Nakostriješi se rezolutni,

Nakostriješi se rezolutni, kočoperni patak,
vremešnoj patki je zadao zadatak.
Na jajima zlatnim nek poslušno sjedi,
meškolji nek se zdušno ...dok ne problijedi.
Iz jajeta nek svakog branitelja izlegne,
ak je netko mućak, nek krilima slegne.

Izlegla ona tako, oko miliona pola,
od sjedenja joj posta stražnjica gola.
Kočoperni patak ponosno korača,
evo nam golobradih... al sigurnih birača.
Hrane je dovoljno...nek pačići rastu,
odgojit ćemo novu i odanu kastu.

Al dogodi se sranje, ne daj vraže,
pačići porasli i sve više traže.
Presušili silosi, nesta naglo hrane,
osilili se pačići...trče na sve strane.
Zadužila se farma, nasta golem dug,
patak podvi rep i... odleti na jug.

Napredovala je patka...i uhvati se zadatka,
očerupat će pačiće, sve do karabatka.
Za lagani trening, penziči su meta,
ako ne prežive...nikakva šteta.

Uzo šuki tablicu... od slavnih kineza,
kuglice on šiba i...hvata ga jeza.
Borba protiv lopuža, ipak nama treba,
hrpe love bit će i do samog neba.
Nakinđurena je patka počela da suzi,
svi zajedno bi tada završili u čuzi.

Farma hrabrih veterana al... zlokoban muk,
ništa se ne čuje, čak ni komarca zvuk.
Zbog problema mnogih, repić im je pun,
od heroja silnih ...ne otvara se kljun.
Ne znam zašto šute? te herojčine prave,
ostat će bez perja i...zaslužene slave.

Isplatilo se je vjeruj mi,

Isplatilo se je vjeruj mi, ali borba još nije gotova, ta borba traje i danas samo je zakamuflirana u sofisticirani način kojem se branitelji teško odupiru.
Činjenica je da su jedino izvukli korist profiteri tj.oni koji nisu jamili, ali demokracija je društveno uređenje gdje građani prosvjedima izražavaju svoje želje mišljenje i nezadovoljstvo.
Zašto je demokratski način izjašnjavanja u Lijepoj našoj utihnuo?
Možda zbog potrošačke graznice kojoj se hvala Bogu u zadnje vrijeme sve lakše odupiremo.
Nikad ne recite nikad!
Dok god živite, ima još šanse za promjene na bolje.

Više o temi:

http://blade777.blog.hr/2008/07/index.html#dan30

Posudio od Balaševića

Posudio od Balaševića odgovor na tvoje pitanje - Tko je kriv?

O nisu krivci primitivci sto su pokupili mast
korov nikne digod stigne, ma svaka njima cast

Krivi smo mi

Otkud svi ti paraziti sto su nam zagustili
nemoj stari moj, krivi smo mi sto smo ih pustili
Ma sta su znali djenerali i brkati majori
jedino da vicu: pali ali nisu najgori

Krivi smo mi

Ni svi ti silni infantilni sto su puske sanjali
ne, ne derane, krivi smo mi sto smo se sklanjali
Putuj Evropo, nemoj vise cekati na nas
ne pitaj mnogo, dospeces i ti na rdjav glas
Putuj planeto, super smo se druzili

nama je lepo, taman kako smo zasluzili
Nisu krivci depresivci, lude i psihopate
sto su rusili pa sada nama nude lopate

Krivi smo mi

Nisu krivi sedativi sto ih nisu sputali
sori, matori, krivi smo mi koji smo cutali
Putuj Evropo i pos'lji nam malo peciva
nama je dobro, sreca jedna neizreciva
Putuj planeto, ovde se vrag priziva
nama je lepo, slika jedna neopisiva

Od svega što se na temu branitelja može reći, naglasio bih jednu stvar. Nema, hm kako da to nazovem, - službenih heroja. Nedostaju Ljudi ( živi i pokojni ) čija imena bi trebala krasiti ulice, škole, parkove. Ljudi čija djela bi pokazivala svima što znači biti heroj i voljeti svoju zemlju a za koje bi znao svatko od osnovnoškolca do penzionera. Nije da ih nema uopće, ali ih je premalo.

