pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prije nekoliko dana sam počela pisati komentar ali mislim da tema zaslužuje više i sve skupa ostavih za neki novi post. Pa eto ga. (na brzinu, imam još samo jedan slobodan dan!)

Radi se o komentarima ispod teksta Odgovor na komentar Ive Prpić među kojima se (za moj ukus) prečesto spominje riječ - licemjerje.

Prema wiki, licemjerje se definira kao postojanje dvostrukih mjerila, jednih za sebe (odnosno neku odabranu "elitu"), a drugih za ostatak svijeta.

Sigurno ste primjetili da je sama riječ popularna zadnjih dana. Popularnija od Nives Celzijus. (inspirirala me tema dana na novoj). Zahvaljujući političarima i kampanji. Nekako mi se čini da im se sve svodi na prokazivanje licemjerja. Naravno, tuđeg. Toliko promoviraju licemjerje da se čovjek zapita da li je prije njih postojao. Ili je ipak samo riječ o dijelu definicije u zagradi – postojanje mjerila za odabranu 'elitu'.

Za primjer citiram esperanzu koja u

Čitah danas malo blogove naših političara i sad si sve mislim kako sam prvi od nekoliko slobodnih dana (btw, prvi ove godine!) mogla i bolje iskoristiti.

Prvo, uopće nisu zanimljivi. Dosadno, viđeno....predvidljivo.
Tako su vješto zamijenili tradicionalne metode prezentiranja programa, rezultata, primjera i činjenica (s i bez tiffany efekta) s prezentacijama ukazivanja na nedosljednost protivnika. U slučaju pozivanja na odgovornost pak, pravdaju se stupnjem intenziteta kriminalne radnje. Kome vjerovati? Onima što su nas naučili da je lopov i onaj što ukrade kokoš i onaj što 'mazne' tamo neku tvornicu ili ...? Prema ukradenom bi se trebala donositi presuda i određivati kazna a nikako na toj tezi temeljiti proces obrane, zar ne?

Drugo, kao da ih pišu isključivo za sebe i svoje političke protivnike.

Krenula sam pisati komentar pa ispalo.. što je ispalo. Dakle, riječ je o cnn-ovom tekstu i Ivinom odgovoru na moj komentar .

Iva će:

Dear zli girl, kako sam naglasila, clanak je bio u gradskoj rubrici gdje nema fizicki prostora za vise teksta! Zato treba pitati urednika!

Iva, iako moj komentar nije direktno išao tebe, ja ću uvijek imati pitanje više; em želim biti sigurna da će moj glas dobiti najbolji, odnosno, oni ljudi koji će najbolje znati i umijeti štititi moje interese u ovoj državi, em mi je navika sagledavati stvari iz raznih perspektiva zbog čega me često doživljaju opozicijom kad to apsolutno nisam.

Ja bi bila presretna da je moglo bas sve stati, i ono sto smo radili, i za sto se skolovali, i radili izvan politike, tako da nemas dodatnih pitanja. ...

U komentarima teksta “Kako je počeo štrajk na mom otoku”, pročitala sam i ovaj:

Ako je štrajkačka kultura u Hrvatskoj na niskim granama, to ne znači da ne treba podržati štrajk. Smatrati štrajk proizvodom koji se kupuje samo ako ima lijepu ambalažu je neozbiljno i nezrelo. Pozivati na reforme u Hrvatskoj danas ne znači ništa drugo nego podržati status quo. Apsurdno i potpuno točno.

Anonimni korisniče, nije u tekstu naglasak na ambalaži i na štrajkačkoj kulturi. Ono što je pisac želio reći jest - ne mogu podržati nešto što ne razumijem a niti se mogu praviti da razumijem nešto što ne razumijem. Toliko neozbiljna i nezrela nisam.

Nisam pristalica štrajkova no tu i tamo se zadesim podržavajući kakvu borbu «za» nešto. Obzirom na medijsku priču i zbivanja u nas, ovom što jučer započeo skoro klimnuh glavom. No dijete mi u utorak uletilo u stan sretno vičući - u četvrtak nema škole, možda nema škole..

Pomislih, i sama bih tako u njegovim godinama. Ali da vidimo prije što se o tom zna.

- Pa štrajkaju učitelji.
- Ma daj.. stvarno?
- Daaaa... kaj nisi čula?
- Jesam mišek, jesam. Samo ne znam zašto štrajkaju. Znaš ti?
- A-a.
- Kako a-a? Zar vam nije rekla učiteljica?
- Ne, vidjeli smo na vratima škole obavijest.

Primjetila sam da, govoreći o stranim ulaganjima, ljudi najčešće u glavi imaju sliku nekakve Jugoturbine, Kraša, Podravke..odnosno ogromne tvornice visoka dimnjaka iz koje svakodnevno izlazi na tisuće zadovoljnih radnika. Osobno, ne gledam Hrvatsku kroz svijet dimnjaka.

Kapitalna ulaganja* u proizvodnju kojoj će ključni proizvodni faktor biti znanje dobrodošlija su, a slika Lijepe Naše kao zemlje kojoj će rast BDP-a biti utemeljen i na valoriziranju znanja a ne samo na fizičkoj snazi, turizmu i prometu, daleko privlačnija. Za jačanje malog poduzetništva - neophodna.

Iskreno vjerujem da Hrvatska ima potencijala postati zemlja ljudskog kapitala. Ne sutra, ne iduće godine, no dobrim usmjeravanjem kroz jačanje svijesti o stalnoj potrebi ulaganja u sebe, stvaranjem stalne potrebe za obrazovanjem, dostupnost informacija te informatizaciju, moguće je cilj zajedno s ishodom smjestiti u relativno normalne vremenske okvire.

Čitam tekstove na ovoj stranici vec duže vrijeme. Inicijativu, svakako, pozdravljam. Neki dan, po tko zna koji put, otvorih stranicu i zagledah se u naslov. Politika.
POLITIKA!
Pitam vas, postoji li omraženija a u isto vrijeme i više potrošena riječ u Hrvata? Usudjujem se reći – ne.

Krenuh od vlastitog doma i djece u susjednoj sobi.
- Hej young men, može pitanje?
- A-ha.
- Što mislite o politici?

Pitate li djecu valja li politika, da li je čemu sve to , prvo će vam reći – ne valja. A ja se s tim ne bih složila i moram priznati, obzirom na moj optimizam, odgovori su me natjerali na razmišljanje. Znamo otkud djeci takav stav. No ipak, testirala sam i "svijet odraslih". Svako spominjanje politike u vrlo kratkom vremenu rezultiralo je poplavom riječi kao što su zlo, kriminal, korupcija, laž, nerad, mutikaše, pretakanje iz šupljeg u prazno, ratovi, afere, HDZ, SDP, prevara, neznanje, neobrazovanje ... i na kraju, ako mene pitate, najgori mogući odgovor - ma boli me.