Tagovi

Bolnica Sveučilišta u Kaliforniji: Krvarim obilno. Imam osiguranje!

Za jedne od njegovih prvih smjena u bolnici Sveučilišta u Kaliforniji trijažna sestra dodala je mladom liječniku iz Oaklanda, Teri Reynoldsu rukom ispisano pisamce koje je dobila od pacijenta u čekaonici. U njemu je stajalo: „ Pomozite mi, molim Vas. Vilica mi je slomljena i imam velike bolove. Ovdje sam već preko sat vremena i neprekidno krvarim. Ruke i stopala su mi umrtvljena i počinjem se tresti. Potrebna mi je njega.Imam osiguranje.“

U knjizi Obamin sindrom Tariqa Alija, britanskog publicista i književnika pakistanskoga podrijetla ovo je pismo dvaput citirano. Prvi put na početku opisa strašnih uvjeta liječenja u Oaklandskoj okružnoj bolnici za najsiromašnije koji u formular pri dolasku kao glavni razlog upisuju „izgubio Kaiser (glavno privatno osiguravateljsko društvo u Kaliforniji) ili naprosto“izgubio“, a na prvi pregled, vjerojatno za dugo vrijeme i jedini, čekaju i do šest mjeseci. No to pismo ne pripada tim jadnicima. Paradoks pisma čitatelj ne uočava odmah. On biva otkriven tek kad Ali na kraju čitavog odlomka o stanju tržišnoga zdravstva u SAD-u ponovno citira pismo i kaže da ga je napisao mladi elektroinženjer koji je imao oko trideset i pet godina, nije uzimao droge, nije bio alkoholičar i nikad nije sudjelovao u tučnjavi.To što mu se dogodilo s vilicom bila je posljedica nesvijesti koja je nastupila nakon uzimanja kodeina u lijeku protiv kašlja, pada u kupaoni i udarca glavom o umivaonik.

Ono što prema Aliju pismo čini bizarnim jest to što je visokoobrazovani mladi čovjek pomislio da pomoć u jednoj od najboljih zdravstvenih ustanova Kalifornije, za koju je slučajno malo dulje čekao zbog trenutne preopterećenosti osoblja, neće dobiti zato jer obilno i neprestano krvari, ima umrtvljene krajeve ekstremiteta uz izraženo drhtanje čitavog tijela, već ako naglasi da je osiguran. Tariq Ali zaključuje kako je sustav zdravstvene zaštite u SAD-u doista jako upitan ako i privilegirani nisu sigurni da će dobiti adekvatnu medicinsku skrb.

Tariqova knjiga dobar je uvod u ono što u svom dnevniku želim opisati iz jedne insajderske perspektive pacijentice i one kojoj je bilo dano promatrati i čuti i iskustva drugih u sličnoj situaciji u uvjetima hrvatskoga zdravstva, u jednoj zagrebačkoj bolnici. Pitanja koja su mi se nametala tijekom vremena provedenoga u njoj i u vremenu oporavka podijelit ću s čitateljstvom, uz napomenu da je razmišljanje koje iznosim u dnevniku nastalo u mnoštvu posve pristranih i emocijama zasićenih dojmova koje donosi svaki takav boravak u bolnici zbog vlastitog operativnog zahvata.

A svaki odlazak u bolnicu pored nelagode u vezi zahvata donosi uvijek i pitanje tko će biti taj netko s kojim ćemo dijeliti bolničku sobu, koliki će biti stupanj njegove bolesti, koja će biti dob i sklonost razgovoru te opća ugodnost te osobe ili osoba. U mom se slučaju ispostavilo da je pored mene samo jedna osoba, tiha i nenametljiva u prvom kontaktu. Kroz neko vrijeme u tjeskobi iščekivanja sutrašnjeg zahvata krenuo je naš razgovor. I tako sam saznala da je moja sobna supatnica sličnih godina i sve ono što ide iz neke osobne povijesti, no ono što mi je osim te osobne priče muklo odzvonilo bilo je što je operacija na koju se moja sugovornica spremala, bila tek mali dio zahvata koje bi ona za svoje zdravlje trebala poduzeti. Na moje pitanje kada će operirati sve to što joj smeta u radu i kretanju ona mi je s dozom tuge rekla „A kad? Moram raditi, a posla ionako nema, a onda ni novaca.“

Naime, posao koji su suprug i ona godinama vodili propao je. Imali su štand poput mnogih njenih mještana iz Janjeva iz kojeg su došli devedesetih godina u strahu od mobilizacija muških članova obitelji, a i svega drugog što je rat donio. Mnoge su godine prolazile u pristojnom materijalnim uvjetima življenja, ali s dugosatnim radom i stajanjem, lošijom prehranom,lošim vremenskim uvjetima po zimi i sl. Sada je, misli ona, sve to došlo na naplatu, ali im istovremeno i posao propada. Sva je roba uzeta na dug, ništa se ne prodaje, a vlasnik iznajmljenog prostora u kojem su godinama u jednom južnodalmatinskom mjestu otvara nešto svoje i daje im otkaz na najam.

Moja mi sugovornica kazuje kako se u tom poslu njihova mala lokalna zajednica održavala dugi niz godina zapravo desetljeća. Radeći sami za sebe uspijevali su biti neovisni od države i kulture u kojoj su bili u Janjevu, među vjerom i običajima različitim mještanima, kao mala hrvatska enklava. Sada u Hrvatskoj nitko od njih više ne uspijeva u poslu koji su godinama radili- u trgovini na štandovima uz obalu. Nitko više ne kupuje kod njih, sve se odvija u predgrađima dalmatinskih i istarskih gradova i mjesta, u Shopping centrima. Moja se sugovornica rastužila do kraja opisujući sve to što ih je snašlo, ni sama ne znajući kako će dalje i tako je u nekoj mučnoj tišini završio naš razgovor.

Sutra nam je objema raspoloženje bilo bolje, unatoč proživljenoj nelagodi i novonastaloj situaciji. Operacije su nam uspjele, obje smo osjetile svu blagodat jednog ipak dobro ustrojenog sustava. A to znači vrhunski mladi kirurg obazriv i temeljit u svom pristupu pacijentima, u dobrom timu u bolnici u kojoj je sve sterilno i čisto, u kojoj ima toalet papira i antibakterijskog tekućeg sapuna na svim bitnim mjestima jer to kirurški odjel ponajprije traži,u kojoj se pacijentima s otpusnim pismom daju štake i ortoze i tretira ih se kao osobe i nitko osim onog jednog „imate dopunsko?“ pri dolasku, ne pita puno ni za kakvo osiguranje više.

I u tom sam ozračju došavši kući dočekala nekoliko telefonskih poziva između ostalih i jedan poznanice koja se sprema na sličnu operaciju i koja mi je nakon kratkog kurtoaznog propitivanja o mom stanju izdeklamirala kako ide u jednu privatnu kliniku u Zagrebu u kojoj se sve radi najmodernijim metodama, i u kojoj su najveći mladi stručnjaci koji ne pristaju na“crkavice „ koje imaju u javnim bolnicama, ali koja normalno „košta“ i nije za svakoga .

Poželjevši joj sreću spustila sam slušalicu sa zebnjom misleći na svoju sugovornicu iz bolnice, na njenu sudbinu koju je neoliberalni kapitalizam zatresao iz temelja stvarajući možda nepopravljive gubitke u znanju i snalaženju u svijetu koji je kulturom, tradicijom i moralom toliko drugačiji od ovoga koji nezaustavljivo dolazi.

agnusdei

Komentari

covjek nije ni pogrijesio

covjek nije ni pogrijesio naglasavajuci da ima osiguranje.. samo se ponasa u skaldu sa civilizacijom u kojoj zivi... svjestan je naprosto gdje se nalazi..

nije tema skolstvo i placanje, no logika je ista ... desetljecima se vec ponavlja : ulozeno u skolstvo ispalti se i vraca se kroz zivot... u meduvremenu su troskovi skolovanja narasli u nebu, kvaliteta pala, a privatni "skolski" biznisi caruju.. dok su mladi ljudi zaduzeni sve do penzije na otplati isplativih kredita...

preporucam procitati, vrlo je interesantno... i lijepo navedeno .. napr. 1952 je na harvardu kostala godina 600$ danas kosta preko 35.000$..
zadnjih godina troskovi skolovanja enormno rastu.. a svrha i znanje koje se tamo stice .. niti priblizno ne omogucava velikoj vecini ugodan zivot temeljem stecenog znanja... no mogu kao i ovaj sa zdravstvenim osiguranjem uvijek reci : Primite mene, imam diplomu!

