Neovisni, ali ne i neutralni

Ovisi Mućke kako gledamo na svijet oko sebe.

Hrvatska ima sve institucije vlasti koje omogućavaju demokratski život i odgovarajuće promjene. Dakako, mi znamo da se u praksi događa da su institucije vlasti premrežene interesima i "zarobljene". Grijeh je obostran jer je pitanje i koiko mi sami uzimamo institucije i svoja prava u svoje ruke - gdje je javnost naveći argument i najbolje oružje - a to su i ovi događaji dokazali. Ovi su događaji pokazali i to da su oni na vlasti više svjesni krhkosti svojih konstrukcija nego mi drugi koji ih javno prokazujemo.

Zato bi stvari trebalo obrnuti, da se glas javnosti sve više čuje, a to se jedino može usmjerenom javnom akcijom, jer nam to institucije države omogućavaju, a zloupotrebe institucija su sve manje moguće. Da bi to funkcionirala treba promijeniti ljude u njima i nametnuti standarde ponašanja. Izgleda tešako ali treba insistirati, jer se pod pritiskom i sami počinju sklanjati i priklanjati.

Zato sam rekao da nam država u svojim temeljima nije nedemokratska ali da se s institucijama države manipulira više nego što je dozvoljeno.

P.S.
U komentaru obaledaleke (kojeg smatram korisnim mada ne dijelim njegove stavove) upravo se ogleda obranaško shvaćanje autarhičnosti vlasti (on je evidentno informatički i realno obrazovan čovjek ali brani svoje interese). Posve je neprihvatljivo promatrati Hrvatsku kao izoliranu šumu u kojoj se može svašta činiti, jer smo mi postali, htjeli to oni ili ne, dio umreženog svijeta, što treba znati koristiti. U pravoj šumi informacija s kojom je svijet zagušen, nije se tako lako popeti na naslovnice CNN-a, AP, i drugih etabliranih medija (u pozittivnom ili negativnom smislu), ali je ova primitivna vlast je to uspjela u kratkom vremenu u nekoliko navrata, dok nama doma glume nedodirljivost i visoku stručnost. Ja ipak mislim, a i u onim analizama se pokazalo, da je ova vlast došla na krilima manipulacija i izbornim "inženjeringom" i da su zato ovoliko tanki. Ne može opstojati vlast koja nema uporište u građanima kojima vlada - a mnogi su tome doprinijeli.

Budimo realni,

kad se neke sitnice kod tebe otrijebe govorio si jezikom i argumentacijom sličnim mojima, ali uz dva "sitna" detalja koja odudaraju, pa ih vrijedi istaknuti.

za inspiraciju uzeti primjer legendarnog filma "Rašomon" poznatog Akutagawe.
Da se podsjetimo, Rošomon je jedan uzbudljivi ali statičan film, scena se događa u osamljenoj šumi gdje se sugerira da jedan događaj (zločin) su razni učesnici vidjeli na svoj način - pa da je teško doći do istine.

Ja sam zastupao dinamičnu tezu, tj. da su "šumski" događaji izazvali niz konkretnih promjena na vrlo širokom planu (od prelijevanja nezadovoljstava na hrvatske ulice, pa do više nego konkretnih refleksija na globalnim razinama umreženog svijeta), pa se događaji više ne daju svesti u statične okvire jer su ostavile dalekosežne posljedice u unutarnjim i vanjskim odnosima, a naročito na demokratsku uvjerljivost državnih institucija.

Da se bolje razumijemo, ovo naše blogovsko "čavrljanje" je neka medijski javna ali statička (rošomonska) razmjena različitih viđenja - ali samo dotle dok me ne počne progoniti državna represija - koja je uvijek vrlo konkretna. Dakako, ti i ja se vjerojatno nećemo naći u takvoj situaciji, ali se takvo nešto događalo npr. Klečku ili Peratoviću, na jedan benigniji, ili Miljušu i Pukaniću na jedan gori način (i cijelom nizu između). Zato ovdje ne stoji ispravdavanja na "rošomonijadu".

I druga "sitnica" je sadržana u tvom tekstu:
Vlast samo treba postovati unutar zadanih rokova i uciniti sve po vlastitim preferencijama u pravo vrijeme i na pravom mjestu da se to postovanje ocuva i lijepo i efikasno nastavi.

Ti i dalje sugeriraš da vlast treba imati eksluzivizam, što je zgodna željica iz njihove pozicije, ali je u sukobu s elementarnim shvaćanjima demokracije, a pogotovo u vremenima globalno razvijenih komunikacija, u kojima je skoro nemoguće skrivati mane "proizvoda" koji nam je na izborima prodan.

Da budem opet precizniji, samim osobnim odabirom da se baviš javnim poslovima, i odabirom glasača da te zaista postavimo na javne funkcije, ti si se odrekao privatnosti. To je transfer potrošačkog mentaliteta na političko polje: glasačima si o sebi prodavao jednu sliku, produkt je bio spretno umotan u celofan s ukrasnom vrpcom, no kad ga potrošači razmotaju vide da neke karakteristike proizvoda odstupaju od opisa. Ti nam ovdje sugeriraš da produkt i dalje nosimo dok se ne pohaba, no te floskule već odavno više ne vrijede (to šahovski rečeno "taknuto-maknuto" ili s marvenskog trgovišta pljuneš u ruke "kupljeno-prodano" i kravu odvedeš u štalicu).

Vlast je danas samo jedan od produkata na tržištu, pak ga treba sagledavati u funkciji za koju smo ga kupili. Ako valja pljeskati ćemo, ako ne valja ili se pokazuje kontraproduktivno počet ćemo prigovarati. U vremenima jake ponude i potražnje danas se za "produkt" odgovara i poslije prodaje, čak i poslije isteka garancije. Ono najbitnije u svemu, a što bilo koja vlast nerado prihvaća (a i ti ovdje isto sugeriraš) jest da je vlast produkt koji nema rokova garancija, jer je omeđen raznim pravilima, ogradama i pregradama, od kojih joj je javni ugled najveći problem. Vlast je u ovim događajima očito najviše radila sama protiv sebe dovodeći svoj vlastiti ugled u pitanje, a globalno razvijene komunikacije su to raznijele širom svijeta.

U tom leži "tajna" koju sam nazvao komunikacijsko neznanje - u vlasti su još bili uvjereni da smo u izoliranoj šumi gdje se ljude može zbunjivati "rošomonskim" (ili moodernije rečeno spin) efektima, ali su događaji pokazali da je šuma čista fikcija, da drveća ni ne postoje i da se sve vidi.

To je za vlast (bilo koju) jedna neugodna spoznaja.

Imamo jedan problem: Walesu bi se možda još i našlo, ali gdje naći Ivana Pavla II?

Samo kratki podsjetnik, par "sitnica":

Svi mailovi i SMS-ovi čuvat će se šest mjeseci
U Hrvatskoj gospodarskoj komori predstavljen je Nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim komunikacijama. Tim će se zakonom regulirati niz pitanja čije ćemo posljedice osjetiti u svakodnevnom životu od ponude i cijena usluga u fiksnoj i mobilnoj telefoniji do prelaska na novu generaciju digitalne televizije. Predstavljanjem nacrta zakona, koji je objavljen na web stranicama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture www.mmpi.hr otvorena je javna rasprava koja će se zaključiti 28. ožujka.
Sporni članci
Potencijalno su najsporniji element zakona članci 109. i 110. kojima se uvodi obveza zadržavanja podataka o elektroničkim komunikacijama. Svi operateri, bilo da je riječ o telefoniji ili pristupu internetu, morat će šest mjeseci čuvati podatke o svim komunikacijama koje se provode preko njihovih mreža. Na zahtjev policijske uprave, istražnog suca ili sigurnosno-obavještajnih agencija (u Zakonu se ne kaže izrijekom o kojim je agencijama riječ), operateri moraju dostaviti te podatke u roku od 48 sati.
Država će tako moći steći uvid u identitet osobe koja je uspostavila telefonski poziv ili se spojila na Internet, kao i identitet osobe koja je primila poziv, poruku ili elektroničku poštu. Krešo Antonović, načelnik Odjela za telekomunikaciju MMPI, kao najvažnije osobine novog zakona istaknuo je poticanje tržišnog natjecanja, olakšavanje ulaska i opstanka novih operatera na tržište te bolju zaštitu potrošača. Novim će se zakonom regulirati i sporno pitanje takozvane DTK, odnosno prava na korištenje postojeće komunikacijske infrastrukture, što je najveći kamen spoticanja u odnosima između bivšeg monopolista i manjih operatera.

Već od svibnja
Pitanja DTK dosad su regulirala čak četiri zakona i zakonska akta, koja su dobrim dijelom bila u nesuglasju. Zakonom se nastoji zaštititi potrošača zabranom obmanjivanja korisnika, pogotovo o cijeni: tako će se za telefonske usluge s dodanom vrijednošću uvesti govorna poruka koja će korisnika obavijestiti o cijeni usluge.
Telefonski pretplatnici moći će se žaliti na previsok račun u roku od 30 dana, a dok se žalba ne riješi, neće morati platiti sporni račun već samo iznos prosječnog mjesečnog računa. Zakonom se ukida Vijeće za poštanske usluge, koje se pripaja se Agenciji za telekomunikacije; tako će nastati jedinstvena Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije. Prema Draženu Breglecu, državnom tajniku MMPI, zakon bi mogao biti usvojen već u svibnju, donosi Vecernji.hr

__________________________________

Video nadzor života u Opatiji

Opatija je prvi grad u Hrvatskoj koji će uskoro uvesti video nadzor svojih ulica i parkova. Zapanjujuća vijest prošla je potpuno nezapaženo pokraj naših masovnih medija iako je riječ o do sada najsnažnijem udaru na našu privatnost. Podjednako je zapanjujuće objašnjenje odgovornih u Opatiji koji ovo totalitarističko šuljanje svojim gradom pravdaju brigom za sigurnost turista. Kao da je Opatija ikada bila na zlu glasu po nasilju na svojim ulicama.
Zasad na tom projektu pod naslovom Opatija – najsigurniji grad u hrvatskoj radi međunarodno udruženje IBA (International Bodyguard Association) u suradnji s riječkom agencijom Argumentum. Nalogodavac nam nije poznat.

Veliki Brat gleda, sluša i viče

Plan kontrole društva se nastavlja - u Velikoj Britaniji uvode se kamere koje će snimati razgovore ljudi na ulici i utvrđivati jesu li agresivni, praksa koja je već uvedena u Nizozemskoj

Prošlog smo vikenda otkrili da londonska policija i gradsko vijeće razmatraju prijedlog da se na postojeće CCTV nadzorne kamere spoje snažni mikrofoni pomoću kojih će se nadzirati naši razgovori na ulici.
Mikrofoni koji se već upotrebljavaju u Nizozemskoj imaju sposobnost prepoznavanja »agresivnih tonova« na temelju dvanaest faktora, uključujući razinu decibela, visinu glasa i brzinu izgovaranja riječi. Toliko su sofisticirani da filtriraju pozadinske zvukove, što kameri omogućava da se fokusira na određene razgovore na javnim mjestima. Izgovor koji se propagira za uvođenje ove tehnologije su Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Pa što? Ti uređaji će možda uspješno snimati gunđanje koje dovodi do tučnjave dvojice skitnica, međutim svakako neće spriječiti najozbiljnije sigurnosne prijetnje. Što misle učiniti, nadzirati razgovore i slati specijalne interventne jedinice svaki put kada im se učini da bi stvari mogle postati ružne?
Korak po korak, naše slobodno i otvoreno društvo se pretvara u društvo autoritarne i sveprisutne hi-tech državne kontrole.
Ovaj posljednji prijedlog je digao na noge čak i ministra unutrašnjih poslova Davida Blunketta (zastupnika u Parlamentu koji je niz godina promicao uvođenje baze osobnih iskaznica u Velikoj Britaniji). Blunkett je prigovorio da kamere s mikrofonima »mirišu na 'državu nadzora'«.
Još jednom, ovdje se radi o potpunoj kontroli nad informacijama, moći da se nadzire svakoga, bilo gdje i bilo kada. Radi se o navikavanju na kontrolu i eliminaciji svakog protivljenja da nam se život potpuno nadzire. Uočite da je primarna funkcija kamera detektiranje agresije odnosno razmirica. Povrh jednostavnog promatranja i snimanja dvadeset i četiri sata sedam dana u tjednu, ova najnovija tehnologija upotrebljavat će se za nadziranje našeg ponašanja i upravljanje njime.
Kamere za skeniranje lica su još jedan primjer takve tehnologije. Neki od tih uređaja su programirani da se oglase alarmom kada uoče sumnjivo ponašanje kao što je, na primjer, duže čekanje na nekom mjestu ili puko hodanje na sumnjiv način.
Također, nemojte misliti da se tu radi samo o prototipovima. Tijekom prošle godine svjedočili smo porastu njihove upotrebe u zračnim lukama i željezničkim postajama. Ljudima koji su dovoljno sretni da rade izvan velikih gradova ili se voze na posao automobilom kretanje i osobno ponašanje nadziru prometne kamere širom Velike Britanije.
Još šokantnija mjera o kojoj smo izvijestili prošli mjesec je da kamere čak mogu >početi vikati na vas da bi vas javno ponizile i obznanile svima oko vas da radite nešto što su one prepoznale kao pogrešno. »PRIJESTUP, PRIJESTUP!« Tako ćete se možda osjetiti posramljeni i nikad više nećete napraviti takav prekršaj.
U Sjedinjenim Državama možete nazvati svoju telefonsku kompaniju i zamoliti ih da vam kažu gdje se nalazite, i oni će vam odgovoriti s točnošću od par metara. To je savezna operacija koja je ovog trenutka povezana s tajnom službom NSA (National Security Agency), a uskoro će pristup imati svaki važniji policijski odjel i svaka policijska patrolna kola. Vaše ime i prezime, sve o vama, što radite, kamo idete, i policajac pritiskom na nekoliko tipaka može vaš telefon upotrijebiti kao zvučni senzor.
Veliki gradovi poput Austina u Texasu već imaju postavljenje mikrofone za detektiranje pucnjeva iz vatrenog oružja. Vlada nas uvjerava da oni poštuju našu privatnost, no same tvrtke koje ih instaliraju hvale se da se preko njih može slušati dječji razgovor na udaljenosti od dvjesto metara. I sada, od Rochestera u saveznoj državi New York, preko Austina u Texasu do Chicaga, vlada je objavila da se ti senzori koriste kao mikrofoni i da će biti korišteni da nas se sluša.
A slušati vas se može ne samo na ulici. Privatna industrija, a s vremenom i vlada, planira upotrebljavati mikrofone u računalima Amerikanaca koji se služe Internetom, čiji je broj procijenjen na više od 150 milijuna, kako bi uhođenjem pribavljala informacije o njihovom životnom stilu i izgradila psihološke profile koji će se koristiti za nadzor, nasrtljivo oglašavanje i inteligentnu analizu podataka (eng »data mining«, još i rudarenje podataka, identifikacija potencijalno korisnih i razumljivih struktura i modela u mnoštvu podataka o nekomu ili nečemu; op. prev.).
Provjerite vaše računalo odmah - ukoliko se radi o novijem modelu, tada je više nego vjerojatno da posjeduje ugrađeni mikrofon koji trenutno nema vidljivu svrhu. Kutije za kablovsku i satelitsku televiziju također su opremljene mikrofonima. Zašto vas vaša televizija mora slušati?
Čak i ako smatrate da iza tog programa jednostavno stoji konzumeristički poriv za agresivnim oglašavanjem (ako je tako, zašto onda vlada želi prisluškivanje telefona bez sudskog naloga i pravo da zatvara bez suđenja?), to je i dalje flagrantan napad na našu privatnost i pokušaj da se upravlja našim ponašanjem. Vlada koja se upušta u borbu s eskalacijom kriminala koji postaje sve tajniji ne treba sve nas promatrati i pratiti kao da smo svi kriminalci. Isto vrijedi za sve oblike promatranja, slušanja, vikanja, pjevanja, leteće CCTV nadzorne kamere i tako dalje. To nije sloboda.
Sama suština i jezivost te nadzorne noćne more djeluje na dvije razine. S jedne strane, postavljanje te tehnologije znači doslovno uvođenje Velikog brata koji nadzire funkcioniranje čitavog sustava. S druge strane, nusprodukt toga je oblikovanje individualnog ponašanja, što znači da ne igra veliku ulogu ono što se provuče kroz nadzornu mrežu, jer se ljudi u strahu ustežu od dizanja glasa ili čak bilo kakve aktivnosti. Veliki brat možda neće trebati gledati čitavo vrijeme i to je u konačnici djelotvornije, jer nadzor po dekretu umjesto nadzora po sili je nešto što je mnogo lakše ostvariti i čemu se mnogo teže oduprijeti.
Ne dajte se zastrašiti. Primijetite li bilo koji od tih uređaja na vašem području, zahtijevajte njihovo uklanjanje. Ili, ukoliko vaša mjesna uprava namjerava uvesti kamere koje slušaju i viču, oduprite im se. (Izvor: Steve Watson, Infowars.net)