Neovisni, ali ne i neutralni

21.9.2008, "Praznik Hrvatskog nogometa" na Hrvatskoj televiziji. Počinje prijenos i razmišljam čije gluposti ćemo slušati večeras? Sušecovo bezobrazno drukanje i preočito navlačenje za jednu stranu (čitaj Dinamo) ili gospodina Blažička i njegovo svršavanje iz ekrana u tolikoj mjeri da neznam jel mi pukla membrana u zvučniku od njegovog deranja.

10 minuta reklama i ukazuje se Božo u indisponiranom tonu zbog nevjerovatno male posjete gledatelja u Maksimiru. Naravno i odmah je pronađen krivac za malu posjetu, bili su to gosti iz provincije, a ne ugledna gospoda iz metropole koja broji preko milijun stanovnika. Prvak Hrvatske koji godišnje skupi cca 40 miliona kuna poreznih obveznika te večeri je privukao zavidnih 7000 obožavatelja od kojih je barem tisuću bilo iz navedene provincije.

Odmah mi je bilo jasno da će to biti standarni prijenos Bože s barem desetak legendarnih provala za arhive greatest shitsa i sličnoga. No ono što je uslijedilo je Top of the pops rekli bi englezi u povijesti neobjektivnog, pristranog, izgubljenog komentiranja HNL derbija ikad. Božo je tijekom prijenosa toliko navijao za Dinamo da nije ni sebe čuo šta baljezga i što govori. No prvo je sasuo sve što je želio reći Mamiću o njegovim igračima i lošem kupovanja igrača ove sezone.

Morales je promašaj, Sammir još veći, ovaj ne trči..ovaj ne dodaje...i tako dalje i tako dalje. No kada je Dinamo počeo gubiti dobio se dojam da se Sušec prebacio na Mirogoj i od tamo prenosi utakmicu jer se ton naglo spustio. Zvučao je kao da prenosi sprovod iz Maksimira a ne utakmicu HNL-a. Opet je tu i tamo počeo spominjati igrače Dinama..tko je izgubljen..tko je otišao, tko je došao, objašnjavajući nama gledateljima kako se ne može prodati 10 igrača i pobijediti Hajduka.

Isto tako Božo nije vidio igranje rukom Ibaneza igrača Dinama..nego se nakašljao po ko zna koji put kad treba komentirat ono za što ga građani plaćaju.

No nije stvar ni u ruci, ni u penalu, ni u kartonima nego u profesiji i 40 godina iskustva komentiranja te općoj kulturi. Božo istim žarom druka i kad Dinamo igra protiv Rijeke, Zagreba, Osijeka, svejedno. Božo ne razumije da svi koji gledaju možda i ne navijaju za Dinamo. Božo ne razumije da mu je Franjo Tuđman umro i da nemora biti "šteker" više. Božo ne razumije da mora ostati normalan, objektivan bez obzira tko igra.

Mediji su dakako isto pisali o ovom slučaju, forumi i komentari članaka su prepuni linija texta o "Modrom Boži" koji besramno druka. Slobodna Dalmacija mu je posvetila naslovnicu cijeli dan u njihovom internet izdanju s naslovom: "Božo, ne plači." Jutarnji mu je također posvetio članak u kojem Božo demantira sve i kaže :

"Dobio sam bezbroj prigovora od Dinamovih navijača, a do sada nisam vidio prigovore iz Dalmacije da sam pristrano komentirao derbi. Kod takvih je utakmica uvijek tako, no to što prigovori stižu s obje strane, i sa sjevera i s juga, znači da je utakmica odrađena korektno."

Za ovu izjavu nije potreban komentar.

Ne radi se gospodo ovdje o navijačima Hajduka, Dinama, Rijeke, Osijeka ili bilo koga, ovdje se radi o čistoj neprofesionalnosti i neobjektivnosti. Mišljenja sam da niti jedan sportski komentator nije toliko neobjektivan i neprofesionalan kao gospodin Božo Sušec. Mogu svi pričati Vela je ovakav, Blažičko onakav no zna se tko je broj jedan na tablici i to je sinoć potvrdio. Potruditi ću se i izvući sve izjave i rekao bi Božo "sporne detalje" derbija i postaviti ih na web. Uskoro će Božo i u mirovinu pa će se sve to zaboraviti no bitno je napomenuti da bi ovakva "objektivnost" Sušeca mogla stanovati na HRT-u možda još 40 godina s obzirom da Sušec Jr. čeka iza ugla da preuzme palicu objektivnosti familije Sušec na HRT-u.

Možda je ipak vrijeme da se Mila Horvat promovira u komentatora HNL-a jer duboko i iskreno vjerujem da bi ona nakon 80 minuta ipak točno izgovorila imena igrača a i njezino stenjanje je ipak bolje od Božinog plakanja.