http://www.theidealistrevolution.com/35-shocking-facts-that-prove-that-c...

na zalost i kod nas ali i u europi jos uvijek nastoje prosiriti slican model skolovanja.. jest da je veci dio subvencionaran od drzave a manji se privatno placa, no sto to vrijedi kad ukupna zaduzenost drzave pa tako i problemi sa kasnijim zaposljavanjem rastu neslucenom brzinom... Mijesanje privatnog skolstva i javnog, kao i financiranje iz javnog privatnih obrazovnih ustanova dovesti ce do kolapsa sve sto smo kao civilizacija dosegli.. to isto dogada se i siriti ce se i na zdravstvo... uglavnom sami sebe unistavamo smisljajuci tople vode i neka "belosvetska" pravila koja nas svih zajedno vode u propast..

naprosto nam je hitno da razrjesimo odnos privatno javno i da ga prestanemo mijesati, kako financijski, tako i na nivou kontrole i uputa za osobne zivote od strane drzave....
naprosto su nam javno zdravstvo na koje svaki gradanin ima pravo kao i javno skolstvo nuzni da bi opstali kao drustvo... to treba ponovo postaviti na zdrave temelje da bi mozda jednom doslo ponovo do zdravih nogu..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Film Blokada, mladog Igora

Film Blokada, mladog Igora Bezinovića dokument je vremena u kojem su studenti FF-a dali možda najznačajniji pečat početku desetljeća u borbi za opstanak javnoga financiranja visokog školstva. Naši bi ga tržištari u obrazovanju trebali gledati višekratno.

Na žalost, idejama tih mladih ljudi nasuprot, u našim su uvjetima jaki uzori često upravo američki. Istina je da im je visoko školstvo, prema iskustvima mnogih naših studenata koji su bili na njihovim sveučilištima, bilo dobro, no očito“preko bare“ stvari idu jako nizbrdo.Nastojeći to zaustaviti u SAD-u su izglasali federalni zakon tzv. „Ni jedno dijete ne može zaostajati“, no i on je vrlo vjerojatno bio samo krinka za sporan model miješanja javnog i privatnog obrazovanja, i to već i u osnovnom školstvu.

Uvođenje tržišnih načela unatrag desetak godina u obrazovni sustav SAD-u 3000 tzv.“charter „ škola u 40 država, a koje su financirane javno, i njima upravljaju najčešće menadžeri, pout Arnea Duncana, jednog od direktora Ariel Capital Managementa, bez dana nastavničkog iskustva i pedagoškog obrazovanja,dovelo je do škola koje moraju nalikovati komercijalnom biznisu. S takvim komercijalnim“znalaštvom“ u vođenju škola ne čudi da petnaestogodišnju učenici SAD-a pokazuju značajno zaostajanje u PISA istraživanjima u odnosu na jedne od najbolje plasiranih kao što su Finci. Vidjeli smo i na pollitici.com spominjan dokumentarac o njihovom školstvu u kojem je nastavničko zanimanje cijenjeno, sve reforme prema tržišnom obrazovanju stornirane jednostavnom formulom kvalitetne poduke u matematici, prirodnim znanostima, književnosti i umjetnosti koju izvode,najmanje petogodišnjim studijem, obrazovani profesori pedagogije, humanističkih i prirodnih znanstvenih područja.

A u SAD-u prema najnovijim podacima uza svu tu tržišnu alkemiju na svim nivoima obrazovanja 100000 visoko obrazovanih stručnjaka i stručnjakinja dobrim izborom i srećom smatraju kad mogu dobiti posao kućepazitelja i kućepaziteljice.
Izvrsna knjiga Otmjenost ježa Muriel Barbery napisana je sigurno anticipacijom ove filozofkinje da su upravo takve kombinacije moguće, ali i očekujuće.

