I kaže tako Josipa Rimac, po zanimanju zatucani primjerak femme balcanicusa, a u slobodno vrijeme gradonačelnica Knina i jasno članica HZD-a:
Kao gradonačelnica i katolkinja mogu vam reći da ne podržavam prikazivanje nečega što govori protiv katoličke vjere, pogotovu u školi u kojoj su većinski katolička djeca.
Tako je ona okarakterizirala film koji je o Holokaustu došao predstaviti Branko Lustig, i “opravdala” dolazak samo troje djece na projekciju u Kninu. Što je mišljenje na koje ona naravno ima pravo, isto kao što i ja imam pravo nazvati je zbog toga glupom kravetinom jer se ona takvim načinom razmišljanja svrstala odmah uz bok jednako tako zatucanoj muslimanskoj rulji koja je zbog nekih karikatura njihovog voljenog proroka razbijala, palila a bogme i ubijala.
Izvalio Stipe (par tjedana prije kraja mandata!) da bi on poslao vojsku u BiH da prekine famozni “koridor” do zapadnog dijela Republike Srpske u slučaju da Dodik najavi referendum za otcjepljenje. I digla se silna gungula :-).
Boris Dežulović ga je pošteno oprao u svom stilu a i reakcije ostalih “čimbenika” su isto redom bile negativne (ili barem, poput one Vesne Pusić “ma pustite čovjeka, nije više bitno što on priča” u irelevatizirajućem tonu ;-).
A ja kažem, TO STIPE, ZAČANDARAJ IM GA DO BALČAKA :-)))
Jer, iako je 100% istina sve ono što piše Dežulović, da je Hrvatska zadnja (ok, predzadnja poslije Srbije ;-) koja bi se u BiH trebala mašiti ratne retorike, isto je tako istina i da Srbima u BiH jasno treba dati do znanja da se nikakve pizdarije poput referenduma o otcjepljenju neće tolerirati!
Milan Bandić je danas bio na razgovoru kod kardinala Bozanića (dva sata, molit ću lijepo!) i u izvješću Večernjeg lista o tom sastanku, naišao sam na sljedeću Bandićevu rečenicu:
Kao čovjeku koji cijeli život živi vjeru najveća mi je satisfakcija knjiga koju sam dobio na poklon, naslova "Čovjek, crkva i domovina" koji se slaže s mojim motom "Bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje".
Koja sprdačina :-)!
Dakle, Milan Bandić je CIJELI svoj život živio (katoličku) vjeru. Odnosno, barem u to pokušava uvjeriti hrvatske glasače (one “katoličkog usmjerenja”) boreći se kao lav za svaki glas kojim bi trasirao svoj put na Pantovčak.
To bi otprilike bila moja „strategija“ za glasanje na ovim predsjedničkim izborima :-) a kratko pojašnjenje glasi - u prvom krugu se glasa za „najboljeg kandidata“ i tu sam već sad prilično siguran da će (što se mene tiče ;-) to biti Vesna Pusić, u drugom krugu se glasa „razumom“ i tu će najbolji kandidat gotovo sigurno biti Ivo Josipović (ahem, teško je očekivati toliki breakthrough kampanje Vesne Pusić da uđe u drugi krug), a ovo „nadati se najboljem“ znači da pod svaku cijenu treba izbjeći izbor Milana Bandića za predsjednika Republike Hrvatske :-).
Najprije, zašto Vesna Pusić?
Glavni i osnovni razlog je što gledajući sve kandidate, moj osobni životni svjetonazor ima najviše dodirnih točaka sa stavovima Vesne Pusić. Najkraće rečeno – liberalan i građanski do kraja (da budem pristojan :-). Da se razumijemo, ja bih se sigurno izvrsno slagao i sa Ivom Josipovićem, ali činjenica da on dolazi iz „velike“ stranke, koja mora težiti širokim kompromisima značajno ograničava njegov manevarski prostor.
Najprije moram reći riječ dvije o jednom velikom čudu! Naime, da se u ovih godinu dana otkako su nas Slovenci počeli prcati u zdrav mozak nisam u svom stilu “raspištoljio” na blogu (mrak bi rekao “puk’o ko kokica” ;-) i počeo im skidati sve redom – eeee, to (mi) je veliki uspjeh :-)
A u stvarnom životu sam se raspištoljio N puta, od kojih posebno pamtim dvije situacije - jednu na samom početku ove priče (negdje je to bilo početkom godine) kad se neki telac-prodavač u Plodinama namjerio ući sa mnom u diskusiju da “zašto ja bojkotiram slovenske proizvode”, a druga je bila nedavno, kad je na Dnevniku Jaca objavila da Hrvatska prihvaća arbitražni sporazum a što mi je temeljito upropastilo večeru (i rezultiralo s puno pitanja od strane mog sinčine: “tata, tata, što ti je”)
Sto mu debeljuškastih praščića! Da mi je neko prije par mjeseci rekao da ću o Jadranki Kosor pisati lipo rekao bih mu da nema dvi čiste u glavi i da to spada u kategoriju „nemogući događaj“. No, premijerkin nastup jučer (srijeda) u Dnevniku mi je dao misliti! Naime, Jadranka je rekla sve točno kako je!! Teško mi se sad sjetiti točnog citata, ali smisao je bio otprilike: „došlo je vrijeme da SVI malo stisnemo remen, i ako se tako uspijemo dogovoriti, Hrvatska ima šansu“. Smireno, staloženo, racionalno ... PR nastup par excellance!
Nakon završetka priloga, s „vilicom prema dolje“, počelo me proganjati pitanje - ma je li to moguće?
Je li moguće da Jadranka Kosor, ta do nedavno „žena smijeh“, doista ima snage, hrabrosti i političke vještine da odradi ono što njena dvojica muških prethodnika (računam od 2000-te jer ono prije se „premijeri ne računaju“ ;-) ne da nisu mogla odraditi, nego nisu mogla ni načeti!?
Država puca po šavovima, a glavni i odgovorni za sranje u kojem se nalazimo (i za jumbo sranje koje nas tek čeka!) se lijepo sunča na Jadranu, krstareći na jahti (i usput zivkajući svoje stare pajdaše iz Vlade ;-).
A mene već mjesec dana muči pitanje – ZAŠTO? Zašto je Ivo Sanader u trenutku kad ima apsolutnu moć, bez (naizgled!?) ikakve konkurencije u stranci i s prirepcima HSS-om i HSLS-om na koje može pouzdano računati (drže se i jedni i drugi HDZ-a ko utopljenik za slamku i to se neće tako skoro promijeniti), odlučio tako naprasno dati ostavku!?
Kako ja vidim, tri su mogućnosti.
Prva mogućnost je BJEŽANIJA – ovakav opis je najbliže “službenoj” verziji i otprilike se svodi na: Sanader je shvatio da je vrag odnio šalu, da od ulaska u EU u ovom mandatu neće biti ništa, da HDZ na sljedećim izborima nema šanse i da užarena premijerska stolica u iduće dvije godine nikako nije pogodno mjesto za njegovu osjetljivu guzicu :-).
Povodom održavanja Okruglog stola "Sloboda medija u Republici Hrvatskoj - je li Internet slobodan medij?" i činjenice da će Hrvatska uskoro biti jedina zemlja u Europi u kojoj blogeri idu u zatvor, Hrvatska blogerska organizacija upućuje
Otvoreno pismo ministru pravosuđa prof.dr.sc. Ivanu Šimonoviću i ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku
Hrvatska blogerska organizacija uznemirena je i zabrinuta zbog učestalog policijskog i sudskog progona građana koji su, bilo kao blogeri, bilo kao građani-novinari, bilo kao pružatelji internetskih sadržaja ili kao korisnici socijalnih mreža, aktivni na internetu. Mi u HBO uvjereni smo da su razlozi ovih nemilih pojava u nedovoljnom obrazovanju zaposlenih u policiji i pravosuđu o specifičnim obilježjima i funkcioniranju novih medija kakav je internet, zatim u domaćem zakonopravnom vakuumu u kojem se internet nalazi, a nije zanemariva ni pojava zlouporabe ovlasti i službenog položaja u pokušajima da se ograniči sloboda izražavanja i ugrozi privatnost građana na internetu. Obraćamo Vam se kao nositelju javne vlasti i odgovornoj osobi za problematiku koju adresiramo i na koju želimo skrenuti Vašu pažnju u ovom otvorenom pismu.
e-Hrvatska se na stranicama pollitika.com portala često spominjala, ali čovjek bi se morao dobrano pomučiti da nađe koju dobru riječ za tu „inicijativu“ koja bi (kao!) trebala Hrvatsku prevesti u post-industrijsko društvo, olakšati građanima interakciju s državom, smanjiti troškove ... bla bla ... znate već kako ide političarski spin :-)
A evo malo i spina ala Zvone Radikalni – uz malo dobre volje u bankama i velikim „izdavačima računa“ i utrošenih PAR DESETAKA SATI programiranja na upgrade njihovih IT sustava, dostigle bi se milijunske uštede i građanima značajno olakšalo plaćanje njihovih računa preko interneta!!!
Najprije sam bio siguran da moram, pa sam se onda malo ohladio i došao do ekvilibrija „pusti anonimuse da kakaju“, a onda mi je ukazano da su razmjeri seruckanja ipak nešto širi pa rekoh ajde ... da stvar razjasnimo i stavimo je ad acta.
A seruckanje o kojem pričam je započelo na postu Alexandra Hatzivelkosa „Šest mjeseci HBO-a“ u kojem se autor (također član HBO-a) kritički (ali sadržajno i konstruktivno ;-) osvrnuo na prvih pola godine postojanja naše udruge. Post je izvrstan, dani su i neki prijedlozi, naznačene i neke teme za diskusiju, ali ... nije mu bilo suđeno :-)
Jerbo, našao se tu pravi malac kapitalac, naš kolega bloger s pollitike, hdz-ekonomija, koji je post iskoristio kako bi pokrenuo pravu anti-HBO kampanju napadajući našeg tajnika, Zorana Oštrića! U „diskusiji“ od 140 komentara bilo je svega, a kako bi stekli dojam dokle smo došli, na jednom mjestu me hdz-ekonomija okarakterizirao ovako:
