Tagovi

čovjek (gladan) sisavac

ČOVJEK (GLADAN) SISAVAC
ako na NE zakonit lopovski način pojuri sebe nahraniti, jer sebe NE može nahraniti na zakonit način, onda čovjek (gladan) sisavac u zatvoru trpi kaznu što je sebe na NE zakonit lopovski način nahranio,

čovjek (gladan) sisavac (zdrave pameti) u zatvoru sit, a što je sebi otkrio?

čovjek (gladan) sisavac bez hrane
<> mora biti lopov,
<> mora sebe na lopovski način hraniti
<> mora biti kažnjen što sebe na lopovski način hrani
<> mora biti zaključan u zatvoru,
<> mora biti u zatvoru zakonito hranjen (i sit)

ali ali ali...

čovjek (gladan) sisavac bez hrane
<> NE mora biti lopov,
<> NE mora sebe na lopovski način hraniti
<> NE mora biti kažnjen što sebe na lopovski način hrani
<> NE mora biti zaključan u zatvoru,
<> NE mora biti u zatvoru zakonito hranjen (i sit)

ako ako ako...
odluči biti pošten i umrijeti od gladi

danas planetarno svugdje
<> pošten čovjek (gladan) sisavac mora od gladi umrijeti,
<> lopov čovjek (gladan) sisavac mora biti u zatvoru zakonito hranjen (i sit)

a lančane kobne posljedice?

poštenih gladnih ljudi sisavaca sve je manje
lopova gladnih ljudi sisavaca sve je više

Suprutni trendovi na ljevici i desnici

Jučer objavljeno pretjecanje SDP-a od strane ORaH-a u posljednjem ispitivanju javnoga mnjenja izraz je trenda, koji je vidljiv od izbora za Europski parlament prije četiri mjeseca. Na ljevici, događa se okupljanje nezadovoljnika oko jedne nove stranke.

Lijevi i desni u Europi (lipanj 2014Trend ne sasvim neočekivan, ali mnogo snažniji nego što se moglo pretpostaviti. ORaH se pojavio u vrijeme krize u SDP-u, HNS-u i laburistima. Neočekivano brz rast popularnosti nosi šanse, ali i opasnosti. Do parlamentarnih izbora mogu još narasti, ali i oslabiti. Unutrašnjih kriza (kao ona s istupanjem Andree Feldman) će sigurno još biti. Dobro je što Mirela Holy ostaje hladne glave.

Idejno i marketinški, ORaH je u povoljnoj poziciji da zastupa načela socijalne demokracije, uvjerljivo dokazujući da ih je SDP pogazio. K tome dodaje ekologističku sastavnicu, u čemu ima mnogo valjanih uzora u programima zelenih i socijaldemokratskih stranaka u posljednja tri desetljeća, i koja je ljudima načelno simpatična. Kako izgleda, i predsjednik Ivo Josipović postaje svjestan učinkovitosti te kombinacije.

Na centru i desnici zbiva se suprotno. HDZ ima golemo iskustvo i uspjehe u kampanjama protiv desne oporbe. Uvijek ih je uspijevao razbiti, marginalizirati, kontrolirati ili apsorbirati. Od rušenja Dobroslava Parage u HSP-u, do najnovije koalicije s HSLS-om i raskola u HRAST-u.

Highway to hell

Biti ili piti, pitanje je sad? Da bismo došli do konačnog rješenja zagonetke koja nas nervira (kao što pijanca i budalu nervira 10 kuna u džepu), malo ćemo se pozabaviti detaljima koji su prethodili propasti (između ostalog) Hrvatskih autocesta.

Poznato je da je ugovor s Bechtelom sklopljen direktnom nagodbom. Dakle, bez javnog natječaja, to je krimen broj jedan u ovoj nevjerojatnoj priči. Nepotrebno je objašnjavati čemu služe javni natječaji. Ali ipak, javnim natječajem dobije se najbolja ponuda, koja se prihvaća, ako zadovoljava sve uvjete! Toga, dakle, nije bilo, dogovaralo se na horuk i ko koga, dapače, sam potpisivač ugovora tvrdio je da je cijena 30% veća nego da se išlo na javni natječaj, jer tako razvijamo dobre odnose sa Amerikom! Nestvarno!