Tko je glasao

Neke stvari naprosto nemaju

Neke stvari naprosto nemaju cijenu. Štoviše, one su same po sebi vrijednost, tako da svaki pokušaj njihova stavljanja u "promet", odnosno, na tržište roba i usluga, u mnogih od nas izaziva odium. Radi se, naravno, o dobrima kao što su zdravlje, znanje, voda, zrak, sunčeva svjetlost, prostor itd. bez kojih opstanak ljudske vrste nije moguć. Perverzna kapitalistička logika stalnog uvećavanja i akumuliranja kapitala u privatnom vlasništvu dovela je ova dobra u opasnost da nestanu, pošto su ekspropriirana/otuđena od zajednice. Jedini način da ih sačuvamo i tako spasimo sebe i naša društva od izumiranja je da ih ponovno vratimo i počnemo njima upravljati zajednički i s ciljem maksimizacije dobrobiti svih ljudi i našeg okoliša. Ni jedan interes ne smije biti iznad toga.

nemesis

Tko je glasao

najvaznije je u svaki

najvaznije je u svaki komentar ubaciti "perverznu marsovsku logiku"... i jos ponesto agitpropa..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Dopunsko zdrava civilizacija

Kao prvo drago mi je da je operacija uspjela i da si dobro :)

No čitajući ovaj tekst palo mi je na pamet da, ako pogledamo od kad postoje prve ozbiljnije civilizacije, npr Sumerani iz 4.000 godine pr.n.e. i sve do danas, što ukupno iznosi kojih 6.000 godina, razdoblje gdje smo imali kvalitetno zdravstvo dostupno svima je vrlo kratko i to samo za relativno mali broj stanovništva naše planete.

Nažalost mi se čini da se i taj mali dio koji je bio iskreno socijalan ubrzano rastapa prelaskom na profitno poslovanje pod bilo uvjetom toliko voljene financijske slobode. Jednostavno se dešava da države, odnosno njihovi političari, su se ponešto previše zaigrale populističkom politikom i, kao oni indijanci što su prodali Manhattan za šarena stakalca, prodali socijalnu politiku za vlastiti ostanak na vlasti i lažno kratkotrajno blagostanje svojih pješadinaca. Sad kad zafrkancije nema više onda se standardno krene štedjeti tamo gdje se najednostavnije može oduzeti, a to je zdravstvo, školstvo i socijalna politika općenito. (još kad bi shvatili koji su bili naši pravi populisti u ovim krajevima . . . no neću o tome jer će mi onaj dosadni Skvikač opet zalijepiti minus)

Ako stvari nastave u ovom smjeru možemo sebe smatrati posljednjom generacijom koja ima relativno pristojnu zdravstvenu zaštitu, relativno jer i mi smo već ušli u sustav koji zahtjeva dopunsko jer ono osnovno više nije dovoljno. Pretpostavljam da će već naša djeca imati, osim osnovnog i dopunskog, "dodatno dopunsko", te "poboljšano dodatno dopunsko", te "posebno poboljšano dodatno dopunsko osiguranje" itd. Svakako će nam biti zahvalni na učinjenom.

leddevet

Tko je glasao

Leddevet na tvoju lijepu

Leddevet na tvoju lijepu ljudsku gestu u vezi moje operacije i oporavka nisam odmah odgovorila jer me tu večer mljela glavobolja i bilo mi je teško gledati u ekran, a kamoli pisati, ali to su one važne stvari koje i ovoj našoj virtualnoj zajednici pollitike.coma vrijede puno i treba ih izreći, zato hvala ti :)

agnusdei

Tko je glasao

Ja ne razumijem ove

Ja ne razumijem ove zapadnjake :) , prvo podržavaju ZApad i kulturu življenja na Zapadu (materijalno, protiv duhovno...) , a sada se boje kako će izgledati zdrastvo i socijala u HRvatskoj. DA američki recept naši vladari zasada uspješno polako kopiraju na Hrvatsku. I vjerujem ako se nešto ne promijeni naslov možemo zamijeniti sa Bolnica u Hrvatskoj - npr. ZAgreb , bolnica strave i užasa...

Daj se već odlučite da li je dobra ta kultura življenja sa Zapada ...?

SVe me podsjeti na pismo koje sam poslao direktorici Plitvičkih jezera za njezino ponašanje , na šta je ona fino odgovorila da je ona pobjegla iz neoliberalno kapitalne SAD i ne namjerava se vratiti u to društvo . Ironija je što ona njihov način poslovanja pokušava nametnuti u HRvatskoj , a zna da to ne valja...

