Nije to nikakvo čudo. U medijima se piše i govori svašta, a novinari su sve nepismeniji. Evo jedan mali primjer. Na RTL televiziji ovih dana novinar stalno govori o zaseocima. Pa kaže: 100 zaseoka, 50 zaseoka i tako redom. Zanimljivo, i njegov sugovornik, “ugledni” župan Splitsko-Dalmatinski nije ništa pismeniji. I on govori o 10 zaseoka. Nitko, pa ni urednici te televizije ne znaju da neke riječi (na primjer zaseok, talac) imaju dvojne oblike plurala. Kaže se jedan zaseok, dva zaseoka, tri zaseoka pa čak i četiri zaseoka, ali pet je ZASELAKA, a oblik zaselaka se koristi u svim daljim pluralima. Slično je i kod taoca. Jedan je taoc, pa i dva, tri i četiri, ali pet, šest itd je TALACA.
Da se razumijemo: nisam protiv ulaska Hrvatske u EU i rado bih glasao za ulazak. No svakog dana u medijima se šire laži kojima je jedini cilj da se što više neobaviještenih uvjeri da je ulazak u EU naprosto lijek za sve bolesti, neophodan i neizbježan.
Prošla je vlast, inače sklona laganju, pripremila grozomorne TV spotove kojima nastoji uvjeriti glasače da podrže ulazak u EU. Pa tako u jednom spotu kojeg vrte svaki dan, jedna krasna obitelj, negdje u Evropama, na aerodromu sazna da je let otkazan i počinje zdvajati. Nato se pojavljuje prekrasna djevojka koja im kaže da ne moraju brinuti. Naime, kompanija će im platiti hotel i hranu kako bi mogli mirno dočekati novi let. I – kaže glas iza kamere – tako je to kada ste u EU jer ta divna udruga brine o pravima potrošača. Koliko je taj spot lažna propaganda možete se uvjeriti svakog ljeta kada se na svim TV stanicama prikazuju tisuće nesretnih putnika koji leže i spavaju na podovima velikih aerodroma usred Evropske unije jer su im otkazani letovi, pa tako provode dane i noći čekajući svoje letove. Kako to da njima ne prilaze prekrasne stjuardese sa porukama da ih jedva čeka besplatni hotel?
Nema mnogo potrebe govoriti o potpuno upropaštenom mirovinskom sustavu. Pa samo 18 posto svih umirovljenika je odradilo puni radni staž, a svi ostali su u mirovinu otišli ranije, a mnogi – mnogo ranije. Dobar dio nije nikad ni radio, a kamoli uplaćivao u mirovinski fond. Zato nije čudno da je sada prosječna penzija jedna od najnižih u Evropi – oko 40 posto od prosječne plaće, a budućnost je stravična. Mladi ljudi koji danas imaju tu sreću da uopće dobiju posao, pod starost će životariti sa mirovinom koja neće biti ni 20 posto od prosječne plaće. To je vrlo egzaktna prognoza koja se temelji na broju umirovljenika, broju zaposlenih, trendu opadanja broja stanovnika i trendovima kretanja nacionalnog dohotka. Već danas više od polovine svih umirovljenika jedva preživljava, a uskoro će doslovno umirati od gladi.
Nije čudo da je HDZ sabor danas odlučio da ponovo uvede verbalni delikt, poznato oružje za očuvanje komunizma. Pa na čelu te organizacije je gorljiva članica Saveza komunista Jugoslavije Jadranka Kosor, diplomantica Partijske škole SKJ u Kumrovcu i autorica neviđenog napada na crkvu na partijskom derneku u Splitu nešto malo prije pada berlinskog zida.
Uostalom, u HDZ-u je najveći broj bivših vatrenih komunista, a ne treba zaboraviti da su i glavni savjetnici bivšeg predsjednika Futbalskog kluba Partizan, najmađeg titovog generala i gorljivog političkog komesara Zagorskog odreda NOB koji je po Zagorju ratovao “protiv četnika” bili šef Jugoslavenske UDBe Zdravko Mustač i šef hrvatske UDBe Josip Perković koji su po Njemačkoj organizirali ubojstva hrvatskih emigranata pa ih sada traži njemačka policija. Te je savjetnice sigurno konzultirao Crni marko i oni su Jadranki objasnili kako se to prisluškuju zločesti građani i zatim ih se hapsi zbog izrečene riječi. Vrhunski domet demokracije u stilu SKJ. Jednom komunist – uvijek komunist, kaže i bivša članica SKJ Hloverka Novak Srzić.
Naravno, ne može. Pardon, osim ako nije u HDZ-u. Za to je najbolji primjer nekog Đakića. Čovjeka koji je na opće veselje okupljenih domoljuba izjavio da su imena kao Zoran, Rade, Rajko itd –srpska.
Ne znam da li je srpski patentni zavod objavio zaštitu srpskih imena, ali ako je Đakić u pravu, onda će možda u inozemstvu početi hapsiti Hrvate koji nose ta imena jer time krše srpske zakone. No koliko je Đakić pametan može se uvjeriti svatko ako uzme u ruke knjigu Dragutina Nemeta “Knez Zoran” (Zagreb, 1929).
U tom poznatom djelu, temeljenom na pučkoj predaji (jer pisanih dokumenata Hrvata iz 6-tog i 7-mog stoljeća nema), tvrdi se da je na obroncima Karpata živio slavenski knez imenom Zoran, koji je imao petero sinova i dvije kćerke. Imena su poznata: Hrvat, Klukas, Lobel, Kosjenac, Muhlo, te Tuga i Buga. A kako pučka predaja dalje kaže da su upravo oni iz današnje Poljske i Ukrajine doveli Hrvate na Balkan, prema Đakiću i veselim HDZ-eovcima koji su mu gromko aplaudirali, otac tih petero braće i dvije sestre je bio Srbin. Dakle, Hrvati – prema Đakiću, potječu od Srba.
Oduševila me karikatura u Globusu. Novo-staro-izabranog predsjednika Gospodarske komore Nadana Vidoševića prikazali su sa tijelom i likom neumrlog Kim Il Sunga, sjevernokorejskog lidera koji nije bio samo doživotni predsjednik, već je ostavio i sina kao nasljednika, a ovaj će (ako Marx da) vlast prepustiti jednom od svojih sinova. I tako dalje.
Kako je Vidošević izabran posebna je priča, a ona više od svega govori o vrsti “demokracije” koja vlada u ovoj zemlji. Iako je taj čovjek ostavio debeli trag pljačke i kriminala nikakvi tužioci ni uskoci nisu ga ni dotaknuli. I danas stoluje u svom luksuznom kabinetu okružen navodnim savjetnicima i drugim parazitima koji troše miljarde a nikome za to ne odgovaraju. I naravno da je sam sebe ponovo izabrao, pa će to napraviti i idući puta dok god stanuje u planinarskom domu, od sportova najviše voli pljačkati nogometne klubove, a gaji i ambicije da se dokopa još prestižnijeg posla – onog na Pantovčaku, a nitko mu ne uspijeva stati na rep.
Odmah nakon krvavog pohoda zagrebačkog “cvijetnog” tajkuna počela je akcija spašavanja višestrukog ubojice. Već su policajci koji su ga vodili na saslušanje pokazali tko im je gazda, pa Horvatinčić nije dobio lisice, kao neki “obični” “mali” čovjek, nego se komotno smjestio na prednje sjedalo. A onda su počele igre.
Zanimljivo – jedan list je donio cijeli ispis telefonskih razgovora koje je Horvatinčić vodio poslije krvavog pira. Sve koje je nazvao lijepo su predstavili imenom i prezimenom. No stali su kada je trebalo navesti ime još jedne osobe. Samo su napisati – jedna novinarka. Koja? Zašto je ona zaštićena? Pa zna se! Idućeg dana je popularni tjednik za slabiji spol donio na prvoj stranici veliku fotografiju Horvatinčića sa srcedrapatelnim naslovom po kojem maltene ispada da su grozni talijani sami naletili na gliser, a Horvatinčiću je “jako teško”. Talijanima, naime, više nije. A onda je neki genijalni odvjetnik izjavio da Horvatinčić boluje od karcinoma. Valjda to znači da smije i dalje ubijati.
Dok se predsjednica vlade svađa sa predsjednikom republike oko novih veleposlanika, glavno pitanje nije 15 navodnih profesionalaca koji bi trebali biti nagrađeni za vjernost vladajućoj partiji nego cijela Hrvatska diplomacija. Hrvatska ima ogroman broj diplomata, veleposlanstava, generalnih konzulata i konzulata što se ne može opravdati niti političkim niti gospodarstvenim odnosima, a pogotovo ne sa ekonomskom situacijom u zemlji. Ukupno 81 predstavništvo od čega 51 veleposlanstvo. Mnoge manje zemlje, čak i daleko bogatije od Hrvatske, nemaju ambasade u pojedinim skandinavskim zemljama nego se često koristi jedna misija, recimo u Stockholmu, koja pokriva Švedsku, Norvešku, Finsku, Dansku i Island. Slično je sa zemljama Beneluksa pa je jedno veleposlanstvo dovoljno za EU, Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg. Dovoljan je jedan ambasador umjesto njih četiri ili pet, ali je zato u veleposlanstvu nekoliko stručnjaka koji podržavaju rad šefa misije. To je redovno mnogo efikasnije i daleko jeftinije.
Horvatinčić je ubio dvoje Talijana i uopće nema spora da je svoj brod vozio prebrzo, daleko brže nego što je dopušteno. Priča o zakazivanju automatskog pilota je smiješna, jer je mogao ugasiti motor. Sada je hrvatsko pravosuđe ponovo na ispitu. Da li će Horvatinčič još jednom izbjeći kaznu? Naime, on je već ubio čovjeka automobilom, a teško je ozlijedio nekoliko njih i svaki se puta izvukao.
Naravno, izvlače se i drugi bogataši. Neki pijani dečkić je ubio dvije djevojke kraj Makarske a sudac ga je pustio jer je iz “dobre” (čitaj bogate) obitelji, a “mora na školovanje u Švicarsku”. “Jadni” pijani sin velikogoričkog trgovca namještajem dobio je minimalnu kaznu kada je ubio djevojku i teško ozlijedio mladića. Bogataši, političari, pjevači i slični već se desetljećima izvlače, jer su kazne rezervirane samo za “obične ljude”.