Također, nisam zadovoljan što kad se u Hrvatskoj kaže heroj, se odmah pomisli na generale ( Zadro, Gotovina, Norac... ) a mase ljudi koji su čudesa činili ostali su anonimni. U kolektivnom imaginariju nam nedostaju obični ljudi. Pero Perić koji je 91. dao otkaz u brodogradilištu, preživio dvije zime na Velebitu , vratio se natrag, uzeo svoj autogeni var-aparat i nastavio raditi. Kad bi se više u medijima, na obljetnicama i štajaznamgdjesvene forsirali takvi heroji ( uzori, ideali, primjeri ) pa kad bi svatko znao u svom gradu nabrojati 10 takvih možda bi to značilo nešto pozitivno i braniteljima.

Da me sad pitate da nabrzaka nabrojim 10 ljudi koji su svojim djelima u DR-u zadužila Karlovac a da su ispod čina generala ja ne bih znao. A trebao bih znati. A nisam jedini koji ne zna. A to je tužno.

Tko se mača laća, sam u nju upada a ćud nikada

Pohvale za dnevnik, kao da

Pohvale za dnevnik, kao da si mi misao uzela :).

Do rata je doslo jer je trebalo doci, jer Srbija ima velikosrpsku politiku staru preko 150 godina, i kao takva zemlja sustavno je provodila svoju volju nad Hrvatskom,jos u doba SFRJ. 91. godina bila je prekretnica, no kako danas vidim cjelu situaciju, mi smo izgubili rat, nazalost branitelji su se borili za nista. Lepa Brena drzi koncerte, nasa mladez luduje za melodijama Srbijanskog istoka, sve u svemu kulturno su nas porazili, bez obzira na to dali je hrvat na vlasti ili srbin. Ocito su mnogi veliki ljudi vidjeli da kakav je ovo narod, od Stjepana Radica kada nas je nazvao guskama, do Brune Busic koji je sve ovo predvidio:
„ ... Da smo složni i čestiti davno bismo imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...

... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidit ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?“

Odgovor Bruni Busicu na najvece i nerjesivo pitanje, spasit ce nas MMF-om, EU-om i opet stranim vladarima.

No skrenuo sam s teme, i sam sin hrvatskog branitelja koji nikada nije nista trazio od ove zemlje, radio do penzije (35+godina staza), trenutno neide na glasanje, kaze da su svi isti, i jednostavno mentalno se distancira od ove zemlje. Mozda ga srce boli kada vidi sve oko nas, a mozda je jednostavno ogorcen.
Jedan od mojih dragih prijatelja, vukovarac, logoras, intelektualac, isto dize ruke od ove zemlje.. Pitanje se postavlja, kada dizu ruke oni koji su se borili za sve ovo, kakva nam je buducnost?

Sad na tvoje aktualno pitanje, tj. pitanja.
Dali se isplatilo?

Nisam hrvatski branitelj, i kako god se stvari cine, mozda se i nije isplatilo, koja bi bila 2. solucija? Ajmo misliti imaginarno nakratko.
1991. godina, nasi ocevi, djedovi, prijatelji, rodbina, ne dizu se u pobunu srba na ovim prostorima, JNA izlazi iz vojarni i preuzima vlast. Sluzbeni jezik postaje srpsko-hrvatski, u periodu od 18 godina, hrvatska kultura, jezik i domoljublje bivaju potpuno uguseni (ovo smo cak i imali u raznim Austro-Ugarskim tvorevinama), ekonomski smo lose, jer svi prihodi odlaze u Beograd (i ovo smo cak imali), svu vojnu/upravnu vlast drze Srbi.

Sto imamo danas, pitanje je koje se postavlja?

