pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ne znam kad smo prešli na per tu, ali dobro. Familijarnost, vjerojatno, nekakva. Nema veze...

Kao što sam napisao dionice je pri javnoj ponudi potrebno prodati različitim tipovima investitora da bi se stvorila ravnoteža i likvidnost na tržištu. Vlada je vjerojatno, iako je ona imala posljednju riječ, dobrim dijelom uzela u obzir savjete svojeg financijskog savjetnika. Ona je također mogla odlučiti da će sve dionice prodati hrvatskim građanima, od kojih je najveći dio njih odlučio iskoristiti povlaštenu ponudu. Do čega bi došlo? Pa došlo bi do toga da bi se dionicama jako malo trgovalo jer zbog korištenja povlaštene ponude građani ne mogu većinom svojih dionica trgovati do početka prosinca ove godine. I pitanje je koju bi onda cijenu dionica imala na burzi jer bi likvidnost bila dosta niska.

Ono što sam htio reći što se tiče ulaganja domaćih institucionalnih investitora (fondova) je da njima nije pametno sve ulagati u jednu dionicu, nevezano uz zakonska ograničenja ili nepostojanje istih. Te fondove vode manageri koji to znaju i koji su znali da će dionica rasti, ali nitko nije znao koliko.

A što se tiče cijene od 1.690 kuna - cijena dionice pri javnoj ponudi se uvijek određuje na nešto nižoj razini od očekivane 'realne' vrijednosti kako ne bi došlo do naglog pada cijene. Zbog toga i u ugovorima o javnim ponudama uvijek postoje klauzule da agenti i dealeri moraju prvih nekoliko dana 'kontrolirati' tržište i reagirati po potrebi kupnjom ili prodajom, a tako je bilo i sa INA-om.

A trenutna cijena dionice INA-e nije realna i svi to znaju. Napuhnuta je zbog euforije na tržištu i špekulacija da će MOL ići u kupovinu i preuzimanje većeg udjela. Svi očekuju kako će se obogatiti, a da li će se to desiti - to ćemo vidjeti.

A to što je oversubscription bio 20 puta - to opet ne znači ništa. Fondovi, odnosno institucionalni investitori, znaju da će dobiti male dijelove i onda obično traže puno puno više tako da bi dobili barem nešto. Ako tražiš 20 dionica, možeš se nadati da ćeš dobiti barem dvije. Ako tražiš dvije onda nećeš dobiti niti jednu. INA-ina je vrlo dobar dugoročni ulog (a čini se i kratkoročni) i jedna je od vrlo rijetkih domaćih dionica u koje mogu ulagati i mirovinski fondovi koji imaju najveću imovinu, ali i najveća ograničenja u tome u što smiju ulagati.

U raspravi o podacima su se pojavile nove manje stvari a i sam sam uočio nedostatke u odgovoru Azazrielu, pa dopunjavam i ispravljam odgovor.

Obzirom da je Azazriel doveo u izravnu vezu tekst o temi sa izborima i nedvojbeno ukazao na nuždu promjene postojeće vlasti, s čime se i osobno slažem ali to ovdje nije bitno, ovdje je nužno doraditi sporni dio o ocijeni vlasti, političke prakse i mogućnostima.
Potpuno je poznato da su glavni konkurenti vlasti HDZ-a i Sanadera SDP+HNS u praktički istim postavama kao u prethodnoj vlasti, uz nešto izmjenjena obećanja.
Potpuno je poznato da sadašnja Vlada HDZ-a ima bitno bolje rezultate od prethodne u poslovima prodaje udjela u INA i Pliva, bar za nekoliko puta u ne bitno različitim okolnostima, gdje su opet okolnosti manjeg strateškog uticaja u prilog sadašnje Vlade.
Također je poznato da je HANFA, kojoj se Azazriel obraća, stvar sadašnje Vlade - Ante Samodol je kao pomoćnik ministra finacija to pripremao i sada vodi. Također je poznato da je pandan takvoj Hanfi, koja je u prilično kratkom roku spasila bitne iznose novca i počela unositi reda, u vrijeme bivše Vlade bilo regulatorno tijelo bez ikakve intervencije u bilo čemu, što je samo u odnosima osiguranja i raznih sumnjivih trgovanja davalo nevjerojatne rezultate u smislu da su navodno uspješna financijska društva praktički bez uloženog kapitala osvajala ogromne udjele na račun državnih djelova.

Pobliže, od SDP-a u bivšoj Vladi su za navedeno bili nadležni i odlučivali izravno Linić, Jurčić i Crkvenac koji se i sada spominju. U INI su, uz HNS-ovog direktora, odlučivali Linić i Jurčić, i taj rezultat je bio davanje strateške pozicije tvrtki nedavno manjoj od INE za relativno bitno manje novca nego sada HDZ za nestrateški udjel. Sami su postavili vodstvo Croatia osiguranja (dr Ćurković), koje sada radi za glavnog konkurenta (Agram), a rezultatima i tada obzirom da je udio na tržištu znatno izmjenjen u korist konkurenta, izgradili zgradu po cijeni 4.500 EUR-a/m2 ili cca 5 puta većoj od cijene po kojoj gradi konkurencija, uporno iznosili podatke o potrebi prodaje strateškom partneru i skoro to obavili po cijeni cca 8 puta manjoj od sadašnje tržišne.
HNS je odmah, kao načelni član Vlade sa cca 3% glasova na izborima, postavio svog čovjeka za direktora INE, koji je potom i imenovan, koji je to i sada, pa se radi o neke vrste koaliciji HNS-a i HDZ-a. Sadašnji HNS je u bivšoj Vladi značajno s novcima sudjelovao na način da je ministar Čačić osobno vodio poslove s gradnjama za koje troškovi još nisu okončani a Kuštrak kao zamjenik ministra finacija je to skoro sve potpisivao za plaćanje. U veoma uspješnom djelu kojim se hvale su razni javni konkretni podaci koji govore suprotno. Talijanski Astaldi je isplaćen 90 mil. EUR-a samo da iziđe iz posla. Američkom Bechtelu je isplaćeno najmanje toliko za isto i obećana nadoknada u nastavku posla prema Dubrovniku i/ili Sisku nakon izbora, koji su nepredviđeno izgubljeni. Za razne stimulacije oko rokova je stranim tvrtkama isplaćeno bar 100 milijuna EUR-a. Čačićeve tvrtke su izravno i neizravno realizirale skoro 100 % POS-a u Varaždinu i pola u Zagrebu, više od podataka Povjerenstva obzirom da Čačić kontrolira više tvrtki. Skoro svi poslovi na autocestama ustupljeni hrvatskim tvrtkama su dogovoreni uz koordinaciju Čačića i HDZ-ovaca Jure Radića i Petra Đukana, pri čemu su glavne izvođačke i stručne tvrtke pod izravnom koordinacijom ove druge dvojice a Čačićeve tvrtke se pojavljuju podredno. Ponavlja se pitanje koalicije HNS-HDZ ali je to više koalicija osoba i interesa.
Jedan od rezultata cijene i troškova autocesta jest cca 30 % više od Slovenije a POS-a cca 30 % skuplje od hrvatskih troškova iste ili bolje kakvoće.
Jedan od rezultata financijskog poslovanja bivše Vlade je veoma icrpni spor u jeku kampanje između guvernera HNB, kojeg su sami izabrali, i Vlade u razlici vanjskog duga za više od 3 mlrd EUR-a.
Za HNS treba uzeti u obzir da su bitni članovi HNS-a bili istaknuti i u vlasti Zagreba, sa SDP-om.

Ima još puno više sličnih, detaljnijih i dokazljivijih podataka. Obzirom na pojačanu i učestalu principjelnost ponašanja djela rasprava sklonih podacima i bitnim promjenama, pogotovu iz smjera bliskog HNS-u, u kontekstu Azriel i sličnom bi za daljnju raspravu na donjoj razini hrvatske prakse i interesa bili nužni nešto zahtjevniji podaci i objašnjenje ocjena i stavova. U protivnom se bojim da ćemo brzo izgubiti stvarnu konkurentnost HNS-a i takvih pristupa te će doći do bitno drukčije komunikacije s tim. Ovaj odgovor se bazira na iskustvu utakmica u kojima Čačić, Mesić, Vesna Pusić i drugi HNS-ovci nisu mogli računati na nadmoć, na razumnim pretpostavkama da se sve to nastavlja i sada i kada prođu izbori i dalje te na skromnim interesima za bar malo podizanje igre.

eto pao mi je još jedan citat napamet (iz rosencrantz i guildenstern su mrtvi od toma stopparda):

The Player: Generally speaking, things have gone about as far as they can possibly go, when things have gotten about as bad as they can reasonably get.

Najjavniji su podaci da sa ovim i raznim drugim već niz desetljeća teče globalni sustavni slijed velikih razlika u cijeni na našu štetu, u poslovanjima, prebijanjima, pretvorbama, prodajama itd.
Veliki je uspjeh da je naš predsjednik nedavno pomoću nešto isluženih helihoptera naplatio dio veoma starog duga od Rusije, a samo sanjati se može nešto prebijanja za naftu, plin ili naplata duga od raznih zemalja ili zarada od poslovanja .
Ova prodaja i nedavna prodaja Plive su jedini poslovi gdje je nešto opipljivije dobila država i neki naši nazovimo poslovni ljudi.
Bilo kako tumačili sve to je skoro pa istrošeno - tko su naši ljudi i šta je naš ili njihov kapital kad već desetljećima hrpe novca od tih operacija idu vani, pretvaraju se u naše nove dugove i u potrošnju, koja ne samo da nema veze s ekonomijom nego destruira i donje ekonomske procese.

Da se proces što prije dovede do stupnja globalnog završetka je nužno jer nema nikakve podloge ni za šta sa hrpom domaćih i stranih špekulanata, potpuno destruiranom ekonomijom i raznim kvazipolitikama - takvo stanje teče non stop bar od 1985.g. na ovamo kao povijesna repriza stanja nakon I svjetskog rata. Većina zna da je kraj blizu.