Ovo je iz Večernjeg, dio Zagorčevih transkripata.
Ovo mi je zanimljivo jer ovako isput izašla istina koju su mnogi tražili (Radoš recimo), svašta se po novinama pisalo, ovi i oni su novce u džep stavili, a na kraju simple priča u četri natuknice. I vidi čuda, nije onako kako je kafana pričala.
Sad da imam vremena, iskopao bi sve izjave raznih Radoša o ovome i dobio bi dokaz tvrdnji koju i danas pokušavam ovdje dokazati - novine pišu gluposti, bloger CNN i njemu slični pišu poluistine, laži, konstrukcije, postavljaju teze koje dokazuju izmišljenim činjenicama....
Nakon početka afere "Maestro" imali smo mnoštvo izjava, optužbi i prepucavanja svih mogućih strana u svim mogućim medijima. Ipak, jedna izjava našeg premijera ostala je bez osvrta, što je upravo primjer kako se uvijek raspravlja radi neposrednog političkog probitka i samoreklame, a razumijevanje funkcioniranja pravne države i trodiobe vlasti stoji tek negdje daleko, duboko u "drugom planu".
No, što je grijeh našeg premijera? On je najavio da se ovakav kriminal više neće tolerirati, te da će vlada hitno ukinuti Hrvatski fond za privatizaciju. E pa sad, što god da se događalo prošlih godina u Fondu, takva najava njegovog ukidanja nema smisla, niti je zakonski osnovana, već je tipičan primjer političkog voluntarizma. Niti vlada niti premijer ne mogu Fond ukinut, pozicija Fonda i njegova uloga u privatizaciji definirana je zakonima, prvenstveno zakonom o privatizaciji, te ostalima, kao što je navedno na stranici Fonda, "Pravni okvir": http://www.hfp.hr/default.asp?ID=61 . Dakle, ako se želi rasformirati Fond, potrebna je promjena određenih zakona i podzakonskih akata (a pored toga i rješavanje pitanja sada zaposlenih u Fondu, pitanje sljednika njegove imovine i slično). S obzirom da (još uvijek) vrijede pravila parlamentarne demokracije, za promjenu zakona nadležan je Sabor, a ne Vlada. Vlada nije ta koja može prekrajati zakone kako joj je volja i kako premijer (ili kancelar?) odredi.
Naslov «Skočiti ću svjetski rekord» je jutros osvanuo na naslovnici Jutarnjeg lista i poprilično najutio Vlašićeve, posebno profesora Joška Valašića oca i trenera Blanke Vlašić, i to toliko da je Uredniku Jutarnjeg lista poslao dopis..... zanimljiv je pa ga proćitajte:
Gospodinu Ninu Đula /Uredniku Jutarnjeg lista/
Ne pišem ovo da bi srušio most suradnje među nama. Jednostavno želim vam pomoći.
Danas, ste objavili lijep tekst svoga novinara Hrvoja Sliškovića o mojoj kćerki Blanki Vlašić, koja je kao i obično zahvalan sugovornik i sa lakoćom izražava svoje misli, koncizno i nestereotipno.
Sabor HDZ-a.
Mozda sam zbilja malo zesce komentirala kratke isjecke sa Sabora HDZ-a koji su osvanuli tu na portalu u jednom zanimljivom postu, ali uz svaku ispriku postenom dobronamjernom svijetu koji se pronalazi u toj opciji - NE MOGU drukcije.
Ja sam ovakve ISTE SKUPOVE vidala tamo negdje sedamdesetih i ranih osamdesetih, govori su bili nabijeni istom emocionalnom olujom i povisenim tonovima koji pali mase, adrenalin se pusio u zraku, govornici su dobivali potpuno ISTI feedback TAKO JEEEEEEEEEE, ZIVIJOOOOOOOOOOOOOOO!!!! i sve se to dogadalo u euforicnom pljeskanju uzavrele mase sljedbenika. Svirala je glasna glazba koja ljude ponese, uzburka osjecaje, masa je reagirala POTPUNO jednako sukladno poznatim pravilima, zastave su se vijorile,ideolozi su rasirenih ruku gromkim glasom pozivali na odanost Velikom Vodi, rijecima podsticali zajednistvo u borbi za plemenite ciljeve i svi su kucali jednim srcem ...
Povezao sam ležaljku između dva drveta i legao u nju. Vjetar se šunja kroz granje i lišće, šapuće mi na uho, a ja gledam zelena polja i slušam tihi tok obližnje rječice.
Moja je duša dijete ravničarskih krajeva. Dok gledam u beskrajne zelene pašnjake ništa me ne može iživcirati. Uživam u savršenom skladu prirode i mojih misli. Smiren sam, savršeno sam opušten i smiren.
Možda ovaj post nema toliko veze sa Pollitikom ali svejedno.Htio bih nešto reći o sve učestalijim prometnim nesrećama na hrvatskim cestama.Očigledno je da alkohol nije glavni uzrok.Toliko o 0% promila i ostalim glupostima.Turistička zemlja a ne smiješ popiti jedno pivo kod punice za vrijeme ručka.Svašta.Glavni uzrok je kažu neprilagođena brzina.Pogotovo kod mladih.S obzirom na sveprisutnost četiri kotača u zemlji, postavlja se pitanje koji je pravi način barem djelomičnog suzbijanja ovih crnih brojki.Očigledno je da Hrvati jaaako vole svoje automobile.Nije važno imovinsko stanje vozača pojedinca,nije važno što se živi u straćari i što se navečer idi u birtiju "Kod Brke" gdje je kava 4 kune.Važno je samo da prika ima ruku na prozoru i juri 190 km na sat.Dakle, kako objasniti ljudima da je auto nužnost a ne statusni simbol.Naravno,da je javni prijevoz bolji možda bi se barem djelomično smanjio broj automobila.Uskoro će s autima biti kao i s mobitelima.Dva na jednu osobu.
Mjesecima već kuham lagano, krckam i razmišljam o Ljubi Jurčiću kao vjerojatnom slijedećem premijeru “Lijepe li nam naše”. Početni dojmovi mi nisu bili baš naj jer sam vidio samo niz ekonomskih uzvika koji bez detaljnijeg promatranja, budimo realni,
zvuče isto kao i svi dosadašnji predizborni bojni pokliči i idiotarije tipa smanjenja pdv-a, zemlje znanja ili legendarnih stotina tisuća radnih mjesta.
Nakon nekog vremena, zainteresirao me. Izgledalo da je stvarno uporan sa svojim idejama, i da ih je stvarno sam smislio. :)
Lako je tu biti vidovit. Već osamdesetih su stvari sustavno usmjeravane drž-nedaj, ovladaj, zgrabi i ništa ne uloži, većinskim domaćim i stranim snagama. Čak i ACY je širen po modelu pikiramo najbolje lokacije, uzmemo džabe a baš nas briga i za kontaktnu okolinu a kamoli šire. Jedan krhki icjeđeni čovjek g. Žufika, kreator većine uspjelih turističkih projekata na širem zadarsko-biogradskom području (uključujući Club Mediterane), je dovršavao zadnje praktički u ilegali (nakon što je uspio oteti iz ruku ACY-a marinu u Biogradu i navukao bijes). Pratio je neke društvene promjene vezane uz takav slijed i, uz ostalo, primjetio sustavni pad obrazovanosti od kraja šezdesetih, porast bahatosti na bilo kakav oblik sustavnosti, agresiju oko najnužnijeg (fekalije na plaži, put, voda). To je izazavalo krivo baratanje novcem i interesima, on je bio poptuno svjestan da je uspješne projekte moguće realizirati samo gerilski i samo u nekom stupnju. Simbolički, stanje najbolje ilustrira vožnja Ante Markovića i Kašogija velikom jahtom potonjeg u proljeće/ljeto 1989.g. uzduž Jadrana, oba su danima najavljivani kao spasitelji razvoja i uspjeha i sve živo je hrlilo na obalu i more da ih pozdravi.
Malo sam sa starim danas raspravljao o globalnoj ekonomiji, ulozi amerike u budućim i prošlim ekonomskim ratovima i tako. Nenamjerno me upozorio na jedan zanimljiv detalj.
Prije nekoliko dana na pollitici, savjesni je napisao blog zapis pod nazivom Veni, Vidi, Izgorjelo. Negdje u komentarima diskusije o požarima, sakrio se komentar Dragutina Lesara koji je napisao slijedeće:
Bez namjere da insinuiram podsjećam na odredbu zakona da se opožareno područje iz šumskog može prenamjeniti u građevinsko i to bez plaćanja naknade za prenamjenu. Besplatno, brzo i jednostavno.