Justice for all !

Tko je glasao
Tko je glasao

a šta bi tek bilo

da su granicu stavili na 110 godina :). vjerojatno bi ispalo da dvadesetak stoinešto godišnjaka stoje USA koliko i rat u afganistanu, hehe.
ne bih htio ispasti pripadnik teorije zavjera, ali mi nekako izgleda da ovakve statistike kroje oni koji žele da ovako drastično izgledaju, tj. oni koji na zdravstveno-tržišnoj privredi, da ju tako nazovem, beru pare.
ok, bit je, što 'no reče onaj adz-jski degenerik, budući kandidat za ministra zdravstva kad karamarko bude milanović, ko nema para neka krepa.
ali koji k* onda država prisiljava nekoga da plaća ikakvo zdravsveno osiguranje. da bi mu rekla, kad mu npr. zaboli dijete, nemaš ti para da bi ga mi liječili?
profesor

Tko je glasao

profa, nebudilije(a)n...

...ako otvoriš link ispod grafa i pogledaš nekoliko drugih grafova, vidjet ćeš da i nije tako nevjerojatno...pa ondak one ispod...
posebno onaj graf s točkicama, lifeexpetancy, taj baš ima potresno značenje...
A otvoriš li potom link oftwominds, iako na drugu temu, naći ćeš i relativno zadovoljavajuća objašnjenja nekih od uzroka...nema ´ko tu ne bere pare...prodaja strahopoštovanja i mistifikacija, jasno, WellBeing religija i kult tijela nije džaba...

Tko je glasao

" Očigledan paradoks - kako

" Očigledan paradoks - kako to da je zemlja koja je 2009. utrošila 17,4 % BDP-a (daleko više od zemalja Zapadne Europe) na zdravstvo pala tako nisko da se njene zdravstvene usluge po kvaliteti ne mogu mjeriti s onima na Kubi, zemlji pod američkim embargom - lako je objasniti.

Najveći dio novca potrošen je na plaćanje kompanijama koje dominiraju medicinskom industrijom. Sadašnje projekcije daju naslutiti da će udio države u izdacima za zdrastvenu skrb u razdoblju 2011./2012,biti veći od udjela poslodavaca i pojedinaca." ( Ali, Obamin sindrom, 2011, str.120).

Za Kapitalista; Tko utopijom čini socijalnu državu u SAD-u?Da li samo tamo?
Obični smrtnici? Ne- hiperbogati farmaceutsko - medicinski moguli.

agnusdei

Tko je glasao

omaška

Isprika Kapitalcu, omaška: Kapitalist-Kapitalac-ista osnova riječi.

agnusdei

Tko je glasao

Devolucija socijalne države

Jučer: svatko tko bi ostao bez posla zadržao bi zdravstveno osiguranje i još dobio dopunsko. Smatralo se da osoba koja je ostala bez prihoda treba biti zaštićenija od nepredvidivih troškova liječenja s obzirom na ionako težak materijalni status.

Danas: nezaposlena osoba zadržava zdravstveno osiguranje, ali bez dopunskog. Smatra se da osoba koja je ostala bez prihoda i ne uplaćuje u zdravstveni proračun treba biti sretna što uopće ima zdravstveno osiguranje.

Sutra: nezaposlena osoba ostaje bez zdravstvenog osiguranja, što je i logično budući da ne uplaćuje u zdravstveni proračun...

Devoluciju socijalne države skladno prati i degeneracija naših pogleda na istu.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Höflichkeit bei verschiedenen unvermeidlichen Gesetzesübertret..

bigulice,

tako je
tako bi trebalo biti
tako je nekad bilo
možda
za to smo se borili
možda
tako će biti kad mi ...pobijedimo
...

luka

Tko je glasao

Rasvjeta

Trebalo bi ukinuti javnu rasvjetu. Pa onaj koji ima jaku lampadinu, neka se šetucka, onaj koji ima malu, neka pazi, a onaj koji je nema, neka luta i padne u grabu. Ujedno, ovima s jakom lampadinom treba osigurati zaštitarsku službu da rastjeruje one koji bi se šlepali za njim...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Socijalna država je otrov s

Socijalna država je otrov s odgođenim djelovanjem.

Dobro si zapazila kako je u socijalnim sustavima država realno sve manje novca, a to je zbog toga što sve više članova društva teži ostvarivanju socijalnog statusa, s obzirom da ga država velikodušno nudi.

Činjenica, kako se sve u konačnici ipak plaća pa iako to uspjeli kroz neko vrijeme prebacivati kao dug na buduće generacije, sustav je osuđen na propast kada dug treba vratiti. Onda nema druge nego ili porobiti narod, ekonomiju i ljude - ili shvatiti da je socijalna država samo skup lijepih želja za koje nitko nije pitao jesu li realno ostvarive.

Vladavina prava i sloboda daju ljudima najveću moguću vjerojatnost da prosperiraju temeljem svojeg rada, dok socijalna država daje ljudima umjetna prava za koja se realno treba potruditi da se ostvare i održe (što i jest bitno).

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

ili shvatiti da je socijalna

ili shvatiti da je socijalna država samo skup lijepih želja za koje nitko nije pitao jesu li realno ostvarive.

kako se ovo strucno zove - strawman argument? nadji jednu (JEDNU!) osobu u rh koja je ikad placala racune koja se to ne pita.

Tko je glasao

i ja se pitam, no nije to

i ja se pitam, no nije to strawman argument, to je poziv na razmišljanje može li se izgraditi prosperitetna država kroz opće društveno prihvaćanje nekih drugih koncepata osim mantranja o socijalnom blagostanju.
Primjerice "Vladavina prava" koja je nama stran pojam, je dobra alternativa i nada u mogućnost izgradnje boljeg društva baziranog na izgradnji i očuvanju slobode svih građana.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

aj ti lijepo procitaj sto si

aj ti lijepo procitaj sto si gore napisao, pa se skontaj koliki obraz moras imati da to ides prodavat pod "poziv na razmisljanje". pa se razmisli jesi li slucajno omanuo poziv.

Tko je glasao

ne razumijem te, možeš li

ne razumijem te, možeš li biti malo određeniji?

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Scenarij

Na žalost, upravo je takav scenarij koji ste Bigulice dobro pozicionirali u vremenu. U slučaju moje sugovornice iznimna obiteljska povezanost i solidarnost omogućava pomoć u uplati dopunskog, ali sve je to za neko vrijeme. Ako prihodi od rada opadaju ili presušuju tada nema više akumulacije koja omogućuje solidarnost ni u obitelji niti u državi.
Paralela je više nego očita.

agnusei

Tko je glasao

hrvatski slučaj...

Srećom smo "staromodno" društvo gdje obitelji u većini slučajeva i dalje funkcioniraju. A funkcioniraju najviše zahvaljujući onima s "fiksnim primanjima" - javna i državna služba, te umirovljenici.

Da se dogodi da JEDNOM zakasni plaća u tom sektoru (ili mirovina) mislim da bi do kraha došlo za mjesec dana. Zato se to i neće dogoditi, te će banke i dalje zdušno financirati državu, koliko god da je rizik velik. Banke vrlo dobro znaju koliko trajnih naloga imaju ljudi sa "sigurnim primanjima" i čije sve dugove podmiruju u ime obiteljske solidarnosti.

Malo sam zastranio s komentarom :) Intimno, jedva čekam da dnevnik iskomentiraju pripadnici libzardizma :)

Tko je glasao

Meritokracija

Moram priznati da me je na dnevnik najviše motivirala jučerašnja libzard-diskusija, prvobitna akumulacija kapitala uvijek ljudima kojima se posreći daje osjećaj kako je sve moguće samo ako se dovoljno trudimo, pametno radimo ili pametno ulažemo.

Kao što to kaže Alain de Botton u Statusnoj tjeskobi ili u svom Ted -talku, danas za neuspjele i siromašne nema više opravdanja, nije tu više razlog siromaštvu ni sudbina ni okolnosti socijalnog statusa primarne sredine iz koje ljudi dolaze. Ako ne uspiju i siromašni su krivi su si sami.
Jer prema vjerovanjima meritokrata, svatko može "ostvariti svoj san", a to je najčešće,mjereno statusom u hijerarhiji rada ili kapitala i količinom materijalnih dobara koje sebi može priuštiti, samo ako se dovoljno trudi, radi i sl. simplifikacije.