Back on the topic, tko je kriv? Krive su vodje ovog naroda, Tudjman, HDZ, sva politicka scena. Nasi branitelji su trebali biti heroji, jer to i jesu. Kao sto je tu netko rekao, uvesti Domovinski rat u skole kao predmet. Zasto svi drugi mogu velicati svoje borbe i ratnike, a mi ne? Zasto kada amerikanac pred kucom dize zastavu SAD-a (zemlje stare niti pola stoljeca) je patriota, a hrvat ako ima zastavu na svojoj kuci je seljacina. Zasto SAD ima velike zidove ispisane imenima svojih vojnika koji su ratovali na raznim bojistima, mi to nemamo? Zasto SAD velica svoj rat za nezavisnost, tvorci ustava SAD-a su doslovno sveci, a borci heroji? Zasto jedan mix naroda je kompaktniji i slozeniji nego jedan povjesni narod? Tesko je odgovorit na ova pitanja na cinjenica je da bi nam puno drugacije bilo da smo:

- branili svoje generale i ne slali ih u Haag (pa nije se ni amerikancima sudilo za Hiroshimu i Nagasaki- dva najgora zlocina protiv covjecnosti saveznickih snaga)
- uveli edukaciju mladih o domovinskom ratu
- javno proglasili junake domovinskog rata, nazvali ulice i trgove po njihovim imenima te im pomogli u nastavku zivota (ovo je nesto od najbitnijeg sto se nije dogodilo)
-obiljezavali dane Oluje, Bljeska i ostale bitne dane domovinskog rata na nacionalnom nivou (da se ne zaboravi)

Borchet je tu imao zanimljiv komentar:
"Kada rat zavrsi, vrati se vojnik kuci, ali nije imao kruha. Tada ugleda covjeka koji je imao kruha. I ubi ga! Ne smijes nikoga ubijati, rece mu sudac. Zasto ne? upita vojnik!"

Bojim se da ce jos rata biti,jer granicu djelimo sa naradom koji je oduvijek bio ekspazionisticki raspolozen, uz to ima doktorinu velike srbije,a mi na tom prostoru zivimo.. stoga pogazit ce nas za 30-tak godina, ako ne i prije.

Za kraj, da ne zaboravite, jedan od heroja domovinskog rata za kojeg na nasu sramotu, danasnja mladez ne zna:
Rudolf Perešin(1958-1995)- http://www.youtube.com/watch?v=pP_OWvzVWDA

Da toga je trebalo biti vise, a takve stvari se pojavljuju samo na internetu.

Isplatilo se svima zajedno

Isplatilo se svima zajedno (valjda) a oni su ipak žrtvovani.

Propuštena je prilika da se mnogim bivšim braniteljima omogući normalni život najviše što se može. I čovjek u kolicima se može javljati na telefon u nekom uredu državne uprave. Može i unositi podatke u računalo. Zapravo, može jako puno, skoro sve. Sve je bolje nego odbaciti ljude.

Ali ne treba sve pripisivati braniteljskom statusu. Vlast se tako odnosi prema svim građanima.

I ne treba PTSP biti jedini uzrok za sve. Mnogim ljudima "pukne film" i iz brojnih drugih razloga, bar kod nas razloga da ljudima "pukne film" ima i previše.

Ali apsolutno podržavam to što si napisala.

Aisha je živa osoba od krvi

Aisha je živa osoba od krvi i mesa, što se to "dovodi u pitanje" je više neka pohvala jer piše previše ozbiljno, ali mislim nikada ne previše provokativno. Mnogi mladi jednostavno o mnogim stvarima koje tište ovo društvo ne promišljaju, ali ipak ih ima (kao ona) koji su kritični i to je dobro.

Njena kritičnost i radikalizam (za kojeg znamo da kod nje ima) ima svoje razloge a sada je jasno i zašto (jer smo mi svi proizvodi okolnosti u kojima živimo). Da naše društvo nije zapalo u tešku krizu niti 20 godina od postizanja samostalnosti, "pravde" i "poštenja", možda bismo ju mogli proglasiti "buntovnicom bez razloga". No kako stvari stoje drugačije, mi nju trebamo početi uvažavati, čak i kad govori ono što ne bismo željeli čuti.

