Ljubav nije sreća! ........ al se voli...

Tko to tamo pjeva – o albumu Sloboda benda Olovni ples

... ... ...

Najveću vrijednost koju donosi ”Olovni Ples’’ predstavlja približavanje poezije običnom puku. Udahnuli su život mnogim stihovima često spominjanim ali rijetko (van obrazovnog sustava) uistinu čitanih pjesničkih velikana.

Probajte poslušati pjesmu “Budi svoj”, svojevrsni kamen temeljac benda nastao na lirici Augusta Šenoe, nakon toga u tišini uzmite samo tekst pjesme i pročitajte ga, poezija tada dobija boju, miris, okus. Ili recimo “Hrastovački nokturno” A. G. Matoša, koja se pretvara u psihodeličnu etno-ska rokačinu sa zastrašujućim urlikom Stipe Periše i lirikom koje se ne bi posramio niti sveprisutni “mračni” Edgar Allan Poe:

“Već je zorja, a ja ne mrem spati, po hiži me hinca mislih črni roj
Kokotiček već kriči za vrati: Hajči, smiljček, hajči picek moj.”

Olovni ples – Budi svoj

.
Vjerujem da ”Olovni Ples’’ nije pokušao naći eminentnu mainstream izdavačku kuću kako bi “zaradili pare i imali roadie girls” nego je čisto iz razloga da uistinu dobru i posebnu ideju promoviraju na jednoj višoj razini ostao u dubokoj alternativu kojoj pripada.

Zašto ne uspijevaju možemo se svi zapitati neovisno o tome koliko vam se sviđa ili ne sviđa ono što ovaj bend radi, gdje su kultura i emocije, gdje su sve one vrijednosti kojima se tako rado volimo razbacivati a na koncu ih zamijenimo šarenim artiklima i materijalističkim pobudama? Zbog čega namjesto lijepote uživamo u hibridnim produktima ala dvoglava neman Rozga-Bajaga?

Je li “Samotna ljubav” jedna od najboljih ljubavnih pjesama koju sam imao priliku čuti? Za mene jest. Matoševi stihovi u interpretaciji Tomislava Zorića alias Nevjernog Tome zvuče upravo teško, mučno, bolno, baš kao i one bilješke o neuzvraćenim ljubavima koje se nariču u tišini hladne sobe s glavom zabijenom u pernati jastuk.

“Ljubav nije sreća! Znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli,
Teško, teško onom koji jako voli”

Teško onom koji jako voli – ali nadovezao bih se – teško onom koji o poeziji i kulturnoj baštini u Hrvata zbori. Toplo vam preporučujem ”Slobodu” i priliku da Matoš, Sudeta, Tadijanović i Šimić uđu u vaš dom u interpretaciji ”Olovnog Plesa’’ slušajući dijelove hrvatske kulturne baštine u blues-folk/rock kaputu.

citav clanak mozete procitati na : http://radiogornjigrad.hr/?p=2973 koji je odabran zato jer je poseban...

inace potrazite, ako vas zanima jos @rebelovih 'muzickih' clanaka na ovom portalu: http://www.soundguardian.com/content/view/23864/43/

i na koncu na njegovom blogu za koji link znate

ps
a jos da @rebel ima malo puno vise samodiscipline i da radi malo vise mozda bi bilo i satisfakcije od okoline...
pa kad ozbiljnije shvati ono sto se voli, doci ce i taj dan....

luna

odmori malo.ovaj seljacic moze pisati o braci Begic i Mari i Derventskim lolama i to je to.Sargija je njegov domet,a ovo sto ti pises mozes objesiti macku o rep.

Pretpostavljam

da imaš takvu predodžbu samo zato jer si dovoljno mlad, pa si uspio biti svjedokom isključivo devastacije svega. Između ostaloga, i zanimanja kritičara....

Pada mi na pamet Igor Mandić, u kojega nikada nisam bila zaljubljena, ali u današnjoj pustoši, biti takav kritičar jest - nedostižni ideal! (Trebalo bi, naime, najprije naučiti pisati na korektnom hrvatskom jeziku, zatim govoriti, i konačno: nešto "svoje" i misliti......)

Pada mi na pamet i Veselko Tenžera..... Pa te pitam: zašto bi čovjek koji ZNA KRITIČKI MISLITI, morao znati igrati nogomet da bi o nogometu kritički pisao? Na primjer.

Kritika nije isto što i nemušto pljuvanje. Kritika je odgovorno zvanje. Tj. to je bila u neka bolja vremena.....

heh

što baš s imotskog krša? a tin? a šimić (A. B.) koji je ovdje praktićki živio i išao u školu, a stipe šuvar? ima nas, nemoj čitati vkrsnika previše, heheh. ovo je šala mala, ne ljutin se, samo si zabil spomenit filmske kritičare, oni su mi najžešći. uglavnom, kad te mudroserine (čast iznimkama kao ilinčiću) izgade neki film, znam da ga vrijedi pogledati , hehehe
profesor