Dakle, dogodilo se. Todorić je uspio kupiti Mercator.
Zašto - bravo?
Mislim da mnogi uopće nisu svjesni važnosti ovog koraka. Pogledajmo malo po redu.
Konzum i Velpro kao trgovinski lanci i opskrbljivači u RH dosegli su (već davno) svoj maksimum. Hrvatsko tržište je toliko koliko jest, uz vrlo negativne pokazatelje - prodaja na malo je u svibnju (u usporedbi sa svibnjem 2012.) pala 5%, i ne pokazuje znakove poboljšanja. Granice rasta su davno dosegnute, dućani su na svakom koraku - i to je to. Napretka tu nema, dapače, dešava se pad uzrokovan smanjenjem kupovne moći.
Dapače, ulaskom u EU dogodit će se trgovini nešto vrlo grubo - snažan pritisak strane konkurencije. U naselju gdje živim ima više Konzumovih dućana i jedan ogroman MaxiKonzum. Od prije par mjeseci, točno preko puta ulaza u MaxiKonzum gradi se ogromna građevina. O čemu je riječ? Kaufland gradi ogromnu robnu kuću. I tako svugdje. Agrokor, kao vlasnik Konzuma zna da u trgovini više nema mjesta i da se nekako mora othrvati.
Sve je počelo davno – osnivanjem Sindikata biciklista u Zagrebu, nevladine udruge koja se bori za sigurnu vožnju biciklom. Počelo je s "kritičnim masama", događajima gdje se biciklisti okupe i najavljenom trasom naprave "đir po gradu", ukazujući time na svoju brojnost i skrećući pažnju javnosti na svoje probleme. Nastavljeno je i s uspješnim prosvjedom pred Gradskim poglavarstvom, prosvjedom pred MUP-om, "oslobađanjem Masarykove" i sličnim inicijativama. Ono što je postao zaštitni znak tih manifestacija je odlično komuniciranje preko društvenih mreža, totalna miroljubivost i odlična redarska služba. Koga zanima više:
http://sindikatbiciklista.hr/
facebook - "sindikatbiciklista"
U raspravi o mogućem besplatnom javnom prijevozu, palo mi je na pamet da mnogi možda ne poimaju koliko košta automobil. Recimo da smo novozaposlena osoba, odlučili smo kupiti automobil na kredit, a onda ga mijenjati svakih pet godina, nakon isteka kredita. Kupit ćemo auto od 100.000 kn. Ugrubo je pad vrijednosti automobila cca 40% za pet godina, a kamata je recimo 6% godišnje. Također pretpostavimo kako automobil prelazi 1200 km mjesečno (dakle, putovanje na posao, dva puta godišnje dulji put, shoping centri i to).
Javni prijevoz je često ono što razlikuje grad od grada. Svi iz manjih mjesta bez javnog prijevoza znaju koliko znači – za posao, društvene kontakte, kulturu, noćni život. Gradovi koji ga imaju – a da je skup, također znaju što to znači – povećanje automobilskog prometa i ružnu pojavu, socijalnu isključenost – kada čak i cijena (sufinanciranog) javnog prijevoza postaje previsoka. Situacija u Zagrebu, gdje je subvencija građana (kroz prirez) točno 50% prihoda ZET-a, a da je pritom preskup je – nedopustiva. Taj trošak je visok za poslodavca, visok za korisnike, visok za Grad Zagreb, a usprkos tome je ZET u gubitku.
Do podataka o ZET-u je teško doći, budući se bilanca te račun dobiti i gubitka ugrađuju u konsolidirana izvješća. Ovih su dana iscurile neke brojke (za 2011. godinu). Analiza rashoda je, nažalost, nemoguća misija – budući tu ulaze nabavne cijene tramvaja, autobusa i tome slično. No ono što mene zanima jest – može li ZET –ponuditi putnicima besplatnu vožnju. Dakle, bi li se za iznos smanjenih prihoda od prodaje karata, za isto toliko mogao smanjiti rashod, odnosno kompenzirati ga. Struktura prihoda je sljedeća:
Prihodi u 2011. godini – 1,078 milijardi kn
- 568 mil. kn subvencija Grada Zagreba (53%)
- 316 mil. kn prodaja karata (29%)
- 194 mil. kn drugih prihoda (18%)
Uglavnom – ciljani iznos je 316 mil. kn. Pa pokušajmo.
Nakon afere s "lošim mlijekom", neke mljekare (Dukat i Meggle) obustavile su otkup s dijela farmi u Hrvatskoj. Seljaci su reagirali današnjim mirnim prosvjedom - najavljujući nove, masovnije, vrlo skoro.
Čitajući ove tekstove - uspio sam shvatiti da seljaci žele:
- da građani RH piju mlijeko koje nije ispravno
- da država RH natjera privatne tvrtke da se ponašaju onako kako seljacima odgovara
Krenimo otpočetka. Seljaci imaju krave, krave daju mlijeko. Kako bi se osigurao strateški interes svih građana Hrvatske - država daje poticaje na držanje krava i proizvodnju mlijeka. Time se troši dio državnog (zajedničkog novca) ali tim korakom "lokalno mlijeko" postaje privlačnije privatnom otkupljivaču - jer je jeftinije; a država je ispunila strateški cilj - vlastiti stočni i mliječni fond.
Industrijska proizvodnja nekada je obećavala procvat - čovječanstvo neće raditi dosadne, zatupljujuće i ponavljajuće poslove - zahvaljujući robotizaciji i industrijalizaciji to će obavljati strojevi. Ljudima će preostati kreativni poslovi. No, još su se veći utjecaji očekivali u svakodnevnom životu - svi ćemo imati strojeve za pranje rublja, suđa, kupovati ćemo gotovu hranu, uglavnom - vrijeme će se štedjeti na svakom koraku, a od toga ćemo imati financijsku korist.
Konzervirani grah s kobasicom
Pogledajmo jedan takav proizvod. Podravkin "Grah s kobasicom". Konzerva od 400 grama. U Konzumu u susjedstvu košta 17,99 kn. O ukusima se ne raspravlja - ali većina će se složiti da je riječ o jelu dobrog ukusa. Svi koji znaju kuhati znaju da takvo jelo traži dosta vremena za pripremu, te da je kupnja takvog gotovog jela velika ušteda. Konzerva se kupi, donese kući, podgrije - i pojede. Mljac.
Evo – ujesen nam stiže zakon o osnivanju "jednostavne tvrtke", tj. tvrtke (d.o.o.-a) kojoj će temeljni kapital moći biti 10 kn. Jupi! Vijest je očito bitna budući ju je Vlada RH postavila na svoj "plakat tjednih uspjeha" (za datum 12. srpnja) (via FB).
Trenutno je za osnivanje "normalnog d.o.o.-a" potreban temeljni kapital od 20.000 kn (od čega najmanje 10.000 kn u novcu, ostalo može u stvarima), a trošak osnivanja procjenjuje se na cca 5000 kn (trošak javnog bilježnika, trgovačkog suda, oglašavanja u Narodnim novinama, izrada pečata i sl.).
Prvo da pojasnim jedan detalj, prema propisu na svakom memorandumu tvrtke mora pisati mnoštvo toga (adresa, osnivači, računi...), a posebno je zanimljivo što mora pisati iznos temeljnog kapitala. Pokušavam zamisliti kako će izgledati na dnu svakog poslovnog pisma "Iznos temeljnog kapitala od 10,00 kn upisan je u cijelosti". Odmah ulijeva povjerenje, zar ne? OK, nije ni izjava "... od 20.000,00 kn" ulijevala puno povjerenja, ali ipak zvuči bolje. Osim toga – temeljni kapital nije nekakav porez – to je ulog osnivača kojim započinje svoju djelatnost (i iznos koji vlasnik u idealnom slučaju uzima u trenutku gašenja tvrtke).
Ovih dana objavljeni su tromjesečni izvještaji svih tvrtki, pa tako i onih javnih, u državnom vlasništvu. Podaci su, meni osobno – prilično šokantni, zapravo skandalozni. Podaci se odnose za razdoblje prva tri mjeseca 2012. godine i uspoređuju se prošlogodišnjim razdobljem. Evo podataka izvučenih s internetskih portala, nažalost nisam imao vremena detaljno analizirati svako izvješće. I da, naravno da me ulovio bijes – i prema tim tvrtkama i prema njihovom vlasniku – pogotovo iz perspektive dignutog PDV-a na 25%. Pretpostavljam da mnoge lovi bijes na takve pokazatelje, ali ne znaju što i kako napraviti u vezi toga.
Ovih dana mogli smo pročitati dobar savjet kako prebroditi poskupljenje struje – dovoljno je manje pričati na mobitel. Ne znam kako je ta rečenica djelovala na ostale – ali u meni je izazvala pravu kreativnu oluju. Već vidim da bi se na poskupljenje cestarina moglo odgovoriti sa nek' manje troše na parfeme, a na poskupljenje plina sa nek' peru rublje na ruke. Naravno da mi se odmah rodila i paralela s francuskom kraljicom i njezinim Ako nemaju kruha, nek' jedu kolače, paralela to nezgodnija što znamo kako je dotična kraljica skončala.
No, misli su mi se stalno vraćale na: Čačić, struja, Čačić, struja. Budući je gosp. Čačić državni službenik – on ima svoju cijenu koštanja. Zainteresiralo me kolika je ta cijena i koliko bi se za to dalo dobiti struje.