Glede ocjenjivanja:

Glede ocjenjivanja sam se nikada nisam uzbuđivao. Spor, ako ovdje uopće postoji, nalazi se u prevelikom generaliziranju koje je ovdje sa svih strana poprilično prisutno. Svi bi htjeli biti oni koji sve znaju, da je njihova istina jedina. A ja bih im preporučio recept Jelenske (i moj): Govorite samo u svoje ime! I uvažavajte pravo drugima na svoje mišljenje! Tada bi i ocjenjivanje postalo manji ili nikakav problem. Osobno nisam nikada nikome podijelio minus, i uopće me to ne čini nesretnim. Naprotiv! Ali dakako nisam protiv bilo čijih prava da svoje stavove izražavaju i negativnim ocjenama, ali moraju biti svjesni odgovornosti za takve stavove. I da time otkrivaju svoje vlastite "ranjive bokove".

I sam spadam u one koji često ne spavaju dobro, koji dobiju napade anksioznosti (kojima ne mogu naći uzroka). Ali Jelenska ima pravo - nikada ne pišem radi drugih nego radi sebe, kad imam nešto u sebi što me muči, to "ispljunem" - i to me smiri. I uopće me dalje ne interesira daljnja sudbina teksta. Niti znam što je karma, ocjene me ne uzdižu niti iritiraju. No komentare pogledam, ali više da bih vidio koliko me se razumjelo, da pritom naučim štogod novo, da zaključim nešto drugo - jer je ljudski griješiti. Niti jedan negativan bod me nije "uzdrmao" - neke sam čak smatrao pozitivnima.

Neki su mogućnost ocjenjivanja shvatili preozbiljuno i strastveno, pa se s time najčešće površno šutiraju. Aisha je, moram priznati, moja ljubimica, i kad piše "dobro" ili "loše" (mada je nemoguće procijeniti što je to dobro a što loše - sebi nikada ne pridajem božanska prava presuđivanja). Smatram da i ona ima prava na svoja razmišljanja (kao i ja i bilo koji drugi). Radi toga ona nekima ide na živce (to sam već od prije primjetio). U ovom konkretnom slučaju se dogodilo da se nekolicina inercijom zaletjela s negativnim ocjenama na jedan zreo i dobar tekst (mada ponešto neuravnotežen, ali takvi su svi tekstovi kad su pisani pod emocijama). Predestinirana umišljenost, inzistiranje na vlastitoj nepogrešivosti i naknadne racionalizacije nikada ne mogu biti uvjerljive - bolje je priznati grešku (errare humanum est) - ta najjednostavnije je prepraviti minus u plus - i imati čistu savjest.

Znam da će ovo opet neke pogoditi u srce, ali, uvjeravam vas, pisano je s dobrim namjerama.

ajša,ajša,... nije moj

ajša,ajša,... nije moj tata stao u obranu svojih ideala(vukovarski branitelj,logoraš (9.mj)),nego u obranu svoga doma,domovine, moga i tvoga života.
mirovina mu je 6.tisuća kn,70% invalidnosti trajno, sretan i zadovoljan je čovjek.
ima kredit na 20.g za kuću u vukovaru(nije dobio stan,nije ga ni htjeo)
mama mu je bila i je ,naj veća podrška(i ona je bila do zadnjeg dana u vukovaru,takođe zarobljena(6.mj. trudnoće).
sretno sam i voljeno djete,volim svoju domovinu,cijenim i poštujem branitelje domovinskog rata,ali ti moram reći i zašto oni dižu ruku sami na sebe----radi svih koji njihovu ljubav,poštenje,domoljublje,dovode u pitanje.

