Prije nekoliko dana napisao sam tekst o kreativnoj statistici, a jučer je bio dan kada je HTV objavio rezultate redovite mjesečne ankete koju za potrebe HTVa radi agencija Puls.
Ono što je zanimljivo je da je po prvi puta (barem otkako ja znam) SDP po popularnosti pretekao HDZ i to za čak 4% (što je više od statističke greške ankete). Naravno, SDP po svim kriterijima i iz dobro poznatih razloga dominira medijskim prostorom u posljednje vrijeme, te je za očekivati kako je Marijana Grbeša spomenula jučer u Otvorenom da će nakon izbora novog predsjednika SDP dio podrške pasti. Ovisno o tome tko pobijedi i kako će se stvari razvijati u slijedećih nekoliko dana ta prednost se može ponovno vratiti u dosada uobičajene odnose ili se može zadržati - no bilo kako bilo, ovogodišnja kampanja će biti još neizvjesnija nego ona posljednja.
Reketarenje je ozbiljan problem hrvatskog društva gdje pojedinci u kratko vrijeme dolaze do ekstra zarade na tuđoj nesreći, a ukoliko dužnik ne može isplatiti svoj dug, pristupa se prisilnoj naplati. Ako ste možda pomislili da ćemo se ovog puta baviti kakvim mafijašem, prevarili ste se. Ovaj tekst je posvećen najgorem obliku reketarenja, gdje je sve „po zakonu“. Radi se o odvjetničkim tarifama koje je odvjetnička komora sama sebi prepisala i koje su dovele do toga da je u Hrvatskoj pravda postala luksuz. Članak objavljen u današnjem Jutarnjem listu vjerno pokazuje svu bahatost odvjetničkog nabijanja cijena svojih usluga koje se po ničemu ne razlikuju od klasičnog reketarenja. Osim što je ovdje sve „po zakonu“.
Jenseits od izbora
Kak živim u Njemačkoj već 41 godinu imam puno iskustva u tim slavljima i mogu reći da se fešte delaju tak da cela zajednica ima veselje, i pozoveju se i drugi iz bližnje i dalje okoline. Vsi se veseliju, i ljudi se zbližiju (ljevi i desni).
No da se vrnem na predizborno vreme kod nas. Kak nebu neki sad mislili da hoćem napadat momentalnu vlast, smirujem ih unapred da mislim općenito na vsekolike, jer su svima usta puna meda, i curi im iz usta ko hijenama slina kad nanjušiju u blizini nekaj finog za papati.
Kak se je vu zadnje vreme izborna mašinerija zahuktala, dobim osjećaj kak se kod nas političari po malo počneju malo više brinut o biračima i obećanjima koje su dali prije prošlih izbora.
Predstava zagrebačkog gradonačelnika zvana Rukometna arena je dovršena. Još jedna pobjeda genijalnog uma i maratonca je postignuta. Na portalu Javno čitamo ““Konzorcij pristao na sve uvjete. Zagrebački holding nadgledati će sve radove umjesto prvotno najavljivane zajedničke tvrtke Vlade i Grada."
Neizvjesnost cijele nacije je prekinuta, Zagreb će dobiti rukometnu dvoranu, rukometno prvenstvo nije upitno. Zagreb i Hrvatsku spasio je samo jedan čovjek, Superman Milan Bandić. Konzorcijem Trigranit- Ingra potučeni su u potpunosti. Tjednima su stručnjaci konzorcija morali proučavati dokumentaciju računati, crtati i pisati da bi na kraju shvatili da je Bandić bio u pravu i da ne mogu dobiti ništa više od onog što je Mile znao bez da je pogledao sve te dokumentacije i izračune.
Petak, 9.3.2007.
Sanader: Ulazimo u EU 2009., bez obzira na europski Ustav
PREMIJER Ivo Sanader, ohrabren jučerašnjim razgovornom s predsjednikom Parlamenta Hans-Gertom Poetteringom, optimistično je izjavio da bi Hrvatska mogla mogla ući u Europsku uniju za dvije godine bez obzira riješi li ona probleme unutarnjeg ustrojstva ili ne, jer za to postoje pravne mogućnosti. "Ako dobro obavimo posao, postoje dobre pretpostavke da Hrvatska 2009. uđe u Europsku uniju. Želja je Vlade da ulazak Hrvatske u EU koincidira sa završetkom ustavnih i institucionalnih reformi u EU. Ako se to i ne bi završilo, postoje pravne mogućnosti da Hrvatska, kada završi svoj dio posla, uđe u EU. Oko toga dvojbe nema", rekao je Sanader na početku današnje sjednice Vlade.
Namjeravao sam se prije nekoliko dana osvrnuti na izvrsne tekstove g. I. Cerovca, Frederika i Tyche, ali mi obaveze nisu dopustile, stoga to sada cinim.
Dok jos uvijek razmisljam o tim tekstovima,. iako nebih zelio biti njihov ocjenjivac, ipak cu prednost dati Frederikovom. Autori su uratke razdjelili u nekoliko zasebnih cjelina, a i poceli ih osvrtom o vlastitoj, odnosno obiteljskoj tragediji, zato cu i ja isto uciniti. Dotaknut cu se nekih proslih dogadjaja, na koje gledam kroz drukciju dioptriju i iz drugoga kuta. Pogresim li, priznajte mi i na to pravo. Najprije:
HRVATSKE PODJELE
Za razliku od g. Cerovca kojemu je otac nastradao u Blajburgu, a strica mu Bog spasio, u mojemu slucaju je obratno. Moj stric je nastradao, no oca je sretna zvijezda pratila, jer je uspio pobjeci s kriznog puta i stici do suma slavonskog posavlja pa u krizarima o(p)stao oko godinu dana.. Dok je sa oceve strane bilo tako s mamine je drukcije. Brat joj je bio u partizanima i poginuo je u Vukovaru. Glede cinjenice sto potjecem iz ustasko-partizanske obitelji, ponosan sam na obadvije strane. Medjutim, kako je brak mojih roditelja neslavno zavrsio, a njegovom zavrsetku je doprinijela navedena cinjenica, suvise dobro mi je poznato koliko su podjele po ovoj semi pogubne.
Stol je pao, karte su se rasule po podu: Vlada nema cilj, već instrumente kao što je fiskalni deficit proglašava ciljem! A ni njega ne uspijeva smanjiti. Da nije bilo televizijskih termina, partija pokera bi se mogla nastaviti do dugo u noć u Baginom saloonu, s šerifovim zamjenikom Polančecom i dvojicom jahača koji će, po svemu sudeći, nastaviti jahati zajedno: Doc Ljubom Hollidayem i Wyatt Earp Čačićem.
Igrači se pomno trudili skrivati karte koje su držali u rukama. Neki stoga jer su znali da imaju slabe karte i da ih samo blef može spasiti, drugi jer nisu željeli otkriti svoju kombinaciju karata prerano i time bleferima dati dodatnu šansu. Upravo tako izgledala je sinoćnja HTV-ova emisija 'Otvoreno' koju je u maniri djelitelja karata u partiji pokera vodio Mislav Bago: stavite uloge molim, tko prati, tko plaća, dalje...
Autsajdersko brzopotezno čitanje Splita. Završeno je uređenje Rive u Splitu i predstavljen projekt konačnog rješenja Žnjana. Oba projekta su pripremana (Riva i provedena) natprosječno pravilno. Npr. bitno pravilnije nego uređenje glavnog trga u Zagrebu osamdesetih i Cvijetnog devedesetih, a od raznih velikih javnih projekata prosječno još pravilnije. Obavljene su solidne pripreme. Sudjelovale su sve političke i stručne strukture. Prije javnog natječaja je ciljeve i zahtjeve uskladilo jedno radno tijelo sastavljeno od istaknutih predstavnika raznih struka, nadležnih službi i demokratski izabranih predstavnika. Za Rivu je potom javnim natječajem izabrano prvonagrađeno rješenje. Realizacija je provedena po svim pravilima i na vrijeme. Neki od problema su slijedeći - izvedeno bitno odstupa od natječajem i zahtjevima zacrtanog, ima evidentnih greški, ima raznih diskutabilnih rješenja, postavljanje svjetiljki je izgubilo kompas, klupe mogu nositi samo lakše osobe, prvo jugo je polomilo tende na rivi itd. Bitno krupniji projekt Žnjan, među svima usklađen i iznimno hvaljen, je predstavljen u vrijeme dovršetka Rive. Onda su istupi dviju specifičnih osoba izmjenili te običaje. Sociologinja Inge Tomić Koludrović, članica pripremne radne grupe, je pedantno ponovila koji detalji na Rivi ne odgovaraju dogovorenom a za Žnjan koji sve glavni djelovi ne odgovaraju (pa ukupno ništa ne odgovara). To je izgledalo kao uobičajeno štrebersko zanovijetanje, obzirom da to dogovoreno nije javno prezentirano, da je ona jedina to uredno bilježila a za Žnjan jer su svi pohvalili izloženi projekt. Taj štreberaj je iznimno pokrenuo drukčiju praksu razmišljanja i najednom su se sve uobičajene rasprave bitno izmjenile. Potom je u radijskoj emisiji neobično istupio veliki poduzetnik Željko Kerum, napao razne da su kokošari i svojim rječnikom opisao šta to znači.
Skoro mi je promakla jedna malena sporedna vijestica, a koja je inicirala ovaj tekst koji se, usput rečeno, kuha već mjesecima. Naime, na izbornoj skupštini HSPa u Sinju došlo je do omanjeg prevrata. Još sredinom travnja HSPovci su dogovorili pravila igre i odlučili su se za sada već glasovitu personaliziranu kampanju koja će sve karte doslovce staviti na predsjednika stranke Antu Đapića. HSPovu kampanju kreira neimenovana (a ipak etablirana) agencija iz Izraela (što bi valjda moralo kontrirati latentnom ustaštvu koje povremeno iscuri iz pukotina HSPovog oklopa), a u cijelu tu priču HSP je ugurao glasoviti Jakov Sedlar - filmaš kojeg permanentno prati aura financijskih afera, te koji je poznat u nas po tome što uporno dovodi (uglavnom iste) glumce američke B produkcije. Cijela kampanja je krenula dokumentarnim biografskim filmom o Anti Đapiću kojeg nisam imao prilike gledati, ali bih ga rado pogledao (pa ako netko ima DVD viška…), da bi se tijekom svibnja razgranala na predstavljanje politika i konkretnijih kandidata što nas i dovodi do devete izborne jedinice.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