Svatko može postati bogat i uspješan, a ako to "ne može" onda je dno dna i nek mu bude.Takvo vjerovanje na žalost ima veliki broj bogatih, u nas onih koji su se uspjeli uzdići u viši srednji sloj ili onaj viši.

agnusdei

Tko je glasao

Ne samo bogati i srednji...

Uspješnost indoktrinacije mjeri se upravo etabliranjem u nižim slojevima.

To jest, tako počinju vjerovati i oni koji su dolje...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

desno-lijeva genetika

No još je dobro ako smo u području postizivih sposobnosti ili mogućnosti postizanja merituma u nečem.
Mrak nastupa kada se za neuspjeh pretpostave genetske matrice, koje nisu " postizive naravi" već urođene.Nešto takvo pokušava obraniti Steven Pinker i to mi još prolazi, ali me jeza hvata kada to radi i kako to radi, i meni inače drag filozof u svojoj novoj knjizi Iz desne perspektive, a o tom svojedobno pisao i u Jutarnjem.

Naime on se obraća ljevici i poručuje kako su jako pogrešnoj argumentaciji kad desničara poput npr, Busha smatraju manje inteligentnim, jer onaj koji pripada bogatoj klasi da bi to uopće bio sasvim sigurno u svom genskom zapisu ima i gene koji mu osiguravaju viši stupanj opće inteligencije. A onaj koji u toj klasi nije onda te gene valjda ipak nema? Avaj! Lako za Sesardića, ali što kad se toga dočepaju neki moćniji ideolozi.

agnusdei

Tko je glasao

Dotični je bio i moj

Dotični je bio i moj profesor. Jedno vrijeme sam racionalizirala njegov genetički determinizam misaonom akrobacijom tipa: ako negiranje nasljeđa jest obol artificijelnoj političkoj korektnosti, onda bi zbiljska politička korektnost nalagala da prihvatimo nasljeđe, ali da nam ono nikad ne smije biti temelj za diskriminaciju ili društvenu nejednakost. U međuvremenu sam se uvjerila da sam u svojim opravdanjima stajališta dragog profesora uvelike pretjerala i da se kod njega ne radi o ekstremnom slučaju pozivanja na logičko rasuđivanje (u čemu je mnogo puta dokazao neodrživost stajališta koja je napadao ili njihovu slabu argumentaciju), nego o rigidnoj perspektivi zatvorenoj za nove znanstveno potvrđene činjenice. Na sreću, genetički determinizam je danas prevladan spoznajama epigenetike koja osigurava eksplanatorni okvir kako za varijacije u genskim manifestacijama tako i za evoluciju shvaćenu kao operativni mehanizam funkcioniranja kompleksnih sustava. Prema tome, nema straha za re-entry socijalnog darvinizma niti bilo koje druge varijante determinističke ideologije.

nemesis

Tko je glasao

Tako i ja mislim i nadam se,

Tako i ja mislim i nadam se, a Sesardić iznenađuje baš zato što se toliko trudi ispravno misliti.

agnusdei

Tko je glasao

Žalosno loš članak

Jedan primjer iz američke bolnice + jedan primjer iz hrvatske bolnice su ti dovoljni da razviješ svoju teoriju o zdravstvu i usput osudiš "neoliberalni kapitalizam"? Malo se igramo indukcije izgleda.

Ja imam velikog iskustva s našim zdravstvom (genetska bolest) i smatram da je u slučaju moje bolesti skrb znatno bolja u SAD-u nego u Hr.

Kvalitetno zdravstvo je u svakoj zemlji skupo, a mi uz skupo zdravstvo još plaćamo i mnoštvo nesposobnih birokrata koji tim zdravstvom upravljaju (ali se u njemu ne liječe ako obole od kakve egzotične bolesti).

Tko je glasao

haiku

Sujeta malo kopka, vrag da je nosi.
Pogledam tko to odobrava anonimnome-oj, kad ono luka.
Sve je i nije tako kako se čini.

Haiku zen majstoru našem, luki;

zdravlje prhnu,
zrak je
tmina
moćni su kradljivci duše

agnusdei

Tko je glasao

voli me, ne voli me

sujeta, nesujeta, plus ili minus ipak sujeta, ljudski je, a ako dobro pamtim, ne bih sudio na temelju osobnog iskustva, dakle za sujetu plus

plus dnevniku, jer je jedan od rijetkih koji progovara o onome što vrijedi u hrvatskome zdravstvu
a
plus i komentaru (ovom dijelu)

još plaćamo i mnoštvo nesposobnih birokrata koji tim zdravstvom upravljaju (ali se u njemu ne liječe ako obole od kakve egzotične bolesti).

jer pokazuje ono što ne vrijedi
i ukoliko ga ne budemo svijesni
ono što će ugroziti ono što vrijedi

privatizacija zdravstva minus
nesposobni birokrati minus
licemjerni političari minus

pitanje
otkuda nesposobni birokrati?
jer nekome odgovaraju...

zašto

mislim da kao država i društvo imamo taman dovoljno da platimo dobru solidarnu državnu zdravstvenu zaštitu, što se može dobiti za 5-6, maksimalno 7% BNP
naše političke elite uporno ne odustaju od sustava zdravstvene zaštite, koji se temelji na miješanom modelu (kao u srednje europsim zemljama) koji je za sve građane, ukupno nešto skuplji , oko 8-9% BNP, uz malo lupeštine i 10%
danas te novce nemamo, i zato nam je državni osiguravatelj stalno u deficitu, za tih 2-3% BNP razlike
sutra ćemo ih (ovo sutra mjeri se u desetljećima) imati, ali treba preživjeti do tada, i bolovati i liječiti
razumijem ideološki pritisak (kao ilustracija mogu poslužiti djela kapitalca i libzarda),
ekonomski pritisak potencijalnih investitora
ali istina je ipak očigledna
nije vrijeme da se itko obogati na hrvatskom bolesniku
ima ih puno koji to ne žele čuti
cijena tog neuviđaja očigledne činjenice
jest solidna razina licemjerja kojom je prožeta svaka rasprava o zdravstvu

i tebi hvala što si, kao pošteni građanin, amater, nestručnjak, to uspjela izbjeći

luka

Tko je glasao

Luka hvala i tebi na ovom

Luka hvala i tebi na ovom komentaru, poznavajući većinu tvojih upisa u zadnjih nekoliko mjeseci znala sam da ćeš napisati nešto čime ćeš obuhvatiti širi smisao svega ovdje napisanog, i mog i teksta komentara an.korisnika.
Inače, spomenula sam haiku zato što mislim da imaš pomalo neobičan dar da lapidarno, u neobičnim metaforama,ponekad zaista na razini haiku stiha izneseš nešto općevažeće i bitno, što većini promatrača promakne jer ni nemaju takvog jezičnog instrumentarija da to uopće izreknu (npr. usporedba stila Koče i Alana Forda), ali i da suptilno dobro, s relevantnim činjenicama analiziraš neko područje kao i u slučaju ovog komentara na bit očuvanja javnog, i potencijalno opak sraz javno-privatnog u zdravstvu u nas.

agnusdei

Tko je glasao

opra je naša sudba, nije više udba

janje,

tebi hvala, a opri ćemo valjda sve priznati

luka

Tko je glasao

Anonimnom korisniku

Prvo želim vam i dalje uspjeh u liječenju vaše bolesti ma gdje da se liječite.

članak nije možda bog zna što, napisan je kao što sam čitateljstvo i upozorila pod jakim osobnim dojmovima i uz citate iz knjige autora kojeg cijenim, koji svoju kritiku tržišno orjentiranog zdravstva izvodi na većem broju primjera, što ćete vidjeti ako uložite trud da je pročitate.Knjiga se nekom može svidjeti, a nekom i ne.

Ako i nakon čitanja knjige budete imali isto mišljenje, a s obzirom na iskustvo koje imate u liječenju u SAD-u, bilo bi doista lijepo da nam ovdje na pollitici.com napišete o tom.

Svakako, ne znam dopuštaju li pravila pisanja na ovom skupnom blogu vaš nick" anonimni korisnik".
Možda da ipak skinete jedan veo vlastite anonimnosti pa da kao i svi mi uđete u naš mali virtualni debatni klub s tim nekim svojim, za pollitiku.com, trajnim "označiteljem".

agnusdei

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci