pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Jopet ja u fajt ... jest da više stvarno nema smisla, ali još ovaj jedan post ćete pritrpiti :-)))

A ovaj put je „protivnik“ bloger Solaris koji se u svom postu „Diskusija o tezama Zvone Radikalnog" (btw. jedini koji je objavio na pollitika.com, usprkos „stažu“ od pola godine ;-) poprilično kritički osvrnuo na moj post „Zablude o grijesima Georga Busha“. Koliko kritički ? Paaa, poprilično kritički:

„Problem je u tome sto, unatoc cinjenici da se strastveno informira, u biti ne zna dovoljno“
„Njegove fraze su izraz tipicne povrsne informiranosti“

i slično ...

Trkeljarije? Nipošto! Jer, Solaris je pametan dečko! Čak i pripametan :-), rekao bih ja, ali, ipak idemo redom.

Kakve veze ima (loša) zagrebačka voda s poljoprivrednim zemljištem? Nikakve, osim što i jedna i druga priča, svaka na svoj način, ilustriraju koliko je sranja u ovoj državi.

The clock is ticking, pa sam ih odlučio ispričati zajedno a i pomalo na brzinu, jer sam ovdje on really tight schedule :-).

Prvo zagrebačka voda. Ili preciznije, voda na zagrebačkim Vrbanima koja puni novinske stupce zadnjih n mjeseci, iako sa sve slabijom učestalošću: „A Bože moj, malo im je tamo lošija voda, a riješit će se nekako. Nema tu više priče“.

Koji majstorski odrađen PR za Bandića i njegovu ekipu :-)))

Jer, dame i gospodo, problem sa zagrebačkom vodom NIJE na Vrbanima. A jok! Lagali su Vam dame i gospodo, lagali su Vam u oči i nisu ni trepnuli! A da problem nije na Vrbanima je pokazala i nedavna inspekcija vode na hidrantu (dakle, prije ulaska u vodovodnu mrežu naselja!) koja, gle čuda, također ne valja ali, očekivano, to niste čuli kao prvu vijest na Dnevniku :-).

Zagrebačka burza je zadnjih dana u temeljitom rusvaju i svako malo stižu vijesti o blokiranju trgovine (nekim/mnogim) dionicama na Zagrebačkoj burzi.

A svaki put kad čujem vijest koja glasi otprilike „cijena dionixa xyz je porasla/pala za 20 posto te je suspendirano trgovanje tim dionicama“ - JA DOBIJEM MLADE (btw. jučer je prag bio 10%) !!! I prisjetim se jednog razgovora koji sam vodio s kolegicom s posla prije jedno pola godine, a koja je baš u to vrijeme „uletala“ na burzu.

I kaže ti ona meni tada:“Zvone, ma sigurno ti je to tako – ukoliko se u jednom danu cijena dionice promjeni za više od 20 %, blokira se daljnje trgovanje s tom dionicom!“.

U prethodnom postu sam pitao ekipu iz Narodnog lista što misle o plagiranju mog članka u svojim novinama, a jučer sam dobio i odgovor (od redakcija@narodni-list.hr, moliti ću lijepo ;-):

Postovani Zvone Radikalni,

Svjesni smo cinjenice da je ovakova koincidencija malo vjerovatna. Cak smo konzultirali strucnjake NASA koji su potvrdili da se ovako nesto dogada jednom u 2836,343,3444,333,44 slucajeva.

Kakvi novinarsko-politološki fakulteti, kakvo desetogodišnje uspinjanje po novinarskoj hijerarhijskoj ljestvici, kakvo nosanje kahve uredniku, kakvi bakrači ... ni štrc ni brc, nit' luk jeo nit' luk mirisao, već direkcijone u Narodni list, u rubriku „aktualno“.

Kažem vam ja, pravi MALAC KAPITALAC taj Zvone Radikalni :-).

Ako ne vjerujete, kliknite ovdje i uvjerite se svojim očima .

Iako, ahm, ahm, mene oko cijele te priče s objavljivanjem mog posta u Narodnom listu nitko ništa nije pitao, pa sam se osjetio ponukanim javiti se redakciji sljedećim mailom:

Prvi april je prošao pa ne bi smjelo biti greške.

Danas, 8. travnja 2008. objavljujem da sam napustio članstvo u Hrvatskoj narodnoj stranci

Tako mi sto debeljuškastih praščića !!!

RUUUUUUUUUUSVAJ :-)))))

Što će reći Vesna Pusić i Radimir Čačić ? Mislim da ovaj put neću tribati pisati mail da to saznam ;-) Treći čovjek HNS-a, i, što je još važnije, čovjek u usponu bez mrlja i prtljage iz prošlosti je odlučio reći zbogom HNSu! Možemo samo nagađati zašto, jer kako sam kaže: „Razlozi moga odlaska poznati su samo malobrojnim članovima rukovodstva stranke. I kolegama zastupnicima u Saboru.“

Vidim da je dosta ljudi reagiralo na moj stav da izbor George W. Busha 2000. NIJE bio "sumnjiv", kako je to "eminentni evropski socijaldemokrat" (zvan Esdo ;-) ocijenio u svojih deset grijeha Georga Busha, a na koje grijehe sam se osvrnuo u svom prethodnom dnevniku.

I da vam budem iskren, vidim ja tu puuuuno trkeljanja ... ili, da budem možda malo blaži, elementarnog nepoznavanja činjenica.

Pa vam evo jedan poduži članak iz Economista iz 2000. (pretplatnici Economista članak mogu naći tu - http://www.economist.com/world/na/displaystory.cfm?story_id=E1_QQRJRD ) u kojem je ta priča detaljno ispričana. Da ustanovimo elementarne činjenice:

The Economist, 14.12.200., OPENING A GAWEL OF WORMS

Evo ga ... samo što nije ... brojimo sitno ... a dok završim i objavim post, već će biti tu - stiže nam „svjetski neprijatelj broj 1“ i kolega bloger bet mu je odlučio prirediti „srdačnu dobrodošlicu“ :-) prebrojavši mu (skoro) sve grijehe. Ili preciznije rečeno, prenijevši „grijehe“ koje je identificirao jedan (od strane beta neidentificirani) „eminentni evropski socijaldemokrat“. I to njih ravno DESET !!!

„Samo deset ? Pih, toliko ih ja šiknem iz šuba, bez razmišljanja“ – reći će prosječni hrvatski internaut !

Alas, malac (kojeg ćemo nadalje adresirati kao Esdo – guess why ;-) tih deset baš i nije pogodio ! Stoga slijedi revizija Zvone Radikalnog a biti ću i toliko slobodan da uz svaki „grijeh“ dodam i svoj „koeficijent“ (0.0 – skroz promašeno, 1.0 – riječ da bih rekao/dodao). Pa ajmo redom:

Gotovo, riješeno, problem solved, comedia e finita, ... kako god hoćete, ali tinta koja se prolijeva na priču o hrvatskom ulasku u NATO je uzalud prolivena. Barem u onom dijelu u kojem se lamentira/priželjkuje/zahtijeva održavanje referenduma o ulasku u NATO.

It ain't gonna happen, jer narod se, po običaju, ništa neće pitati :-).

Što je u biti žalosno/jadno/neodgovorno i razlog za prosipanje mnogo žuči po svim hrvatskim portalima i forumima. Ali, koliko god razno razne inicijative (BORNA) pokušavale stvar svesti na „pravo na održavanje referenduma“ i želju za „pravom/točnom informacijom o troškovima/benefitima“, činjenica jest da sve takve inicijative idu na anti-NATO gorivo :-).

Now this is not the end.
It is not even beginning of the end
But it is, prehaps, the end of the beginning.

Tako je govorio Winston Churchill kad se ratna plima konačno okrenula na stranu Saveznika, početkom 1943. nakon pobjeda u Staljingradu i El Alameinu. Prijelomna točka Drugog svjetskog rata koju je Churchill „ovjekovječio“ svojim neponovljivim retoričkim darom.

A kakve to veze ima s američkim predsjedničkim izborima, odnosno s odabirom predsjedničkog kandidata Demokratske stranke ?

Ima (ali ipak samo parcijalno-lingvističke ;-) !

Učestale mi ove „poruke“ :-))).

Al' neke stvari me jednostavno „dirnu u žicu“ i ne mogu proći samo tako. Pa me je prekjučer tako „dirnuo“ gospodin Kuštrak, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca. Sjedili smo za večerom, gledajući usput Dnevnik i taman je bio prilog o neovisnosti Kosova. Preciznije o ekonomskim reperkusijama. Kojih će biti, u to nema nikakve sumnje.

Redaju se slike razbijenih trgovina, idu izjave kako će priznanje Kosova loše utjecati na biznis sa Srbijom, i onda kreće izjava gospodina Kuštraka, udobno zavaljenog u njegovoj kožnoj fotelji (pun intended :-).

„Hrvatska bi trebala odgoditi priznanje Kosova zbog poslovnih veza sa Srbijom“.

Da se razumijemo, draga je meni Branka Slavica :-). Lipo figura, ima lip i ugodan glas, a i prilozi su uglavnom zanimljivi.

Al' nekad me svojim „interpretacijama“ zna i pomalo nasekirati ... A nekad „ispali i ostane živa“ :-). Kao na primjer jučer u Dnevniku: „U Texasu i Ohiou, gdje se za tjedan dana održavaju predizbori i koji su za Hillary Clinton biti ili ne biti, ankete pokazuju da je Barack Obama u prednosti za 16 %“

WTF !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

16 % prednosti u anketama za Obamu ???

Di, kad, ko, kako, odakle – jel' to Zvone Radikalni nešto radikalno propustio ? U roku odmah sam već bio na Election Central portalu da vidim taj nagli pozitivan razvoj događaja za Obamu.

Eh taj NATO ...

Silno su se uzbudili (neki ;-) Hrvati oko činjenice da Hrvatska uskoro ulazi u NATO ! Silno !!! A ponajviše zbog činjenice da se građane Hrvatske oko toga NEĆE NIŠTA PITATI !!!

I to „uzbuđenje“ je posve opravdano !!! Manje više SVE stranke su se prije izbora zaklinjale u podršku održavanju referenduma o ulasku u NATO, ali sad kad su izbori prošli i oni se lijepo uvalili u svoje fotelje ko da ništa nije bilo ...

Iznevjerena očekivanja ... heh, može li to ikako drugačije u Lijepoj našoj ?

Prirodno, blogosfera se (malo) uzbudila ... I bi rođena BORNA (And then ... BORNA was born – baš lipo zvuči na engleskom, recimo uz glas ala najava StarTreka ;-). Cilj – održavanje referenduma o NATOu. Metoda – skupiti 400.000 potpisa :-)))))))))) Težak zadatak ! Mislim da bi bio teško dostižan i za Gotovinu prije par godina (danas svakako ;-), a za NATO ... it ain't gonna happen ...

Dali se u gaaadnu diskusiju gale i Skviki na pollitici ... gaaadnu .. tema – ulazak u NATO ...

A počelo je tako što je Skviki napisao : „Rusiji je san toplo more i danas ima samo jedinu mogučnost dojti na njega.“

Na što je gale reagirao kao pitt bull i onda se diskusija rastegla na preko nekoliko komentara ... gale je upotrijebio zavidan arsenal logičkih i retoričkih oružja kako bi (otprilike) rekao „Skviki, ne trkeljaj gluposti“ :-)))).

Elem, to baš i nisu gluposti jer Skvivi is on to something ...

„IZLAZ NA TOPLO MORE“ !!!

Misao koja svakom ruskom strategu tjera neku toplinu u kosti ... sve im se obrazi zažare, a srce zakuca brže ...

Ako ste sad malo zbunjeni i mislite se o kakvom se to izlazu na more radi, treba uočiti ključni pridjev TOPLO ! Naime, Rusija ima izlaz na more ... ima ga kol'ko hoćeš ... jedini je problem što je veeeliki dio tog „izlaza“ okovan ledom ! Izlaz na toplo more je nešto sasvim drugo i o tome je sanjao još Petar Veliki u 17. stoljeću.

Što ti je malac kapitalac – viđaj vamo što je Zvone Radikalni pisao prije godinu i par mjeseci (točnije 6.11.2006.) u svom postu „Mea culpa, mea culpa, mea culpa“ u kojem sam se osvrnuo na (tada) aktualne mid-term izbore za američki Kongres i Senat:

A u kojem smjeru će Amerika dalje s demokratskim Kongresom (a možda, iako teško i Senatom) ?
Paaaa, nekako mi miriše na dvije godine „zatišja pred buru“. Jer ipak, i dalje će Bush biti predsjednik. Doduše lame-duck predsjednik, ali još uvijek predsjednik i commander-in-chief. Biti će puno politikarenja, a malo će se posla obaviti. Potrošiti će se dragocjene dvije godine prije začetka rebuilding-a Amerike. A rebuilding joj svakako treba jer nagomilani deficiti, zbrojeni sa sve jačom Kinom (ekonomski i geopolitički), (donekle) asertivnom Evropom te debaklom u Iraku (Rusiju i lokalne probleme da ne spominjemo) zahtijevaju promjenu kursa.