Tagovi

Vladajući nemaju pojma što je kulturna politika!

Moj tekst o socijalnoj politici izazvao je prilična protivljenja. A kao što nema socijalne politike, ovaj tekst kaže to isto i za kulturnu politiku.

„Gubitnici“ i „dobitnici“.

Kao i obično, pripremim mali odgovor (na raspravu između sm-a i mraka) a onda naraste do razmjera samostalnog posta. Kako u njemu ima malo drugačijih, pa možda i neobičnijih sagledavanja dajem ga sudu javnosti bez nekih zadnjih namjera:

Koalicijsaki pregovori iza vrata su samo jedna dimenzija ove naoko i realno pat situacije, jer postoje sasvim logično i dubinski poremećaji na koje treba računati. Radi se sada još samo o jednom mandatu koji svi očekuju (ciganskom) da poremeti ravnoteža snaga (a da je US bio više Sud a manje izborni inženjering stvar bi već bila riješena). Zašto tako mislim?

Pa zato što mi samo mislimo da su pregovaračke strane kompaktne , a one to nisu niti mogu biti. Budimo realni: dok su u HDZ-u donekle zaista kompaktni (jer se više boje gubitka vlasti i procesa koji poslije toga slijede), Čehok predstavlja uski privatni krug oko Đurđe, a veliko je pitanje koga uopće predstavlja Pankretić.

Kada su ljevičari postali pičke?

Eto. To je ono što mene silno zanima. Nekada smo bili avangarda radničke klase, intelektualci koji su vodili mase na barikade, ljudi sa stavom i sa znanjem i hrabrošću da te stavove promoviramo i branimo. Potkovani u teoriji, efikasni u praksi...
Danas? Niti smo avangarda, niti imamo veze sa radničkom klasom. Umjesto da predlažemo i provodimo u djelo nova rješenja ne bojeći se kritike mi se držimo doktrine "ne talasaj". Dok nas konzervativna desnica šamara šutimo jer se "ne želimo spuštati na njihov nivo", dok u stvarnosti ili ne znamo odgovoriti ili nemamo hrabrosti jer će nas neki bukadžija etiketirati kao komunjare ili bezbožnike...

Joža Friščić da sam ja …

„Ni v rit nit mimo“, rekli bi Zagorci nakon današnje konferencije za tisak koju su okruženi suradnicima održali Josip Pankretić i Damir Polančec. Izuzima se čuveni Gjenero za kojeg dileme nema, baš kao ni razloga da se započeta suradnja ne održi i pretvori u poslijeizbornu koaliciju. Ja razloga vidim više a kako nisam on, čini mi se da je ovo što se zbiva oko pregovora i više nego smisleno.

Tri STRAŠNE priče iz hrvatskog zdravstva

Našao sam se danas s jednom staaarom frendicom (i odmah disklejmer da se ne bi naljutila: nije frendica stara, već je stara frendica ;-). Ćakula je bila izrazito ugodna i taj sastanak jednom godišnje Zvonu Radikalnog uvijek temeljito oraspoloži. Popriča se malo o poslu, malo o starim danima, malo je podbadam kad će više ta dječica (a što ćeš kad je teško pomiriti karijeru u IT security konzultantskoj industriji s porodiljnim dopustom :-) i kao što sam rek'o good feelings all around :-)

Ali, kako život nikada nije ocrtan u posve ružičastim tonovima, tako je i ovaj razgovor otkrio i neke ne-tako-lijepe strane života. I to života u našoj lijepoj Republici Hrvatskoj. Tri priče što slijede nisu Esopove bajke, iako bi se nekome iz normalne i uređene države mogle učiniti upravo takvima, već crna realnost hrvatskog zdravstvenog sustava.

Još malo postizbornog trabunjanja

Slušam danas na 101 Rožića i ne sjećam se što je točno rekao, no rezultat njega je ovaj tekst koji počinjem jednim postizbornim komentarom o HSPu. I vrapci na grani znaju kako je HSP prošao na izborima (ili možda bi bolje bilo reći: "kako nije prošao na izborima") i valjda ironije radi jedini koji je prošao je u stvari Anto Đapić.

O Anti Đapiću, tom kvazi magistru puno se pričalo i niti u jednom suvislom razgovoru nitko nije uspio pronaći tu principijelnost i stroge stavove o kojima se uvijek govorilo. To je više bila fasada namijenjena onima koji HSPu daju njegovu osnovnu moć, a to su birači, no u času kada su se trebale dijeliti karte vlasti, Đapić je više bio poput arapskog trgovca kod kojega je cjenkanje sastavni dio rituala prodaje do točke kada ako i pristanete u samome startu na njegove zahtjeve, on se osjeća prevarenim jer vam nije morao napraviti niti jedan jedini ustupak. HSP je poznat i po tome da reciklira odbačene kadrove koji su na različite načine bili diskreditirani, počevši primjerice od famoznog Zeca i svega onoga što se pod okriljem politike događalo u Požeškoj kotlini ili pak recentnija akvizicija u vidu Mate Granića koji se eto uspio ugnjezditi kao savjetnik (navodno za vanjsku politiku u kojoj HSP nikada nije niti participirao).

Pregovori za vladu i korupcija

Ovih dana kada se političke stranke dogovaraju oko formiranja vlade, a kako tvrde glavni kriteriji kod pregovora su njihovi “programi”, dobro se prisjetiti problema koji mući hrvatsku već duže vrijeme, korupcije.

Što je to korupcija?

U najširem smislu korupcijom se smatra svaki oblik zlouporabe ovlasti radi osobne ili skupne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru.

Tko može biti korumpiran?

Korumpiranom se smatra svaka službena ili odgovorna osoba koja radi osobne koristi ili koristi skupine kojoj pripada zanemari opći interes koji je dužna štititi s obzirom na položaj i ovlasti koje su joj povjerene. Korupcijom se smatra i kada građanin nudi ili pristaje na davanje zatraženog mita.

Navedene definicije preuzete su sa stranica Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, gdje se može naći dosta teorije o korupciji i jako malo uspješnih primjera kod suzbijanja korupcije.

Ne znate vi kaj su izbori

Prvi izbori kojih se sasvim svjesno sjećam bili su oni 1953. ili možda 1954. Zašto? Objasnit ću na kraju dnevnika.

Bila su to olovna vremena. Još uvijek su nestajali ljudi. Preko noći. Samo se krug onih koji nestaju proširio. Uz bivše „pripadnike neprijateljskih formacija“, došli su i „unutrašnji narodno neprijatelji, saboteri i mačekovci“ ,“reakcija svih boja“, „ib-eovci“ ,“đilasovci“ itd.itd.

Partija je sve držala strogo u svojim rukama. Zagreb je bio praktički pod opsadom jer se u njemu nalazilo nekoliko velikih kasarni punih vojske. Mnogih kasarni danas više nema.

Bilo je to vrijeme kad je narodna milicija još uvijek patrolirala gradom na konjima. Isto to je činila i vojska. Na prostoru između Ulice Republike Austrije i Ilice bila je ogromna kasarna, ograđena visokim, zidanim, zidom i u njoj je bila smještena jedna konjička jedinica. Od tuda su dnevno izjahivali u kontrolu po Zagrebu i okolici.

socijalna pravda

naučili smo letjeti kao ptice, roniti kao ribe, ali nismo naučili umijeće da živimo kao braća.
martin luther king

o socijalnoj pravdi ne možemo govoriti a da ne spominjemo ljudska prava. ljudska prava su temeljni standardi koje država treba garantirati svakom pojedincu. standardi ljudskih prava određuju što vlade moraju napraviti za svoje građane, a također i ono što NE SMIJU učiniti svojim građanima. kada se kaže da svaka osoba ima ljudska prava, time se kaže i da svaka osoba ima dužnosti poštivati prava drugih.

povijest ljudskih prava predstavlja trajnu borbu za slobodu i jednakost. ljudska prava se ne mogu kupiti, zaraditi ili naslijediti-ona su neotuđiva i nitko nema pravo drugoga lišiti prava iz bilo kojeg razloga.

prava čovjeka proizlaze iz ljudskih potreba-bioloških, socijalnih, kulturnih i dr., a dijele se u tri kategorije:

1. građanska i politička prava (koja su usmjerena na slobodu, pravo na život i sigurnost)
2. ekonomska i socijalna prava (koja se odnose na pravo na rad, obrazovanje, hranu, stanovanje i zdravstvenu zaštitu)

Pobuna na Hrvatskoj televiziji - svi protiv svakoga!

Odličan tekst Tomislava Klauškog na Index.hr - Pucanj u prazno najbolje ilustrira stanje u hrvatskoj katedrali duha, pa vjerujem da se tu puno toga ne treba dopisivati... No kako kod Index.hr još nije zaživio web 2.0, a budući da slika ponekad govori puno više od riječi, evo nekoliko isječaka koji odlično ilustriraju stanje duha na dalekovidnici i lijepo ilustriraju o kakvim se tragikomičnim likovima radi.

Prvo - upravo smo naletili na najavu filma Dan nezavisnosti o Radiju 101 - kao da ovaj trenutak u Hrvatskoj živimo u vremeplovu, a ne u 2008. Jedno je doktor promijenio samo prezime - prije je bio Ivić, sada je Ivica (tako su sadašnjeg premijera oslovljavali od malena).

Novi dnevnici

  1. O kreditnom izračunu ili kako šišati ofce (II dio)? od NolS komentara 0
  2. O kreditnom izračunu ili kako šišati ofce (I dio)? od NolS komentara 0
  3. O braniteljima, Jugoslaviji i jugoslavenima od spvh komentara 6
  4. Još malo i "oba su pala" ili ipak nije tako? od NolS komentara 7
  5. za trajnu biroKratsku ugodu sisanja od aluzija komentara 0
  6. Tmurni oblaci nad Banskim dvorima od otpisani komentara 2
  7. Naizgled uspješna i lijepa, a zapravo užasna od rodjen komentara 0
  8. Ministrov tor* od otpisani komentara 37
  9. za suspenziju obiteljskog zakona, a je li netko kažnjen? od aluzija komentara 0
  10. Koliko loše upravljanje državom povećava dobit banaka i šteti drugima? od rodjen komentara 18
  11. Zadnji, drugarski pozdrav Zoranu Malenici od Ljubo Ruben Weiss komentara 20
  12. Ogledalce, ogledalce… istina je gorka od spvh komentara 12
  13. mislimo za nove fronte od aluzija komentara 0
  14. Biti na vlasti je jako različito od upravljanja državom od rodjen komentara 0
  15. AUSCHWITZ, 70 godina poslije od Ljubo Ruben Weiss komentara 81
  16. Tamna strana „veličanstvenosti“ od Feniks komentara 13
  17. Zbog čega su današnji rezultati anketa već zastarjeli? od StarPil komentara 7
  18. New new order of the "Perušar i Sin" od petarbosni4 komentara 20
  19. Što znači "Mi pazimo što obećavamo,..." g. Milanovića od rodjen komentara 5
  20. Radnička Fronta od provinciopolis a komentara 18
  21. Zločinački karakter vodećih domoljuba od sjenka komentara 132
  22. zajmoPrimci chf skloni su čudnim objašnjenjima od aluzija komentara 0
  23. Empatija for Dummies od leddevet komentara 62
  24. Virtualni selfmade Supermeni od rodjen komentara 0
  25. Perjar i Sin - new order. od petarbosni4 komentara 15

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • acinum
  • dinamitd
  • drvosjek
  • gledamokosebe
  • indian
  • Skviki
  • vladimirar

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 31

Novi korisnici

  • Živko
  • Sistemarš
  • zagonetni. djecak
  • zagonetni djecak
  • nikolag752