Usput, Bechtelu su dodijeljivane i nagrade jer je, eto, prihvatio posao po samo 30% većoj cijeni.

Oda mladosti

„A Vi se, kolega, kao Hrvat, sasvim normalno družite i sporazumijevate s Vašim kolegama iz Srbije, Slovenije i Makedonije?“, upitala me jednom prilikom lektorica na jednom njemačkom sveučilištu. Pomalo zbunjen, ogledavajući se oko sebe i primjetivši radoznale poglede Čehâ, Talijanâ, Francuzâ i Britanacâ, uzvratio sam lektorici pogled i odgovorio pitanjem: „A zašto ne bih?“

Kapetan Amerika protiv klime

Kada javni mediji počnu talambasati o kišama, poplavama i zlogukim prognozama da će nas potopiti, zapaliti u paklu globalnog zatopljenja, ili ćemo pomrijeti od žeđi i gladi, kada naš predsjednik države, inače tradicionalno upućen u sve na konferenciji u New Yorku izjavi
http://vijesti.hrt.hr/klimatski-summit-od-kojeg-se-puno-ocekuje
da je Hrvatska drastično smanjila emisiju "štetnih" plinova i nadmašila ciljeve Kyoto protokola, a što drugo nego reći nego da je hebeno u pravu. Vidi broj nezaposlenih, zatvorenih tvornica i investicijsku klimu, ako ovako nastavimo više nećemo emitirati nikakve plinove, a kamoli stakleničke. Kada vidim dičnoga Vakulu koji nije u stanu pogoditi kakvo će vrijeme biti za tri dana unaprijed, a javi se iz Pariza sa neke klimatske konferencije i uvjeren je da zna što će biti sa klimom za 100 godina, dođe mi da se zatvorim u pećinu i živim obnovljivo bez televizije, struje i vakjule berući bobice.
http://venezuelanalysis.com/analysis/5013
https://www.greenleft.org.au/node/42985

Autokratska demokracija

Autokracija je politički sustav u kojem se sva vlast i moć u državi nalaze u rukama jedne osobe (npr. diktatora) ili skupine (političke stranke, hunte), bez sudjelovanja naroda.

Riječ demokracija dolazi iz grčke riječi δημοκρατíα, koja pak dolazi od δημος, što znači "narod", i κρατειν, što znači "vladati", te sufiksa íα. Dakle, doslovno "vladavina naroda".

Kako spojiti autokraciju i demokraciju? Nespojivo, reći će mnogi. No, hvala Bogu, imamo mi političare genijalce, koji bez većih problema spajaju nespojivo.

Hrvatska je, navodno, demokratska država, prema tome bismo trebali zaključiti da narod vlada. No je li to uistinu tako? Možemo li demokracijom nazvati sustav po kojemu 20-ak % birača uredno odlučuje o stranci koja sastavlja Vladu i vodi zemlju? Tehnički možemo. Nitko ne brani biračima da se odazovu i da izlaznost bude 100%. Bespredmetno je i raspravljati o razlozima neizlaska bar 50% birača na bilo koje izbore. No ipak, smjenom stranke na vlasti ništa se ne mijenja, odnosno stanje je svaki put sve gore, to je prosječni birač prepoznao i ne želi sudjelovati u toj i takvoj farsi.

Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led?

Večer u srijedu, 24. rujna 2014. imala je za nas malobrojne redovne i pridružene članove Židovske općine Virovitica, sjaj, toplinu i viziju koje je teško opisati riječima. Jednostavno, trebalo je doživjeti to okupljanje nas desetak koji smo obilježli vjerski blagdan koji nama Židovima (i našim priajteljima) znači prekretnicu u godišnjem toku vremena. Mi, zahvaljujući razumijevanju grada Virovitice imamo mali, ali uređen prostor u bivšoj vojarni gdje se često okupljamo, vjerojatno zadnji Židovi Virovitice i virovitičkog kraja, te naši prijatelji. U tom prostoru, stjecajem okolnosti prošlu večer, u srijedu, nismo imali radio ili kazetofon da bi naše druženje bilo popraćeno glazbom. Jedan veliki simpatizer naše male Općine, ujedno i vlasnik jedne od radio stanica u ovom dijelu Slavonije, zadovoljan posluženjem, a možda i mojim govorom okupljenima (?), telefonirao je u svoju radio postaju i naručio - Havu nagilu! Zatim je dovezao svoj džip pred prozor naše Židovske općine, otvorili smo ga i prostor, koji nam je za tu priliku bio neka vrsta sinagoge, ispunili su zvuci nadaleko poznate HAVE NAGILE!