I ja, evo, udjeli plus za

I ja, evo, udjeli plus za sadrzaj dnevnika. Jedina stvar koja stoji u njemu, a ne mogu je tako lako kupiti je to da su se pojedinci, sa obadvije strane, dogovorili za rat. To ne pije vodu. Dakle, sto se tice dnevnika, zaradio je plus.
Medjutim, postoji nesto drugo sto provlaci sumnju kroza me. Nadalje sam vrlo sumnjiv u pogledu Aishe. Naime, uistinu ne mogu vjerovati da njezine dnevnike ona pise. Ja racunam da ih netko drugi pise u njezino ime. I taj koji to radi ustao je, vidimo, u obranu branitelja. Zna on da je to osjetljiva tema na kojoj je lako pridobiti mase. Stoga je potrebno imati na umu upozorenje hdz-ekonomije, te pripaziti pa ne biti naivan. Prije nekoliko dana sam pozdravio Senekino misljenje da je Aisha prebrzo narasla. Uredu, ali zar bas toliko prebrzo? Odnosno, zar je moguce da malo odraslija djevojcica ima sveobuhvatno i neizmjerno znanje o politickim i drustvenim kretanjima na osjetno turbulentnom podrucju? Sumnjam.

Hm. Plus u uvjerenju da ti

Hm. Plus u uvjerenju da ti je ćaća branitelj. Plus iz razloga što si mlada i zato što te to sve interesira. Mnogo mladih tvojih godina nemaju pojma o Domovinskom ratu. Domovinski rat bih uveo kao posebni predmet u srednje obrazovanje bar jedan sat tjedno. Taj sat bi doveo svaki put drugog branitelja da priča svoje doživljjaje i traume koje su mu se događale kroz rat i porače. Ostavio bih pola sata za postavljanje učeničkih pitanja. To bi bilo puno bolje nego čitati ona laprdanja koja se pišu u knjigama.
Tema je delikatna. Moja djeca kad vide ponešto na televiziji iz rata pitaju me : "Tata jel tebi ovako bilo". Šta da im kažem? Šta da velim kad te ni naj bliži ne razumiju? Kako mogu objasniti svojoj dici zašto tata ne može spavati, zašto se tata ustaje po noći kad grmi i ide pušiti na balkon, zašto tata se diže sav mokar od znoja, zašto tata ne trpi nikakve iznenadne zvukove (tu spada i zvrndanje faking mobitela), zašto je tata često bio pijan, zašto je tata bio netolerantan, zašto ih je tata stišavao i kad bi se smijali (svađe ne spominjem),zašto nisu smjela vrata ili prozor lupnuti, zašto ništa na pod nije smjelo ispasti, zašto je tata hodao ko zombi, zašto je tata izbjegavao sve oko sebe, zašto je tata bio depresivan i agresivan.
Baš prije par dana me pitaju :"Tata ti si bio u ratu, oćemo li mi dobiti besplatne knjige". Nečete dico moja, nije vaš tata bio u ratu da bi vi imali besplatne knjige nego da bi vi imale svoju Domovinu. Tata će za knjige dići kredit. Sve napisano je ovdje minimizirano (uh sjetih se Minimija-dobra spravica s finim zvukom:):):) )
Aisha za kriminalce samo velim "Oteto-Prokleto".
Aisha NIKAD zaista NIKAD ne pitaj da li se isplatilo.
Mnoge od nas upravo vjera u to još drži, i nikada ama baš nikada se nisam upitao da li se isplatilo.
A bilo me je strah, glava na panju je bila više puta. Za.eban je adrenalin. Mislim da je u jednom svom komentaru Molotov pisao zašto je i kako adrenalin opasan :):):).
Za tvoje zadnje pitanje "Tko je kriv" sada imaš sve dostatne informacije i više nego dovoljno njih. Samo ti pitaj i ući.
Aisha jedan mali savjet u komunikaciji s drugima. Nemoj se odmah paliti. Ovdje je potrebno odvagnuti svako napisano slovo. Nismo svi istih živaca niti imamo svi isti prag tolerancije prema drugačijim promišljanjima ili još gore prema očitim provokacijama ili naručenim pisanijama. Zato "Stani malo na balun" kako to mi dalmatinci velimo.