Kao prvo pravopis: dativ je Bibinjama, a naglasak ćemo mi staviti na prvi slog, dok sami Bibinjci u svom karakterističnom dijalektu naglasak stavljaju na drugi slog.
Nego, naslov dnevnika... Ta je izreka meni osobno jako značajna, naime tek nakon što sam je kao dijete čuo i upamtio sam shvatio da se Bog može spominjati i negdje drugdje a ne samo u kući i crkvi. Ta izreka i njeno postojanje mi je i u daljnjem životu uvijek bila nekakav ravnotežni faktor naspram uobičajenog stava kako svakako "trebam navijati" za Kampo, Arbanase ili Šolajce ako je tešta s Bibinjcima.
Da, Zadar je u ta doba živio manje više u skladu s Hillovim Ratnicima podzemlja, gdje je antagonizam, nazovimo ih "zaratinskih", Kampo Kaštela naspram prvenstveno ruralnih Bibinja, zadrtih "negrađanskih" Šolajaca, te, ne znam koji drugi epitet dati, šiptarskih Arbanasa čini vrh piramide u kojem se svakih više od dva muška tuku ili budu pretučena od nekih drugih više od nekoliko muških iz drugog kvarta kad se za to stvore uvjeti. Većina društvenog života zadarske mladeži početkom osamdesetih se svodila na planiranje i izvršavanje dogovorenih tuča ili izvanrednih prepada.
I dok su ti i takovi nešto stariji klinci provodili svoje macho djetinjstvo u vječnom promišljanju da li je bolje popušiti batine od "tuđih" ili finalno jednokratno popušiti batine od svojih radi "dezerterstva" s konačnim izbacivanjem iz "kruga odabranih" i posvećivanju nekom drugačijem životu, mlade Bibinjce koji još nisu niti bili dovoljno stari da se automatizmom ukrcaju u autobuse koje ih voze u srednju školu i na neizbježno bojište je drpalo nekakvo debelo prase.
Skamenilo me. Iskreno, iako ima logike da baš u Bibinjama tako nešto prođe zataškano, u skladu s onim kako je toliko nestvarno da se prođe preko toga, nešto slično poput onog nezaboravnog teksta (e sad idu isprike jer se ne mogu sjetiti koji Feralovac je autor) o "našim ljudima" vani i kući sagrađenoj na obali jezera u Švicarskoj i nepostojanju zakona koji će je srušiti jerbo nikom nije palo na pamet da može postojati takav stvor koji će takvu kuću sagraditi..
Kaže nadbiskup Puljić kako se ne treba prejudicirati s krivnjom. A ja mu kažem da istraga nije ni potrebna, da je jasno kao dan da je don Nedjeljko kriv. Jednostavnim logičnim zaključivanjem, poznavanjem tradicije i povijeti mjesta Bibinje nije moguće da ovako nešto izađe van bibinjskih dvorišta a da nije istina.
Dodatno, svi dušebrižnici koji upozoravaju kako je nadbiskup trebao javiti policiji samo napomena kako nadbiskup Puljić jeste obavijestio organe reda i to još 20. veljače. Razlog za nepoznavanje činjenica i krivo tumačenje kako Puljić nije obavijestio policiju je ista ona isfrustriranost kao kad vas dvojica istučete dva Bibinjca, Arbanasa ili Šolajca, a onda jednog od vas njih 6-7 Bibinjaca, Arbanasa ili Šolajaca pravedno kazni za nepoznavanje materije, odnosno ona isfrustriranost i nevjera u moguće koja je dovela do toga da se ovoliko šuti o ovom slučaju.
Naime, nadbiskup Puljić je obavijestio organe reda u Vatikanu. Kako je Zadarska nadbiskupija izravno pod Vatikanom tako je obavijestiti npr. PU Zadarsku iz perspektive nadbiskupa Puljića ili bilo koga drugog jednako svrsishodno kao i obavijestiti npr. policiju u Prijedoru.
A Ivo Josipović ima savršen primjer svrsishodnog politikanstva. Da je Josipović onomad na ACTA reagirao kao i Puljić na ovaj slučaj pedofilije, ne bi danas imao niti promil popularnosti manje.
Samo da je kao Puljić prvih tjedan dva priopćenjima i izjavama oštro osuđivao pedofiliju, "pokretao istrage", čak i prema izjavama jedne žrtve radio i više nego što bi se očekivalo, čekao da se slegne prašina, te pred kraj priče krenuo u obranu crkve/ACTA.
