U nedjelju navečer razvojnik (developer) Tomo Horvatinčić najavio je odustarjanje od projekta Cvjetni prolaz (rušenje bloka Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva - Ilica, sa uređenjem trgovačkog centra itd.). Vecenji list objavio je s njim ekskluzivni intervju. Projekt uključuje brutalno narušavanje izgleda i duha zagrebačkoga Donjeg grada u interesu kapitala sumnjivog porijekla da na brzinu ostvari profit. Zagrebački gradonačelnik je, po svojem bestijalnom običaju, privatnom interesuu neograničeno izašao u susret, iznuđujući promjene tek donesenog Generalnog urbanističkog plana, po kojem današnju strukturu donjogradskih blokova ne treba narušavati. Koja jadna situacija, da sav javni interes, pogodujući spekulativnom kapitalu, tako otvoreno odbacuje gradonačelnik iz stranke koja se naziva socijaldemokratskom, koja bi dakle načelno trebala podržavati one koji žive od svojeg rada i običan puk oćenito!
Potpisivanje je danas dobro krenulo na oko sto štandova diljem Hrvatske. Na Cvjetnom trgu u Zagrebu, danas između jedan i dva sata peticiju je potpisalo više javnosti poznatih osoba. (Pogledajte prvi izvještaj na HTV-u.) Danas navečer imat ćemo prve izvještaje o ukupno prikupljenom broju potpisa u prvom od 15 dana kampanje.
Danas mi je bilo zanimljivo pratiti medije. Podigli smo prilično prašine - kako rekoh, shvatili su, da smo sasvim ozbiljna incijativa.
Jutarnji list: Ante Tomić kao gerilac u neprijateljskoj pozadini
Prije mjesec dana, predsjednica gradske organizacije HDZ-a Zagreba Jadranka Kosor najavila je odlazak s te dužnosti, da bi je prepustila onome tko će biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika na lokalnim izborima slijedeće godine. Spekuliralo se da bi to mogao biti sadašnji ministar prosvjete Dragan Primorac, ili možda Andrija Hebrang. Sada međutim doznajemo da je vrh stranke (tj. sam Ivo Sanader) za tu dužnsot odredio javnosti gotovo nepoznatog, mladog (36 godina) mr.sc. Jasena Mesića.
Prve reakcije i komentari, koje donosi današnji Jutarnji list, izražavaju iznenađenje i ocjenu, da Sanaderu i nije stalo da HDZ pobijedi u Zagrebu; možda zato jer ocjenjuje da za to nema šanse (2005. SDP je imao 40%, a HDZ 16% glasova!), ili pak jer mu sasvim odgovara jaki Milan Bandić koji je oponent Zoranu Milanoviću.
Ekonomija je oblast koja mi je prilično mutna, iako sam priličan broj knjiga pročitao. Ante Čičin-Šain zastupa tip ekonomske politike s kojom se ja u načelu ne slažem, ali njegovi napisi u subotnjem prilogu "Jutarnjega lista". Vrlo su zanimljivi. Teze iz posljednjeg napisa, naslovljenog Neodrživa "socijalna država" provokativne su, s obzirom na dominantni osjećaj u javnosti, a i na pollitika.com. Preporučam cijeli članak za čitanje, a ovdje prenosim neke osnovne teze.
Kad već ima hrpa dnevnika o ZERP-u, nikakve štete od još jednog! :) Naše priopćenje poslano medijima u utorak.
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava žaljenje zbog odluke hrvatske Vlade da odustane od primjene Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa na članice Europske unije. Nakon ispraznog junačenja, u kojem prava volja da se odluka provede nikad nije ni iskazana, vratili smo se na kapitulaciju iz 2004..
Vrludanje oko ZERP-a u posljednjih pet godina pokazuje potpuni nedostatak vizije i svijesti o nacionalnim vrednotama i strateškim ciljevima u redovima hrvatske politokracije.
Strateški prioriteti Hrvatske nisu i ne mogu biti ni "priključenje Europskoj uniji" ni "proglašenje ZERP-a" itsl.. Strateški je interes bolji život svih u Hrvatskoj, u što i ekološka mudrost mora biti uključena.
To je bilo dobro istaknuto u Odluci o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru, 3. listopada 2003.: dugoročno održivo i racionalno gospodarenje živim morskim bogatstvima uz odgovarajuću zaštitu morskog okoliša. Sve posebne odluke, uključivo i pristupanje Europskoj uniji, samo su sredstva.
Ovaj tekst počeo sam pisati kao komentar uz cnn-ov dnevnik "Savršeni zločin", o gradnji Muzeja suvremene umjetnosti, koja je probila sve rokove uz vrtoglavi rast troškova.
U Zagrebu su negativnosti sustava dovedene do paroksizma. Koliko god AP s pravom (nažalost, uz "kuglaglumašku" umjetničku retoriku koja je politički konfuzna pa zahtijeva prijevod da bi se mogla koristiti u nastupima pred širom javnosti) govorio o kontinuitetu, riječ je o tome da je razvoj, kada je Bandić preuzeo sve uzde u svoje ruke, skršio sve interne barikade i doveo do ekstrema. Sada bi svaka promjena bila dobrodošla. U tom pravcu razmišljam kao glavni tajnik jedne male stranke, razrađujući našu strategiju nastupa.
Prva bi promjena bila da se Bandića makne s mjesta gradonačelnika. Za to je potrebna snažna kampanja ozbiljnih političkih snaga na lokalnim izborima slijedeće godine. A i uz najveće zalaganje i umijeće, pitanje je, da li će uspjeti. A ako ga se i makne - to će biti tek početak ozbiljnoga posla.
N apisao sam ovo uz diskusiju u dnevniku "Opet o NATO-u", a onda sam zaključio, kako se radi o temi kaja s tim naslovom nema veze, vrijedi objaviti poseban dnevnik.
Tijekom prve polovice 1990-ih imao sam više kontakata s nekim Palestincima. Mnogi su studirali u Zagrebu, što je olakšavalo komunikaciju. Bio sam i u sjedištu PLO u Tunisu.
Palestinci, koji žive u egzilu, ponose se time da imaju najveći postotak visokoobrazovanih među arapskim narodima. U trenutku kada je bila donesena odluka o stvaranju dvije države, Palestine i Izraela (potonja je okupirala prvu i UN su, protivno načelima o nepovredivosti granica, to priznale i sada daju Palestincima samo nekakvu "autonomiju") Palestinci, po svojem osjećaju, još nisu bili nacija; u slijedećim desetljećima, to su postali.
Zapravo, uče od samih Židova i načina na koji su oni preživjeli i kalili se u dijaspori.
Zbog ljevičarskih pogleda, imali su velikih problema i stvarali velike probleme konzervativnih arapskim režimima u zemljama u kojima su boravili i borave kao izbjeglice, pa su ih ovi pobili možda ukupno više, nego Izraelci.
Zagreb, 13.02.2008.
Povodom prezentacije Programa Zagrebačkog Holdinga u vezi vodoopskrbe i odvodnje u razdoblju 2008.-2011.
Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, pozdravlja namjeru gradskih vlasti i Zagrebačkog Holdinga da pristupi sustavnoj obnovi, sanaciji i razvoju vodoopskrbne mreže i odvodnje u Gradu Zagrebu. Smatramo da je zadnji čas da se pristupi temeljitoj rekonstrukciji i dogradnji kako vodoopskrbne mreže tako i odvodnje jer se Zagreb od doba Univerzijade, kad se zadnji put ozbiljno investiralo u vodnu infrastrukturu, prilično povećao.
Ono što „ne razumijemo“ i što nas u tim hvalevrijednim nastojanjima zbunjuje je sljedeće:
Zašto se uoči početka velikih infrastrukturnih vodno-odvodnih radova privatizira, odnosno rasprodaje gradsko poduzeće Vodoprivreda Zagreb čija je osnovna svrha osnivanja (u 1960-tim godinama) i postojanja upravo izgradnja i održavanje magistralnih cjevovoda, vodocrpilišta, retencija, kanala i brana?
Jedna grupa žena pokrenula je (ponovo) inicijativu, da se Trgu maršala Tita u Zagrebu vrati njegovo originalno ime: Kazališni trg. Za subotu, najavili su neku vrstu hapeninga za promociju svoje ideje.
Ja ću pak, ako mi prođe dosadna prehlada (ne kišem više mnogo, ali me boli glava...), biti u subotu od 10 do 14 sati na štandu koji će stranka Zelena lista, pridružena članice Europske zelene stranke, imati na Cvjetnom trgu. Opet ćemo prikupljati potpise za Sisačku deklaraciju o klimatskim promjenama, te dijeliti materijale podrške akciji Zelene akcije i Prava na grad za zaštitu bloka Cvjetni trg - Varšavska - Gundulićeva - Ilica. Dvije stvari, koje smatramo mnogo važnijim.
Gradonačelnik i poglavar Zagreba Milan Bandić, iako ozbiljno uzdrman u vlastitoj stranci, kao što se i očekivalo, održao je kontrolu nad gradskom Skupštinom. Projekt razaranja bloka Cvjetni trg - Varšavska - Gundulićeva - Ilica prošao je relativnom većinom. Za plan su glasovali 23 zastupnika i zastupnica, protiv je bilo 8, suzdržanih 8, dok čak 12 nije prisustvovalo sjednici odnosno glasovanju.
Među paradokse skupštinskog života spada i to, da su oni koji su glasali protiv ili suzdržano posredno ipak omogućili da plan prođe: da su izašli iz vijećnice, ne bi bilo kvoruma i odluka ne bi mogla biti donesena. Prihvaćena je i hrpa drugih spornih planova, oko kojih će još biti sukoba.
Došlo je do ozbiljnog raskola u SDP-u. Prema izvještajima, od 19 zastupnika i zastupnica SDP-a, samo devet je podržalo projekt, dok se petero (Mirando Mršić, Ivo Josipović, Neven Mimica, Iva Prpić i Jurica Meić) ili čak sedmero "Milanovićevih" suzdržalo, a ostali valjda nisu došli na sjednicu.
