U Hrvatskoj su aktualna odvajanja, čime bi se osigurala nezavisnost, odgovornost, veća stručnost i bolje obavljanje društvenih poslova, vezano za ciljeve. Da li tako pojačano bavljenje donosi rezultate? Koja je osnovna orjentacija u tome? Šta je tu bitno a šta nije? To pojačano otpetljavajnje je u stvari zapetljavanje, pa je hit što manje tonuti u zamke. Orjentacije u tome nema i rezultati globalno govore obrnuto, više bavljenja manje rezultata. To je zato što živimo u takvom društvu, prvenstveno obrnutom. Bi i ne bi, ne bi jer ako bi, je, nije nego, idemo, ne dolazi u obzir.
Televizija. Zar je nelogično što je državna televizija sve manje nezavisna i profesionalna? Pa i bitno nezavisniji i učeniji akademski svijet i strukovne skupine odavno voze u tom smjeru, otkud onda televizija. Tko su televizijske zvijezde, oni povezani ili nepovezani? Kako da prežive nepovezani? Da li odvajanje od politike donosi manji uticaj politike? Sve veći uticaj politike. Osim stranačke, stvar se širi na poslovnu i interesnu politiku, na međunarodnu jer su potrebe i veze pojačane, na spolnu jer je igra složenija, na dnevnu politiku jer su tu zahtjevi sve veći i složeniji. I šta tu znači javna televizija? I pojam javna kuća bi bio pouzdaniji.
Osnove društva i politika. Institucije predsjednika države, Vlade, Sabora i drugog, pod pritiskom svijeta i našim, su kao sve transparentniji i prisiljeni na sve profesionalniju praksu. Mačku o rep. Već se u svim smjerovima mjeri svaki kutak, pa i tko se s kim f. Praksa ovi oni prijeti da bi svi o svemu i za sve. S time u vezi tko donosi i provodi prostorni plan, tko raspoređuje i sklapa poslove, tko utvrđuje informacije, tko postavlja policajce i generale, tko čačka m i mačku j m ... Svi i nitko, gore nego u Turskoj. Koji političar je tu i za šta vjerodostojan? Pa neće to valjda rješiti oni. Sve dublje smo u tradicijskom kontinuitetu, što znači retorika u jednom a zbilja u drugom smjeru, maksimalno. U tome smo već dugo uigrani, zašto to mijenjati.
Hrvatska ne samo da nije doživjela profesionalne i nezavisne osobe na čelu bilo čega, nego ni bilo kakve čelne osobe nisu provele i jedan dan nezavisno i profesionalno. To je logično, jer širi kvantitet ne prelazi u kvalitet (kako se tvrdilo), nego u specifične manjine koje su zato specifično agresivne. Idu dotle da je i zadnji pripadnik manjine podvrgnut svemu, a podvrgnuti podvrgnutih i dnevnim nabavkama. Ne samo da nema profesionalnog i nezavisnog voditelja projekta, policajca na čelu policije i šefa tajne službe, odvajanja državnih poslova od politike nego nema ni niže takve funkcije (iznimke samo potvrđuju pravilo) a još manje političara pa i nositelja koji o tome još stvarno razmišljaju. Stvar ide do stupnja da su i nezavisne čistačice iznimka. To je logično i rezultat je složenijih društvenih procesa. Zašto bi na srednjim i nižim razinama bilo jednostavnije, kad se tu susreće još veća zbrka i slabije su mogućnosti dogovora? Tko poznaje i uvažava tu širu i složeniju praksu? Zašto bi ta praksa uvažavala navodnu višu praksu, kad je ta viša vidljivo niža i nema obrnutog uvažavanja?
Zašto je to tako? Interesi. Nasljeđe i perspektive interesa. Svuda je skoro sve u pitanju.
Parada na sceni ne sadrži niti 5 % kredibiliteta pa je onog bez afera približno toliko. Sve ostalo je polje afera. Ako tome dodamo eliminacije, 10 % onog gdje je afera namještena a nije je bilo, dolazimo do 105 % ukupnog salda afera. Logično je da se prelijeva i traži oprez. To je nekontrolirani prisilni lonac. Ono što je čista inercija začas se potpuno obrne i obrnuto, bilo šta lako završi u loncu.
Koji političar je tu i za
Koji političar je tu i za šta vjerodostojan?
Onaj koji se ne služi nickom na internetu. :-)))
"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao