (1% potpisa), Sloveniji (2,3% potpisa) i Mađarskoj (2,5% potpisa). To mi je posebno zanimljivo jer se o toj činjenici ponukanim osjetio pisati Smiljko Sokol u Večernjem listu, pravilno zaključujući da je Zakon o referendumu neprovediv, te da će se razina demokratičnosti hrvatskih stranaka testirati upravo na odnosu prema izmjenama tog zakona. I baš kao što 125 000 potpisa ne govore o "neuspješnosti" akcije, već o apsurdnosti i neprovedivosti Zakona o referendumu - tako i ova usporedba kolumni ne govori toliko o demokratičnosti i slobodoumlju Smiljka novac-nije-imovina Sokola, već puno više o istim odlikama Davora Butkovića.

Nadalje, Butković u svom tekstu navodi dva razloga "neuspjeha" inicijative: strukturalne i sadržajne.
Razlozi za neuspjeh su dvojaki: strukturalni i sadržajni. Kada je riječ o strukturalnim razlozima, prvo moramo zaključiti da niti jedna od udruga koje su provodile skupljanje potpisa nema osobiti rejting u javnosti, ni dovoljno široku mrežu koja bi mogla okupiti dovoljan broj potpisnika. Ulaziti u tako zamašan posao, kao što je prisiljavanje Vlade da raspiše referendum za NATO, bez potpore i jedne velike poltiičke ili društvene institucije, nešto je krajnje naivno, što nije moglo drukčije završiti. Da su se organizatori referenduma, primjerice, dogovorili sa SDP-om u većem dijelu Hrvatske ili s IDS-om u Istri o zajedničkoj civilno-političkoj akciji, skupljanje potpisa vjerojatno bi dovelo do barem nešto uspješnijeg ishoda. Ovako sve se svelo na amatersku, unaprijed propalu operaciju, koja je, suprotno tvrdnjama njezinih organizatora, dobila razmjerno velik prostor u medijima.

U osnovi, Butković već u pojašnjavanju strukturalnih razloga za "neuspjeh" inicijative zagovara tezu o neprovedivosti zakona, konstatirajući da takvu inicijativu mogu provesti samo najjače stranke u državi. To samo po sebi dovoljno govori o apsurdnosti Zakona o referendumu. Takvo rezoniranje je u potpunoj suprotnosti sa smislom tog zakona. Cilj je dati civilnoj sceni mogućnost da neovisno od političkih stranaka, nametne temu u političkom životu uz dovoljno visoku podršku birača. Ako je za uspješnost takve akcije nužno sudjelovanje najvećih političkih stranaka, onda čitava ideja građanske inicijative gubi smisao.

U kritici sadržajnog dijela inicijative, Butković ponavlja tezu koju su proteklih mjesec dana plasirali vladajući političari. Po njima, inicijativa nema smisla (ne može uspjeti) zbog toga što većina građana RH želi ulazak u NATO savez. Tu se također "zaboravlja" još jedna činjenica - da još više građana želi održavanje referenduma po tom pitanju. Paralelno s tim, Butković Odboru lijepi još jednu često ponavljanu (neistinitu) etiketu:

"Njezini pokretači su je (akciju) odmah intonirali kao akciju protiv NATO-a, a ne kao akciju za referendum"

Citirana rečenica je, kratko i jasno - laž. Odbor za referendum je od samog početka izrazito naglašavao neutralnost glede pitanja ulaska u NATO, te je u svim svojim javnim nastupima propagirao značenje i važnost referenduma. Kao glasnogovornik, ovo znam iz prve ruke. :) Najveći problem s kojim se Odbor borio cijelo ovo vrijeme je upravo ta etiketa, koju su prvenstveno stvorili mediji preferirajući anti-NATO sadržaje ispred pro-referendum sadržaja, što je dovelo do situacije da su u udarnim medijima na referendum pozivale anti-NATO grupe. Nakon svega toga, Odboru zamjeriti upravo onu stvar protiv koje smo se najviše borili je u najmanju ruku - nekorektno.

Pa ipak, uz sva takva podmetanja, inicijativa je, funkcionirajući sa doslovno 23 000 kuna, skupila broj potpisa koji bi u ostalim zemljama EU sa takvim zakonskim rjesenjima raspisao referendum. Ali ne i kod nas. Baš pohvalno za političare i novinare koji smatraju da "moramo uvjeriti građane, osobito mlade koji, prirodno, pokazuju najviši stupanj prezira prema sadašnjim političkim elitama, da je politika u biti častan javni angažman za opće dobro".

Zanima me samo kako to namjeravaju napraviti?
Ignoriranjem jasne želje građana za referendumom i donošenjem "leadership odluka"?

Komentari

Več sam nekoliko puta to

Več sam nekoliko puta to spomenuo, ali osjećam potrebu još jednom ponoviti: građani ove zemlje su samo jedanput u svojoj povijesti imali pravo izići na referendum- 19. 05. 1991.- i znamo koji je bio ishod.
Zaključak: opasno je u Hrvatskoj raspisivati referendume jer narod će najvjerojatnije odlučiti suprotno vladajućoj eliti.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Več sam nekoliko puta to

Več sam nekoliko puta to spomenuo, ali osjećam potrebu još jednom ponoviti: građani ove zemlje su samo jedanput u svojoj povijesti imali pravo izići na referendum- 19. 05. 1991.- i znamo koji je bio ishod.
Zaključak: opasno je u Hrvatskoj raspisivati referendume jer narod će najvjerojatnije odlučiti suprotno vladajućoj eliti.

Zaključak nije ni logičan niti potpuno odgovara duhu stavri.

Na tom jedinom referendumu je bilo takvo pitanje i takva podrška za, da je je bip čisti rulet kuda je to moglo odvesti - npr. ovisilo je o tome kako će biti raspoložen Milošević kada se natanka viskija, Tuđman i Mesić kada su se našli u Beogradu i prošetali, šta će Miloševića savjetovati Mira i histerični Mihailo Marković a šta Tuđmana razni, da li će EU predsjedavajućem talijanskom playboyu De Michelisu naći trag novca za more svilenih gaćica ili ne, da li će gadafi isporučiti Craxija i šta će presjednik SFRJ Mesić dogovoriti u posjeti kod njega, da li će Bush stariji nešto htjeti čuti ili ne ...

Slijedi sličan referendum, kojim Bandić i ekipa, koji su preuzeli sve prethodne terete i terete ekstremno liberalne socijaldemokracije (namiruje se svatko, koliko stigne i koliko mu je na duši), moleći pomoć i u financiranju, traže jasni odgovor oko stadiona, sve već od novih 5 mlrd kuna - da li 2 odlična nova na Kajzerici a ovaj u perivoj (jer se ne moće popraviti koliko je zbrljano) kako su nešto malo prije rekli, da se ovaj za isti iznos dogradi kao što je za to osobno Bandić sada iako su izradili i rade sve za nove na Kajzerici, i jdno i drugo i treće, samo da svi ssvim budu zadovoljni i za sve u skladu ss očekivanjima (što bi malo podiglo cijenu, sitnica)...

Tako da dosadašnje iskustvo pokazuje da je kod nas referendum potpuni rulet, od ideje do provedbe.

Tko je glasao

Čini mi se da je malo

Čini mi se da je malo pretenciozno trpati u isti koš referendum o samostalnosti države i izgradnji stadiona.
Zašto nam onda nije dopušteno referendumom odlučiti o ulasku u NATO?
Premda Ustav obvezuje (ma što oni o tome govorili).
Ili zašto se već neko vrijeme spominje promjena članka u Ustavu koji govori o udruživanju RH s drugim državama ili asocijacijama?
Zato jer vladajući znaju da to NE BI PROŠLO!
Štogod oni mislili narod ipak nije toliko glup da bi htio u EU kakva je sada.
Uostalom ono što sam napisao u svome zadnjem dnevniku nije niti promil sra... koja se tamo događaju; kad bih sve pisao možda bih završio do ljeta, a pozitivne strane stanu u prosječni dnevnik na ovim stranicama.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Referendum oko

Referendum oko osamostaljenja Hrvatske ili konfederalnog preustroja SFRJ je nešto drugo do najavaljenog referenduma o stadionu u Zagrebu, a naveo samu raspravi o iskustvu referenduma jer se samo o ta 2 radi od 1990.g.

Ali i oko toga malo još, radi evetualnih daljnjih referenduma.

Referendum o samostalna RH / konfederalna SFRJ je objektivno bio rulet jer je Slovenija nedvojbeno išla u osamostaljivanje, razvoj svega prije i tada objektivno silio Hrvatsku na isto ili se opredjeliti ne samo na nacionalno-balkanski veoma upitne perspektive nego i na smjer istok. Obzirom da je povjesna i tadašnja građanska volja bila nedvojbeno za osamostaljenje, izabrana vlast je mogla i trebala legitimno odlučivati za to bez referenduma, pa je sazivanje takvog referenduma pod jasnim ishodom bio rulet oko izglasane moguće varijante b i vjetar u jedra daljnjem ruletu - kada se dr Franjo Tuđman za to slavi a i razne snage, skoro svi do jučer istaknuti za nešto drugo, to je htjelo ne htjelo povjesnu i tadašnju nedvojbenu volju ka osamostaljenju i zapadu usmjerilo u ruke tih "elitnih" snaga i pustolovine u smjeru ka istoku, te tu volju za osamostaljenjem i smjerom zapad pretvorilo objektivno upitnijim nego da li će se ostale maanje ex SFRJ republike osamostaliti. Dakle, sve obrnuto od jasnog i nedvojbenog, pa nije čudno što se još jako bavimo svime, do stupnja da li je moguće minimalno logično i normalno dogovarati i odlučivati i o kakvom poslu, kada je izvrnuta logika jedina logična.

Najavljeni referendum o stadionu je, ako normalno gledamo, smisleniji i zahtjevniji od prethodnog, kojeg nije ni trebalo organizirati, a ako jeste onda samo sa pitanjem da li ste za samostalnu Hrvatsku, demokratsku državu ravnopravnih građana bez obzira na naciju, spol, vjeru, rasu ... Referendum o stadionu nadilazi značaj stadiona, na neki način tim referendumom, idućim nakon prethodnog rulet referenduma, ako ga bude, odlučuje se za nastavak rulet poslovanja i maoizma, poslovanja sa ispranom sviješću, ili za promjenu smjera, minimalnu bilancu i pravila poslovanja, pa je taj referendum prvi ozbiljni referendum, obzirom da odlučuje o cvažnom a da je jedini prethodni bio neptreban rulet.

Ako i ovaj referendum popušimo kao maoističku pušionu, bez minimuma zbilja šta i tko i pošto te bez malo više od minimuma, s minimumom ozbiljnosti, što je lako moguće pa i vjerojatno jer u protivnom se ljulja pola svijeta na koji smo navikli kao neupitan, onda referendumi postaju ruleti, snažno sredstvo za dugu rulet osnovu. No, i tu smo se zasluženo osigurali jer, i ako traje dulje i napornije i znatno skuplje, složeno igramo i sigurno se približavamo kolosjeku koji je vozio u smjeru povezivanja stvarnog razvitka i narodne volje u duhu boljih evropskih kretanja, zadnji put izrazito prije 70 godina a zatim u pokušajima toga stalno, sada već zrelim nuždama, u kojim nuždama je već sada jasno da što veća instant rješenja, pa i što veći instant EU usklađivanja, snažno ubrzavaju nuždu stvarno drukčijeg poslovanja, jer bez toga ni EU ni naše snage vrlo brzo neće moći ništa ozbiljno.

Kada dođe ono što se neupitno mora, tada to i nije teško, ne trebaju ni referendumi, a neke stvari idu same od sebe iznad ikakvih očekivanja, npr. redukcija milijardi je već krenula i čini čuda ravna oslobođenju nakon teškog rata, podstičući rad i plodnost, a znanje naročito, npr. još malo pa će naše jako pametne poduzetničke i ekonomske snage skupo plaćati i filozofe da im bilo šta objasne od neobjašnjivog.

