pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Možda ne najstarija ali svakako najpoznatija teorija zavjere kroz vremena dobila je ime Noinog potopa, makar teško je reći zašto bi se jedan stvarni potop trebao nazvati po nekom tamo Noi. Priča se uglavnom vrti oko masovnog potopa koji je izbrisao poznatu civilizaciju i taj dio je čak i djelomično točan (formacija Crnog mora).

No onda dolazi alokacija krivnje i u skladu sa svim teorijama zavjere krivnja se alocira onima na vrhu koji su to učinili iz njihovih vlastitih razloga. Na vrhu je u ovoj priči biće zvano Bog i objašnjava se da je on osobno složio taj katastrofalni potop namjerno kako bi pobio gomile ljudi i životinja. Životinje su simbolički ekvivalent prirodnih i ostalih resursa, kakvi se danas uništavaju u ratovima ili terorističkim napadima.

No, naš junak Noa je upozoren na vrijeme (hvala Bogu!) i sagradio je arku. Hm, opet s druge strane možda je imao iskustva u predviđanju znakova nadolazećeg lošeg vremena... Anyway, brod koji je sagradio bio je dovoljno velik da se na njega ukrcaju plodni parovi svih životinja koje je mogao pokupiti.

I onda ide Potop i dio sa drvenim golubom ili grlicom sa šibom ili maslinovom grančicom ili što god i udaranje o planinu. Onda se svi iskrcaju i žive dugo i sretno nakon povlačenja velikih voda, the end.

Jasno je da su cijelu zavjeru u mitu zapravo stvorili religijski vođe koji su priču napisali i objavili. Za prirodnu katastrofu okrivili su nekoga na vrhu, kojeg su k tom još i izmislili i na taj način stvorili sredstva za utjecaj na lakovjerne. Radi se o pristupu koji će nadživjeti potope i ratove i koji još uvijek ima primjenu u modernom političkom dijalogu u Hrvatskoj, ali i ostalim državama na ili pored Balkana.

Sada kada se prašina raspada bivše državne zajednice slegla, a tehnologija napredovala, sve vrste mišljenja za sve vrste ukusa lako su dostupne pa se u praksi i dijalogu najčešće postupa kao da se radi o krojačnici u koju se slobodno ulazi i isprobava što se komu svidi - i to naravno bez obveze kupnje.

Regionalna balkanska politika ima vrlo dugu tradiciju okretanja teorijama zavjere kako bi se objasnilo bilo što. Uvijek postoji nekakva mračna tajna kuhinja u nekom stranom uredu i uvijek neke opskurne sile manipuliraju događajima zbog Bog (!) zna kakvih razloga. Kao što se Zdravomarije ne mogu ukloniti iz samostana, tako se ni građa teorija zavjere ne može odvojiti od balkanskog političkog komentara.

Tu su podmetanja, tajni ratovi tajnih službi, naručena ubojstva i naručeni procesi, izdajnici i veleizdajnici, reality-show namještaljke, diplomatske narko zavjere, "netko" tko nam želi "zlo", vanjski (prekogranični i prekooceanski) i unutarnji (živi i mrtvi) neprijatelji "naše stvari" i slično. Kao i sve teorije zavjere, takvi scenariji uvijek pate od istog nedostatka, a to je da nisu u stanju pružiti provjerljivi, autentični i objektivni dokaz. Kako teorije zavjere svoju osnovu imaju u strahu od nepoznatog i nekontrolabilnog, često ih prati ritualno strašilo. Najnovije prikladno strašilo u Hrvatskoj zove se "čudna potrošačka građanska religija" (poznata i kao kapitalizam s one strane granice) u kojoj Bog nije potreban za preživljavanje potopa. No i bez Njega prema teorijama i u Hrvatskoj potope navodno preživljavaju razni Noe koji su imali prave informacije pa su ponijeli u svojim arkama dovoljno plodnih resursa i sada zajedno sa višim silama upravljaju post-potopnom civilizacijom. No za razliku od primjerice internetskih foruma gdje bi se ovakvi paranoidni postovi u načelu smatrali trollanjem, javni medijski prostor ne samo da to tolerira nego i sam njeguje tradiciju Noine arke mahnito loveći dobru priču - a svi znamo da činjenice samo kvare dobru priču.

Te mahnitosti javnog trollanja nisu lišeni ni ostali obožavatelji teorija zavjere koji su spremni do zadnjeg daha ponavljati svoje nedokazano i nevjerodostojno teoretiziranje, obično paranoidno upareno s kakvim citatom iz Biblije (što ne čudi kad ona sadržava prototip svih teorija zavjere) u kakvoj sudnici ili kakvoj sabornici. Žudnja da napušu svoju pravu ili umišljenu ulogu u formiranju stvarnosti ili prošlosti ide toliko daleko da na kraju dana samo jedna trećina stanovnika ove države ima povjerenje u javni prostor odnosno medije, što bi u svakom uređenom društvu bio povod za ozbiljno promišljanje i raspravu o odnosu medija i konzumenata. Zbog silnih priča o raznim Noinim arkama koje još uvijek plove, građani u Hrvatskoj ne vjeruju medijima, ne vjeruju institucijama, ne vjeruju zakonima i sudovima, ne vjeruju Europi, ne vjeruju u bolju budućnost.

Razlog svemu tome treba tražiti i u činjenici da je javni prostor za debatu nekad toliko udaljen od realnosti da ne može biti njen stvaran prikaz pa mu ljudi jednostavno ne vjeruju. Umjesto na razini činjenica, sukobi se vode na razini teorija i ideologija, mitova i legendi, potopa i stradanja. Na razini primjera, svjedočit ćemo silnim teorijama o tome zašto je Galić suspendirao novinare HTV-a nakon objavljivanja snimke Mesićevog ustaškog govora bez da se itko sjeti zahtjevati osnivanje tijela koje će biti nadležno i za odlučivanje o sukobu interesa ravnatelja pa da se rasprava vodi na temelju činjenica (ili ako takvo tijelo postoji, njegovu odluku). Javnost se redovno pasivizirano zadovoljava samo teorijom odnosno mogućim objašnjenjem, umjesto da jednostavno zahtijeva odgovor neovisnog i stručnog tijela na pitanje "Je li Galić kao ravnatelj javne TV kuće u sukobu interesa kad je mu je budući poslodavac Predsjednik RH". To je cijela mudrost.

Vidljivo je stoga da makar su se vode nedavnog potopa u RH povukle, puno je još onih koji vjeruju u Noine arke i koji uspješno plove na valovima teorija zavjera. Umjesto Troje u Gabeli pored hrvatske granice, u samoj Hrvatskoj postoji drugo nalazište iz pretpovijesti, ono na kojem umjesto kamenja preživljava mit o Noinoj arci. On potiče lakovjerje koje mediji u svojem žutom poletu onda prodaju kako bi zaradili.

S obzirom na to, bolju, odgovorniju i zreliju javnu raspravu o politici, društvu ili bilo čemu imat ćemo onog dana kad između ostalog naraste svijest da je Noa bio samo jedan obični ribar koji je na temelju amaterske "vremenske prognoze" na vrijeme osigurao sebe i vjerojatno užu obitelj. Noa je zapravo bio tip koji je znao da se treba brinuti za sebe i da je važno biti točno i objektivno informiran, ali ništa više.

Zbog nezaustavljivog pada naklade i smanjenja prihoda od marketinga mediji će morati preispitati svoj pristup informiranju jer će inače doživjeti potop. Priče moraju zamijeniti činjenice i svijest da je informacija/tvrdnja bezvrijedna ako nije dokazana jer koliko god se trudili, hrvatski mediji nikad neće dosegnuti utjecaj koji je ostavila ova Noina priča.

On je svakako svoje doživljaje fantastično prodao na kraju i dobio skoro pa vječni bestseller. Thumbs up, Noa!