Neoliberalni kapitalizam - Babaroga moderne ljevičarske elite

U posljednje vrijeme, od početka globalne ekonomske krize, koja zapravo u Hrvatskoj još uvijek traje, u domaćoj (ali i stranoj) javnosti ustalilo se popularno mišljenje kako je uzrok smanjenju društvenog proizvoda, rastu nezaposlenosti i općenito padu životnog standarda građana, te izvor njihove nesreće monstruozna političko-ekonomska ideologija poznata kao neoliberalni kapitalizam.

„Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem

„Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem

pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Piše se da sam ja išla trgati plakate tih udruga, a to je daleko od istine. Mi smo došli s našim plakatima, željeli smo mirno i dostojanstveno prosvjedovati, željeli smo naše plakate postaviti pored njihovih. Kada smo ih počeli postavljati, došao je jedan aktivist i potrgao i zgužvao naše plakate. Ja sam bila revoltirana, pitala ga zašto to radi, a onda sam instinktivno pošla na njihove plakate, otrgnula sam jedan plakat... Zamijetila sam da jedan snažan čovjek trkom ide prema meni, nasrnuo je na mene i najjačom snagom me lupio po lijevoj ruci, nikad nisam osjetila takvu bol. Sva silina je bila u tom njegovom udarcu, sva silina njegove mržnje, mržnje prema nama koji imamo drugačije mišljenje. Ja sam pala, instinktivno sam sačuvala glavu da ne udarim o tlo, nisam osjećala nikakve druge udarce, potekla mi je krv na nos, mislim da je potekla zbog udarca, zbog napetosti. Odmah su došli policajci, ja se nisam mogla podići, nisam imala kontrolu nad rukom, povremeno sam osjećala neurološke trzaje, imala sam strašne bolove", priča dr. Ružica Ćavar.

"Kad je tako nasilno, zločinački nasrnuo na mene, to me podsjetilo na Domovinski rat, na četnike, agresore koji su nasrtali na hrvatske vojnike i civile, starce, žene i djecu. Posebno mi je teško kad se branitelji obraćaju, kad čujem kako oni žive, i onda dođu takvi pokvarenjaci i njihove udruge koje se množe kao štakori i uzimaju milijarde kuna, i onda oni manipuliraju ljudima i kažu da bi se od novca koji se daje crkvi mogle graditi škole i vrtići.", dodaje Ružica.

20. rujna 2014. na Cvjetnom trgu, u Zagrebu, zacrvenjela se Hrvatska.

Prosvjed ‘Raskinimo vatikanske ugovore’ sazvala je inicijativa “Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku”, a koju sačinjavaju aktivisti anticrkvenih udruga “Protagora”, “David”, “LIBEROs”, “Zagreb Pride”, inicijativa “Nisam Vjernik”. Prosvjed su podržale i udruge “Centar za građansku hrabrost”, ‘Ženska mreža Hrvatske’, “Antares”, ‘Hollaback Hrvatska’, te standardna ekipa za ovakve antikatoličke nastupe: Predrag Matvejević, Mani Gotovac, Rada Borić, Vesna Teršelić, don Ivan Grubišić, Boris Pavelić, Predrag Lucić, Igor Mirković, Sanja Modrić, akademik Vlatko Silobrčić, Vedrana Rudan, Borivoj Radaković, Mile Kekin, Radoslav Dejanović, Zrinka Pavlić, Amir Hodžić i ostala družina.

Veći dio medija o ovom neviđenom nasilništvu uopće nije niti izvijestio. A oni rijetki koji su to učinili pokušali su izrelativizirati brutalni napad divljaka na hrvatsku građanku koja ima 77 godina. Neki idu tako daleko da tvrde kako je sama isprovocirala incident, trganjem za nju nepoželjnih plakata.

Sanja Sarnavka, glasna „zaštitnica ljudskih prava“ iz Udruge B.a.B.e., u razgovoru za udarno. com., rekla je da se neće očitovati, niti uzeti u zaštitu Ružicu Ćavar. „Nije ona nemoćna bakica, nego vrlo agilna žena koja neumorno radi. Ona je sve samo ne nemoćna starica“.

Sramota!

I sve to pod ozračjem Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama!

Govor netolerancije, klevetanja, vrijeđanja, mržnja prema religioznom osobama, Crkvi, fizički napadi na aktiviste udruge „U ime obitelji“, lomljenje lubanje hrvatskom branitelju, zatvaranje majki koje su izgubile sinove i muževe u Vukovaru ili na Ovčari, a sada i brutalni napad na predsjednicu „Hrvatskog pokreta za život i obitelj“!?
Izgleda da je to u ovakvoj Hrvatskoj normalno, poželjno ponašanje.

Živimo li to u 1945. godini?

Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja?

Odgovor je vrlo jednostavan. Boje se demokracije. San svakog političara je, budimo realni vlast. Čista nepatvorena vlast u kojoj nikome ne mora polagati račune i gdje ga nitko ne kontrolira. Razlika između autokracije i demokracije je u suštini samo u odgovornosti: odgovarate li za svoje postupke ili ne.
Tehnički gledano osnove demokracije i političke odgovornosti su slijedeće: prvo da sami biramo onoga kome ćemo dati da upravlja, drugo da kontroliram onoga kome smo dali da upravlja i treće da onaj koji upravlja snosi odgovornost i posljedice za svoje postupke koji moraju biti jasni i transparentni.
Suština demokracije je u posljednjem, snošenju političke odgovornosti. Odgovarate za svoja ne/djela. Odgovarate osobno i ne možete se sakrivati iza nekoga ili nečega.

Slijedeće pitanje koje trebamo razjasniti glasi: kome odgovaramo? Kome jedan političar treba da podnosi račune? Prema kome je odgovoran?
Odgovara li jedan političar nama biračima, poreznim obveznicima, građanima, nama koji smo ga izabrali ili odgovara isključivo šefu stranke i užem stranačkom vrhu?

Novi dnevnici

  1. diktatura profitiranja od aluzija komentara 0
  2. Slatke brige domaćih ljevičara od Tko je John Galt komentara 6
  3. Ključ života ili odmak od politike od grdilin komentara 11
  4. Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada! od Zoran Oštrić komentara 0
  5. Medijski hologram od Buddha komentara 1
  6. Ništa novo: Država financira socijalističku propagandu od Tko je John Galt komentara 22
  7. Caru carevo, Bogu Božje! od Buddha komentara 14
  8. Hrvatska na prekretnici od vkrsnik komentara 90
  9. Principi vs Banditi od Buddha komentara 11
  10. Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste od Tko je John Galt komentara 33
  11. čovjek (gladan) sisavac od aluzija komentara 0
  12. Suprutni trendovi na ljevici i desnici od Zoran Oštrić komentara 12
  13. Highway to hell od Buddha komentara 5
  14. Oda mladosti od Atomos komentara 14
  15. Kapetan Amerika protiv klime od robot komentara 27
  16. Autokratska demokracija od Buddha komentara 3
  17. Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led? od Ljubo Ruben Weiss komentara 9
  18. Neoliberalni kapitalizam - Babaroga moderne ljevičarske elite od Tko je John Galt komentara 73
  19. „Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem od ppetra komentara 134
  20. Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja? od spvh komentara 20
  21. Josipovićeva stoka sitnog zuba. od Papar komentara 55
  22. MOLovanje od Feniks komentara 12
  23. Karamarkova Kolinda razočarala... od aluzija komentara 9
  24. Zašto se Josipović, Karamarko, Milanović i Zelić znoje kao svinje? od StarPil komentara 15
  25. Kako Europa po treći puta gubi nevinost od Molotov komentara 14

Tko je online

  • Bigulica
  • grdilin
  • tenor

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 33

Novi korisnici

  • Tko je John Galt
  • caye
  • mislavru
  • Jura
  • DamirFerd