Tko je glasao

da upotpunimo temu: sarlijev

da upotpunimo temu: sarlijev blog od 19.4.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

U tekstu je sve dobro

U tekstu je sve dobro rečeno osim onog pasusa gdje se spominje Vesna Pusić. Davanje nekakve velebne uloge Vesni jebenopričamengleski Pusić je čisto preuveličavanje. Osim toga kada Davor kometrebapopušit Butković nije bio na liniji Vesne Pusić i viceversa. Ivo=Butković= Vesna= YouNameIt................

Tko je glasao

Zanima me samo kako to

Zanima me samo kako to namjeravaju napraviti?
Ignoriranjem jasne želje građana za referendumom i donošenjem "leadership odluka"?

Baš tako. I rezultat se se ne samo nazire, nego je već izvjestan, karaktera ubiranje zrelih plodova, čak prezrelih, koji sami padaju i prije nego se je kočilo u hram (EU). Naravno, dio će teško ići ili neće (a), još dugo, ali dio priče će baš zbog naše specifičnosti ići lakše, brže i bolje nego po EU, čak je krenulo (b).

Ad (b). Npr. samo u području nužne nužde poslovanja, onog oko imovine i novca, a ne radi nekog sređivanja i EU zakona nego radi nužnosti nužnog u nuždi tekućeg i novog poslovanja, samo na isprepletenom području Zagreba, gdje se Grad Zagreb, država, Zagrebačka županija i razno, sve, isprepliću u jednu više nego harmoničnu dosadašnju pjemu, za tekuće je beskrajno nužno nešto milijardi. Snage samo u zračnim visinama, Air Force, za nužni let trebaju za pretakanje više od toga što može stići i uz najveću benevolentnost bankara, ono što se ne može izbjeći bez pada i loma. A beskrajne druge snage tek koliko trebaju, a mrtva materija koja se budi (podzemna infrastruktura, duhovi iz raznog razdoblja, štakornjaci po središtu ...) još i više. Sada udarne snage, one koje otplaćuju stan po skromnih 2.200 €/m2 + kamate, slute obiteljsku i generacijsku solidarnost, sada na malo specifičniji način, kao simfonijsku sintezu. I Milka Planic sluti, da je donošenje "leadership odluka" na poznatom klizalištu napretka, pa se nudi za pomoć, za neke piruete i čuda.

Iskustva smo da se u takvim apstraktnim estetskim i drugim strasnim slutnjama naglo javlja potreba za znanjem koje iz ničeg stvara nešto i nešto pomogne zajedničku škrabicu, da se znanje i poslovanje obraćaju do jučer nezamislivom, iritirajućim znanjima koja zbrajaju i oduzimaju 10 od 30 sastojaka, nekoj drugoj matematici, i to je već krenulo i sada. Ali, sinteza nosi nešto nepoznato, i nove poreze i nove povrate poreza, uvodi u neki igru koja se sa 100 % glasova za, uvijek, pokušava okončati sa nešto rečenica, neuspješno pa se vraća sve življe, tako živo da je uvod u tu književnost već obavljen i idu razni konkretni izbori seminira i poslovanja, referendumom, donošenjem "leadership odluka", svi zastupnici 100 % za kao i do sada, nije važno. Naročito nekretnina, infrastrukture, bilo kakvog poslovanja, rasporeda u tome, minimalnih bilanci ...

A tek Jadran i zagorski bregi.

Dok EU petlja po harmonizaciji tih pitanja, sa jako puno varijacija na temu, kod nas je već krenula nužna sinteza svega, harmonizacija svega i sprijed i straga, i u svim smjerovima, tako se iznimna i zamorna zbrka pretvara u bronhi "lakše se diše", zanimljivi i ugodni ćušpajz svega.

Tko je glasao

marin držić ok. obvezno

marin držić

ok. obvezno promijeniti zakon o referendumu, ako se uspije u parlamentu,
jer nisu svi u toj mjeri zakleti bjelorusko&splitskom diktatoru

ali ako to ne uspije, obvezno nastojati skupiti potpise za novi referendum, koji bi se po mojoj ocjeni mogao fest pristojno provesti
( bez ustavnih promijena ) i to na temu:
o glasovanju onih koji se na dan izbora zateknu izvan rh na Izborima za zastupnike Hrvatskog Sabora

marin držić

Tko je glasao

Dečki još jednom čestitam

Dečki još jednom čestitam - vladajući se boje ovih oblika aktivizma jer im se lako može dogoditi da na pravi poziv i temu umjesto 40K dodje recimo 100K na trg pa da vidim tko ce ih zaustaviti kada krenu na Markov trg npr. Dakle mislim da cijeli smisao BORNE mora biti sačuvan kroz inicijativu za promjenu Zakona o referendumu, jer ako ništa drugo dokazali ste da je neprovediv. Animirajte stručnjake, dignite oporbene strane i IDEMO DALJE!!!!

Tko je glasao

Hehe. Meni se cini da

Hehe. Meni se cini da postoji jos bolja stvar od nastavljanja inicijative. A to je potpuno povlacenje iz iste i cekanje novog momenta koji moze doci i sa pedesete strane. U svakom slucaju, velik dio ekipe ce tako i postupiti.

Jer heterarhija je upravo zbog svoje fleksibilnosti toliko mocna i to treba strateski iskoristiti.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Mene zanima sto bi se desilo

Mene zanima sto bi se desilo da je prikupljeno 450.001 potpis.Da li bi ivo stvarno raspisao referendum.I ja sam za NATO ali sam u isto vrijeme i za referendum.Sjecam se da je i Milanovic u predizbornoj kampanji podupirao referendum,i da je govorio da bi oni kvalitetno pripremili glasace i da bi referendum sigurno uspio.

Tko je glasao

Mene više zanima što bi se

Mene više zanima što bi se desilo da je prikupljeno 449.999 potpisa... E tu bi bili u gabuli ali strašnoj.

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

Butkovića, bez obzira što

Butkovića, bez obzira što mislimo o njemu, možemo ga uzeti kao "intelektualiziranu" poruku vlasti neobrazovanom puku po ključu dovoljno komplicirano da izgleda ozbiljno i dovoljno jednostavno da se osjećamo intelektualcima jer razumijemo ozbiljni tekst. Ukratko, proizvod koji je razrada i interpretacija tuđe misli bez puno dodane pameti - savršeni egzekutor.

I što će se dogoditi za pola godine ako cijene nastave rasti, plaće nastave stagnirati, kreditne rate odu gore, a gospodarska se aktivnost uspori (sve je ovo vrlo izgledan scenarij)? Što će se, dakle, dogoditi ako sindikati za pola godine, u takvim, za životni standard bitno pogubnijim okolnostima, sazovu novi prosvjed na Trgu bana Jelačića? Sasvim je sigurno da će se na prosvjedu skupiti barem osamdeset, umjesto četrdeset tisuća ljudi. Ali, oni neće ništa postići, osim što će, možda, natjerati Vladu da kratkoročno zamrzne cijene kruha, struje ili benzina.
Ovo mi je apsolutno najzanimljiviji dio njegovog teksta i može shvatiti na 2 načina: prvi, kao što Butković (vjerojatno) misli, da su sindikati nesposobni da učine išta kako bi promijenili položaj radnika, a drugi, zanimljiviji, je procjena da vlada nije sposobna napraviti ništa više od "kratkoročnog zamrzavanja cijena kruha, struje ili benzina".

Ko se sjeća autora Sanaderovog intervjua?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Možda bi jedna nova civilna

Možda bi jedna nova civilna akcija mogla biti ona hrvatskih srednjoškolaca. Bilo bi zapravo jako dobro da se malo zatalasa to naše hrvatsko krležijansko blato. A što je još jedan krležijanski paradoks: jedine promjene se očito mogu događati upravo tim talasanjem blata, što nas i čini tako uvaljanim u blato.

Tko je glasao

Ruku na srce,prikupiti

Ruku na srce,prikupiti 125.000 potpisa u 15 dana je izvanredno.S obzirom da je ovo prvi pokušaj.Bez obzira na sve spomenuto i na probleme kao i ne dostizanje krajnjeg cilja.ovo je bio jako dobar pokušaj i ja čestitam svima koji su pokrenuli i sudjelovali u ovoj akciji.
Trebalo bi samo napomenuti o toj čuvenoj floskuli da je po anketama većina građana za NATO.Ako se sjećam bila je samo jedna anketa za koju se ne zna tko je naručitelj tj. tko je platio istraživanje.

Tko je glasao

Ruku na srce,prikupiti

Ruku na srce,prikupiti 125.000 potpisa u 15 dana je izvanredno.
To se i meni čini pogotovo ako stavimo sve to u kontekst neše nerazvijene demokracije koja stvari promatra crno-crveno i zakonodavca koji je vrlo restriktivnim zakonom učinio takav način prisiljavanja vlasti na referendum gotovo nemogućim. Logično da se Sanader nije previše uzbuđivao nakon što su mu objasnili u čamu je kvaka.

Ono što posebno smatram kvalitetnim je da je ovom akcijom stvoreno jedno iskustvo kod svih sudionika, od organizatora i skuplajča potpisa do onih koji su potpisali i potrudili se imati JMBG. Možemo to nazvati vježbom tipa onih NNNI gdje sad znamo kako ljudi dišu i da onima koji su potpisali nije se desilo ništa.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Ja sam vjerovatno jedan od

Ja sam vjerovatno jedan od rijetkih na ovom portalu koji je bio protiv ovog referenduma.Svoje razloge sam već obrazlozio....osnovni sto se sve vodece stranke vec vise od deset godina zalazu za NATO tj. u konacnici biracko tijelo glasuje ZA .
Odlucivanje referendumom podupirem
E sad se pojavljuje taj lazov Davor Butković sto znaci da je ekipu strah jer nije mala stvar imati 125000 sluzbenih potpisa pogotovo ako se tematika prosiri na nize razine npr. lokalni građani Sinja odlučuju hoće li se graditi sporska dvorana i tko će izvoditi i koliko će koštati

Tko je glasao

Nisi jedini... Dodao bih

Nisi jedini...
Dodao bih nešto, ali samo bih ponovio sve rečeno u tvom komentaru.

Tko je glasao

pogotovo ako se tematika

pogotovo ako se tematika prosiri na nize razine npr. lokalni građani Sinja odlučuju hoće li se graditi sporska dvorana i tko će izvoditi i koliko će koštati

Ovo je bilo "U sridu". Milsim da na tom nivou referendum i ima najviše smisla i podsjeća na onu Periklovu demokraciju gdje se odlučuje na trgovima i danima raspravlja do odluke.

Tko je glasao

da "moramo uvjeriti

da "moramo uvjeriti građane, osobito mlade koji, prirodno, pokazuju najviši stupanj prezira prema sadašnjim političkim elitama, da je politika u biti častan javni angažman za opće dobro".
Vesna Pusić: Ova estradizacija politike je žalosna
Taktika i strategija na vrhuncu - borba protiv estradizacija politike u nekoliko istih poza. I šta ćemo sada kada polet-ne snage tonu u glib, zajedno sa jeftinoerotskim rubrikama Starta i Mesićem koji, pokušavajući izvući iz gliba, tone zajedno s tim ? Ostali smo na Alki Vuici, možda i nije tako loše kako izgleda na prvi pogled.

Tko je glasao

Iako ja osobno ne misim da

Iako ja osobno ne misim da je odluka donesena referendumom imalo demokratskija od odluke donešene parlamentarnom većinom ne spadam u protivnike referenduma.
Vjeruj mi na riječ da ne spadam niti u simpatizere Davora Butkovića i njegovih komentarčića.
Ali bez obzira na to što prihvaćam veliki broj razloga koje navodiš u prilog činjenici da je akcija bila uspješna zamjeram ti što ne navodiš ni jedan zašto ta ista akcija nije bila uspješna. A njih ima. Akcija nije bila uspješna jer ni izbliza nije postignut njen cilj: Umjesto 450.000 potpisa skupjeno je 125000 pa referenduma neće biti. Problematično je i tvoje tumačenje tih 125000 potpisa. Moje je tumačenje da oni nemaju ama baš nikakvu snagu i da ne predstavljaju poruku kojoj bi vlast trebala posvetiti posebnu pažnju.
Odboru za referendum je bilo poznato koliko potpisa treba a morao je znati da u Hrvatskoj ne važi ni Talijanski ni Slovenski nego Hrvatski zakon. Pa ako mislite da bi se referendumom trebalo češće koristiti i da je broj potpisa potreban za referendum prevelik mogli ste skupljati potpise za referendum o referendumu i prisiliti Vladu da promijeni taj zakon. Ja ću biti i protiv njega. Zato što mislim da je sadašnji broj potpisa sasvim OK. S jedne strane ukoliko postoji neka tema za koju veliki broj ljudi misli da je toliko važna da se o njoj mora odlučivati iznad parlamenta onda će se skupiti dovoljno potpisa, a ako ne onda će lijepo odlučiti parlament. Za što je i izabran.

Tko je glasao

cijenim tvoj stav, jer

cijenim tvoj stav, jer smatram da svatko ima pravo na svoje misljenje, iako se ne slazem s njim.
o tome zasto akcija nije bila uspjesna sam pisao u proslom dnevniku, pa tome ovdje nisam davao posebnu pozornost - tema mi je bio butkovicev tekst. tvoj stav u svakom slucaju cijenim vise, jer prihvacas sve njegove komponente. za razliku od butkovica koji se pateticno kune u "vaznost gradjanske inicijative i civilne scene" a prakticno pise na liniji njihove negacije.

nije samo moje misljenje da je 10% potpisa u 15 dana prakticno nemoguce skupiti, osim ako sakupljanje ne provede dobro organizirana struktura sa jakom medijskom promocijom, dakle jedna od dvije najjace stranke u hrvatskoj. taj stav je iznio i smiljko sokol, a posredno i butkovic.

takvo pak sakupljanje potpisa nema svrhe, jer ako ga moraju provoditi najjace stranke da bi bilo uspjesno, onda nam taj zakon niti ne treba, jer takve stranke vec imaju poluge moci i djelovanja u parlamentu. zadrzati sadasnje kriterije je u biti vrhunski licemjerno - kao imamo zakon koji to omogucava (privid da i gradjani nesto mogu napraviti), ali u praksi sve opet ovisi o volji najjacih stranaka. jos jednom napominjem - tako stroge zahtjeve kao hrvatska nema nitijedna zemlja u europi koja prakticira takvu vrstu raspisivanja referenduma. prosjek je 2% u periodu od 60 dana, dakle 20 puta slabili zahtjevi nego kod nas!

mislim da bi minimum bio da se svi zapitaju zasto je to tako, i cemu takav zakon uopce sluzi.

te da potom one stranke, koje smatraju da je praksa koju proizvodi takav zakon dobra, prestanu biti licemjerne, i jednostavno pokrenu proceduru za ukidanje gradjanske mogucnosti raspisivanja referenduma.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Ni ja nisam protiv

Ni ja nisam protiv referenduma. Dapače, potpisao sam peticiju čim sam vidio prvi štand. No, uz svo uvažavanje tvojih argumenata - a neki od njih su doista na mjestu - ne mogu se oteti dojmu da malo previše tražiš krivca u drugima.

Za početak, reći ću da ne smatram prikupljanje 125 tisuća potpisa fijaskom. Jasno mi je da je to tražilo nemali organizacijski angažman i napor. Utoliko svima koji su u tome sudjelovali svaka čast.

Koliko su ti potpisi doista politički relevantni? To je drugo pitanje. Možemo do sutra raspravljati o (ne)pouzdanosti anketa i ne zaključiti ništa pametno. Peticija je, s druge strane, polučila vrlo konkretan i opipljiv rezultat. Po hrvatskim zakonima, nedovoljan da bi vlast bila prisiljena na djelovanje.

OK, prag je prilično visok, a rok prilično kratak. Ali, zar niste sve to znali i prije no što ste krenuli u akciju? A ni pitanje ulaska Hrvatske u NATO nije na dnevnom redu od jučer, pa da vas je zateklo k'o prvi snijeg zagrebačke gradske službe. Da u javnosti postoje bilo spomena vrijedan otpor ulasku u NATO, bilo volja da se o tome odlučuje na referendumu, to bi se pokazalo i na broju prikupljenih potpisa.

Ovako, situacija je vrlo jasna: od sto birača, njih eventualno troje misli da bi se o tome trebalo odlučivati na referendumu. Ostalih 97 šuti i misli svoje.

Ako vam je cilj bio pridobiti potporu građana za provedbu referenduma, onda ne vidim zašto je bio problem dogovoriti se s političkim strankama koje razmišljaju na isti način i iskoristiti njihovu infrastrukturu? Ako je cilj bio upozoriti na neprovedivost zakonskih odredbi, onda ste to sasvim lijepo demonstrirali, pa ne vidim razloga za kuknjavu.

S time da se, ponovit ću, slažem s ocjenom da su zakonske odredbe u tom smislu prestroge.

Po meni, Bule je (koliko god mi se teško bilo složiti s njim) barem djelomično u pravu - neuspjeh peticije doista jest posljedica i slabe organizacije te manjka motivacijskog kapaciteta. Trebali bi izvući pouku iz tog iskustva, a ne upirati prstom u druge.

Tko je glasao

OK, prag je prilično visok,

OK, prag je prilično visok, a rok prilično kratak. Ali, zar niste sve to znali i prije no što ste krenuli u akciju?

jesmo, i iskreno receno, nismo imali pojma sto nas ceka. jednostavno, ne postoje iskustva sa gradjanskim akcijama ovakve velicine, sirine, ali i posla koji treba obaviti. napravili smo sve sto je bilo u nasim organizacijskim mocima. ponavljam po stoti put - Odbor je ad-hoc organizacija koja okuplja one koji su voljni sudjelovati. koliko je bilo voljnih, toliko je bilo i organizacije, i s obzirom na to, smatram da smo napravili vise nego dobar posao.

A ni pitanje ulaska Hrvatske u NATO nije na dnevnom redu od jučer, pa da vas je zateklo k'o prvi snijeg zagrebačke gradske službe.

organizacije je pocela jos u veljaci, i od tada pokusavamo poslati poruku u medijski prostor. osim jednog teksta u novom listu, citava stvar je medijski ignorirana do samog pocetka prikupljanja potpisa.
e sad, da smo npr imali 200 000 dolara za promociju kao donaciju, nabacili bi nesto reklame, pa ne bi ovisili o medijskoj (ne)milosti, ali nismo :)

Ako vam je cilj bio pridobiti potporu građana za provedbu referenduma, onda ne vidim zašto je bio problem dogovoriti se s političkim strankama koje razmišljaju na isti način i iskoristiti njihovu infrastrukturu?

to treba pitati stranke.
mi smo od prvog dana lobirali, pozivali, direktno, kroz sluzbene i nesluzbene kanale. zasto stranke nisu odlucile iskoristiti svoju infrastrukturu treba pitati njih. no bez obzira na to ostaje teza - zakon o raspisivanju referenduma za ciju potrebu treba suradnja sa velikim strankama nema smisla.

Ako je cilj bio upozoriti na neprovedivost zakonskih odredbi, onda ste to sasvim lijepo demonstrirali, pa ne vidim razloga za kuknjavu.

to je sekundarni cilj, i sad radimo na tome. nije dovoljno to jednom reci - treba ponoviti par tisuca puta kako bi doslo i do 99 posto ljudi koji ne citaju pollitiku.

btw, tko kuka? i gdje?


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

jos jednom napominjem - tako

jos jednom napominjem - tako stroge zahtjeve kao hrvatska nema nitijedna zemlja u europi koja prakticira takvu vrstu raspisivanja referenduma. prosjek je 2% u periodu od 60 dana, dakle 20 puta slabili zahtjevi nego kod nas!
E. Takav je otprilike i omjer demokracije tamo i kod nas. 20:1.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Poanta je super !

Poanta je super !

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci