Tagovi

Hoće li Jaca postati pravi vođa?

Prelgedavajući nove dnevnike, primjećujem da nema komentara o stanju u vladajućoj stranci. To mi se čini neobično, jer je za neposrednu budućnost Hrvatske svakako važnije od predsjedničkih izbora.

(Ovo pokušavam pisati kao analitičar, ne izražavajući svoje osobne stavove.)

Kad je Jadranka Kosor neočekivano postala premijerka i predsjednica HDZ-a, bilo je nemalo prezrivih komentara kako će ona biti samo lutka, a stvarno će igru voditi drugi, možda i sam Sanader iz sjene. Ja sam tada bio izrazio mišljenje, da je ona jača nego što se obično doživljava. Netko, tko je tako dugo u visokoj politici, tko je odredio razne dužnosti i prilagođavao se promjenama, mora imati sposobnosti koje će doći do izražaja kad dobije povećana ovlaštenja. Možda izgubi borbu, mislio sam, ali neće ostati samo lutka na koncu i paravan za prave igrače.

Bozanićev korak natrag

Bio sam obećao da će moj slijedeći dnevnik biti na neku posve drugu temu (pa i pišem nešto o ekonomiji), ali eto naletilo je, gledao sam dossier na HTV i dolje navedeni šmrkavac naprosto me izbacio iz takta.

Slaviti Antu Pavelića mogu samo kreteni ili četnički plaćenici

Pridružio sam se facebook grupi Ne Želim spomenik Ante Pavelića u Zagrebu ni u bilo kojem drugom gradu!

U razdoblju 1989.-1991. pročitao sam desetak knjiga o Bleiburgu, dok neki zapjenjeni ustašoidi danas bulazne, kako se i dalje istina skriva. Posljednjih desetak godina intenzivno sam čitao sve o Drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije, uključivo četnike, NDH, Narodnooslobodilački pokret. I vrijedi ono, što je netko rekao krajem 1980-ih: na vidjelo je izašlo ružnih stvari o partizanima i komunistima, ali ništa pozitivno o njihovim protivnicima.

NDH je bila kvislinška tvorba, ustaški režim je bio zločinački. Jedan novi uvid, koji sam u tome tijekom posljednjeg desetljeća stekao: ustaški vođe ne samo da su bili zločinci, nego su također bili i kreteni. Pavelić je dobio državu na poklon stijecajem okolnosti, i onda je sustavno povlačio sulude poteze i upropastio sve, što je mogao - kao da je svjesno radio u korist ekstremnih velikosrpskih interesa da se kompromitiraju Hrvati i ideja hrvatske države.

Gospodo seljaci, zašto bismo vam plaćali i lipu, za nešto što nam ne treba?

U ovo jutrno prvog radnog dana, pregledavam događaje od prošlog tjedna, i konačno sam odlučio napisati samo par riječi na prosvjedne poljoprivrednika. Bune se da im je niska otkupna cijena pšenice i traže da im država plati više. To znači, država treba uzeti veći dio od onoga poreza, koji plaćamo od svojih zarada mi građani, i dati njima.

Ja živim u gradu, nemam nikakvog imanja ni rodbine na selu. Sve što mi treba za hranu moram kupiti u dućanu: jedno jaje kunu i pol, koliko-toliko pristojna salama 5 kuna deset deka, maslac, jogurt, kruh - za sve moram skupljati kune, da bih mogao doručkovati.

I sad, razumijem da selo mora opstati, i spreman sam prihvatiti da nešto iz proračuna dobivaju. Međutim, zašto bismo im plaćali ne samo više od tržišne cijene, za ono što nam treba (pšenicu i kukuruz recimo, onoliko koliko nam treba da bi bilo kruha za sve), nego i za ono što nam uopće ne treba - višak, koji proizvode, i koji ne treba nama, a prodati ga možemo samo po pola one cijene, koju njima plaćamo?

Kako biti pacifist: jedan tekst iz 1992.

Prisjetio sam se ovog svog članka pišući komentar uz tekst Grdilina "Sjećanja i zahvala". Za mene je i nakon 17 godina osobito značajan. A razmislivši malo, mislim da je i politički relevantan.

Napisan je 25-26. svibnja 1992., na hrvatskom. Aktivistica Antiratne kampanje Hrvatske Aida Bagić prevela ga je na engleski. Poslan je u svijet tadašnjom "alternativnom" elektronskom mrežom GreenNet (dio Useneta; pojam "internet" još je bio slabo poznat). Objavljen je pod naslovom Deserters and soldiers in Croatia: or, how can you be a pacifist in a country under siege? u mjesečniku Peace News, glasilu War Resisters International, najstarije pacifističke organizacije, lipnja 1992. Po vijestima koje su kasnije do mene doprle, kasnije je preveden (sa engleskog) na španjolski i talijanski. Jednom sam dobio e-mail iz Čikaga od nekih studenata, koji su na seminaru "prorađivali" moju ispovijed. Koliko vidim, ne može ga se naći na internetu danas (Peace News ima arhivu od 1994.). Iz članka možete vidjeti zašto mi pacifisti uglavnom idu na živce. ;->

Predsjednički izbori: da li Ivo Josipović forsirano pobjeđuje?

Objavio sam jučer jedan (polu)satirički tekst na temu predsjedničkih izbora. Nismo dosad pokrenuli jednu generalnu i ozbiljnu diskusiju na tu temu (bez navijanja, naprosto analizirajući stanje i tendencije), pa mislim, da je vrijeme. Predsjednički su izbori za samo pet mjeseci.

Moja satirička pretpostavka o tajnom komplotu Mesić-Sanader ima racionalno jezgro u tome, što je sve do trenutka kad je Ivo Sanader podnio ostavku (pa i danima nakon toga) tema spekulacija bila hoće li se kandidirati za predsjednika države.

Tome je pak osnov u mani HDZ-a svih 20 godina postojanja: osim predsjednika stranke, nema drugih popularnih lidera, koji bi osobno mogli nositi jednu nacionalnu kampanju (ima ih na lokalnom nivou). To se vidjelo i na predsjedničkim izborima 2000. i 2005., kad su prošli jadno.

Postoji bitna razlika: tada je bilo jasno da njedan kandidat HDZ-a ne bi imao šansu; 2000. zbog opće nepopularnosti stranke, 2005. zbog visoke popularnosti Stipe Mesića. U oba slučaja, HDZ je svojem kandidatu/kandidatkinji dao prilično mlaku potporu.

"Treći put": Ivu Sanadera za predsjednika RH!

Stvari se zahuktavaju. Imenovanjem Andrije Hebranga mlađeg kao kandidata za predsjednika, HDZ je učinio - ovobga puta neočekivano - isto ono, što i na predsjedničkim izborima 2005. i izborima za gradonačelnika Zagreba ove godine: unaprijed su se predali, imenujući kandidata koji nema nikakve šanse.

Hebrang je kandidat dijela partijske nemenklature i ekstremne desnice, ali ljudi ga mrze, uključujući većinu glasača HDZ-a. Stvar naime nije u njegovim konkretnim političkim stavovima, konfuziji i baljezganju (od uvrijeđenog napuštanja HDZ-a 1998., pa onda skrušenog povratka, divljenja Iviću Pašaliću pa onda pljuvanja po njemu...), nego u nečem osnovnijem: on, naprosto, mrzi ljude, a osobito one "male" ljude, koje smatra nevrijednom bagrom, a koji, avaj, čine većinu biračkoga tijela.

Što god rekao Thompson, antifašisti su stvorili Hrvatsku

Prenosim priopćenje Udruge mladih antifašista povodom jučerašnjeg koncerta i izjava Marka Perkovića Thompsona u Biogradu.

Nakon jučerašnjeg koncerta Marka Perkovića konačno su pale sve maske.

Do tada se ustaški pozdrav "Za dom spremni" nije izgovarao u cijelosti već je dio urlala publika, a dio sam pjevač. Izgleda da je ponovno sazrjelo vrijeme da se ovaj poklič koristi javno i bez ikakvog straha od osude javnosti.

Velika kriza kapitalizma tridesetih godina bila je pogodno tlo za uspon na vlast raznih fašističkih pokreta čiji su sljedbenici pobili milijune ljudi. Kriza tada nije zaobišla ni Hrvatsku. Pod pokličem "Za dom spremni", fašisti su pobili stotine tisuća ljudi. Danas, sedamdeset godina kasnije, na pomolu je još veća kriza kapitalizma.
Ukoliko kapitalizam ne želi svoj kraj, neminovno će stvoriti fašizam kao zadnje sredstvo obrane. Hrvatska nije bila pošteđena fašizma tada, a niti neće biti ni danas ako se ne usprotivi ovakvim ispadima.

Postati roditelj - grijeh?

Prijedlog Zakona o medicinskoj oplodnji izazvao je opravdani revolt javnosti zbog neopravdane restriktivnosti. Posebno je bizaran slučaj licemjerja minista turizma, koji je na sjednici Vlade glasovao za prijedlog po kojem bi bilo ilegalno ono, što su on i njegova nevjenčana partnerica sami učinili.

Riječ je naravno o utjecaju učenja Rimokatoličke crkve, koja u cijelom svijetu nastoji obraniti svoju nekadašnju kontrolu nad seksom i reprodukcijom (sklapanje legalnoga braka, krštenje djece - praksa direktno protivna Svetome pismu). Prije nekoliko godina, Hrvatska biskupska konferencija izazvala je negadovanje javnosti zbog osude začeća uz pomoć treće osobe odnosno znanosti. Pri tome, naravno, hrvatski biskupi nisu izmislili ništa novo: samo su ponovili ono, što piše u Katekizmu (dosadnom, glomaznom tekstu koji nitko ne čita). Za razliku od drugih područja života, gdje je Crkva postepeno prihvatila blagodati znanosti koja olakšava i produljuje ljudski život, ovdje Crkva inzistira da sve moramo prepustiti prirodi, odnosno Božjoj volji.

Hrvatska još uvijek nema energije

Moja posljednja kolumna, objavljena na portalu h-alter, pod naslovom Zadnja rupa na svirali. Izazvala je i dosta komentara.

Nova predsjednica vlade imala je prvi međunarodni nastup u četvrtak u Dubrovniku, na "Croatia summitu". Tema ovoga skupa su europski strateški interesi: energija, ulaganja, razvoj. Naravno, u tradiciji hrvatske frustracije i autizma, ona nije imala ništa za reći o energetici i drugim temama skupa. Pojam "energija" spomenula je samo u metaforičkom smislu: "energična primjena načela solidarnosti" pa onda poziv na solidarnost sa jadnom Hrvatskom, koju, eto, zločesti Slovenci blokiraju. Eh, Suzana...

Novi dnevnici

  1. monoKracija hoće li ugroziti RH? od aluzija komentara 0
  2. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 59
  3. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 41
  4. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 42
  5. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  6. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  7. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  8. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  9. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  10. Vargate od Weteran komentara 16
  11. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 66
  12. ona i mi od aluzija komentara 0
  13. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  14. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 89
  15. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  16. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  17. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 60
  18. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  19. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 142
  20. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  21. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  22. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 209
  23. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  24. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23
  25. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 34

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Argus
  • bube
  • corto
  • drvosjek
  • lignja
  • ppetra
  • shiky
  • Weteran
  • zaphod
  • zrakomlat
  • _vxy_

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 11
  • Gostiju: 39

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom